Moja virtualna prijateljica Secret kupila je kuću od moje real prijateljice. I naravno pozvala me da dođem vidjeti kako su je lijepo uredili. Kuća je zaista bila predivna samo sam ja komentirala kako se tu puno troši za grijanje jer je velika. Secret je rekla da se raskomotim i da ona mora malo pospremiti. Ali došla je Cruel i pravila mi društvo. Ja sam bila gladna i htjela sam nešto jesti. Cruela mi je dala neku tanku šnitu kruha koja se jako mrvila i nešto sira mi je namazala gore. Ja sam još htjela i mlijeka, ali rekla mi je da ga više nema jer je ona popila. Nakon toga je došla Secret, dala nam dekice i fino smo se zavalile ispred telke. Začas je počelo nevrijeme i mene je bilo strah ići doma pa sam zamolila Secret da me otprati. Iako je bila u spavaćici?!? nije joj bilo problem.

Noćas sam sanjala da na poslu radim test za trudnoću. Tako da sam i malo prispala ujutro i stvarno ga radila na brzinu. Negativan je naravno.
Ali, sve mi je na poslu bilo čudno jer sam ga morala napraviti skrivajući se, a kako imamo dignuta vrata u wc-u mislila sam kako ću sada napraviti test, netko će prepoznati moje noge i znat će da sam to ja. Pa sam zvala kolegicu s posla da mi dođe držati stražu, a ja sam na sbe stavila kao neku kabanicu da me ne prepoznaju i da se usput ne popišam.
Onda sam bila u nekoj sobi – uredu i čekala rezultate i da se makne čistačica jer se meni zapravo jako ševilo i čekala sam nekog sa kim bi to mogla obaviti.
Nakon toga sam se trgnula tako da ne znam rezultat testa, ni jeli došao netko potencijalni za sex.

Nisam odmah zapisala san koji sam sanjala prije dvije noći.
A sada se više puno ne sjećam. Znam samo da sam bila u nekakvoj vodi i netko je sjedio do mene i u ruci držao veliku zmiju kojoj je držao glavu?!? i rekao joj da me ugrize. I ugrizla me. Za nogu. Počela sam bježati i jedino što sam čula je da se ne trebam bojati jer zmija nije otrovna.

Grrrrrrrrrrr...........ako nešto ne volim, onda su to gmizavci svakakvih vrsta. A o zmijama da ne govorim.

Konačno sam nešto sanjala.
Nije baš povezano pa ću samo ukratko.
Dakle, vani se spremalo veliko nevrijeme, a ja sam na nekom nasipu čekala sestru da dođe po mene jer mi se žurilo
u Jabuku.
Zatim sam u nekoliko navrata vidjela baku i djeda kako se negdje spremaju.
Uglavnom su me i oni htjeli voziti do Jabuke.
Kada sam konačno stigla tamo, našla sam se sa Štetočinom i Choco. Njih se sjećam, ali bilo je tu još
blogerskog društva.
Zanimljivo je i to da je unutra bila i neka beba u kolicima koja je kod glave imala puno
duda varalica.
Trebao je biti koncert od Rammsteina.
Ja sam zvala svog dragog da ga pitam zašto on neće doći.
Na mobitel se javila njegova mama, pa ga proslijedila njemu.
Odgovor nisam dobila. Ili se tog više ne sjećam.
U tome svemu još se sjećam da sam imala na sebi lijepu roza majicu i rozi sako.
Baš za Jabuku.

Noćas se Ipanema ljubila sa nekim visokim tipom na kolodvoru. Ja sam samo prošla uz njih i pomislila kako smo danas napredni u informatici.
To je pretpostavljam zbog sinoćnjeg razgovora:D

Izlazim iz svoje kuće na moru i idem na plažu. Tamo su mama i očuh. Iz mora se dižu neke stijene. Uzimam fotić – kameru, i odlazim u plićak da slikam predivan zalazak sunca. Odjednom se ispred mene stvori velik krokodil i ja potrčim jer, naravno ne želim da me ugrize, i još da mi se slomi fotić a od Sadistica je. Mislim si, pa ubio bi me da mu se nešto desi sa fotićem.
U drugoj sceni već šetam po rivi i na terasi jednog hotela vidim bivšeg dečka kako u krilu drži svoju kćer ( i pomislim kako je super što je bivši), i njegovog brata kako ručaju..ili nešto već...
Dođem do njih i brat od bivšeg mi kaže kako sam jednom davno kod njih ostavila laptop. Ja se ne sjećam, ali mogu si ga uzeti jer njima ne treba. Uzmem laptop i idem prema izlazu iz?!?! izgleda kao iz tog mjesta, no zapravo dođem na neku portu gdje dobijem iskaznicu kakvu imamo na poslu. I na onoj kvačici je bila naljepnica od deset kuna. Kako sam bila samo u gaćama i grudnjaku tu si naljepnicu lijepo zaljepim na guzicu i mislim si kak su bezobrazni ti na porti, kaj misle da bi im još trebali platiti tu jebenu iskaznicu od deset kuna. Ma nema šanse. I tak sam hodala sa naljepnicom na guzici, kad sretnem baku i pita me jel sam vidjela gdje Danijela i Roberta. Ja kažem da, tamo ti u restoranu ručaju. Ok, kaže ona. Nosim im pisaču mašinu. Ok, kažem i produžim dalje...

Mjesto radnje – dvorište i kuća gdje sam prije živjela sa obitelji. U snu su se izmješali i mama, sestra, baka...i ekipa s posla. Imali smo posla sa pospremanjem dvorišta, sređivanjem poslovnih stvari?!? Oko nečije mirovine. Zatim se sjetim tate i pitam jednu kolegicu jel ga vidjela. Ona kaže da je i da me pozdravio. Odlučim ga posjetiti u kući gdje je bio zaključan u jednoj sobi. Zašto je bio zaključan neznam, ali znam da je u snu bolovao od iste bolesti od koje je i umro (prije devet godina, in real life). Odem do njega, probudim ga i pitam kako je. Kaže dobro, i u tom trenu se rasplačem jer sam bila tako neodgovorna i nisam već prije otišla do njega. Malo smo pričali i ja kažem da bi morala ići i da ću slijedeći put dovesti svog dečka. Da tata vidi koliko je dobar i drag. Odem van, zaključam vrata, koja se se BTW zaključavala sa karticom, kao u nekim hotelima.
Kad sam izašla van, na cesti sam vidjela brdo zelenih i crvenih jabuka i pitala mamu zašto to već nitko nije pokupio i da bi mogla napraviti štrudlu od jabuka.

Bila sam u nekom lijepom hotelu. Nešto ili nekog sam tražila. I hodam tako stepenicama i iza jednog zida dođe mi frajer i pita me hoću li se sexati s njim. Ali da mi ne plati?!?! ja kažem: ne, ne dolazi u obzir! I odem. On ode do wc-a i kaže mi kako živi tu u hotelu i ako se predomislim da mu se javim.
Nakon toga tražim izlaz iz hotela, i neke svoje prijatelje koje sam negdje zagubila. I hodajući prema izlazu sretnem jednog starog gospodina koji je bio bez obrva i izgledao kao albino. Unese mi se u facu i kaže: ti si izbrisala moju ženu!!
Preplašim se i odem sjesti na neke stepenice i čekam da se pojavi neka poznata faca. Jer, okružena sam luđacima i još nemam mobitel pored sebe.


Drugi po redu sam malo zaboravila.
Uglavnom, gledala sam kako se djeca "razbijaju" na stepenicama. Jer to zapravo nije bilo klasično razbijanje, nego su onako kao rastopljeni klizili po tim stepenicama ( s tim da im se nije gubio oblik..ono,faca,tijelo i to..), i kada su došli do kraja najnormalnije ustali i nastavili hodati. Iako su bili stvarno mali. Manji od godine dana.
Još je tu bilo nekih detalja ali ne sjećam se više. Znam samo da mi je to bilo malo jezivo.