Nakon 50 dana potrage...
Evo danas je dan kad sam i ja odlučila posvetit svoj post malenoj Madeleine ... nestala je točno prije 50
dana, tj. oteta je iz hotela u Portugalu... pratim svaku vijest o njoj i nadam se da će ju ubrzo pronaći živu i zdravu...neka je anđeli čuvaju gdje god bila...
Baloni za nestalu britansku djevojčicu
Roditelji u potrazi već 50. dana
U Glasgowu, rodnom gradu Madeleine McCann, četverogodišnje djevojčice nestale u portugalskom ljetovalištu, puštanjem balona obilježen je 50. dan njena nestanka. Svaki od puštenih balona nosi telefonski broj na koji se mogu javiti svi koji imaju informacije o maloj Maddy. Za britansku djevojčicu i drugu nestalu djecu baloni su pušteni i u Madridu. Gerry McCann, otac djevojčice izjavio je kako će, ukoliko Maddy ne bude pronađena u sljedeća tri mjeseca, on, njegova supruga i šira obitelj, nastaviti potragu. Otkad je djevojčica nestala, McCannovi su poduzeli opsežnu međunarodnu kampanju kako bi je pronašli, no, za sada, nažalost bez uspjeha. Unatoč svemu, kako kaže Madeleinina majka Kathy, potraga je postala njihov jedini posao. Bračni je par putovao u Španjolsku, Njemačku, Nizozemsku i Maroko kako bi uputili apel za pomoć u traženju kćeri.
22.06.2007. u 19:03 | K | 2 | P | # | ^
I hate myself and I want to die !
Evo... moj prvi post... kojeg li optimističnog naslova...mislim... al kaj ja tu mogu - niš!
Pa da počnem... evo prošli vikend bila je prometna nesreća kod Krapinskih Toplica (Vrtnjakovec tak neke) , dva dečka od 21 god. poginula su izgorijevši u autu, treči dečko koji je bio s njima , preživio je .... sretnik ha? ma ja kažem samo sudbina... tog trečeg dečka - Marka znam od djetinjstva i fakat je sretan kaj je ispao iz auta i ostao živ, očito mu je suđeno da živi i dalje... i to me potaknulo na razmišljanje... kak se samo jednom živi... i da kak se mora živjeti najbolje kaj može...dati si "krila" , sam , ak ih nemaš jer ti nitko drugi pri tome neće pomoći . Barem ne meni ... na ovo "dati si krila" podrazumijevam, da bi svaki čovijek trebao raditi kaj mu je volja i da bi trebao ispunjavati svoje snove na bilo koji način... a ne samo sanjati i živjeti u snovima (ko ja npr.) već ih ostvaritii uživati u životu... ali ja sam očito preslaba i ne ide mi to baš...sa životom... ukratko mrzim svoj život... radim ono kaj mrzim i živim životom kojim neću i neželim... u zadnje vrijeme toliko razmišljam o smrti i samo ubojstvu da to nije normalno...svaki dan sam sve više i više u depri... i ne vidim ni razloga ni izlaza iz nje... jednostavno je pala neka crna sijena na mene i više se ne radujem niti jednom novom danu niti jednom satu koji je pred menom a kamoli budučnosti! znam da su moji snovi neostvarivi i tješim se time da ja nisam stvorena za ovaj svijet niti nije on stvoren za mene... neznam kako ga pokušati promijeniti niti kako da ostvarim neke...ajd a ja sad tu meljem bezveze... i žalim se... ma ko me jebe... najradije bi sad otišla popit te jebene tablete i skončat s tim...s životom s tom patnjom.... da pe pokopaju 2m pod zemlju pojedu me crvi i žohari da me svi zaborave ko da me i nikad nije niti bilo...
10.06.2007. u 21:04 | K | 4 | P | # | ^
