pismo u boci...

srijeda, 09.07.2008.

...noć bez sna

Aurora Borealis... i sve sam joj bliže

...ajme koji čudan osjećaj... nije mi se dogodilo već dugo, ali baš sam osjetio potrebu napisati nešto kratko ovdje... da, znam, nisam pisao mjesecima kako spada i sad u dva dana počnem izbacivati postove... ma whatever... krivac za to je pjesma s radija... zapravo ne mogu vjerovati da sam ju zaboravio.... ma nisam ni siguran jesam li ju ikad poslušao kako spada iako ju znam od riječi do riječi... i zapravo je nevjerojatno kako je taj Jura sjajan glazbenik, a na takvoj je margini, skroz čudno... ali možda je to i bolje, s obzirom da će puno njegovih pjesama na neki način živjeti zauvijek... njegove su najbolje pjesme stare po 20 i više godina i danas ih je tako lijepo čuti... a sjeća li se itko zadnje pjesme od nekih šoubiz likova koji nas stalno napadaju sa ekrana?... tako je savršena ova pjesma... baš savršena... i ne stavljam je tu da bih je posvetio ikome, iako možda na neki način postoji situacija na koju me podsjetila... pjesme su život i lako se u njima prepoznati... ipak, stavljam ju ovdje samo zato što je baš nekako savršena...

Jedina
Ponoć odzvanja
Jesi li zaspala
Na ruci dragoga

Znaš li, tu sam i ja
Provodim noć bez sna
Ispod tvog prozora
Kraj tvojih uzdaha

Hajde, sklopi oči
Nestani u san
Doći ću ti u snovima
Kad noć proguta dan

Doći ću ti u snovima
kad noć proguta dan
past ću kao kaplja rose
nježno na tvoj dlan

Doći ću ti u snovima
Da ti ukradem poljupce
Neka vrijeme samo leti
Još uvijek volim te

A onda jutro je
Tiho budiš se
Pogledas čovjeka
Što spava kraj tebe

Onda zaplačeš
Jer to nisam ja
Koga si voljela
Prekasno jedina

Ali ne plači
Čekaj do večeri
Kad zvijezde na nebu zasjaju
Mi ćemo se ljubiti...

- 23:16 - Mišljenja, raznih (22) - Ako netko poželi printat, ne znam zašto? - #

ponedjeljak, 07.07.2008.

promjene...

...nadam se da ću doći do tamo...

...još sam tu... izgleda da sam i na blogu kao i u stvarnom životu počeo kršit obećanja :-)) ...rekao sam da ću pokušati čim više se posvetiti ovome, pa onda puf, najduža pauza ikad ;-)) ...ah, sa mnom uvijek komplikacije, kaj mogu... al imam svoje razloge... oni se ponajviše tiču ljeta, koje iako sam još u Zg, vuče čovjeka stalno nekud van... a onda kad i sjednem za komp, onda se bavim nekim drugim glupostima... ...ali vani upravo počinje nevrijeme.... ono ludo ljetno koje rashladi onaj grozno užareni zrak i raspuše sve ono loše u glavi... i tko zna sjeća li se itko uopće toga kako ja obožavam nevremena... dugo već nitko nije upoznao moju sanjarsku stranu... al ajde, bar misle da sam cool :-) ...puno mi je nekih novosti u životu i događa mi se toliko toga... useljavam se u svoj stan ovih dana... ma mislim, ono, kupujem stvari, montiram ih, ne može se to baš sve preko noći, ni financijski ni fizički... ne spavam još tamo, fali mi internet :-))) ...očekivalo bi se da je preduvjet za prespavati krevet, to imam, ali eto, tak je to sa mnom :-) ...ma neću o tome pričat jer ionako mi to zaokuplja puno pažnje zadnjih dana... ali morao sam spomenuti tek toliko nek se zna da postajem svoj čovjek skroz... i baš me to tako nekako veseli...

I'm tired of being what you want me to be,
Feeling so faithless lost under the surface
I don't know what you are expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
Every step that I take is another mistake to you
And every second I waste is more than I can take


e sad, ono što će me učiniti još odraslijim je činjenica da odlazim... ok, možda djeluje ko da sam lud, jer useljevam u novi stan i odlazim istovremeno, ali eto... odlazim na put nakon ljeta... na nekoliko mjeseci... na sjever... i full sam sretan zbog toga... jedan kolega i ja idemo radit na nekom međunarodnom projektu... ali planiram vikendima obići dosta toga (i pisat ću o tome)... zanima me taj strani svijet i koliko sam se sposoban snaći u njemu... znam da to nije lako, ali gledam na to kao neki izazov, dobro životno iskustvo koje me može samo učiniti boljim... možda konačno i promjenim neka svoja glupa, nedorasla razmišljanja :-))) ... jednostavno moram malo pobjeći odavdje...

I've become so numb
I can't feel you there
I become so tired
so much more aware
I'm becoming this
all I want to do
Is be more like me
and be less like you

And I know
I may end up failing too
But I know
You were just like me with someone disappointed in you


...ma dosta mi je već pomalo ove rutine i ovih razmišljanja i baš se želim maknuti i od ljudi i svega... želim da mi opet fali taj moj Zg i da mu se s veseljem vratim... ali ajde, barem će jedna osoba mirno šetati mojim gradom, bez straha da bi joj naš slučajni susret mogao pomutiti misli :-)) ...naravno da znam da si to bila ti, iako nisi ostavila potpis... i imam neki osjećaj da će se ti naši mali svemiri uvijek doticati u neko čudno vrijeme, usred neke usamljene noći, samo... mi se ipak nećemo nikad dotaći onako kako smo to možda trebali... jel možeš vjerovati da se još uvijek sjećam nekih tamo davnih poruka i da kad zažmirim točno mogu osjetiti onaj osjećaj kad si mi skočila u zagrljaj... nevjerojatno... zeznuli smo stvar, al nema veze, možda u nekom drugom životu... ovaj je možda ipak prekratak da žalim za prošlosti... i imaš pravo, ti me uvijek kužiš, čak i onda kad te namjerno povrijedim nekim grubim riječima, jer sam preslab na tebe i samo tako znam pobjeći... i dalje te volim na svoj glupi način, iako ti to nikad neću pokazati...

...Morning will come,
and I'll do what's right
Just give me till then,
to give up this fight
And I will give up this fight...


sjećaš li je se?...

...I can't make you love me if you don't
You can't make your heart feel something it won't
Here in the dark in these final hours
I will lay down my heart and I'll feel the power
But you won't, no, you won't
And I can't make you love me
If you don't...


...s druge strane, žao mi je ostaviti nekoga ovdje i ne znam hoće li ta osoba i dalje biti tu kad se vratim... i možda je to putovanje došlo u krivom trenutku na neki način, ali želim to već duže vrijeme i jednostavno to moram učiniti ponajviše zbog sebe... možda će mi kad budem daleko stvari postati malo jasnije... ponekad zbog blizine ne možeš sve sagledati na najbolji način... na kraju, ako je više ne bude kad se vratim, možda ni ne treba biti kraj mene... ali ne želim da ovo ispadne crnjak... jer izgleda mi da se događa nešto dobro i posebno... i skroz sam opet poludio, a još nisam ni otišao na more :-)) ....

...You fulfill my every desire
When I'm with you,
you take me higher...
You're my afrodisiac
You're the only one I'm needin'
When I go, I'll come back
'Cause there is no way I'm leavin'...

- 00:03 - Mišljenja, raznih (7) - Ako netko poželi printat, ne znam zašto? - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se