pismo u boci...

...nekako mi je već glupo svaki post započinjati objašnjavanjem zašto tako dugo nisam pisao... ma ne znam, nedostatak vremena i inspiracije, sve skupa se poklopilo... valjda mi treba pomalo i odmor od ovoga, nisam nekako ni zadovoljan s tim što sam napisao u zadnje vrijeme, pa onda po onoj staroj: "bolje šutit i ispast glup, nego progovorit i otklonit svaku sumnju" :-))) ...večeras pak imam temu :-)) ...i to kakvu, ludu i blesavu, baš u mom stilu :-) ...imam jedan mali problem... trebam izabrati između dvije cure... da, da, znam da bi se bilo koji frajer sad udarao po glavi u nevjerici da koji sam ja debil, da to uopće nije problem, da zašto se uopće žalim... da, znam... no stvar nije tako jednostavna... ne mogu reći da ja tu nekog volim, nije to moj stil, a i to mi se uvijek činilo malo preteškom riječi... iskreno sam volio samo dvije cure u cijelom svom životu, ostalima mi se ponekad teško sjetiti i imena jer sve ostalo bilo je beznačajno... baš beznačajno... no neću tu o tim bivšim velikim ljubavima, nego da se vratim na te dvije djevojke koje mi mute po mislima...
...prva djevojka je osoba koja me svojom pojavom oduševila, izvukla iz nekog čudnog stanja, učinila opet živim nakon prekinute veze i svih problema koji su mi se događali... ona je netko tko je učinio da sva prošlost u trenu nestane... ma ono, baš me izvukla sa dna... ona je razlog što je ta prošla godina bila tako nekako dobra i pozitivna iako je loše počela... odlično zvuči, da... problem je što ona nije iz Hrvatske, što mi je daleko, što je ne mogu vidjeti, a osim što je ionako daleko, još i studira još dalje... i to je nekako nemoguće... moram je nekako pustiti da živi svoj život koji bi mogao biti tako pun uzbuđenja, putovanja, svega što neće ići uz tu neku vezu... opet, s druge strane, dovoljno mi se samo prisjetit njenog poljubca ili dodira i kao da sve oko mene nestane i samo želim da postoji taj trenutak... a tih trenutaka kao da ima tisuću iako mi zapravo i nismo previše vremena proveli skupa... ma tako je nekako ludo i neopisivo posebna... strašno nešto...
...druga djevojka je netko koga poznajem zapravo dugo godina, ali ju nikad nisam do kraja upoznao, jer malo smo bili u kontaktu, pa malo ne, pa je ona bila par godina izvan Hrvatske... no ona je sad opet nakon dugo vremena tu i kako ju ovih zadnjih dana pomalo bolje upoznajem, sve mi se više sviđa... i tako mi je nekako lijepa i strašno me privlači i draga je i pametna... i tu je... možda je to i najvažnija stvar u cijeloj toj dvojbi... ona je tu, blizu... s druge strane, s njom, za razliku od moje strankinje nemam nikakvu ljubavnu prošlost i među nama se zasad još ništa nije dogodilo i tek se trebam izboriti za priliku kod nje, iako mi izgleda kao da imam neke šanse onako (kad stavim nesigurnost na stranu :-))) ...i postoji taj jedan čudni i uzbudljivi način na koji me baš zna onako izluditi... ali opet da i to bude barem malo nesavršeno i ona je neki malo ludi duh i pitanje je koliko bi mi mogli uspjeti... vjerojatno bi i ona izludila sa mnom i spucala me za mjesec dana i otišla u Ameriku :-)))
...ne znam, baš ne znam što napraviti... izbor se zapravo čini lagan jer trebao bi izabrati curu koja je tu, koju mogu vidjeti i s kojom zapravo "mogu" biti... možda je bilo dosta lova na neke daleke snove... to mi baš dosad i nije donijelo neku veliku sreću... i zapravo se tu ne može reći nekako koja je bolja, ljepša, draža, pametnija ili bilo što drugo... s jednom imam prošlost i prelijepe trenutke, a s drugom nemam... ne mogu reći da bi s bilo kojom od njih bio sretan ili nesretan, da li bi uspjeli i da li je uopće bitno da li bi... možda je ovo ionako samo igra hormona u ove proljetne dane i možda samo trebam iskoristiti priliku koja mi se ponudi... zapravo, kakav bi to život i bio kad bi sve znali unaprijed... pa dosadan... ma nešto ću pokušati, pa će mi doći da i o tome pišem ovdje sigurno... ne bih sigurno želio nikoga povrijediti... btw, ova pjesma ispod je ovaj put za mene, u nadi da neću postati takav :-))

Ti nisi ti više
I što mi je najbolnije
Nikom na svijetu kao meni nije
Liju mi teške novembarske kiše
A ti ne pitaš kako mi je
Jer ti nisi ti više...

Kažu da me varaš
Kažu da me ostavljaš
Kažu mi da si zavoljela drugog
I da ti ništa moje drago nije
A ti ne pitaš kako mi je...

Godine prolaze
Laste mi ne dolaze
Ne mirišu mi zumbuli
A i ti me iznevjeri...