pismo u boci...

evo me... ma tu sam... znam da nisam pisao... i znam da nije neka fora... a htio sam... ono, taman je došlo vrijeme da nekaj objavim i onda dođem i vidim tu neki štrajkovi, revolucije, pa si mislim, malo mi neugodno sad pisati, a svi pozivaju na bojkote ovo ono... uglavnom razbolio sam se... ma niš strašno, ono, lupila me temperatura i to visoka i tako 5 dana bez pada, pa sam samo ležao u krevetu, nisam ni palio komp.. onda mi trebalo dva, tri dana da dođem malo k sebi i od danas sam opet konačno i na poslu... pa tako eto nisam sudjelovao ni u ovim blogosvemirima... neke osobe su i otišle s bloga pa me i to malo naljutilo i ubilo volju... ali ne dam se, pišem i mislim i dalje pisati svoje sanjarske "gluposti" :-)
...dakle, ono što mi je danas palo na pamet je jedna velika, luda i tragična ljubavna i životna priča... naravno, ona fiktivna, a ne stvarna... ok, znam da nisam baš kompetentan pričati o knjigama jer ih toliko malo čitam već godinama da je to sramota, ali ovo je jedna od onih priča koje najviše volim... ne znam hoće li se itko složiti sa mnom, ali ruski romani za mene imaju tu neku nevjerojatnu veličinu... i to nekako isključivo zato jer iz njih izranja ona neka grozna težina i bol života, nepravda, snijeg, hladnoća, smrt, sve se to nekako skupi u čudnu mješavinu iz koje ljubav da bi uopće mogla postojati, već u startu mora biti nevjerojatno velika...
...priča je to o čovjeku, rastrganom u ljubavi prema dvije žene... čovjeku čiji su ideali i stavovi u potpunoj suprotnosti sa paklom 1. svj. rata, ruske revolucije i ruskog građanskog rata u kojima se zatiče... cijelo vrijeme pokušavajući shvatiti kako to rat čini svijet bezosjećajnim i od nekad razumnih ljudi stvara čudovišta kojima nije stalo do tuđeg života... želja da nađe mirno mjesto daleko od svega toga, vodi ga preko cijele Rusije, gdje uvijek iznova susreće tu svoju veliku ljubav...

It's all a mystery. Love - the idea that there is someone already there in the world who might hold the key to your whole existence.

...i neću prepričavati priču jer je dugačka, velika i učinio bi to grozno loše i smiješno, a možda nekome i pokvario doživljaj ako se odluči pročitati, samo ću reći da nas nekako loše stvari koje nam se dogode promijene, postanemo zatvoreni, ljuti, a opet ni to nema nekog smisla... i ovo mi je nakon svih grozota koje glavni lik proživi, najdraži dio :-))

- After all this you still write poetry?
- Yes
- What about?
- The world, love, particular people, how extraordinary it all is, what a gift it is to be alive in the world and know you're alive.

...i za kraj...

Somewhere, my love, there will be songs to sing
Although the snow covers the hopes of Spring
Somewhere a hill blossoms in green and gold
And there are dreams, all that your heart can hold
Someday we'll meet again, my love
Someday whenever the Spring breaks through