pismo u boci...

...možda je to ružno za reći, ali ne treba mi u životu red od 50 ljudi s kojima sam si "kao dobar" i s kojima ću sjedit na nekim kavama uz glupe površne razgovore... ne trebam ljude koji će me zvati kad me trebaju... i u zadnje vrijeme mi dolazi da bahato odrežem te neke komunikacije... ima ta jedna frendica o kojoj sam pričao u jednom davnom postu... kad god sam ja bio totalni nice guy prema njoj, stalno bi me zajebala... ono, čujemo se, dogovorimo kavu, pa se ne javi... ma mislim si, ko te jebe mala, možda si dobar komad, al nećeš mi se tak ponašat da si ne znam tko... i zove ona mene, javim se ja, ona počne nešto pričat, a ja pitam: "tko je to?" :-) ...skoro da se moglo čuti kako joj guzica udara u pod od šoka :-))) ...inače, ne volim biti grub prema ljudima, ali ona je to stvarno zaslužila :-)) ...i nakon što sam joj takav grub postao iznimno zanimljiv, uslijedilo je još nekoliko poziva za kavu, koje sam ja redovito odbijao, da bi joj na kraju rekao da stvarno taj naš odnos nema smisla i da ne vidim razlog zbog kojeg bi se mi trebali vidjeti :-) ...ok, obzirom da je stvarno komad, možda i postoji jedan razlog, ali ne bi me ni to privuklo više :-)) ...ma ono, nisam ja takav...
...ne možeš naći puno ljudi s kojima možeš funkcionirati na nekoj bliskoj razini... posebno se to odnosi na muško-ženska prijateljstva... nekad sam bio sposoban družiti se s dosta cura, slušati ih, njihove probleme, biti im prijatelj, međutim nemam više volje za to... i sad se to svelo na, ok upoznat ću neku curu, ali osim ako nismo jedno drugom zanimljivi i napeti na neki način, sumnjam da ću više imati veze s njom (a obzirom da sam trenutno ionako lud za jednom, sve druge ionako ne dolaze u obzir)... mislim, svakog mogu pozdraviti na cesti, uz onaj glupi "šta ima", iako si misliš, joj, nemoj samo počet pričat šta ima jer me uopće ne zanima :-)) ...al da ćemo se zvat i pit kave skupa, nećemo... i zato mi je super u Zg što mogu šetati po gradu i ne sresti nikog poznatog... i kad bi otišao negdje, to bi samo bio još veći grad :-))) ...ma glupo mi je ono održavanje nekakvih besmislenih poznanstava, jer koliko sam samo puta čuo da se ljudi s nekim druže jer pozna ovoga ili si je dobar s onim... ma to mi je idiotski... koliko god ti ljudi prolazi kroz život, uvijek ispadne da imaš tih par istih s kojima ostaješ blizak... shvatio sam da u mobitelu imam brdo nekih brojeva od ljudi za koje se ne sjećam kad sam zadnji put vidio :-)) ...ok, priznajem, u malo sam zajebanoj fazi trenutno, pa valjda zato imam potrebu rušit mostove... znam da to nije dobro :-)) ...
...nego odlazim danas opet na business trip u Split, na dva tjedna... ne znam hoću li moći na net u hotelu, ali valjda ću već pronaći neki način :-) ...nije valjda da se neće moći barem neki wireless ulovit... ili previše očekujem :-))
...a što se tiče onog mog plivačkog cilja... ostvaren je... ne mogu ni sam vjerovati da sam to tako brzo uspio... ok, istina da sam ostatak dana pokušavao doći k sebi, bilo mi je slabo i stalno sam pio neki sok i jeo voće, a i danas me sve boli... ali ja to mogu... i ta spoznaja vrijedi te muke...

P.S. ne mogu vjerovati kako sam mogao zaboraviti ovu pjesmu...

Though we'll always be apart
Locked forever in a dream
If I ever love again
Even then, nothing will change

And the taste of you remains
Clinging to Paradise
But as the distance from you grows
All that my heart ever knows
Hunger for your kiss
Longing for your touch
Beautiful Maria of my soul