pismo u boci...

...vedro je nebo večeras ...vedro, volim tu riječ i smiješno mi je da vam ne mogu reći zašto :-)) ...ipak, u daljini se vide neki neobično svijetli oblaci i oko njih sijeva... tamo negdje je nevrijeme... moje omiljeno, divlje vrijeme... ideja koja me natjerala da pišem večeras je zapravo moja nesavršenost, mene kao osobe... i ne pišem sad ovo iz neke potrebe za ispovijedanjem zato što sam nešto krivo učinio, jer nisam... barem ne u zadnje vrijeme :-) ...ali naravno, nisam se nikad smatrao nekim puritancem i kakav bi to bezvezan i nezanimljiv život bio da si nisam priuštio hrpu nekih gluposti i pogrešaka... ne bih htio da me se krivo shvati, možda sam i ispod prosjeka po tom pitanju... ali dobro, prosjek ni u čemu ne smatram nečim posebnim... ovo ipak nije ni mjesto ni vrijeme da izbacujem neke te loše detalje o sebi, pa niti neću, barem ne danas... ostavit ću to nekoj budućoj priči... zapravo sam se sjetio nečega što sam davno dobio, pa i zaboravio nekako iako me ta kritika poprilično ošamarila, možda i najviše... i učinila da se zamislim nad sobom... i sjetio sam se večeras toga zbog jednog komentara od prije par dana... i pronašao... i to je možda jedna sitnica koja je učinila da u životu budem barem malo manje bad guy... ovako mi je to nekako napisala:

...sad valjda znaš da ti više ne mogu vjerovati, niti ti vjerujem za sve one riječi. Ipak je moj instinkt bio u pravu, kad je rekao da bježim od tebe...jer nisi stvoren za prave ljubavi... bar ne još...

Ne znam ako si ikad čitao Malog princa... ovaj dio je za tebe, možda će ti biti glup i nećeš ga shvatiti, ali ću bar pokušati.

"...Zbogom! - dobaci Ruži.
Ali ona ne odgovori.
-Zbogom - ponovi on.
Ruža se nakašlja, ali to nije bilo zbog prehlade.
-Bila sam glupa - najzad izusti. - Oprosti mi! Nastoj biti sretan.
Iznenadi ga što mu ni za što ne prigovara. Stajao je zbunjen sa zvonom u ruci. Nije shvaćao tu smirenu uljudnost.
-pa da, volim te! - reče Ruža. - Ja sam kriva što to nisi znao. No nije važno. A i ti si bio glup kao i ja. Nastoj biti sretan.. ostavi to zvono. Ne trebam ga više.
-Ali vjetar… - Nisam toliko prehlađena.. Dobro će mi doći svježi noćni zrak. Ja sam cvijet.
-A životinje..
-Moram otrpjeti dvije-tri gusjenice ako hoću upoznati leptire. Kažu da su prekrasni. Tko će me inače posjećivati? Ti ćeš biti daleko. A velikih se životinja ne bojim. Imam ja svoje pandže.
I ona naivno pokaže svoja četiri trna. Zatim doda:
-Nemoj toliko odugovlačiti, nesnosno je. Odlučio si otići. Pa idi!
Nije htjela da je vidi kako plače. Bila je to vrlo ponosna Ruža… "

...i shvatio sam... možda ne odmah jer je kod mene uvijek sve moralo biti komplicirano, ali shvatio sam... i eto, toliko puta sam povezivan s tom pričom, a još ju nisam ni pročitao... stvarno me sram već... mislim da ću otići i kupiti si Malog princa... krajnje je vrijeme da ga pročitam, a i mislim da je zaslužio mjesto na mojoj polici... i istina je, nisam bio stvoren za prave ljubavi... možda to nisam ni sad... tko zna hoću li ikad uopće i biti... vrijeme će već pokazati :-) ...ma sve je to ok :-))

Lonestar where are you out tonight?
This feeling I'm trying to fight..
It's dark and I think that I would give anything..
For you to shine down on me...