pismo u boci...

ne volim baš jutra... teško se budim... znam da je to dobrim dijelom posljedica činjenice da rijetko kad zaspim prije 1-2h u noći i da se budim rano... premalo sna... i svakog jutra sjednem tako u taj svoj autić i stanem se u kolonu i polako guram prema poslu kao jedan od tisuća iz slavnog Zg prometnog kolapsa... i kasnije se baš i ne mogu najbolje prisjetiti kaj se to točno sve događalo ujutro... ono, standardne prometne gluposti, tko mi oduzeo prednost, tko je zaspao na semaforu, tko se proguravao i skoro me ogrebao... obično sam sav u nekom polusnu... bitno je jedino da znam di sam parkirao :-) ...no dobro, sad, nije da sam opasan na cesti, koncentriran sam na vožnju, ali jednostavno onako, budan spavam :-)) ...danas je bio tmuran i kišni dan... i bilo je neobično hladno za ovo doba godine... čak sam i onu neku vestu na "ciferšlus" navukao na sebe iako je predebela i nosim ju isključivo u najhladnije zimske dane, pa sam je stoput skidao i oblačio... i uglavnom je bio savršen dan za odustati od svega, okrenuti se, pokrit preko glave i ostati spavati... ali nažalost (ili sreću), to si ipak više ne mogu dopuštati... htio ili ne, moram ustati i ići na posao... i tako sam danas ujutro prije posla morao nešto u Novi Zg (porezna uprava, borbe s birokracijom)... i vraćajući se prema firmi, prelazeći preko Jadranskog mosta, obuzeo me skroz neki lijepi osjećaj... kiša je stala i zrak je bio tako nekako čist i pogled je bio bistar i stao sam u koloni i gledao prema Sljemenu... vrh je bio u nekim prelijepim, razbacanim, ludim, sivim oblacima... samo je vrh tornja izranjao iz njih... stajao sam u toj koloni iznad Save, gledao u Sljeme i kroz glavu mi je prolazila samo jedna misao... baš volim ovaj grad... i nije bilo bitno to što se vučem u koloni auta punih nervoznih ljudi, što je hladno, što je padala kiša, što je rano i najrađe bi bio u krevetu... ti ludo sivi oblaci nad Sljemenom su me kupili i pretvorili to nekakvo naizgled bezvezno jutro u nezaboravno... i pobjegao mi je smješak :-)) ...pojačao sam muziku, zapjevao... i super mi je bila ta kolona auta... i mokra cesta puna rupa i lokvi... i ljudi s kišobranima... i stare sive zgrade i neboderi... i zeleno drveće puno lišća... i oblačno Sljeme ispred... i sišao sam s Jadranskog mosta, pa po Selskoj, pa dalje... i tako je bilo lijepo jutro... i baš volim taj grad... i one stare plave tramvaje... i proći Ilicom prema Trgu, popiti piće u Tkalči ili Bogovićevoj, prošetati ili se provozati biciklom po Jarunu, otići na Sljeme i gledati grad, ili ljuljati onu žičaru u vožnji :-)) ...ma samo se voziti noću njegovim praznim ulicama... pa ići doma izvana dok sviće zora i ptice već pjevaju... savršeno... i možda nema more i možda je siv i možda ima toliko puno mana, ali to je moj grad... moj grad...

Za nikaj na svetu ja menjal te ne bi,
moj Zagreb tak imam te rad...

ne kužim kud su mi proletile sve te godine... ok, kako tek razmišljaju ljudi od 30+ ili možda 60+?... ma ne, ovaj ludi život baš leti ono nekom warp brzinom (nemojte mi popljuvat ove izraze iz zvjezdanih staza) :-)... kao da sam jučer onako uplašeno stajao pred svojom sadašnjom firmom, u kojoj me očekivao razgovor za posao i razmišljao, jebemti, kaj meni ovo treba, ma nisam ja spreman za to, ma idem ja doma :-))) ... a kaj ćeš doma, pa završio si faks, nema više povratka, vrijeme je za ozbiljne stvari... duboko sam udahnuo i ušao.... danas već guram punom parom prema 2 godine staža... ozbiljan život :-)) ... eh, ide vrijeme, pa čekaj malo, pa ko da sam jučer išao na brucošijade... proživljavao one mučnine u želudcu prije usmenih ispita... ili još bolje, imao svoju norijadu... danas sam je se prisjetio :-)) ...ma da, slažem se, mislim da je krajnje primitivno bacati brašno okolo po ljudima... je.. ali priznam, streso sam i ja kilu brašna (ali samo jednu kilu, stvarno), po glavi nekih djevojaka svoje generacije :-)) ... tak da nemam baš neko pravo sad grintati ovdje da "ta današnja mladež"... ma ista ko i ja :-)) ...bio je to stvarno ludi dan... došli smo pred školu, sve je bilo puno maturanata, pola ih je bilo pijano, dernjava nekakva, nabacivanje brašnom... izletila je ravnateljica vičući da se nismo tako dogovorili, da nek se prestane s glupostima... moš mislit, u tom trenu se pojavio neki tip s vatrogasnim aparatom i odjednom svi svi bili puni neke plavkaste pjene za gašenje požara :-))) ......nastavak te priče je bio u fajtu brašnom sa curama iz susjedne škole, nakon toga na ćevape i pivu, pa na jarun... neki su imali potrebu malo preuredit tramvaj, savijat one štange, al opet, meni to i nije neki gušt (moja kriminalna karijera završila je već sa 8 godina, nećemo u detalje :-))) ...na jarunu standardna priča... glasna muzika, puno ljudi , neke su spasioci morali vadit iz jezera da se budale ne utope... ma bilo je veselo :-))) ...ma kad razmislim, nije ta moja škola bila baš san snova, ono, nije se radilo o gimnaziji, nego tehničkoj školi... a kaj da vam kažem, iz mog razreda ima ljudi koji su završili kao taksisti, radnici na baušteli, ali i kao asistenti na fakultetima... živopisna ekipa u svakom slučaju... što vam reći nego da nam je u razredu jedan dan iznad ploče, umjesto šahovnice, osvanula duplerica iz playboya :-)) ...problem je bio u tome, što to nije bio samo skandal, nego je za našu ravnateljicu (neka politički nabrijana ludara), to bio i skandal političke prirode... malo je falilo da svi dobijemo ukor jer ne volimo svoju 'rvacku :-))) ...jednom su neki likovi iz susjednog razreda sredili wc tako da su isčupali onu cijev što ide od kotlića i naravno, ko za peh je morao naletit jedan smiješni profa koji je povukao vodu i naravno doživio tuširanje :-)) ...sljedećih pol godine su svi wc-i bili zaključani, dakle nismo imali ni wc :-))) ...ma sve u svemu, dobar sam i ispao... i nije mi žao :-)) ....kad pogledam kaj mi se sve izdogađalo od tog vremena, stvarno kao da je bilo prije sto godina... ali isto su slike jasne kao da je bilo jučer...
danas, ozbiljan život... neozbiljnih ljudi :-)) ...jučer nam je project manager zaspao usred sastanka :-)) ... ja sam se isto borio sa snom, ali kad sam njega skužio odvalilo me da se počnem smijat, a ne mogu kad mi šef sjedi prekoputa :-)) ... izgleda da ja uvijek imam posla s nekim biserima :-) ...al barem je tako veselije :-)

Da sam prazna glava, potpuno zdrava
ne bih vise nista ucio za badava
samo onol'ko, kol'ko mi treba
da jos ostanem paf od tolikog neba...

...možda će nekoga i začuditi naslov... neki možda i znaju za ovaj pojam... "serendipity" je moja najdraža riječ engleskog jezika... ne znam, jednostavno nekako strašno fora zvuči... njeno značenje je nešto kao "sposobnost sretnog slučajnog otkrića"... meni se više sviđa kako su preveli ime tog filma: "Igra sudbine"... Serendipity je jedna slatka mala slastičarnica u New Yorku... nalazi se na 225 East 60th Street... blizu slavnog Bloomingdalesa :-) ...mjesto koje iz nekog neobičnog, pa čak ni meni ne previše jasnog razloga, baš želim vidjeti... i onog dana kad budem išao u New York, a ići ću, baš hoću, to mi je prvo na listi... i ne znam, možda i je isfurano, obzirom na film i sve to, al meni to mjesto ima neku neobičnu privlačnost... i pojest ću neki sladoled tamo... hoću, hoću, o da :-)) ... Serendipity je i jedan simpatično blesasti film... doduše, romantična komedija nije nešto što bi si navodni frajeri poput mene smjeli dopustiti za gledati, ali eto (službeni stav za javnost je: "Stevo Galeb, alias Steven Segal, to je pravi glumac... ma najbolji karakterni glumac")...
...serendipity... koliko je zapravo moguće vjerovati u tu stvar?... u neku sudbinu?... da li je sve što nam se događa slučajnost ili dio nekog velikog plana?... ponekad mi se čini kao da nas je u ovaj naš trenutak doveo totalni kaos... ono, leptir je mahnuo krilima negdje u, recimo Brazilu i pokrenuo vjetrić, koji je postao oluja u kojoj je zapeo neki brod, o tome su izvjestili na vijestima, a zato što si to gledao si kasnije nekud krenuo i u žurbi se sudario na ulici s nekom djevojkom koja ti se učinila posebnom (ovo je samo fiktivno, nisam se s nikim sudarao u zadnje vrijeme) :-))) .... koliko su takve stvari povezane?... mislim, pustit ću sad matematičke teorije, jer ih ne kužim :-)) ...koliko možda i najsitnije odluke mogu presudno utjecati na naš život?... što znači biti na pravom mjestu u pravo vrijeme?... ili možda na krivom?...
...mislim da svaka naša odluka utječe na naš život... usmjerava ga na neki put, koji je možda mogao biti i bolji, a opet, i gori... dovodi nas u ovaj naš sadašnji trenutak, upravo ovakve kakvi jesmo... ponekad mi je nevjerojatno kad shvatim da me u neku priču odvela neka blesava, mala, sitna, naizgled beznačajna odluka... a činilo se kao sitnica, tek neki započeti razgovor, ili samo odgovoreni mail, ili pisanje bloga?...
...dobar je život ovih dana :-))... serendipity :-))

I want to run
I want to hide
I want to tear down the walls
That hold me inside
I want to reach out
And touch the flame
Where the streets have no name...

ne, nije to kako bi se moglo zaključiti riječ s negativnim predznakom... barem ne u ovom slučaju... ovo je priča o 5 bitangi... bitangi u duši... o jednom od njih ste već puno toga čuli... upoznali ga... naravno, riječ je o meni... ovaj put biti će to o njima... njih četiri koji čine tu moju malu ali važnu grupicu...
...jedinac sam... i ponekad sam razmišljao o tome kako ću jednog dana ostati sam... skroz sam... i žao mi je da nemam brata ili sestru, sad mi je žao jer mi je i nezamislivo kako je to imati tako nekog svog i znam da puno time gubim, ali dobro, tako je ispalo... ono što mi puno znači je da postoje četiri dečka koje gotovo da mogu smatrati braćom...
prijatelji su najveća vrijednost koju čovjek može steći u životu... jedino ti oni neće okrenuti leđa kad sve pođe ka zlu... e, pa ovo je o vama...
T... poznatiji kao naša moralna vertikala i osvjedočeni ljubitelj premladih cura :-)) ...najispravnija osoba koju poznam, čovjek s jako malo mana... prečesto čudljiv i kompliciran... poznat još i kao "komplicirana komponenta"... u potrazi za istinskim idealima i pravom ljubavi (iako mu se trenutno ne da imat posla sa ženama)... čovjek s kojim popušim tradicionalnu jednu cigaretu (običnu) godišnje, poznatu i kao "lula mira"... kad se napije, a to je jako rijetko, ima halucinacije da ga zgrade prate... samoproglašeni komandos koji se boji zmija, guštera i svih vrsta buba, zbog čega na moru stalno lupa po roletama i viče: "šic, šic" :-)) ... u ćevapima stalno pronalazi hrskavice (???)... najslavnija izjava, nakon što smo mu poklonili dres od Beckhama, na komentar da tog tipa tamo guze u svlačionici, kako bi nam dokazao da je Beckham frajer, rekao je: "Beckhama ne guze, Beckham guzi!" :-)) ...čovjek kojeg jednostavno obožavaju svi koji ga upoznaju...
L... crvena zvijer... svjetski putnik, koji do 18-te nije bio čak ni u Sloveniji... čovjek koji se kupa u oceanu, a mi ga naučili plivat (jednom se čak i prepali da se nije utopio)... poznat po izljevima turopoljštine (točnije tog narječja), redovito u blizini najzgodnijih cura... tako da slučajno ne bi pomislile da nismo seljačine... nema smisla da imaju bilo kakve dvojbe :-)) ...do prije godinu-dvije povučen i tih, a danas, nakon nekoliko mjeseci provedenih po svijetu, glavni lovac na komade :-)) (neuspješni naravno)... vjerojatno i moj budući nekakvi kum, obzirom da me već godinama oslovljava sa "kume" :-)) ...poznat po neuspješnom pokušaju provaljivanja u vlastiti apartman kroz zahodski prozor, na kojem je ostao visit, pa smo ga morali potezat natrag dok je on usred noći vikao "nisam ja komandooos!!" :-) ...u zadnje vrijeme glavni partijaner koji s posla dolazi u ponoć doma :-)) ...a u najslavnijem pijanstvu, kad sam ga iskipao pred njegovom zgradom, pitao je: "di smo?" :-))) ...od zavodničkih uspjeha najpoznatija mu je izjava, nakon što je ostao nasamo s komadom, a ona ga zavodljivim glasom pitala, da kaj će sad njih dvoje: "paaa, idemo potražit di su ostali..." :-))) ...držao instrukcije iz fizike curi koja uopće nema fiziku na faksu :-) ... najdetalj njegove karijere je bio vožnja u odrezanom tamiću (onaj kamiončić za krumpire) i pjevanje "Igra rokenrol cela Jugoslavija" sa Slovencem i Bosancem koje je upoznao dvije minute prije toga :-)))
S... propalica u pravom smislu riječi... pravnički fitness boy... nekadašnji reper iskvaren najezdom narodnjačke muzike :-)) ...osoba koja je drmala ćevape i pizzu valjda 4 puta tjedno za ručak i svaki dan po 2 litre cole... danas pristojno nabildana mrcina sa širokim ramenima u sakou, kojeg se svi boje kad iziđemo van (a kad se sjetim da bi dobio bio batina jedne godine na moru da ga ja nisam izvukao) :-)) ...poznat po legendarnim djelima tipa, ja sam pijan sjedio u fotelji, nisam ja kriv kaj je ona mene seksualno iskoristila :-))) ...odlasku u dućan po pivu usred nogometne utakmice na kojoj je bio golman, zbog čega smo mi iz njegove ekipe čupali kosu... slavnom odlasku u dućan po namirnice, iz kojeg se vratio sa grickalicama i pivom, a na komentare da je kupio pizdarije, izjavio je: "ja svojoj guzici neću biti maćeha" :-))) ... nabavlja mobitele, lacoste majice, zlatninu, kaj god treba (iako ja niš od toga još nisam od njega nabavio :-)))) ...osramotio me pred barem 10 različitih cura i to na različite načine, a kad sam upoznavao prijatelje od jedne meni predrage cure, došao je do stola, sjeo, predstavio se i pijan lupio glavom o stol :-))) ...al ne bi ga mijenjao za ništa :-)
K... poznat i kao kumek... smotus koji se samo smije i dopušta curama da mu upravljaju životom (na naše sveopće zgražanje) :-)) ...poznat po povremenim izljevima bahatosti, koja zbog njegove smotanosti kod nas izaziva salve smijeha i izjave tipa: "daj ga lupi, da ja ne moram" :-)) ... na jednom tulumu se napio za 10 minuta i prespavao ostatak večeri i noći :-)) ...slavan po komentaru neke ok izgledajuće cure: "čini mi se malo debela"... a tad je imao curu težu nego je on :-))) ...kad je jedna cura kod njega provela cijeli dan i večer (sami), izjavio je: "pa pisao sam joj diplomski" :-))) ....ponekad zna naživcirati čovjeka, ali uvijek iznova iznenadi nevjerojatnom pažnjom jer mu nikad nije teško ništa učiniti za prijatelja... stvarno dobar prijatelj...

..ako ste slučajno pomislili da su ovo neki problematični tipovi... ne, upravo suprotno... ovi su ljudi predobri... nevjerojatno pitomi, dragi i dobri... prema svima... samo sam im izvukao neke zanimljive detalje iz biografije... prijateljstvo je neprocjenjivo i oni su vjerojatno najvrijednije što imam u životu... skupa smo kuhani i pečeni svaki vikend već 7 godina, iako se neki znamo puno duže, ali nismo izlazili zajedno... zato momci, hvala vam za Vodice, Novalju, Bašku, opet Vodice, sve noći u Piranhi, Gjuri, nekadašnjem Londoneru, Oliver Twistu, Lejku, svim onim fancy mjestima i rupama po kojima smo visili i visit ćemo i dalje... za visenje sa tamića u vožnji, za neutješno sjedenje sa mnom na lukobranu, za provaljivanje u vlastiti apartman, za okretanje za 180 u autu, za pješačenje one slavne Nove godine, za ćevape usred noći i sendviće "kod trovača", za tradicionalni roštilj koji tradicionalno nikad ne napravimo, za zagrljeno pjevanje Balaševića... :-)) za tisuću gluposti koje smo proživjeli i onih milijun kojih ćemo još proživjet... sa vama, bilo kad i bilo gdje... ma hvala vam zato kaj postojite i kaj ste moji...

Sviće dan
Ja sam momak na lošem glasu
U ovom gradu
Moraš poć’...
Ma nek je dan
Još bih malo bila s tobom
Baš si dobar
I još je noć...

Bitanga i princeza par
Ooooo, ne ide toooo....

...možda bi bilo bolje da mi je dato prostora barem za 10... ili 15... a vjerojatno bi se tu našlo i dobrih 50 pjesama koje jednostavno obožavam, koje se uvijek moraju pojačati... zapravo ne robujem glazbenim stilovima... volim puno toga... smatram glazbu mostom između različitih kultura, možda jedinim načinom na koji se različiti ljudi mogu razumjeti... ponekad ne razumiješ riječi, a opet, shvaćaš da slušaš nešto prekrasno, kužiš osjećaj i to jedino bitno... neke se stvari riječima ni ne mogu opisati... puno je pjesama koje su me istinski dotaknule, rastužile, razveselile, raznježile, ponekad jednostavno ostavile bez riječi... obično ispod svakog posta imam par stihove neke pjesme koju volim i u kojoj se mogu pronaći u tom trenutku života u kojem taj post nastaje... ovaj put ću se ograničiti na par stranih pjesama koje su me iznimno oduševile... međutim, takvih je stvarno puno i mislim da ću još dosta postova posvetiti baš nekim pjesmama jer me one često natjeraju na razmišljanje...

George Michael - I Can't Make You Love Me

...originalno je pjeva jedna divna pjevačica Bonnie Raitt, ali ova me verzija začarala... prije dosta godina, kao srednjoškolac, redovito sam radio preko ljeta u jednoj firmi... šljakerski posao u pogonu... nije mi novac bio previše nužan, ali starci su smatrali kako je to dobra stvar, steći neke vizije o životu i radne navike i tako, i ja sam se slagao s tim, dapače bilo mi je skroz ok to, stvarno dobro iskustvo... i radio sam jedan tjedan tu neku noćnu smjenu jer sam htio više zaraditi i spavao sam preko dana... i na tv je išla neka ljetna emisija gdje su emitirali spotove i tad sam prvi put čuo tu pjesmu... totalno me oduševila i nije mi izlazila iz glave cijelu sljedeću noć... znao sam da je rano ujutro repriza te emisije i došao sam s posla u 7h ujutro i čekao i čekao taj spot da ga snimim na video... definitivno najdraža pjesma... i kasnije i tako istinita...

I'll close my eyes, then I won't see
The love you don't feel when you're holding me
Morning will come and I'll do what's right
Just give me till then to give up this fight
And I will give up this fight



Norah Jones - Come Away With Me

...za ovu pjesmu mogu reći da je to jednostavno glazba u svom najljepšem obliku... obožavam Norah i postoji više pjesama koje me oduševljavaju ali ova je nekako najdraža... i mogu se svi silni pjevači truditi da svojim produkcijama učine čuda, tisuće instrumenata, ne znam kaj sve ne, ali ovako nešto jednostavno, a predivno se rijetko može čuti... ma ne znam, meni je ta Norah prezakon skroz!!!...

Come away with me and we'll kiss
On a mountaintop
Come away with me
And I'll never stop loving you



U2 & Luciano Pavarotti - Miss Sarajevo

...ova pjesma me dirnula do suza... pjesma govori o jednom detalju iz Sarajeva, predivnog grada još divnijih ljudi, koji je dugo bio pod opsadom i izvan bilo kakve mogućnosti za normalnim odvijanjem života... u cijelom tom ludilu, patnji, smrti i razaranjima, dogodila se jedna nevjerojatna stvar, da se održao izbor za Miss... bio je to znak protesta, otpora i snage, znak neslomljivosti duha toga grada... o tome je napisana i ova pjesma koja kritizira svijet koji okreće glavu od patnje... posebno mi se sviđa ova verzija sa nastupa s Pavarottijem u Modeni, kad Bono na kraju recitira: "O lijepa, o draga, o slatka, slobodo"...

Is there a time for keeping your distance
A time to turn your eyes away
Is there a time for keeping your head down
For getting on with your day

Here she comes
Heads turn around
Here she comes
To take her crown



Robbie Williams - Angels

...ovaj lik je meni totalna munjina, ali zato radi po meni, fantastičnu muziku... ovo je već stara pjesma i to još iz mojih nekih srednjoškolskih dana, prve mp3-ce koje smo počeli razmjenjivati i ova jedna nevjerojatno posebna pjesma koja me uvijek nekako ispuni dobrim osjećajem i snagom... neobjašnjivo :-))

And through it all she offers me protection
A lot of love and affection
Whether I'm right or wrong
And down the waterfall
Wherever it may take me
I know that life won't break me
When I come to call
she won't forsake me
I'm loving angels instead



U2 - With or Without You

nekako, kao da ovu pjesmu znam oduvijek... i oduvijek mi je bila predraga... možda u ovom, prečesto patničkom blogu o jednom sanjaru, možda je ovo pjesma koja bi se trebala protezati kao tema, kao najbolji opis mog unutrašnjeg osjećaja kad se svjetla ugase i kad ostanem sam...

See the stone set in your eyes
See the thorn twist in your side
I wait for you...

Sleight of hand and twist of fate
On a bed of nails she makes me wait
And i wait without you...

With or without you
With or without you
I can't live
With or without you...




....i eto ti štafeta... i neću da čujem za blues osim ako nije od B.B. Kinga :-)))