pismo u boci...

srijeda, 23.05.2007.

samo za taj osjećaj...

Norijada...

ne kužim kud su mi proletile sve te godine... ok, kako tek razmišljaju ljudi od 30+ ili možda 60+?... ma ne, ovaj ludi život baš leti ono nekom warp brzinom (nemojte mi popljuvat ove izraze iz zvjezdanih staza) :-)... kao da sam jučer onako uplašeno stajao pred svojom sadašnjom firmom, u kojoj me očekivao razgovor za posao i razmišljao, jebemti, kaj meni ovo treba, ma nisam ja spreman za to, ma idem ja doma :-))) ... a kaj ćeš doma, pa završio si faks, nema više povratka, vrijeme je za ozbiljne stvari... duboko sam udahnuo i ušao.... danas već guram punom parom prema 2 godine staža... ozbiljan život :-)) ... eh, ide vrijeme, pa čekaj malo, pa ko da sam jučer išao na brucošijade... proživljavao one mučnine u želudcu prije usmenih ispita... ili još bolje, imao svoju norijadu... danas sam je se prisjetio :-)) ...ma da, slažem se, mislim da je krajnje primitivno bacati brašno okolo po ljudima... je.. ali priznam, streso sam i ja kilu brašna (ali samo jednu kilu, stvarno), po glavi nekih djevojaka svoje generacije :-)) ... tak da nemam baš neko pravo sad grintati ovdje da "ta današnja mladež"... ma ista ko i ja :-)) ...bio je to stvarno ludi dan... došli smo pred školu, sve je bilo puno maturanata, pola ih je bilo pijano, dernjava nekakva, nabacivanje brašnom... izletila je ravnateljica vičući da se nismo tako dogovorili, da nek se prestane s glupostima... moš mislit, u tom trenu se pojavio neki tip s vatrogasnim aparatom i odjednom svi svi bili puni neke plavkaste pjene za gašenje požara :-))) ......nastavak te priče je bio u fajtu brašnom sa curama iz susjedne škole, nakon toga na ćevape i pivu, pa na jarun... neki su imali potrebu malo preuredit tramvaj, savijat one štange, al opet, meni to i nije neki gušt (moja kriminalna karijera završila je već sa 8 godina, nećemo u detalje :-))) ...na jarunu standardna priča... glasna muzika, puno ljudi , neke su spasioci morali vadit iz jezera da se budale ne utope... ma bilo je veselo :-))) ...ma kad razmislim, nije ta moja škola bila baš san snova, ono, nije se radilo o gimnaziji, nego tehničkoj školi... a kaj da vam kažem, iz mog razreda ima ljudi koji su završili kao taksisti, radnici na baušteli, ali i kao asistenti na fakultetima... živopisna ekipa u svakom slučaju... što vam reći nego da nam je u razredu jedan dan iznad ploče, umjesto šahovnice, osvanula duplerica iz playboya :-)) ...problem je bio u tome, što to nije bio samo skandal, nego je za našu ravnateljicu (neka politički nabrijana ludara), to bio i skandal političke prirode... malo je falilo da svi dobijemo ukor jer ne volimo svoju 'rvacku :-))) ...jednom su neki likovi iz susjednog razreda sredili wc tako da su isčupali onu cijev što ide od kotlića i naravno, ko za peh je morao naletit jedan smiješni profa koji je povukao vodu i naravno doživio tuširanje :-)) ...sljedećih pol godine su svi wc-i bili zaključani, dakle nismo imali ni wc :-))) ...ma sve u svemu, dobar sam i ispao... i nije mi žao :-)) ....kad pogledam kaj mi se sve izdogađalo od tog vremena, stvarno kao da je bilo prije sto godina... ali isto su slike jasne kao da je bilo jučer...
danas, ozbiljan život... neozbiljnih ljudi :-)) ...jučer nam je project manager zaspao usred sastanka :-)) ... ja sam se isto borio sa snom, ali kad sam njega skužio odvalilo me da se počnem smijat, a ne mogu kad mi šef sjedi prekoputa :-)) ... izgleda da ja uvijek imam posla s nekim biserima :-) ...al barem je tako veselije :-)

Da sam prazna glava, potpuno zdrava
ne bih vise nista ucio za badava
samo onol'ko, kol'ko mi treba
da jos ostanem paf od tolikog neba...

- 23:57 - Mišljenja, raznih (25) - Ako netko poželi printat, ne znam zašto? - #