pismo u boci...

...stigao sam upravo izvana... noć je... moje vrijeme življenja... ne spava mi se, pa sam došao tu... bio sam slobodan od vožnje večeras, pa sam mogao piti... ma ono, nisam pijan, samo onako, malo smanjene uračunljivosti... činjenica da znam napisati riječ "uračunljivost" znači da sam sasvim ok (nadam se da sam je dobro napisao).... ali dovoljno mi je smanjena moć samokontrole, tako da mogu napisati ono što već duže vrijeme želim i što me malo muči... ma noć je, ali jedna od onih kad ne želim spavati... misli su me opet odvukle u neke druge krajeve, u neko drugo vrijeme, drugim nekim ljudima... i volim razmišljati o svemu tome, a opet nekako... ma već je dosta toga izrečeno ovdje... ponekad sam dosadan već i sam sebi... nekako, želim se javiti jednoj osobi i ispričati joj se... a ne znam je li pametno javiti joj se... i iako smatram da nije bila baš fer prema meni, opet, zbog činjenice da mi je toliko draga, a ponio sam se krivo i... ne znam... i nisam baš siguran da se išta treba promijeniti u našem odnosu, i vjerojatno se niti ne može, niti to očekujem... nekako sam se natjerao da odustanem od tog sna, jer previše je bolno stalno doživljavati ponovna razočaranja, koliko god se ja pravio veliki frajer... dotuče me to uvijek... ma onako, želim da zna, da... ma da zna da mi je žao što sam bio onako grub...

"If you gave me just a coin for every time we say goodbye
Well I'd be rich beyond my dreams, I'm sorry for my weary life
I know I'm not perfect but I can smile
and I hope that you see this heart behind my tired eyes"

...pogled s mog balkona na 6. katu zgrade, pruža se prilično daleko na grad... i volim tako usred neke tople noći izići i gledati svjetla grada i slušati tu neku noćnu tišinu... da, zvuči malo paradoksalno, slušati tišinu... i ima to jedno posebno svjetlo, tamo prema jugozapadu, jedno malo crveno svjetlo, koje kao da pokazuje smjer koji mi izluđuje misli... i znam da je to samo svjetlo sa antene na baznoj stanici (inženjer u meni nikad ne spava..) ... ali uvijek mi probudi misli koje pokušavam strpati duboko u sebe...
...i uvijek sam bio tvrdoglav i išao glavom kroz zid... i znam često biti egoističan i iz nekog ponosa i vlastite gluposti, povučem krive poteze... znam da nisam baš ostavio dojam povjerenja... svjestan sam toga... i naučio sam graditi zidove oko sebe... iako znam da od njih nema koristi... pogriješio sam... želio sam zaboraviti, izbrisati to iz svojih misli... nije to zaslužila... a često mi se prišulja u misli i ne mogu zaboraviti...

...oprosti mi za sve one pute kad sam te povrijedio, bio sam tako glup... oboje smo samo ljudi, mali i nesavršeni, ali ostaje mi to što sam s tobom na trenutak dohvatio savršenstvo... ne želim da nakon svega, kad me se jednom sjetiš, da ti bude žao što si me znala... Oprosti...

"I'm no angel, but please don't think that I won't try
I'm no angel, but does that mean that I can't live my life
I'm no angel, but please don't think that I can't cry
I'm no angel, but does that mean that I won't fly..."