pismo u boci...

... nikad nisam baš bio od ovih playstation igrica... iako bi me se moglo svrstati u kompjuteraše zbog struke (doduše, ne nosim naočale i nisam ćelav... još :-))) .... izišao je kao neki playstation 3 i sad su svi, s oproštenjem, popizdili za tim... rasprodalo se sve dok si rek'o keks... ono, mogu si to priuštiti, srećom, nije mi to neka lova da bi propao da ga kupim, ali mislim si, daaaj, pa čemu?... ionako sam 8h pa i više, dnevno, pred monitorom... pa onda još i doma ovako malo... pa još malo i pred tv-om... još mi samo fali da do 5h ujutro igram neku koljažu sa čudovištima koja skakuću sa svih strana (mislim, nije da uvijek spavam u to doba, ali...) ... nedavno mi je, jedan kolega, objašnjavao kako je imao super izlazak preko vikenda, naime, igrao je neku multiplayer igricu preko LAN-a cijelu noć (Local Area Network za neznalice :-)) ...ne znam otkad se to počelo ubrajati u izlaske? :-)) ....daaaj, ma taman posla, pa moj izbor izlaska je uvijek u nekom klubu sa odličnom mjuzom i brdom zgodnih cura, pa o čemu pričamo???... inače, probao sam igrati malo te igrice i nisam imao baš previše smisla, ili strpljenja za to... jebiga, uvijek me ubiju odmah na početku... jedino kaj me zainteresiralo su bile one vožnje nekakvih rally-ja... izabereš si autić i razbijaš ga po drveću oko ceste, kad već ne smiješ pravi :-))) ...ali poanta priče je, pa kaj nije bolje otići na nogomet nego ga igrat preko joysticka? :-)) ...ne kužim, mislim, moje igre su bile cjelodnevno navisavanje vani po kvartu, svaki dan nogomet u predvečerje kad padne sunce, pa makar te stariji dečki stavili na gol... jel itko igrao "ćiri guze"??? :-))) ...to ako ne probaš kao da nisi ni živio :-))) ...igra se na prvu, znači jedan dodir lopte je dozvoljen, nema štopanja, s tim da je jedan na golu i mora oduzet loptu ostalima, a ako ju oduzme, onaj koji je izgubio loptu ide na gol... tko prvi primi određeni broj golova, mora se naguzit dok ga ostali gađaju loptom... naravno, puca se nogom i to svom snagom :-))) ...ono, drhtiš u nadi da će te promašit :-)) ...a tek vožnja na biciklima... s njih sam padao toliko puta da je to neizbrojivo... izgulio sam koljena, laktove, natukao guzicu stoput, koji put zveknuo čak i na glavu (ok, svi primjećujete posljedice :-)) ...tko se još sjeća "skejta"? :-)) ...eeej, pa ja sam radio skokove sa rizola, na rizol, preskakao rupe, spuštao se niz brda s njim, da napomenem, isto se poprilično narazbijao... pilio sam dasku da izgleda jebenije, nabavljao profi korače, crtao motive po njemu, čak sam imao ideju i da ga idem kuhati kako bi mogao dasku savinuti da izgleda kao ona profićka sa američkih filmova, ali srećom mama i tata su objasnili sinu neke stvari :-))) ...da mi je samo znati tko je tu pizdariju smislio, da drvo kuhaš pa ga možeš savinuti :-))) ... a onda, odeš u šumu, ubereš si fini štap, napraviš luk i strijele i rat može početi :-)) ...najbolji lukovi su prebacivali zgrade... a jednom su prilikom strijele čak imale i čavao na vrhu, tako da ima težište prema naprijed, naravno (kak smo bili bistri, ha? :-))... ok, možda smo bili malo agresivni ponekad, ali najzanimljivije je da nitko nikad nije nastradao :-)) ...napravili smo jedno 10 koševa... recept je bio, odeš sa društvom na najbliže gradilište, ukradeš gredu, izgubiš tenisicu u blatu, pa se bos vraćaš po nju, i onda 5 budala nosi 4 metra dugu gredu po najprometnijoj ulici, dok nas ljudi koji upravo stižu s posla, gledaju u čudu... ono, idu ljudi, idu djeca s ogromnom gredom među njima, ko skrivena kamera :-)) ... jednom smo nekog bedaka poslali da pita tipa na gradilištu da li mu treba ta greda... ovaj ga je skoro zafitiljio nogom u guzicu :-)))) ...nažalost, taj koš bi vrlo često bio ubrzo srušen od strane nadrkanih starijih ljudi, ili zbog neke babe kojoj bi redovito smetalo što djeca kao takva postoje, a ponekad i čisto iz razoga što smo razbili nečiji prozor i pobjegli... a zimi sanjkanje... auuu, kad pogledam brda sa kojih sam se spuštao, uvijek zaključim da očito nisam bio osobito bistro dijete... mislim ne kužim, gdje sam ja zamišljao da ću se zaustaviti?... i gdje sam se uopće zaustavljao?... sjećam se jednom prilikom u grmlju, iz kojeg mi je trebalo pol sata da se ispetljam... ma to je život, jebeš čudovišta iz igrice :-))) ...proljeće je ljuuuudi... ma kakav plejstejšn, ajmo van! :-)

Uvijek sam želio... biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti... heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat...