pismo u boci...

malo se gubim u zadnje vrijeme u sveopćoj trci za novcem... pratim, računam, planiram... imam nove obaveze, kad ih savladam moram stavit ultimatum da želim veću plaću... ako mi to odbiju, pa promijenit ću firmu... možda oni lako zamijene mene, ali lako ja i zamijenim njih :-))) ...ma ne treba se vezati uz posao baš... s druge strane, oni chinezi nešto brljave i sjebu cijelu svjetsku burzu, što naravno uzrokuje i krš i lom i na našoj iako nije bilo potrebe za tim, ali eto... i ode moj fond u neku stvar i već 4 (radna) dana stalno strelica u crvenom... bolje da ni ne pričam koliko sam izgubio... ok, ima vas svakakvih tu koji čitate, vjerojatno bi se neki primili za glavu, dok bi se drugi samo nasmijali toj sitnici koju tu spominjem :-) ...ma uglavnom, prebrojavam žrtve, razmišljam o novom strateškom pozicioniranju svoje vojske na nekim drugim frontovima... možda uletim napokon u neke konkretne dionice, ali još sam malo zelen za to, neću da me pojedu veći igrači... ma samo, režem troškove na jednoj strani, a povećavam na drugoj... krpam dugoročne planove u nadi da me surovi kapitalizam neće pregaziti... onako, usput... kao što je mnoge... važno je savladati tu umjetnost preživljavanja... naučiti plesati po uvijek najnovijim pravilima...
...da, to je gruba realnost...
...ali ...lijepo je toplo vrijeme... ove neke japanske trešnje pred zgradom su procvjetale (za razliku od chineske burze)... nije li to malo prerano?... ok, nije da sam se baš ikad kužio u to kad neko drvo treba procvjetati, a kad prolistati, a kad dobije plod... zar nije sve to u proljeće?... ali još nije proljeće... dobro, skoro pa i je... ah, nevermind... ok, bar znam da na jabuci ne rastu trešnje... i to je nešto :-))) ... to sam sasvim dobro savladao kao klinac dok sam visio sa prijateljima na trešnji nekog djeda koji nam je prijetio i psovao sve po spisku i naravno, natjeravao nas, što bi mi znali reći "sa sjekirom", iako te sjekire nikad nije bilo, ali je dobro zvučalo prilikom prepričavanja :-)) ... da ne spominjem da je u isto vrijeme doma stajala puna zdjela trešanja koje nisam ni pogledao... jebiga, kad te nikad nisu bile tako slatke :-)) ... naravno, govorim o trešnji domestica vulgaris, da se ne zabrinete da ja jedem ove japanske... iako, doduše, probao sam i te japanske... nisu nešto :-))) ... čovječe, koja jednostavna vremena, samo je trebalo pobjeći djedu sa sjekirom... ili bez nje :-)) ...ma veselim se toplim danima... to je moj dio godine... i jel bitno što dionice padaju?... ma jebeš to, sljedeći tjedan će valjda rasti... ali drveće samo što nije opet zazelenilo, a djevojke pobacale suvišne krpice... život je ponekad bolji nego izgleda na prvi pogled :-)))

But we're never gonna survive, unless
We get a little crazy