pismo u boci...

kako je čudno počela ova godina... totalno mi je ispremiješala sve u glavi za samo jedan dan... doček je bio onako, ma bezveze, ni sluga onom opisanom u prethodnom postu... ali nema veze... ma ono, jebeš to, ionako je sve isforsirano, skoro svaki vikend prethodne godine mi je bio bolji od tog dočeka, tako da i nemam baš razloga biti nesretan :-)) ...i igrom čudnih okolnosti ili možda sudbine, susreo sam jednu djevojku, a koja mi je uvijek puno značila, a i znači mi i dalje, nemam razloga lagati... i to više nego je mogla shvatiti i više nego ja to znam izreći... i šokirao sam se nekako kad sam ju vidio i prošao sam pored nje... bez pozdrava... nisam ju želio vidjeti... ne znam, kao mlađi sam uvijek bahato bio spreman porušiti mostove iza sebe, sad shvaćam da sam u nekim slučajevima prilično pogriješio takvim pristupom... nisam mislio da ću ovaj most ikada morati srušiti... nisam ni želio da se ikad sruši... 10 minuta nakon toga stiže uvrijeđena poruka: "to si se pravio da me ne vidiš?"... ne... nisam se morao praviti... samo nisam vidio nikoga važnog... vidio sam osobu zbog koje sam proveo mnoge besane noći, osobu koja mi je često u mislima bila najvažnija, ali i osobu koja mi nikad nije postala ništa stvarno... nisam vidio nikoga tko je stvaran... samo san... i odlučio sam proći... bez pozdrava... ostatak dana proveo sam pun nekih čudnih osjećaja, ono kao kad nešto želi eksplodirati u čovjeku... nisam mogao ni zaspati... misli su se gomilale... ma, možda ju konačno više ne trebam, možda ju nikad nisam ni trebao... zašto se mučim sa svim time uopće... i žao mi je ako sam ju povrijedio jer jako mi je draga... ali ne može očekivati više od osobe koju nikad nije pustila u svoj život, koju je povrijedila i odbacila... i baš sam izgubljen danas... nemam više tu neku misao u glavi koja je uvijek bila tu, koja me ponekad tjerala naprijed kad ništa drugo nije moglo... ali to je život... ponekad nam se oni naši putovi razdvoje i život krene u neke čudne nepredvidive smjerove... i možda je to i dobro... ne znam, vrijeme će već pokazati...

You are far,
When I could have been your star,
You listened to people,
Who scared you to death, and from my heart,
Strange that I was wrong enough,
To think you'd love me too.
I guess you were kissing a fool,
You must have been kissing a fool.