pismo u boci...

prokleta sjeta... baš me ljuti... dođe samo tako, ne pita kad bi mi odgovaralo... čak se niti ne najavi... i fali mi, a ne znam točno ni što mi to fali... takav je neki dan, tužan, sjetan... da, jednostavno takav dan... i probudio sam se već sav nekakav strgan... pokušao sam riješiti taj glupi osjećaj sa nečim slatkim, onako, možda zeznem tijelo, nešto čokoladno će stimulirat centre užitka u mozgu i bit ću opet onaj pravi... i riješio sam do kraja teglu nutelle... jebiga, nije to, i dalje neki bezvezan osjećaj... ali i novi problem, sad nemam kaj sutra ujutro prije posla, moram u dućan (ovo mi dođe kao podsjetnik)... reci mi tijelo, što ti fali... ništa, kaže... aha, tu smo znači, problem je kao i obično u glavi, zar ne?... dakle, draga moja pameti, koji ti je vrag opet?... znaš ti dobro, jako dobro... pameti, pa jebemu, daj me više ostavi na miru s njom i svim tim, pun mi je više k... vas oboje... ništa od toga, ništa, prihvati to više... zaboravi, jednostavno zaboravi!!!... ali znaš da te ne mogu pustiti na miru... znaš da želiš misliti o tome, a vidi, pa još i takav miran i sjetan dan... pa kao stvoren za prebučne misli...
shvatio sam da mi nema pomoći danas... ali izdržat ću već nekako... ma hoću, kaj sad, nije da je prvi put... već sutra ću ionako na posao, a tamo će biti puno obaveza, ponešto zajebancije, poslije ću otići negdje, bit će ok, zavarat ću se, neću si dati misliti... ali danas, kako preživjeti danas... ma briga me, prepustit ću se sjeti danas, neka joj, pobijedila me i ovaj put... ali drugi put joj neću dati samo tako... neka joj još danas... i ubacim neki cd, prvi pod rukom i naravno zasvira mi jedna prekrasna pjesma koju volim i jednostavno me dotuče do kraja :-) ...da, jednostavno takav dan... pa evo vam je... i da znate... neće me tako skoro opet uloviti na foru...

Srce stade kao dete da se otima,
tražili smo se po prethodnim životima.
Ostavih iza sebe svet,
zablude, promašaje koji tište,
prosto, lako, k'o neko beznačajno pristanište.

O, da mi je da se još samo jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim večnog dečaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.