"A što dalje...."



Valjda je došlo vrijeme da i ja napišem novi post... inspiracije nemam uopće, tako da će biti manje-više o banalnim stvarima...
Ali PRVO isprika svima vama što sam bila bezobrazna i mjesec dana niti sam komentirala, niti pisala. Razloga ima više: em šta sam napravila facebook pa sam tamo visila jako dobar dio slobodnog vremena, em šta sam lijeeeeena, pa onda puste zavrzlame oko škole protekla dva tjedna-danima nisam spavala zbog maturalnog rada (koji sam naravno ostavila za zadnji tren ) i matematike koju sam skoro pala. Mislila sam da od stresa puknit ko kokica. Ali opravdanja nakraj svega ipak nema... istina, to što mi međusobno komentiramo jedni druge i čitamo se je naša vlastita volja, ali ovaj blog (znači i vi) ste dio moga života...

Image and video hosting by TinyPic

A sad nakon što sam napisala što sam imala, nemam pojma o čemu dalje... škola je gotova i žao mi je... neke ljude možda nikada više neću vidjeti.. a prijateljstva s nekima će se vjerojatno raspasti... zadnji dan je bio bittersweet... :/ istina, pili smo i pjevali, ali onda ipak.... i plakali... i plakala san zbog stvari za koje nikad nisam mislila da ću... nažalost... i moj prvi službeni ispad ljubomore, istina itekako zasluženi,ali uza svu moju prokletu nesigurnost, to nije bilo potrebno... to u biti stvarno JE bila glupost, ali nije mi se tako činilo i sve to je bilo i puuuno više nego dovoljno da me na duže vremena poljulja. Ma u biti, taj dan mi i je ta dotična osoba, koju obožavan pokvarila,(nije da bi bia doslovno savršen bez incidenata, ali „ono“ nije bilo potrebno)... prvo to ujutro i onda navečer „meni se ne da plesati, meni se ne da ovo, ne da mi se ono“, a bilo mi je glupo ići sa svojima dok on sjedi. Tako sam i ja ostala. Sad možda mislim da sam u neku ruku pogriješila, ali grizla bi se i da sam napravila suprotno. Ma...taj dan sam ionako proplakala puno više no što sam htjela, pa šta onda znači koja suza više-manje... i sad me opet hvata famozna paranoja... matura, faks, ljeto, MI. I opet nisam optimistična... jesam li vam ikad spomenula koliko mrzim ljeto??? E sad znate... imam osjećaj da cijeli život živim u strahu... neuspjeha, samoće, sebe same, ljubavi i tko zna još čega ne, popis bi bio poduži... prvo je bilo od ljubavi, a sad od gubitka iste... opet mi se iste misli motaju po glavi... znate... katkad bi mi bilo draže da ne volim ovoliko, iz čisto sebičnih razloga, što manje imaš-manje možeš izgubiti... i baš zato što je sve ovo tako predivno ja ne želim da prestane, i baš zato me strah. I trudim se, ali danas mi tako prokleto nenormalno fali. Znan da je vridan truda, ali jesan li ja...? I pogle me sad, nakon skoro godinu i pol dana predivne i iskrene veze ja naklapan ode o svojim paranojama!!! Gluuuuupa. Na temelju ovoga se možete igrati psihijatra i zaključiti u kakvom sam psihičkom stanju... opet brbljam bezveze... i opet naklapan o svojoj vezi (koja je u biti idealna)... dosta. bolje da umuknem... nema se tu o čemu pisati. Bit će kako bude. Sve. I škola i mi i ljeto. Ali ja se ne mogu pomiriti sa činjenicama. Ali naučit ću jednog dana. Nadam se. Dosta više gluposti. Odvratan mi je post. Fuj. Idem leći. Laku noć svima.

Image and video hosting by TinyPic


19.05.2009. | 01:20 | 38 Komentara | Printaj | * |

„WON'T YOU FIND ANOTHER BRIGHT SOLUTION..!?!“


Image and video hosting by TinyPic

Nakon nekoliko manje-više lipih postova, mislim da je došlo vrime za jedan ajmo reć sjebani. So be it!
Danas uopće nisan imala namjeru napisati post, al eto...
I naravno, ne očekujte ništa smisleno, niti razumljivo... zašto ne bismo malo komplicirali...?
Dakle... me, myself and I (ne, nije beyonce, nego poisonblack), iliti ich, io, moi....
Eh da, poke je pročita post... ma krasno ljubavi moja... i ajmo reć da mi je drago zbog toga, jer sve napisano je istina. Ali ako si (opet) na blogu onda pročitaj i ovaj ako želiš saznati još malo više. Također, sve istina. Naravno, kako bi drukčije. Aaaaaw... život je tako predivan! – ma je kurac. Da, prostačim, beštiman, ili kako god oćete. Ako je to previše za ičije okice, molim ga lijepo da pritisne iksić u desnom kutu. Taaaako.... Ma bravo!
Iz priloženoga možete viditi da sam danas posebno dobro raspoložena i poprilično sarkastična. Pojednostavnjeno- sjebana. I tako vam ja lipo perem suđe i razmišljam o tome koliko li sam samo kontradiktorna. Općenito. I na djelima i u mislima. I u mojoj glavici se pojavi jedna, dvi, tri, četiri misli... sve na istu temu i sve različite... licemjerno, šta nije? Želje, misli, postupci, neuspjesi... sve to... i oni famozni novi počeci – upali se neka motivirajuća pisma,stavi popis „to do things“ na mob, možda pogleda koji motivirajući film, možda uzme koja (također motivirajuća knjiga) i nabaci osmjeh na lice. I naravno, kaže: „danas idemo ispočetka,al ovaj put nema zajebancije, najozbiljnije“. A znam da lažen. Lažen ko pas! U pozadini svega toga mi se u glavi dere glas „ma jebi se glupačo, ionako nećeš uspiti, znaš to, samo lažeš sebi“. I naravno, taj glas biva uvik poslušan.
Užasno sam slaba osoba. I kao šta sam na nečijem blogu pročitala, sve je to svakim danom sve komičnije i komičnije. Tj., u mom slučaju bi bilo tragikomičnije. Pa onda jednog dana puknem i izlajem se, onako naivno, nekome kome u tom trenu najviše virujem, u nadi da će mi ta osoba pomoći i ić s menom dalje. Ma moš mislit!


Od zabilježenog broja mojih pucanja statistika ovako ide :

Osoba broj jedan:
nije pokazala baš previše interesa i nije skužila u kojim se govnima grcam. Ubrzo je odustala. Mogla bi napisati da me izdala (ali, bar jednom ne budimo licemjerni, i za promjenu ne lažimo: ja sam sama sebe izdala). Ipak, sve je ostalo bez osuda, bez promjena, bez interesa. Sve manje smo u kontaktu i oke je.

Osoba broj dva:
pokazala je interes ispočetka, ali to je bilo to. Osobi broj dva to ne smeta jer nema utjecaj na naš odnos, znači potpuno je nebitno. Ti ne pitaš, ja (uglavnom) ne govorim, i oboje se pravimo ludi. Ma krasno li je sve to. također, zahvaljujem se na širokim obzorima. Ali ipak, imam savršenu knjigu za tebe, ako želiš još malo proširiti obzore. Donesem ti je sutra na kavu. I znam da ti se neće sviditi. Ali pročitat ćeš je. Također, znam da ti se ni ovaj post neće sviditi. Ali pročitati ćeš ga.

Osoba broj tri:
nije pojma imala o čemu govorim. To je dosta za reći. Ipak, kao i prethodnim dvima, zahvaljujem se na širokim obzorima. I zahvaljujem mu se jer me je jučer stvarno razveselija kad san bila cila puj-puj.

Zaključak:
glupača može pomoći jedino sama sebi. Al neee... njoj triba netko ko će je konstantno gurati dalje, jer nije kewl da si sam sebi motiv. Pih! Ko je to vidija! Ma... jednostavno se gubim u svemu... štajaznan.... biti dio prosjeka je tako demotivirajuće za mene... prosječan izgled, prosječna inteligencija, prosječan život, prosječan talent za crtanje...i jebiga! I sad bi vi (krivo) mogli zaključiti da sam perfekcionist. Ha-ha-HA. Vic godine. Ja samo težim savršenstvu, hi-hi. Al to je daleko od mene. I ja sam daleko od toga. Yap! [i ne, nemam nimalo samopoštovanja i samopouzdanja, ako ćemo već biti brutalno iskreni]. Ah... ubit će me ova pusta iskrenost danas... ccc... lol...


Image and video hosting by TinyPic


I najironičnije od svega je to šta se jedino oko gore navedene osobe broj dva trudim. Yap. Šteta šta ti to ne kužiš... jebiga... ionako znaš da sam ja podsvjesno od sebe odavna odustala i da su svi ovi famozni pokušaji samo posmrtni trzaji umiruće životinje. Ali ako ne kužiš da mi treba pljuska u lice (a čini mi se i tebi također) da se shvati, onda tu (zasad) nema pomoći. Jebiga. Nema potrebe da se zamaramo „nebitnim“... Oprosti na ovome, ali ovo je također dio mene, koji ne želiš viditi, ali čemu idealiziranje, još malo laži? Ne hvala, bilo je toga i previše.

„isprika za jelena,
laštimo skupa rogove,
a nakon runde još jedna
pa neće biti veći grijeh“





* mala napomena(15.04.09.) :pošto mi se čini da ste me malo krivo shvatili, ja NIKOGA od njih ne osuđujem niti za išta krivim, jer to šta mi nisu mogli/znali/želili pomoći oko te jedne određene stvari, ne znači da nisu tu bili za mene u nekim drugim situacijama, samo nisu bili u ovoj. u osobu br jedan je povjerenje izgubljeno, a i prijateljstvo se razvodnilo, ali u osobe dva i tri još uvik vjerujem. ne nadam se njihovoj pomoći, niti su me razočarali, ali ih također i razumin. ako vas dvoje pročitate ovaj post, znajte da najiskrenije nemam ništa protiv vas, zašto bi i imala...? niste napravili ništa loše, niti ste me povridili,ono gore u postu je samo činjenično stanje. razumin vašu bespomoćnost da pomognete meni. i u redu je. cijenim vašu iskrenu ljubav i prijateljstvo.


13.04.2009. | 18:16 | 40 Komentara | Printaj | * |

"...ovaj pokušaj da kažem neizrecivo..."


Image and video hosting by TinyPic

Pošto sam prethodni post posvetila bandu kojeg jako volim, odlučila sam ovaj post posvetiti nekome kog volim najviše... najslađem stvorenju...

Image and video hosting by TinyPic

Poke, ovaj post je za tebe =)
Prvo san došla do pola posta i onda sve izbrisala i odlučila da ću pisati tebi osobno (podsvjesno se nadam da ćeš ovo ipak pročitati, ali volila bi da ipak ne, ma... neman pojma...). znan da si se sprda kad si reka da triban napisati post o tebi, i evo... be careful what you wish for...
Šta da napišem najlipšim močvarnim očima, a da ih bude dostojno...?
Preksutra nam je 16. Mjesečnica, a ja san još jednako zaljubljena u tebe, a ni sama nisan svjesna koliko puno te volin. Ne mogu virovati da je već prošlo toliko vrimena otkad smo išli na prvu kavu... wao...
Ne znam znaš li koliko se sritno osjećan s tobon, koliko san u biti zahvalna šta san našla ljubav... meni si ti jednostavno savršen, izvana i iznutra... obožavan te... moja mala beštijica =) tvoje močvarne oke, jepa kosa, tvoj blesavi kelj, ditinjasto ponašanje... a o tome koliko si dobar prema meni ne želim niti pričati... hvala ti šta baš mene voliš... i hvala ti šta me trpiš, cilu ovako ludu/živčenu/kmečavu/puj-puj...često (prečesto se pitan jesan li te zaslužila, zavriđujem li tvoju ljubav)... ti si moj mali dio svemira, ono šta mi je bilo potrebno... (evo, opet kmečin, fuckin' pms). Jednostavno me emocije preplave kad razmišljan o svemu šta smo prošli skupa, a bilo je stvarno svačega... puno lipih stvari, ali bilo je nažalost i ružnih... i onda kad sam ti odlučila sve reći jer nisi zaslužija laž, onda kad san mislila da će se ova bajka završiti i da je sve gotovo (zbog moje krivnje, onoga šta sebi radin), onda kad san mislila da ćeš me prezirati, ti si me zagrlija i poljubija, i reka da ćemo sve skupa riješiti, to mi je značilo više od svega... saznanje da ću te još uvik moći grliti i ljubiti, i da ti to šta san rekla nije bitno...
unatoč svemu šta smo prošli, još uvik smo tu... dvoje male dice koja nisu svjesna koliko sriće imaju...(fak, opet plačen) ovo šta mi sad imamo neko možda neće imati u cili život... ako ove osjećaje nikad više ne osjetin, znat ću da je sve vridilo... nadam se da ću još dugo vrimena moći držati tvoju ruku u svojoj, i gledati te najlipše okice... dok god me budeš tija, tu san za tebe...
znam da će sad (za koji misec) upisi na fax, i ima da učinim sve za šta san sposobna da se upišemo u isti grad. P amakar to značilo učiti, učiti i učiti. Ali MORAN se potruditi! Kako se lito približava sve me više strah da će nama doći kraj, da nećemo upasti u isti grad, da će nas ta prokelta škola razdvojiti... ako smo priživili proteklo lito, onda moramo sve... i onda smo mislili da je gotovo, ali smo obećali da ćemo učiniti sve šta možemo. I jesmo... i sad smo tu, sritni i skupa. Mislim da ne bi mogla podniti razdvojenost od tebe, da ne vidim tvoje lice tjednima... ne želim niti razmišljati o tome, samo će me uvatiti napadaj panike... bolje da post priveden kraju iako bi o tebi mogla napisati roman, jer ti iman toliko toga reći, tj ponoviti sve ono šta ti već ionako znaš...

Poke, samo ti još jednom želin reći da te jaaaaako mnogo puno volin.


I hvala ti šta si tu za mene i šta me voliš.


Image and video hosting by TinyPic
(ness koji naša mare napravi posebno za nas)

Image and video hosting by TinyPic
(naš 1. zajednički izlazak [uvik mi se rugaš da mi je čaša veća od glave, ccc])




06.04.2009. | 22:54 | 22 Komentara | Printaj | * |


IN
FLAMES
WE
TRUST



Image and video hosting by TinyPic

dio prvi (napisano u petak)

Napisano na dijalektu. Šta ću van ja ako ne možete razumiti. (da, da. Jesan, ukurcu san zbog razloga koje ću kasnije navesti, al prvo o lipin stvarima, žalim ako ne budem mogla u post uniti onoliko sriće koju san osjećala, ali trenutno je sve samo ne srića...) [happy thoughts, happy thoughts, happy thoughts, happy thoughts]
Oke, here we go...
25. 03. 2009. Je bia jedan od najlipših dana moga života-koncert naravno. Ja i poke smo išli na flamese u zg. Bolje reći pobigli. Ja san mater više od dva miseca unaprid muljala kako je 25. 03. Six Pack u crtaoni (koji su u biti 28., i na koje sad ne smin ići jer iman zatucanu mater)... ugl. muljala san je i upalilo je. Tim više šta mi je dva dana prije kopala po radnome stolu i u fascikli našla špricu za inzulin (koju san dobila od dragoga, koju je on dobia od prijatelja koji je na praksi u bolnici pa je ukra). Al moja pripametna mater je odma zaključila najgore, bla, bla. I šta je najgore, bila san in tu špricu pokazala čin san je dobila, znači prije nekih godinu dana, ali je pametnica zaboravila. (stvarno mi je ža šta je ovaj post koji je triba biti samo o lipin stvarima ovako sjeban). Ugl ja sn je podsjetila i još joj to dodatno nabila na nos kako mi ne viruje, bla, bla, bla. Ugl nisan joj tila reć istinu jer me ne bi pustila 100% pa smo odlučili pobić. Meni je to bilo prevažno da bi mi iko usra ili onemogućija da iden, nema šanse, ovakva prilika se nije propuštala! A-a. i nema veze šta san u zg bila prije 5 god i šta pojma neman. Za njih se vridilo žrtvovati =) definitivno! nut
To je bia uvod. A sad flamesi :=)
U 10 manje 20 smo iz šib krenili buson za zg, šta znači da smo negdi oko 3 došli. Vrime je bilo ajmo reć podnošljivom iako me malo vatala trta jer je kroz čitavu liku bija snig pa nisan znala kako će gori bit. Mislila san da će biti užasno hladno, a ja zimu nikako ne podnosin (dobijen ozebline čin malo ode zahladi pa mi prsti budu užasno crveni, bolni, puj-puj.) prvo smo išli naći tvornicu (i našli nakon nekih 10 min, hh) i najmiti nešto jako jako odvratno na kolodvoru, triba je bit topli sendvič al bilo je sve samo ne to, never again). Onda smo učinili đir i našli kewl totalno fensi-šmensi kafić u branimir centru. Al i tamo se zahod plaća(ajd, za kolodvor mi je skroz normalno, al ono-iden na kavu i dodatno moran pišanje platit, wtf?!?- nema toga kod nas u dalmaciji, hh)! Bogte, koliko san samo para ostavila na wc-u na kolodvoru mogli su mi dati jedan put gratis XD! Aj, uozbiljit ću se (ali bar san malo bolje raspoložena nego kad san počela pisati post). Još smo malo napravili đir i išli na kolodvor ostaviti prtljagu. Isprid tvornice smo došli drugi, već u 6 i 20. Meni dragi nije virova kad san ga uvjeravala da ako san na maidenima bila u 1 redu, da ću ode pogotovo. Nisan tila riskirati, aa. Bilo je poprilično zima, al priživilo se. Oko 7 san mater nazvala da idemo ja i marijana ostaviti stvari kod njezine babe. Hh. Još smo se malo smrzavali i ljudi su se počeli pomalo kupiti oko 7 i nešto.
Ne bi to bilo toliko loše da nije neki lik do mene ovima oko sebe priča lovačke priče jedno dobre po ure (najradije bi mu bila rekla da pristane srat, gle izjave „U2 je već nešto jer oni postoje preko 20 g, ali depech mode je sranje“[idiote i oni postoje minimalno 17-18 god, ako se ne varan!], i onda su se skupile neke male kokoše koje su se prid ulaz ugurale 20 min prije otvaranja (znači JOŠ malo kreštanja,nikako umuknit, jbt!!!) headbang
ajd... malo posli 8 su nas pustili unutra, i za 15ak min u samu dvoranu. Ušla među prvih 10 i otrčala uvatit misto kraj ograde (i jesan =)) i onda je tek mučenje počelo-prvo jedno 6-7 puta ista pisma Disturbeda (stvarno ih volin, al šta je previše previše je) pa onda fuckin Noctiferia. Glupi slovenci. Koje je to tek bilo pilanje u mozak! Ono, navodno neki meloblack/death/industrial, i sad očekuješ ko zna šta, a kad počnu pivat samo vidiš šta su od koje grupe „posudili“-soulfly/in flames/selputura... ni b od blacka, industriala da ne spominjem. samo kombinacije vidiš... užas. Bili su groooozni, možda ne toliko glazba koliko vokal, i glasovnim mogućnostima (ima taaako jednoličan glas), a i izgledom . Nakon prve 2 pisme ti se činilo ka da non-stop piva jednu te istu. Da su bar bili sonic syndicate, jbt-ko sritniji od mene (oni su in predgrupa u beču, smrch). Al ne, nego noctiferia! U međuvrimenu smo upoznali par iz koji je doša čak iz dubrovnika, a ja mislila da smo mi pukli. Al bili su baš kewl. Još uvik čekan da mi Ana (ta cura) pošalje slike. Pa smo onda vidili blizance iz šib (uvatili su trzalicu kmee) Ajd, nakon više od 45 min pilanja, su slovenci NAPOKON otišli (ko zna-možda i ima boga, hh). I onda još 20 min puštanja jedne te iste pisme- ooooopet noctiferie (povlačin ono o bogu XD)
Image and video hosting by TinyPic

napokon su došli flamesi!!!! cerekI počelo je naguravanje. Jbt, pribijena san cila još uvik iako je poke bia iza mene da ne nastradan cerek(al očito nije baš pomoglo,hh). Nisan mogla virovati da ih napokon, nakon 3 godine slušanja vidin, da su od krvi i mesa! I još je bia Andersu rođendan! Bilo je tako savršeno, istina, 2-3 pisme sa whoraclea nisan znala jer jednostavno ne mogu slušat melodic death bez cleana, al ajd. Istina malo je ozvučenje štekalo također, na nekim pismama je bilo poprilično loše, a mi smo stali odma isprid zvučnika. Nakon nekoliko pisama smo mu otpivali happy birthday! =) i još su bili super raspoloženi! Anders je onako pijan valja baze, komunikacija sa publikon je bila savršena. Unatoč pijanstvu bia je flawless! Lik je legenda, ma svi su! Ja san se od sriće keljila ka budala, kad ne bi bangala XD. Još pogotovo kad te ljudi koje toliko vrimena obožavaš pogledaju u oči! Eiiii! A tek kad je došla only for the weak!!!!! Aaaaa!!!! Toliko energije u njima i publici, imala san osjećaj da će mi srce pukniti od sriće! =)=)=)=)=)=)=)=) JUMP, JUMP, JUMP! sry, ljudovi, ja san opet pod dojmon =) jedino šta mi je koncert pokvarilo (koliko je to moguće) je jedna mala tuka koja se u po koncerta gurati između momka i mene! Da ne bi! Na kraju je ipak nekako prošla kad se neko bia maka, ali mi je taaaaako digla živce – nisan za ništa trpila uru ipo čekanja i žalost od predgrupe. Aa. i neki kreten koji se zadnje 3 pisme(kad se mala makla) ugura do mene pa od njegove glave pola nisan vidila. A onda san ionako već bila pošteno crknuta. Vrućina me ubijala, i tome dodaj da san nekoliko puta skoro ostala bez zraka jer su me nabili na ogradu, i dehidriranost. Zadnje 2 pisme san mislila da ću se onesvistiti koliko mi je slabo bilo. A šta je najgore, zadnju su odsvirali my sweet shadow, jednu od mojih najdražih, a ja nisan mogla skakati, kme. I to je bia kraj. Još se Anders malo pozdravija sa publikom (RUKOVAO SE S MENON, AAAA, HEPI, HEPI , HEPI!!!!-znan da zvuči glupo al mislin da iman više sriće nego pameti, na maidenima u 1. Redu između 20000 ljudi, i ode također, još da se Anders rukuje s menon, hepi, hepi, hepi ). Meni je to velika stvar! Na izlazu je bila taakva gužva, redari totalno neorganizirani, pukla su vrata od naguravanja jbt! I tu nisan bila daleko od rušenja.

Image and video hosting by TinyPic

Dio drugi (napisan u subotu)

Napokon smo nekako izašli i išli na kolodvor po stvari. Ofkorz, bilo je psihopata ka u priči, al ajd... Tu smo opet sreli dubrovčane i otišli s njima na piće pošto je njima bus bija u 7, a naš tek u 10 ipo. Kao što rekoh kewl ljudi, bili bi popizdili cilu noć da nema njih. I tako opet na kolodvor pa opet na piće, pa opet psihopati. I tako do 7 ujutro, dok oni nisu išli ća. Ostali smo sami, mi, psihopati i golubovi za koje samo moliš da te ne poseru XD. Bilo je užasno hladno tako da smo doslovce zapeli na kolodvoru još neke 3 ure. Kad smo napokon sili u bus nazvala san mater da joj kažen da iden sa pokeom na kofi (haha). Vožnja busom je bila užasno naporna, nikako nisam mogla spavati. I onda još posli je tribalo ić u školu-čitavo vrime sam bila ka zombi.
I to bi napokon bilo to. taj dan nikad neću zaboraviti =)

Image and video hosting by TinyPic

Naravno, danas su zapravo six pack na koje ne bi mogla ić niti da me mater pustila jer san se razbolila, smrch,
I jedina stvar zbog koje stvarno žalim je šta nisam kupila majicu sa turneje. A na njihovoj stranici još nema. To nikako ne mogu priboliti. Aa. headbang
Odoh ja napokon postati sve ovo (iako znam da je post predug da bi ga itko pročita) i vratiti se na bolovanje.
(slike su official jer nisam imala mob sa sobom unutra, a ana mi još nije poslala svoje)

Big
bloody
kissssssssssss


28.03.2009. | 16:27 | 15 Komentara | Printaj | * |

"But you, you can't deny it, that everything we did wasn't more than shit...And it seems quite clear that we shouldn't be here anymore..."




Svakog jutra otvori oči znajući da će joj ovaj dan biti isti kao i prethodni. I onaj prije njega. I onaj prije njega. I tako već mjesecima. Onako još uvijek pospana,pogleda se u ogledalo i obeća si da će prestati. Baš kao i jučer. Ili prošli tjedan... ali tek danas je skužila koliko je ta monotonij a katkad ubija... itekako... jutarnja doza su 2 duvana-obavezno,čim se oči otvore, dnevna pola kutije, u busu se sluša mp3 koji se ama baš nikad ne zaboravlja, utorkom se obavezno ide prve 2 ure na kavu sa uvijek istim ljudima i pije se irish,srijedom 7. Sat obavezno kava sa dragim, njemački se picaje kad god je moguće, tu i tamo se pica cijeli dan, svaki mali odmor se izađe ispred škole zapaliti, svaki dan gleda iste face i unaprijed zna kako će tko postupiti i što će reći i da ni u tom danu neće biti ništa nova... pretpostavlja da ste itekako primjetili učestalo ponavljanje fraze „svaki dan“... i svaki dan čeka kad će nešto biti različito... priznaje, katkad joj ta monotonija itekako godi, ali sve više osjeća želju za nekakvom pozitivnom promjenom, makar nečim... što će doći nenadano, nečim što ona nije morala potaknuti i inicirati... iako joj je život već neko vrijeme „sređen“ opet... opet fali uzbuđenja... jer „sređen“ život znači da nema promjena, to je stanje ustaljenosti, život se odvija po nekom svom principu iako ti na prvi pogled izgleda kaotično, a zapravo je sve po već ustaljenom redosljedu radnji ponovljenih već bezbroj puta... jednostavno je poslala rob navika, ne tvrdi da su sve te navike loše, ali ju katkad stvarno guše. Zamislite, već mjesecima radite sve po već određenoj shemi( a možda i sami ne znate drukčije,) i zapitajte se biste li se ujutro mogli probuditi euforični...? Zapitajte se iskreno.
Kasno je već... odlučila je završiti ovaj besmisleni post i otići spavati. Prekasno da se pošteno naspava, kao i uvijek... i pozdravlja vas... i piše vam...

Big
Bloody
kissssssssss


Image and video hosting by TinyPic


19.03.2009. | 00:32 | 14 Komentara | Printaj | * |

"FILTHY NOTES FOR FROZEN HEARTS"


Odlučila sam nakon više od godine dana ponovno početi pisati blog, isključivo sebi za dušu. Možda će to biti samo ovaj jedan post, a možda... tko zna... i tako ja sad upravo pišem post umjesto da učim(a da budemo iskreni, nije da bi bilo prevelike koristi od toga, al sutra će biti itekako sjeban dan - mama dolazi na primanja, a to nije dobro, aa)
malo sam izmjenila boxeve... jer... i ja sam se promijenila u ovih godinu dana, nabolje ili nagore, na vama je da zaključite...
nemojte niti pretpostaviti da će ovaj post biti o ičemu smislenom jer neće. najvjerojatnije ubuduće neću pisati ništa preosobno jer se ne želim da me opet bliski ljudi zabrinuto pilaju zbog nečega napisanog u afektu... i sada kad malo pogledam poneke stare postove pomislim "wtf sam mislila kad sam to pisala!?!"
i dalje ću stavljati crteže, tj. ako ih bude bilo... možda stavim neki stari... bumo videli...

ovo bi, za novi početak, bilo sve...

evo nekih meni jako dragih slikica...

ja i ljubav moja cerek
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


ova je prastara... podsjeća me na neka davna vremena...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost

a ovo je bio jedan od najljepših dana moga života... =)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost


i to bi zasad bilo to...


big
bloody
kissssssssss



15.03.2009. | 21:07 | 5 Komentara | Printaj | * |

END OF THE ROAD…




23. 02. 08.
3 Doors Down – When I'm Gone… koma pisma… jedna od onih na koje se cmizdri (skoro)… ali ukomira te…
Ok… po ne znam koji put pišem zadnji post… možda ni ovaj ne bude zadnji. Neću brisati blog, ali ću najvjerojatnije pauzirati sa pisanjem na neko vrime. ne znam. viditi ću.

Sonic Syndicate - Denied

There is nothing left for me
There is nothing left for you
There is nothing left at allA wasteland of my mind
Don't think you ever will see
Don't think you ever will knowHow much I actually cared
About everything we shared
Why the fuck did you lie then?
Why in hell did you bring me down?
Don't you realize?
No one gets out of this place alive Hasn't bin screaming all these years
Just to see the world crashing around me
Maybe this life is overrated
But I won't let the world burn around me

A SITUATION LIKE THIS SHOULD NEVER EXIST
THEN WHY ARE WE OUT OF CONTROL
I SEE SMOKE FROM THE EDEN FIRE
WATCH IT GOING HIGHER AND HIGHER

You pulled me up from the dream
Let's compare scars you and I
You are always on my mind
I will never leave you behind
You broke my engagement to
Solitude, and made me threw away
The ring of retaliation

I opet neman inspiracije. Lažem. Imam. Samo ne želim pisati o tome, tj. želim ali neću jer će me se pogrešno interpretirati. Ionako sam imala sranja zbog toga. Uglavnom, komplicirano je. Velika dramatičarka. Jebiga.
Evo dovršila sam ovu zadnju škrabotinu. Ne pitajte me šta je. Child of the night. Stvorenje bezizražajnog pogleda i u biti ima ljubičastu kosu (ali to ne vidite jer ju proždire tama). Šta god vi želite da bude. Jučer sam dovršila crtež. Ne sviđa mi se (naravno). Sranje. Ali rekla sam da ću objaviti, pa barem da održim obećanje prema vama ako ne mogu prema sebi.
Image Hosted by ImageShack.us


Somewhere in this darkness there's a light that I can't find
Maybe it's too far away and maybe I'm just blind
Maybe I'm just blind…
So hold me when I'm here
And love me when I'm wrong
Hold me when I'm scared
And love me when I'm gone…

evo i ovaj post je davno napisan, ali eto...


budite pozdravljeni....


03.03.2008. | 09:53 | 14 Komentara | Printaj | * |

mirror mirror how far will I go? Despite the foundation I am falling, sweet reflection will you save a place for me?...


Hold me inside your infernal-offering
Touch me as I fall
Don't lose yourself in the suffering yet
hold on to me

[stihovi grupe koju s vremena na vrijeme zapostavljam, ali joj se uvijek vraćam]
Image Hosted by ImageShack.us


Nakon dugo vremena ovo je prvi post koji pišem književno… Ne znam zašto, možda sama sebi zvučim ozbiljnije, suvislije (aha, baš)… Ne znam ni zbog čega još uvijek pišem ovaj blog, ni zbog sebe, ni zbog vas slučajnih nalaznika, možda iz navike, možda zato šta mi se ne da učiti… Nemam pojma… niti inspiracije (to je i više no očito)… Sve vrijedno spomena je već rečeno, tako da je ovo post o ničemu… Pisanje radi samog pisanja… Bez cilja i kraja… Gubljenje vremena u strahu da ga ne potrošim na nešto konkretno, korisno… Neka… eto, napokon sam nacrtala nešto(najvjerojatnije namijenjeno nekom posebnom-child of the night), tj. proces škrabanja je još u tijeku, ali… ima potencijala. I zbog toga sam baš happy, već sam pomislila da sam zaboravila crtati, da je sva moja takozvana kreativnost isparila. Zbog nedostatka inspiracije i te tzv. kreativnosti sam se poprilično često osjećala još neispunjenije no inače (-we are all but falling leaves, that's all we are). Ali opet – moje raspoloženje se mijenja 20 puta tokom dana. Možda vam stavim scan za koji dan, kad dovršim.
Btw moram pod hitno promijeniti box-eve, tako da se na njih ne obazirite…
Ok, ovaj post je počeo gubiti svaki smisao, možda je čak i posljednji… možda…a i već je kasno, moram spavati nekoliko bijednih sati....

Big
Bloody
Kisssssssss

Image Hosted by ImageShack.us

[for martyr]


Za kraj In Flamesi...



In Flames - Minus

Drug me, infiltrate my never land
Like the floodtide drowning the shore

Drug me, you are all over me
Watch my blood begin to boil

I love that lullaby
Start me up again
Electric spine
Open mind

I leave you, negative behind
Watch me all in flames, on a butterfly I ride

Inhale the light
Relax for some time
The world outside stays numb tonight
Free your mind express the forgotten
The world inside is yours tonight

Please me, deliver the insane
In the chaos, I find peace

Please me, remind the gods of my name
I believe there is one seat left for me

I love that lullaby
Start me up again
Electric spine
Open mind

I leave you, negative behind
Watch me all in flames, on a butterfly I ride

Inhale the light
Relax for sometime
The world outside stays numb tonight
Free your mind express the forgotten
The world inside is yours tonight

I leave you, negative behin
Watch me all in flames, on a butterfly I ride

Inhale the light
Relax for sometime
The world outside stays numb tonight
Free your mind express the forgotten
The world in side is yours tonight



04.02.2008. | 00:54 | 4 Komentara | Printaj | * |

... in the wake of a dream...


napisano na brzinu, tijekom sata računalstva...
-pisati ću u natuknicama, možda ne uspijem dovršiti, ali red je da napišem nešto, da znate da vas nisam zaboravila... ugl. ono najvažnije

-prijateljstvo - stanje je super
škola - zajebi je, čini mi se da ću okiniti matematiku, a wtf, užasno san lina, ali šta ćeš kad jednostavno ne mogu ne mogu ne mogu učiti to sranje, am daj mi bilo šta, samo ne to... ali eto, iman 2 kečine iz testova, i čisto sumnjan da ću ispraviti, a i blagoga pojma neman
ljubav - ; )))))))))))))) napokon jedan veeeeliki smajlić, napokon i u mome sjebanome životu nešto funkcionira... a baš san hepi... a eto
obitelj - e pa NE-MOGU-IH-PODNIT!!!!!!!!! nerviraju me! užasno mi idu na živce, grrrrrrrr... non-stop me pilaju, ako ne zbog duvana, onda zbog svega ostaloga, promatraju me pod povećalom, niti da san in jedina zanimacija!!!! ka-ta-stro-fa!!!!!!! ubijaju me, ma nema šanse da jedan jedini put u mome malome bijednome nevažnome životu sve funkcionira.... ili da me bar nešto ne zajebaje, al' ne - moooooraju oni!!!!!!!! ono... help please... I'm hopeless...
evo moran završiti, sve vas puuuuuuno jojin! javin se opet kad stignen!!!!

big
bloody
kissssssssssss


17.12.2007. | 16:47 | 3 Komentara | Printaj | * |

˝đubrad, mi smo đubrad, mi smo pokvareni do kosti˝


ok... here we go again....
...neplanirano sam na netu (skidan referat iz politike koju m-r-z-i-n tj. žmigy) pa neznam niti šta napisati, ali ajmo redom...
1. sjebala san sveeee ocjene, i one koje su takve tribale biti i bezrazložno one koje su tribale biti malo bolje (čitaj-prepisani testovi)... ali nevermind...
2. a opet san zbog nečega hepi.... ajmo reći... skupih hrabrosti... a bilo je i vrime... ma nije važno čega.... ali eto, ponosim se sobom ; ) ali iman ja tu još puuuno posla.... a sad više neznan šta oću... ccc...
3. kupih novi kaput, najobičniji, malo ispod kolina, naravno crni (ne morate niti pitati), yey-onaj smeđi ide na dnooooo ormara. sad imam ama baš sve black... a neka....
4. i novi mob također (opet na pretplatu, yeeeey).... kjut je ali žaaaaa mi je staroga-moran vam u sljedeći post staviti slikicu, sjebaniji mob u životu vidili niste - cili iščikan, prednje maske naravno NEMA (stražnja malo ispada, ali zanemarivo), a tipkovnicu san zalipila žuto-zelenon izolir trakom (jedino šta san mogla naći po kući) da bi nekako mogla pisati poruke, a da ne spominjen kako se bez kartice sam lipo upali i svira melodiju zvona. ˝AL' INAČE KO' NOV!!!˝ (Hladno Pivo - ˝101˝)
5. eh da - novosti vezane uz prošli post - pošto su me moji dragi roditelji (hvala mama, tata) ipak pustili na Đubrivo, i to onda kad san već izgubila svu nadu da ću ići, išla san prvo u vodice (pošto san spavala kod prijateljice). i eto nekako, pošto smo u istom društvu ja i u-prošlom-postu-navedena-osoba, nekako su nas prividno pomirili jer pa nećemo valjda cilo veče gledati jedna drugoj priko ramena... ali naravno-pitanje zašto se u-prošlom-postu-navedena-osoba sticala je ostalo visiti u zraku, jednostavno smo počele pričati. i zbog toga mi je bilo baš drago, dok, nakon po ure na kavi nisan skužila da stvari neće biti ni približno ka prije(naravno, i ne mogu biti), ali eto bar pričamo. nisan prišl priko svega, ali eto-ljudi faljuju. i tako je moja cjenjena malenkost u to bila uvjerene nekoih 20-ak sati. kad ono jutro posli koncerta sidimo nas tri na balkonu i pušimo dok je u-prošlom-postu-navedena-osoba bila na internetu i gledala spotove. i onda ljubaf moja (ni njeno ime neću navoditi jer nije fer) meni kaže kako je u-prošlom-postu-navedena-osoba taj dan, prije nego san došla izjavila ˝sad san prisiljena pomiriti se sa ~~imaginary~~ [neću valjda svoje ime pisati]. a ja san opet ostala paf, ko' pizda da se prosto izrazim... toliko san se razočarala da... neznan ni sama... jednostavno nisan mogla virovati, mislin-pa triba imati obraza za takvo nešto reći i onda se posli cerekati i sprdati sa ton osobom, gledati je u oči. i danas mi se javlja, a šta ću, javin se i ja njoj, eto reda radi, jer mi sranja u životu više no sad ne triba. i to su ti pravi prijatelji... ; )
6. ĐUBRIVO - bilo je u subotu isprid crtaone pa smo se smrrrrrrzli dok smo čekali, brrrrrrr - puhalo je i bilo je lllledeno. nisu dugo svirali, negdi oko uru i 10-20 min ali bilo je predobro. ich, maja i melani smo manje-više bile jedine ženske u pogu, ajme ubili su me, ali vridilo je hehe. do danas me vrat boli, a u nedilju nisan mogla micati... ali vridilo je ; ) ... definitivno... eto, u čast najsvjetlijoj točki proteklih dana i ide naslov posta
7, i upravo san, napokon NAPOKON skinila Melancholy od Iced Earth-a, spot iman već odavna, ali pismu nikako nabaviti, a sad jesan ;))))
8. prišla san na philip morris (zapravo nevažno, ali eto)


big
bloody
kisssssssss


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

za kraj slikica s koncerta, frane i (I think) Tepić se pogaju, hehe


25.10.2007. | 00:54 | 18 Komentara | Printaj | * |

ALL I CAN DO IS CRY, SAVE A LITTLE PRAYER FOR THE FALLEN ONE


Osjećam se odvratno… nekako klaustrofobično u vlastitoj koži, ako kužite šta mislin. Onaj osjećaj kad želite pobići od svega, a zapravo želite pobići od sebe, iz svoje kože koja se steže i guši vas, guši, guši, ali još uvik dišete, zapravo je to sve na psihičkoj bazi – naravno. Ma cila san u kurcu, prehladila san se, sve živo me boli, pluća mi pucaju od kašlja, uho me boliiiiiiiiiiiiiiiii, cili dan se zbog toga nisan makla iz kuće pa san cila čangrizava. I onda san se opet sitila nečega šta mi je u zadnja 2 tjedna popilo tonu živaca. Užasno san se razočarala u jednoj osobi koju san stvarno volila, kažen ˝volila˝ jer sad više ne znan šta osjećan… nekakvo razočarenje…valjda... Kad netko tako lako odbaci doslovce nerazdvojno dvogodišnje prijateljstvo… za ništa… jednostavno je jedan dan našla izgovor za namusiti se na nas dvi zbog (po zakonima logike) skroz ditinjastih i nesuvislih razloga… - i to je bilo to… iz čista mira… više jednostavno ne znaš u koga virovati, ni kome virovati, a najgore je kad nisi dovoljan sam sebi, kad ti jebeno tribaju drugi ljudi, samo da ih zagrliš, poljubiš, stisneš ih uz sebe, osjetiš malo manje sam… ali za kurac ti je sve to! I kad misliš da je sve u redu, neko te sjebe, i onda posli kaže da bi se pomirija s tobon, ali TI moraš učiniti prvi korak, iako dobro znaš da nisi za ništa kriv, za ničije hirove… ali ti je ža… i tako u četvrtak na tjelesnome sidimo nas dvi metar razmaka jedna od druge, pošto nismo ni jedna ni druga radile tjelesni (ne želin navoditi njeno ime jer bi to bilo stvarno bezobrazno). I normalno, prozirne jedna za drugu… i razmišljala san, da je pitan da se pomirimo (a zapravo se nismo uopće niti posvađale!!!), i mislin se, oću-neću-oću-neću, ma u kurac sve, iman i ja svoj ponos! Neka san se osjećala ka govno zato šta mi je ža (nisam osoba koja može tako lako odbaciti prijateljstvo, ali ako ti možeš, neka ti bude)… i tako nisan ništa učinila, ako ti ne cijeniš sva sranja i gluposti šta smo učinile skupa, nas tri, tj nas šest kad smo sve na okupu, ja tu ništa ne mogu… ne ljutin se na tebe, samo, dosta mi je takvih scena i drama… jednostavno san se razočarala… ža mi je zbog društva-njih, koje toliko volin, glupo je šta se na ovako sjeban način donekle razbilo…
For you, my friend…. i stalo mi je i više no šta priznajen, ali stvari nikad neće biti ka šta su bile… LIFE GOES ON(or at least it's imitation we're living)!!!

(ovim postom NE NAPADAM nikoga, stvari su takve kakve jesu, jednostavno iznosim svoje mišljenje, tj, stvarno san imala potrebu ispucati se)


(btw uploadala bi vam koju slikicu, ali mi nikako neće otvori imageshack)



BIG
BLOODY
KISSSSSSSS


from

~~imaginary~~


13.10.2007. | 22:08 | 8 Komentara | Printaj | * |

....


Hail!
Evo napokon i ja napisala novi post…. A bilo je i vrime….
Moran van priznati da uopće više neman volje pisati blog otkad su pidoče skužile stranicu…. Jednostavno više neman slobodu napisati sve šta mi pade na pamet bez da posli čujen pitanja tipa:˝Zašto ovo?˝, ˝Zašto ono?˝, ˝Pa šta ti je sad?˝. Meni nije ništa, apsolutno NIŠTA!!!!!! Samo me guši to šta niti na internetu ne mogu ostati donekle anonimna i lupetati gluposti do mile volje, ne mogu napisati potpuno debilan post i ispucati sve šta me tišti, nervira, izluđuje, bez da posli zbog toga ne dobijen jezikovu juhu i besplatnu (i neželjenu) psihoterapiju… e pa ubijte me šta nisan uvik hepi ka svi vi!
eto, da ne duljim, očekujte postove malo rijeđe, i još bezveznije nego šta su prije bili....


08.10.2007. | 19:11 | 4 Komentara | Printaj | * |

˝ZA SVOJE MALE KATASTROFE, ŠTO ĆE IH BITI, ŠTO IH BILO, TRAŽIM MELODIJU I STROFE KAO SOUNDTRACK ZA MOJ ŽIVOT˝


I'm back! Prištavija, mršavija, ali uz sve to ništa pametnija… evo prva rečenica, a već pišen sranja… ok, sad bi tribala malo pisati o litu tj ova dva miseca… ali san prelina pa ću stavljati po natuknicama… valjda ćete nešto skužiti… aj ges…


- prvo šta tribam navesti je činjenica da ova dva miseca nisan bila depresivna, tj znala san biti katkad (ali stvarno rijetko) u kurcu, ali nikad ništa šta me ne bi prošlo za 2-3 ure. Rad liječi, hehe…. I nisam se rizala tako da su mi stari ožiljci i ogrebotine skroz izblidili, iako još uvik nosim špigete i narukvice priko njih… valjda navika, šta ja znan…
- živila san na abc namazima, cedeviti i slatkišima, naravno. Zbog toga mi je baba neko vrime užasno pizdila, ali morala se pomiriti sa stanjem, hehe. Btw zbog toga (i 10 sati na nogama) san izgubila 4-5 kila. I sad napokon ličin na čovika. Ja mislin da mi je cedevita postala sastavni dio krvi… a i abc namaz je blizu, hehe…
- Evo nešto vrlo važno (moš' misliti) : sviđao (pluskvamperfekt) mi se tip kratke kose, da, da - dobro ste pročitali, kratke, šta se nije dogodilo u… paaaa… neke protekle 2-3 godine, naravno, to me prošlo za 2 tjedna, ali bitna je namjera. E i ofkorz, ispostavilo se da je asocijalni, agresivini frik koji po cili, al' ono cili dan igra na ps2… komedija, lol…
- U cilo lito san izašla , hmmm….čak dva puta!!! ou jea!! Taj veliki broj izlazaka, rekla bi luce Oba u vodice, na hladno pivo - šta reći, bilo je prejebeno, svi smo ˝spavali˝ jedni kod drugih, a na kraju smo završili smrzavajući se od 3 do 6 na dječjem igralištu isprid imperijala, sve dok nije otvorila prva pekara… i sutradan tako odma posli izlaska san išla raditi, bila san ka da me vlak prigazija, fuck, skakala san 3 ure bez prestanka pa san zaradila upalu mišića (bistra glavica), toliko da san i malo šepala sljedeća 2 dana, a da ne govorin koliko me vrat bolija. Gledajmo pozitivno – barem sam u pogaanju lišo prošla ; ) drugi put na vodišku feštu di smo opet spavali jedni kod drugih, tj ostali do 6 i onda kad od zime više nismo mogli, svi išli kod andree doma i legli dvi ure pošto su njezini bili u omišu. Prošla san bez fizičkih ozljeda. I to su vam SVI moji izlasci ovo lito… sad but true… ali sad bar iman love za zimu da ne moran žicati svoje za svaku glupost. Ali san se naradila ko' konj ovo u sri sezone – znalo je stvarno biti jebeno… ajbg, to ti je život, ima onih koji su za manju plaću prolazili puuuuuuno gore od mene tako da mogu biti samo zadovoljna
- Eh da – kupila san novi em-pe-tri, nije falši ka stari, od dva gb i iman dvi godine garancije… mali je i šugavi, ali bitno mi je da vridi i da ga mogu natrpati muzikon…
- A sad kad se već hvalim materijalnim…između ostalog i korzet koji gledan već godinu dana (kvragu, eto, pa makar mi sta u ormaru) i prejebenu,majicu na ac/dc, a dobih i žilet………… ali ipak, poprašila san samo četvrtinu-petinu zarade tako da je poprilično ostalo…
- Polupala san nekih 10-15 čaša…
- Tek sada san shvatila kako je ama baš SVE miljama daleko od idealnog i da moji problemi zapravo nisu problemi nego posljedica vlastite histerije i malodušnosti…. I kako ljudi mogu biti samo tako pokvareni i govna neviđena… kako je većina ljudi takva…
- Moja teta: e o njoj bi mogla napisati cili post (za one koji neznaju, radila sam u tetinom kafiću).šta da vam o njoj kažem osim da je predobra osoba…ima 30 godina, ali s njom možeš pričati o ama baš svemu i ovo lito smo postale stvarno dobre… zapravo, kad zbrojiš, poznaje me bolje od ikoga… uz sva sranja koja je proživila postala je još jača i ne gubi optimizam. perfekcionist je i temperamentna je, ali je sve brzo prođe. Zajebantica je samo takva i iako je rodila dvoje dice, odlično izgleda (tribala je biti manekenka, ali joj moja trludasta baba nije dala), štaš'!
- Ovo lito me šokirala vijest o jednoj meni dragoj osobi koja se ubila… i njemu posvećujem ovaj post… bija je dobar ko kruh, malo zbunjen, ali prije svega djetinje naivna i nevina osoba… stvarno dobra duša… godinu mlađi od mene, iša je u moju školu, drugi smjer…nije si smija to napraviti… ne mogu virovati da ga za tjedan dana neću viditi… niti ikad više… nek barem počiva u miru…
- Uz sve pozitivno, stvorila sam sebi jedan problem… kad ih nema, onda ih moram stvoriti opet na površinu izvukla staru naviku… zapravo, naviku koju vučem od desetog miseca, a zadnja dva konstantno… iman taj jebeni problem i neznam kako ga rješiti, niti s kim pričati o tome jer… jer… svi bi me se odrekli… pa čak i vi… iman osjećaj da se sama sebe odričem… neznam šta činiti… uvik kažem ˝danas neću˝ali… ali… (samo da znate, nije rič o drogama…)…katkad mi se ne čini toliko strašno, a katkad… uglavnom, u govnima san do grla i znan da trban pomoć… podršku… a sama sam… ma… možda i nije tako strašno, a možda san zaglibila dublje no šta želin priznati… neznan… možda pretjerujem… nadan se…ali šta je-tu je… i to su činjenice!
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

- U cilo lito nisan ništa nacrtala, jednostavno nisan imala vrimena… e pa ubijte me (i učinite sebi i mojim roditeljima uslugu, hehe)



…… ja mislin da je stvaaaaaarno bilo dosta mojih nesuvislih naklapanja……….. eto…. Valjda san rekla najvažnije…. Puno vas sve ljubim i drago mi je opet biti tu…. Nadam se da me niste zaboravili….



Big
Bloody
Kisssssssss

from

~~imaginary~~






(oprostite mi šta je ovaj post ispa sjebaniji nego šta je triba biti)


30.08.2007. | 01:25 | 11 Komentara | Printaj | * |

~~ OUR FAREWELL~~




Najdraži moji, ovaj post je ujedno i jedno oproštajno pismo. Ne – ne gasim blog, i ne – ne namjeravam se ubiti. Samo ću blog neka dva miseca staviti u stanje stagnacije jer idem raditi. Da, idem, iako sam sama sebi rekla da neću, pa makar ovo lito umrla od dosade… i da, umrla san od dosade… doista… staro društvo, i oni njegovi ostaci i ruševine su se potpuno raspali, nema više nikoga, svi pobigli glavom bez obzira, jednostavno se raspalo jer nismo više ona dica koja su igrala na karte, , skupa išla na more, i igrala svakakve debilne igre poput vatala, hokeja (e te ste palice tribali viditi), grupa traži grupu, a ne smin zaboraviti pa-pa, to je bija vrhunac – valjanje po podu, pentranje po zidovima… ta vrimena su prošla i davno su zaboravljena iako je to bilo samo do prije 3-4 godine… svi smo se prominili, neki su otišli na fax, mi ostali idemo u srednju, udaljili smo se i neki posvađali i sad smo samo različiti svjetovi čiji su mali i bezbrižni umovi nekad davno gradili jedan svemir… nekad davno… u doba kad su bajke još postojale, no koa što rekoh, to je davna prošlost, doba kad još nisam razmišljala svojom glavom (iako ni ove procese u mom mozgu baš ne bi nazvala razmišljanjem), ali eto – bilo pa prošlo, okrenimo se sadašnjosti i budućnosti… ovako vam izgleda moj dan (barem nekoliko proteklih) ŕ ustani se ŕ marendaj ŕ slušaj muziku ŕzapali ŕ slušaj muziku ŕmoljakaj rodicu oće li s tobom na more (jer je linaaaaa) ŕako oće, ajde, ako neće pročitaj još 100 str knjige ili nacrtaj nešto ŕ zapali ŕ večeraj ŕ aj s rođakom zapaliti ŕ malo se čuj sa ekipom iz razreda ŕ opet i ponovno crkni o dosade ŕ i tako opet i sve ispočetka (samosažaljevanja, život na mliječnim namazima, svađa sa ukućanima, cendranje i proklinjanje ovog mog ionako već prokletog rodnog mista san izostavila iz ovog, poviše navedenog ˝kruga života˝)… o-kej! Zaključili ste da se ludo zabavljam, ko nikad u životu! Mda! Hmmm… nekima je život tako prokleto dosadan… nego da vam još malo pobliže objasnim zašto neću pisati blog… e pa zato jer ću sljedeća dva miseca stati kod babe (zapravo na katu poviše, ali nevermind)… jednostavno mi je dopizdilo stati doma i čekati da se nešto dogodi… a šta? Ok – bombu na moju kuću baciti neće, utopiti se neću jer znam plivati, auto me zgaziti neće (iako bi itekako moglo ako uzmemo u obzir kako moji prvi susidi voze). I zaključila sam (onako veoma bistro, samo meni svojstveno) da je mogućnost moje smrti veoma mala, a mogućnost da se nešto pokrene i prekine ovu monotoniju još i manja… i tako sam ja odlučila opet ići kod tete u kafić raditi, iako sam prošlo lito bila pošteno skrenila jer sam valjda od svega toga previše očekivala, i razočarala se. Ali sad ne, znam šta me čeka, radim svako popodne (tražila sam da mi produži do 11 tako da doma dođem onako fino crknuta), svako toliko, tj. kad zatražim ću imati slobodan dan tako da se zaletin do vodic (a prošlo nisan imala, a nisam ni tražila – stupida)… i bit će bolje nego prošlo lito jer sad znam šta me čeka i neman šta očekivati, zapravo boli me briga! Dva miseca neću biti doma,neću diliti sobu s bratom (i svađati se oko kompa), neću viditi onog mog primitivnog dida (jeeeeej!!!!)-ok neću ga sad vriđati…
Ovaj post sam započela pisati oko podne ali su me roditelji prekinili pa nastavljam sad – u 3 ujutro… nego… i više je no očito da u ovom postu neću ništa bistro napisati… mda! Evo spakirah se prije uru vrimena… današnji dan i nije bija toliko morbidan koliko protekli… i tako će ~~imaginary~~ otići na dva miseca… ˝I'll be back!˝ reče Schwarzeneger (valjda se njegovo kilometarsko prezime tako piše ili barem nekako slično)… hmm – a razlozi mog odlaska – ima ih više (osim onog gore navedenog), jedan od njih je taj da želim imati svoju lovu jer san tip osobe koja ne voli žicati, pa ni od vlastitih roditelja…jednostavno želim koliku-toliku nevisnost (i novi mp3-4 sa puuuuno memorije)… call me crazy… gle ovo : ˝ej mama daj mi love za duvane˝ ili ˝mama idemo se naliti pa mi triba love˝- hmmm, baš i ne bi išlo! I nekako mi je ža ići tamo, 2 miseca bez kompa je meni, ovisnici, poprilično teško, 2 miseca bez rizanja i raznoraznih sranja – popriličan izazov… i trenutno mi je najviše ža mojih noktića-bolje reći kandži (koje san ja gluuuuuuuupo derište), ali nakon ovozimskih ozeblina meni je prava radost napokon imati normalne prste, ma ne biste vi razumili tu sriću… uf… koja buncanja… prekasno je… sutra idem raditi… kmeeeeee… bolje mi je da iden leći… ne spava mi se… ajte pa-pa
Da zaključim:
možda čak i uvatin vrimena (ako koji put dođen doma) da napišen post ili barem svratim na vaše blogiche pa me nemojte zaboraviti… I ain't dead… yet!


(ne mogu virovati da će mi ovako debilan post stati na blogu 2 miseca)


Za http://nobodyisperfect91.blog.hr/ (sorry ali nije mi se dalo pisati cili duuuuugi nick)
E i btw pročitala sam ˝Neizgovorenu priču˝ - najs, i sad opet čitam ˝u anđeoskom liku zvijeri˝, napisala ih je Viktoria Faust, uglavnom zgodne vampirske pričice, ako voliš… i predlažem ti još od Kai Meyer-a ˝alkemičarka˝ ili ˝dedalova kuća˝ (ustvari bolje umisto nje pročitaj ˝božica pustinje˝)…i… i… i ne mogu se više sititi… mozak mi ne funkcionira… tužno… hehe ; ))))


Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-06-27

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-06-27

big
big
big
big
bloody
kissssssssss

from



~~imaginary~~


28.06.2007. | 03:05 | 9 Komentara | Printaj | * |

REMMBER YESTERDAY AND THINK ABOUT TOMORROW BUT YOU HAVE TO LIVE TODAY, OH, LONELY YESTERDAY...





Pošto ne mogu spavati jer mi je prevruće, unatoč klimi, pisati ću vam o sada već proteklom školskom tjednu. Bilo je i suza i smijeha… ovo će biti jedan zamoran, opširan i brutalno iskren post jer na koji god način da uljepšamo istinu, ona ostaje ono što jest – istina. Biti ću iskrena prema sebi i vama, nema potrebe da lažem ili išta preskačem ili na ikoji način uljepšavam. Stvarno nema.

Tijekom ovog vikenda sam uhvatila poštenu prehladu. Samo ja se mogu tako prehladiti u šestom mjesecu. U ponedjeljak nisam mogla disati, a već sutradan navečer sam imala temperaturu, ali ništa za to – moji nisu smjeli znati, bila bi išla u školu i da je bila 40! Da propustim zadnji tjedan – ma nema šanse! Nakljukah se klavocinima, septogalima i vitaminskim tabletama i sad sam ko nova,thumbupizuzevši iznova popucale kapilare. Nego, da se ja prebacim na današnji, tj. jučerašnji, dan jer je već odavna prošla ponoć. Mi, nesložni kakvi jesmo, se nikako nismo mogli dogovoriti gdje ćemo pa smo tako nas nekoliko odlučile kupiti bocu dalmatina i pridružiti se drugima koji su svoju bocu već nabavile. Eh - sad je nastao problem jer u dućanu kraj naše škole ne daju pa smo tako ja i anghela na pijaci nagovorile nekog starog da nam u konzuma ide kupiti. Kupio je običnu - ˝kumpiraču˝. bangVratile smo se kod ovih ispred tehničke i započele.partysmokin Ja sam morala uzeti još gusti jer od posljednjeg povraćanja moj želudac nije baš na ti sa običnom. Zapravo mi se smuči i od tog samog acetonskog mirisa, ali kvragu i sve, ma nema veze. I tako sam ja točila u tetrapak i stvarno ne znam koliko sam zapravo popila. Nakon nekog vremena smo se vraćale putem ispred škole kad je jedna skužila da je tip koji tu leži na podu u polusvijesti njezin prijatelj koji inače nikad ne pije. Počela je plakati i dramatizirati i nikako je nisam mogla umiriti ma što sam govorila – jednostavno nije shvaćala da mu od njezine panike neće biti ništa bolje. Ok – znam da nije lako gledati tipa s kojim izlaziš svaku večer u takvom stanju, ali ipak… na kraju su ga za pet minuta odnijeli na hitnu (pošto je bolnica preko puta) jer je broj hitne bio non-stop zauzet. Sad je dobro. Tu je raspoloženje naglo opalo – scena pred školom+njezine suze+nesnošljiva vrućina+duvani+juice-vodka u mom praznom želucu čiji se učinak počeo osjećati rezultirali su ne-baš-sjajnim raspoloženjem, no znala sam kakve će posljedice biti pa se nemam što žaliti. Tako smo krenuli nas 4-5 do drugog dijela razreda koji je bio u meni tako mrskog bambusa. Ali eto. Tu mi se toliko smučilo da sam oteturala u wc i na podu sjedila nekih desetak minuta (i malo rigala, no to meni nije nikakav problem – duuuuga priča koju vam ipak nikad neću ispričati). I nakon svega uopće nisam žalila zbog učinjenog, nije me bilo briga jer naposljetku sam zaslužila da patim zbog ama baš svega i ovo je bila neka vrst olakšanja. Inače me nije briga što ćue mi se dogoditi. Napijem se samo da pobjegnem od sebe i ovog što jesam, no ipak ostajem zarobljena. Stvari su se do krajnosti popravile kad smo se vratili ispred škole jer smo morali na talijanski. Dovukli smo se na zidić ispred. Nije bilo teoretske šanse da se pojavim na talijanskom – em se ˝ljube moja˝ valjala po meni i ljubila me partysmokinkisskisskisskisscerek(ok-skupa smo se valjale po parkiralištu), em sam morala držati tipa iz razreda koji je skakao da kojim slučajem ne bi završio ispod zida (hehe), em ionako pojma nisam imala, a niti sam bila u stanju odgovarati išta. Bilo je prebolesno, nas 15-ak… . Sljedeće – psihologija koju sam također trebala odgovarati, ali sam prvo svratila (opet) do wc-a. u ogledalu se zapitam da li sam pukla, a odgovor već znam. I tako sam ja nimalo drunk došla odgovarati psihologiju, dok se sve ljuljalo… prošlo je dobro, čak sam i znala odgovore.smijeh A nakon toga smo imali srz na kojemu su njih tri (od kojih su dvi bile pijane) imale odgovarati geografiju da ih ne baci. To je bija cerek samo takav. Prošle su winknaughtynut Eto i to je gotovo.još jedna školska godina. Poslije smo još 2h sjedili na trgu i polijevali se vodom i radili sranja. Na kraju je sve dobro ispalo, izuzevši činjenicu da sam od svega toga dehidrirala, non-stop pijem vode i žeeeedna sam. Ali još nisam zapravo svjesna da većinu te gamadi koju volim neću vidjeti tri mjeseca jer sam za njih koliko mi god katkad išli na živce vezana. Još nisam svijesna da u ponedjeljak neću u školu i gledati sve one face. Mislim da više niti dana škole ne bi mogla podnijeti jer bi spalila (još više), ali će mi sve to faliti. I što sad – mrzim ove paklene vrućine, a inače patim na ˝pale white skin˝ (a u biti sam tamnoputa i brzo potamnim, prošla godina je iznimka jer se zbog posla nisam kupala), a i bojim se da ću imati previše slobodnog vremena koje ću potratiti na uzaludne pokušaje shvaćanja sebe, no najviše od svega se bojim da će me napasti dosada koja će me utopiti u melankoliju. Ali ništa od toga se ne mora dogoditi, a možda i hoće, we'll see… sve ovisi o načinu na koji gledaš na stvari, možda sam jednostavno prokleto i nepopravljivo pesimistična… možda su ljudi koji me okružuju jedino pozitivno u mom životu. Gori od mene biti ne mogu.dead



(p.s.)
Ako ste pročitali ˝U anđeoskom liku zvijeri˝ predlažem da pročitate i ˝Neizgovorenu priču˝, ja sam trenutno na otprilike 200. str., knjiga je zanimljiva, iako ne kao prethodna (koja je savršena) na koju se radnja nadovezuje, no ne mogu još suditi o njoj jer je nisam niti pola pročitala. Ali ako inače volite vampirske priče, predlažem da pročitate obje knjige, ako već niste. Istina, jedna ima 500, a druga 400 stranica, ali nećete požaliti niti najmanje.



Big
Bloody
kissssss
from
~~imaginary~~


evo sad pročitam šta sam noćas napisala... a jbg bang

i za kraj jedna kjut slikica (odavna vam nisam stavljala njegove slike ; P)


Image Hosted by ImageShack.us




i jedna prejebena pjesmica ; )


HAMMERFALL - REMEMBER YESTERDAY

Can you tell me why
it seems so hard to carry on
When you hear a voice
from long ago, so bittersweet

Even though I try, I can not
read between the lines
You know I tried,
Oh, yes, I tried, what´s wrong

Too late to turn back time
To look over my shoulder
Maybe one day I´ll return again

Remember Yesterday
and think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday

don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today

Every morning I awake
to see the newborn day
To carry on the flame
until the end of time

Too late to turn back time
To look over my shoulder
Maybe one day I´ll return again

Remember Yesterday
and think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday
don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today

Oh, oh, oh, don´t you step aside
and pretend about the future
Oh, oh, oh, never live a lie
don´t you know tomorrow never comes

Remember Yesterday
and think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday
don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today

Oh, oh, oh, don´t you step aside
and pretend about the future
Oh, oh, oh, never live a lie
don´t you know tomorrow never comes


22.06.2007. | 10:27 | 7 Komentara | Printaj | * |

YOU LOVE ME BUT DON'T KNOW WHO I AM... SO LET ME GO...


Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Evo neznam šta da vam napišen… u mom životu opet sve standardno… (svaki post mi ovako započinje, a jbg…) ma danas san u kurcu… skroz… evo sad san pročitala pismu na č!my-nom blogu pa nimalo ne cmizdrin… ma sve mi se u zadnje dane kupi… ona i luce su mi rekle da san u zadnje vrime non-stop u kurcu, jebate šta se stvarno vidi??? Pitaju me šta mi je i ja kažen ˝ništa˝ jer i nije ništa, osjećaj se nametne sam od sebe…Image Hosted by ImageShack.us i ne znan šta mi je, jednostavno neznan… a danas san se nešto malo posvađala s rodicon, tj. to je bio više prepucavanje, ali me pogodilo i sad se osjećan stravično…

Ma evo vam jedna pjesma koja će objasniti dosta toga, i ne želim nikakve komentare pomoći niti sažaljenja jer jedino si ja mogu pomoći, a ne znam kako, a to šta neznam je isključivo moja stvar i sama sam kriva za ove osjećaje i sad je na meni da snosim posljedice … ˝this (my) life ain't worth living˝… ova pjesma je samo AFEKT, ok?

Image Hosted by ImageShack.us



I LOVE YOU

I hate…
I hate the way you smile
I hate the way you cry
I hate you when you hurt people
And when you let them hurt you too
I hate the way you drink
I hate the way you smoke
And laugh at joke
I hate every breath you take
And every day you wake
I hate the way people love you
And the way you love them too
I hate your face,body and soul
I hate you whole
I hate you when you break down and cry
And because you always search for a reason… why
I hate you because you're weak
and it really makes me sick
i hate you when you cut yourself
when there's noone to help
i hate you when you hide behind make-up and black clothes
i hate you because you don't let nobody to come too close
i hate the way you hate yourself
i think you understood why I hate you
and I know you hate me too
indeed, I hate everything about you
i really do…
i hate you ~~imaginary~~


17.06.2007. | 12:14 | 13 Komentara | Printaj | * |

KICK THE CHAIR RIGHT DOWN UNDER ME LEAVE ME HANGING ALONE IN MISERY



(napisano u utorak)

Pošto sam bez inspiracije, ka i obično, a red je da napišen post,

Evo mene… opet objavljujen sa računalstva… napisan je sinoć, tj. danas (pošto su prošle dvi)… a stvarno ne znam o čemu pisati… da vam pišem o uobičajenim sranjima – neću, ja mislin da je toga bilo dosta meni i vama! Dosta i previše!... pa ću vam zato pisati neke nesuvisle gluposti… znači – opet uobičajeno (sorry ljudovi)
… u mom ˝životu˝ ništa nova… ono uobičajeno bittersweet stanje…

e da – upoznala sam azy, tako da je ona prva blogerica koja čita (i komentira)ova moja sranja, a da me poznaje! Prošli tjedan na računalstvu je moja najbolja prijateljica napisala u google svoj nadimak i otvorilo joj se nekoliko linkova, a među njima i ovoga bloga, fuck, pristravila san se da ovo nađe i ne daj bože, kojim slučajem ovo pročita – aj o-kej, ali morate priznati da zadnji postovi i nisu toliko morbidni za razliku od onih prijašnjih, ali to je sad nepovezano s onim o čemu sam namjeravala pisati… da – azy! Malo smo se dopisivale i dogovorile smo kavu pošto san jučer imala zadnje dvi ure slobodne. našle smo se isprid knjižnice i išle, ofkorz, u pivnicu (di su još bile i pidoche i ekipica iz razreda koja me tila doslovce odvući sa sobom, ali da im se iskupim danas smo svi skupa išli na piće). Baš mi je drago šta smo se upoznale, a ona rekla da san joj poznata iz viđenja jer skuži svaku him torbu (a kad smo već kod toga, ide u pulu na 69 okica [smrch,(evo slušan sister of charity i lijen suze(nije, nije), buuuuuuuuuuuuuu :…………………..(((((((((( i ja bi!!!!!!!!!!!!!!!!!!! – ali ofkorz - neću], i još ima propusnicu za backstage (!!!!!!!!), rekla san joj da mi užica autogram(i užicah je cd jer ja neman sve njihovo) i nek se izgušta i za mene, hehe – btw očekujem iscrpan izvještaj, makar u komentaru)… cura je stvarno super! (i da napomenem, ima prejeben ankh)… pričale smo o svačemu, ispalo je da poznamo dosta istih osoba i imamo sličan ukus za glazbu, uglavnom nismo pristale mliti, vrime je tako brzo prošlo da san skoro zakasnila na bus (mda, di bi se to meni dogodilo)…

…i sve divno-krasno dok mene u busu nije uvatila neka melankolija i bilo je večeras svakakvih sranja (ali ovaj put not by my fault), ali rekla san da neću o tome, pa neću (iako bi se najradije izlajala, no kad malo bolje pogledaš i neman o čemu – sve je u glavi), a zapravo nije niti vridno spomena… ali sad san o-kej ; )
(a sad mislin da je stvarno više vrime da iden leći…)
Pozdraf svima…

(za kraj jedna kjut pjesmica)





Lovex - Guardian Angel

Through the darkness and broken glass,
I'll come for you, if you only ask,
And there I'll stand,
Just for you.

Million miles between our lives,
Can't keep us apart from our grieving hearts,
Sealed with love,
God speed my darling.

For your name,
I'm calling,
For our love,
I'm falling
on my knees.

And if you cry,
I'll hold your head up high,
I'll be there by your side,
I will be your guardian angel. (x2)

In the garden of lonely love,
I'll wait for you, 'till the time will come,
When I see your smile,
Just for me.

Love and loss embrace the pain,
You can't hide your tears in the rain,
I'll be there,
Just wait my darling.

For your name,
I'm calling,
For our love,
I'm falling
on my knees.

And if you cry,
I'll hold your head up high,
I'll be there by your side,
I will be your guardian angel. (x2)

I will do the things that I can to light your life and see your smile,
and it brakes my heart in two..

'Til I see you smile,
Just for me,
'Til I hear your breath,
Calm and free,
And until you sleep,
I won't let you grieve.

And if you cry,
I'll hold your head up high,
I'll be there by your side,
I will be your guardian angel. (x2)

I will do the things that I can to light your life and see your smile,
and it brakes my heart in two..




Ok – dvi


Image Hosted by ImageShack.us


The 69 Eyes - Lazarus Heart lyric

Everytime you need me.
I'll be there for you.
Showing out no mercy 'til the fire's been burning thru.
Sailing down all the evening.
Until the river ends.
Just a calm before the storm.
On the sea of love my friend.

Maybe I just can't help.
The way I should or will.
Maybe I just can't no more resurrect my heart.
Just like before.

I wish I could remember.
The first moment and day.
To live it again all over.
Never let it go, never slip away.
Should I just forget now?
How does it feel like then?
What if I never had the chance to be in love again?

Maybe I just can't help.
The way I should or will.
Maybe I just can't go on,
when all your love is gone.
Maybe I just can't help.
The way I should or will.
Maybe I just can't no more resurrect my heart.
Just like one thousand times before.

Image Hosted by ImageShack.us




(napisano danas)

Evo sad ja lipo objavljujem post i komentiram okolo, a sutra njemački ispravljan test i pita me, inače padan, pišen test iz opp-a, pita me hrvatski, vjerojatno moran ispravljati matematiku, e da - pišen još i engleski, možda me pita povijest i moran časnoj doniti sastav od 3-4 stranice… ne moran niti napominjati kako njemački ne kužin 2 % jer ga mrzin mrzin mrzin - puj puj puj, fuck pa neznam niti o čemu se radi… ma sve je inače divno i krasno, taman za prosvirati mozak…… pa-pa od moje malenkosti! See ya!


07.06.2007. | 15:57 | 10 Komentara | Printaj | * |

…I'm spending my time watching the days go by, feeling so small, I stare at the wall, hoping that you are missing me too…


Image Hosted by ImageShack.us


tu je bija jedan stvarno stvarno stvarno sjebani post pa san ga odlučila makniti, umisto njega, odlučih vam staviti jednu malu abecedicu (istina - malo dužu) u kojoj ćete naći još ponešto o meni, moje doživljavanje nekih pojmova, itd..

A
AC/DC – sve je rečeno
Autodestruktivnost – jedna od mojih izraženijih osobina
Anemija – nažalost…
Angelina Jolie – savršena žena
Alkohol – volim njegov učinak
B
Bog – često se pitam koliko je razočaran u meni…
Blog – mjesto na kojem mogu pokazati stranu sebe koju i ne želim baš imati, volim svoj blogich, i vaše blogove J
C
Crna boja – savršena boja koju oooooobožavam, nekako mi je lakše kad se utopim u crnoj(kad san fucked up), prijatelji me u zadnje vrijeme non-top gnjave da izađem iz nje… ali neću J
Cigarete – nisam ovisna, ali ih u zadnje vrime sve češće zapalim (pogledajte pod A)
Crtanje – netalentirana
Cendravost – …pa… znam biti…
Č
Čokolada – ovisna sam o svemu sa udjelom čokolade
Čaj (zeleni) – također ovisnica
D
Depresija – riječ koja se toliko koristi da je izgubila značenje, ne volim ju
Doniranje organa – nešto nesebično, a vrlo korisno. kad umrem volila bi da moje organe doniraju (da barem neko ima koristi od mene, lol) i da moje ostatke kremiraju jer mislim da je sasvim u redu da ako imamo mogućnost pružimo priliku za život onima koji se za to bore i tu bitku žele dobiti
Dide – moj dide je jedina osoba koju bi mogla mrziti da znam, ali ga naposljetku mogu samo žaliti
E
Engleski – meni drag jezik
Etiketiranje – grrrrrrrr
Emocije – veoma sam emotivna i sve tako doživljavam, punim intenzitetom, često bi bilo puno lakše da ih nema, ali opet kad izvažem draže mi je da sam emotivna nego da ništa ne osjećam
F
Finska – volila bi ići
Freak – yes I am! – u svakom smislu riječi
G
Grižnja savjesti – često je imam, katkad previše, katkad premalo…
Gothic – nešto predivno
Glazba – moj spas i druga najvažnija stvar u životu
Glupaaaaaaaaaaaa – moja glupost (pre)često nema granica
H
HammerFall - neke njihove pjesme za mene imaju stvarno posebno značenje, slušam ih svakodnevno po nekoliko puta… , )
I
Iskrenost – iskrena sam u velikoj većini stvari i iskrenosti cijenim
J
Ja – ne kužim se i točka.
Juje – moja prva rodica, snažna osoba, uglavnom zadovoljna svojim životom kakav je da je i zbog toga joj se divim
K
Kickboxing – nešto za šta san živila dvi godine, i te dvi godine je bio moj smisao života kojem je ama baš sve bilo podređeno, volila bi opet pronaći nešto čime ću biti toliko opčinjena. To je bilo jedino razdoblje kada sam zaista imala ciljeve
Krv - …
Kava – mljac, mljac - ovisna
L
Lijenost – postala san užasno lijena…
LJ
Ljeto – počela sam osjećati nekakvu averziju prema tom godišnjem dobu
Ljubav – neznam znam li doista voliti i jesam li ljubavi vrdna, virujem da postoji ali i da me zaobilazi
M
Maska – svi nosimo neku vrst, pa i prema sebi samima
Mašta – moja je bolesna
Marte - ; )
Morbidna – katkad… zaključite sami
Munje – obožavam munje, jaaaaku grmljavinu i litnje nevere na moru (sa balkona iman prebolestan pogled), tako su smirujući
N
Nikad ne reci nikad - naučila sam na svojoj koži
Nj
Njemački – toooooooooliko dooooooooooosadan i naporan predmet, 10000000000 puta gori od matematike…
O
Osamljenost – čest osjećaj
Ovisnosti – imam ih nekoliko…
Odustajanje – postala sam sklona odustajanju od svega
P
Prijatelji – ni sama nisam svjesna koliko sam sretna šta ih imam, i šta su tako bolesni J
Piercinzi – perrrfect
Prošlost – često razmišljam o prošlosti, uzaludno
Paranormalno – nadam se da postoji nešto više od ovog opipljivog…
R
Razred – volim svoj razred kakav je da je, ima nas svakakvih, neviđena debilana ; )
Replica - ˝nothing's what it seems to be, I'm a replica, empty shell inside of me, I hurt myself, I'm a replica of me˝
Roditelji – moji su, čini mi se, previše žrtvovali za nekoga tko nema budućnosti i zbog toga mi je žao… često imaju i previše razumijevanja za neke stvari
Roxette – slušam ih od petog razreda… imaju special place u mom srcu…
S
Snovi – moji su, hmmmm, bolesni, imam stvarno neku fucked up maštu, ali ih volim
Sanjar – jesam iako je teško priznati
Starke - ; )
Slobodoumnost - … smatram se slobodoumnom osobom…
Š

Škola – ne volim učiti
T
Tjeskoba – dođe bez razloga, ode bez razloga
Tetovaže – obožavam ih, ali bum čekala još godinu ipo (tek na 18. rođendan)
U
-
V
Viktoria Faust – obožavam čitati njezine knjige
Vukojebina – živim, nažalost
Z
zajebati stvar - e u tome san stručnjak
Ž
Život – bittersweet, mislim da moj definitivno nema smisla i stvarno ne znam di će me dovesti… bumo videli…




... evo za kraj jedna slikica koju san ja malo doradila... baš mi je bolesna...


Image Hosted by ImageShack.us


27.05.2007. | 02:30 | 22 Komentara | Printaj | * |

... wasting the dawn ...


Ovaj post vam objavljujem sa računalstva, pa zbog toga neće biti slika… ugl. To je štafeta koju mi je Blacken predao, teme su anđel, groblje, magla, vjetar, svijeća… ja sam napisala prve tri pjesme (in ingliš, pa će biti grešaka), ostale ću drugom prilikom, obećajem…. i ako niste, pročitali cijele pjesme, nemojte mi ostavljati komentare tipa ˝ok, i sl˝, radije budite iskreni poput Hoti pa priznajte da niste pročitali, ok?…
Btw. Budite iskreni, jer su ovo rijetke prilike kad se moje moždane vijuge uključene (moš' mislit) na stvaralačkom planu…




Angel

Fallen soul I used to be
Untill your face showed in fromt of me
You lifted my head and called my name
Not fearing my eyes bursting into flame
Through the ages all I've seen was the mud of my black soul creeping under me
And there you come, Light the darkness
Just to save me with your kindness
The faith began to grow in me
As you whispered silently
˝come, now it is time to break your soul free¨
Then they came and took your body and soul violently
Your screams chimbed through the darkness,
tearing summer silence
As the bloody tears were pouring down your face,
They were taking your grace
I begged them ˝please˝ as they were chopping your snow white wings
They laughed and threw them at me…
I cramped tearing my flesh away
I'd do anything to take your pain astray
Me in agony, that's all they wanted to see…
They… they left you crawl to me…
The purest soul is future empty shell to be
There were no tears in your eyes
Now they are just blue glass
Still, I hold your perfect little body tight to me
Cursing myself endlesly
Fallen soul is all I'll ever be
My suffering will last to eternity



Graveyard Of Our Love

Here I am…
Kneeling at your grave
Crying no more…
No more tears left ot cry
Just emptyness…
Glassy shine in my eyes is saying I'm person no more
How can I live without you
When I was living for you
I will never be same again…
Without you I don't want to be
So I'll live in this agony
Dreaming of what we could be…
Linging in memories…





Winter night lover

I walk in cold winter night
Again lost in my memories
Cold is piercing my skin
Atleast I know I'm alive
Suddenly fog is all I see
Gently
Dancing around me
Touchin me softly, like lover
I close my eyes and let go to touch
What's gonna happen next – I do not care much
My winter night lover made the trees disappear
Touching me with it's airy finger so dear
Over my lips, into my lungs
Death is all what comes
Our evil, that's what this fog is
Created from demonic bliss
My heart is also black, but what does it matter
I'll become one with this fog…
My cursed lover…




22.05.2007. | 16:02 | 7 Komentara | Printaj | * |

...connect to the stars, behold the power that is greater than our...


(post također velikim dijelom napisan unaprid, ali nisam imala prilike objaviti ga, sastoji se od 3 dijela - 1. je prvi maja, obećala sam sebi da ću ga objaviti, pa makar sa 13 dana zakašnjenja, drugi je glupost koju san napisala sinoć, predlažem nemojte čitati i treći je osvrt na eurosong)
[i ZNAM da je preeeedug]


1.

Evo barem jednom da se malo odmorite od mojih ponavljanje jednih te istih tema i gluposti.
Stavit ću vam malo slikica od prvoga maja. Bila san u vodicama kod mojih najdražih pidoča i bilo je prebolesno. U mome se slučaju potvrđuje ona kod kuće je najgore, spasin se svaki put kad se maknen od kuće, jednostavno je nabijena negativnom energijom i malokad se osjećam stvarno dobro, ali wtf bit će vrimena za napisati razloge i slično, ali ne u ovom postu. Ma šta ja znan, počenem razmišljati o svemu i svačemu, o puno stvari kojima uopće ne bi tribala razbijati glavu, zapravo su gluposti, počnem brojiti greške i sranja šta sam učinila, razmišljam o dijelovima prošlosti koju je nemoguće prominiti, ali me opet nekako ta sjena prati… Ugl. zato uvik čitate (AKO čitate) onakve sjebane postove. To je i zato jer san užasno afektivna osoba, kad sam s prijateljima onda je sve super, sprdamo po škole, radimo sranja, ma ponašamo se gore nego mala dica, onda san (skoro) uvik hepi, glupiran se, potpuna suprotnost onome šta vi ode čitate. (ako van nešto nije jasno o osobama o kojima pišem, scrollajte do posta ¨thank you, my friend˝)
Došla san u vodice večer prije i bile smo vani do oko 2 (a Č!my kod koje san spavala mogla je do samo ponoći), ali smo spavale u apartmanu na katu ispod pa nije bilo problema (priskakale smo ogradu). Vani je bilo ok, ništa posebno, Andrea čikala labelo pa ga je po večeri pokušavala otvoriti(stavit ću van sliku ispod posta), onda nas neki francuzi pitali imamo li trave, a ja njima da imamo herion (odma su se skupili išli ća) i još tonu sranji koje mi se ne da pisati… posli smo ja i andrea snimale reklame za cedevitu i slikavale se po apartmanu (u frižideru, ormaru) ka dvi bolesnice do četiri ujutro…
Dalje mi se ne da prepričavati sve šta je sutradan u polju bilo (tamo se kod njih za prvi maja ide u polje, nisan ni ja znala, ali eto), ugl. Ujutro smo se nakupovale duvana i zdrave hrane (čokolade, bomboni, smoki, keksi…)i sl. i oko 11 došli kod ˝ekipe˝ koji su tamo prispavali. Njih su također upoznale jednu večer kad su ih sprdale i tako su se sprijateljili, stariji su od nas možda 6-7 godina. Ja san ih tek onda upoznala i na prvu nisan znala šta točno očekivati, ali se ispostavilo da su baš super, luđaci, hehe… ugl. Bilo je dobro, bili su napravili šator,imali su piti(nisan se nalokala(samo do granice mantanja) jer san morala buson u 8 doma pošto je sutra bila škola), dovukli su liniju, dvd, televiziju i desetak zvučnika (i muzika je bila super - led zeppelin, AC/DC, hladno pivo, doorsi, itd). ajme sad san se sitila da san bila spržila jezik nescafeom (kako san smotana! )koji je Čupe napravija, nisan znala da je vrilo i ups- dva dana posli nisan osjećala jezik, hehe ugl. Ta dva dana su mi bili lipo razdoblje nakon dugo vrimena, bila san CILI DAN (ali ama baš cili) sritna nakon dugo vrimena, dva dana bez promjena raspoloženja…
Ovaj post san napisala da vidite nije sve toliko crno ka šta se čini, inače san psycho, luđakinja, kad san s prijateljima sve je u redu, ne razmišljam, samo se prepustim (ovi iz razreda su rekli kako bi tribalo otvoriti vrtić za nas tri, onda možete zamisliti šta je to…, a to nas je tek pola jer ne idemo sve u istu školu, da napišen samo dio onoga šta radimo, dobile bi jednosmjernu kartu za šubićevac, vrapče, žutu kuću, ovisi di nas prime ; ))npr. ako je neko slučajno vidija prije 15-ak dana dvi luđakinje u majicama na maidene i led zeppelin di se penju po stablima u parku, onda ste vidili mene i andreu... a drečanje po gradu nam je (svima) svakodnevnica…
(...pogledajte samo ove bolesne slike...)

SLIKE SU BILE TU ALI SAM IH MAKLA


2
(napisano sinoć)
(dio prvi)
… danas san (opet) skužila koliko mi prijatelji znače… koliko ih volim… ne bi mogla zamisliti život bez tih luđakinja koje me čine zaista sritnom… jedinog pozitivnog u životu… kad upadnem u svoja ˝razmišljanja˝ ne sitim se koliko san zapravo sritna samo šta iman njih koje mi uvik donose osmjeh na lice, toplinu oko srca… i zato pozdrav mojim najdražim pidočČčama…
(dio drugi)
- predlažem da ne čitate… (samo da izbacim ovo iz sebe jer pidoččče misle da mi se sviđa samo kosa [sick, I know] ali sviđa mi se i malo više od toga, a stvarno uopće neznan ni zašto ni zbog čega-ne vidin nikakve logike) ljudovi eto ka šta je u zagradama objašnjeno moram vam reći da mi se neko opet sviđa, stvarno neznan koji mi je k****… sama sebi više s tim iden na živce… zašto jaaaaaaaa??? Mrzin kad se stavin u takvu situaciju… (glupaaaaaaaaa)… sad mi još samo i to triba… grrrrrrrr… opet razmišljam…. (ali će me proći do sljedećeg posta)… a fuck, očito mi je ipak dosadno u životu pa san morala pronaći neku zanimaciju ; )
Mda!
Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us


*
…Do you ever wonder
Do you ever think
What may lie beyond you
What's the missing link…
*




OSVRT NA EUROSONG

Image Hosted by ImageShack.us
Ne mogu bez da komentiram eurosong… hmmmm… malo san šokirana (ok, PUNO)!!!!
PISME
Nakon mojih voljenih lordija ponadah se da bi ovo negdi moglo i voditi, da se učinija korak naprid, kad ono wtf!!!! Opet ooooogroman korak unazad! Da se mene pita, eurosong bi osta di je i bija, u finskoj jer je finska i ove godine bila najbolja, osim nje ok mi je bila i mađarska, ženska ima stvarno odličan glas, a sve ostalo je bilo manje-više strava, sve nekako na isti kalup….
RAZGLEDNICE
Moran napisati nešto o dvi razglednice koje su mi se baš svidile (ofkorz, većinu ˝normalnog pučanstva˝ su zgrozile…). To su (ako ste vidili) ona sa rollercoaster-om u kojoj se pojavljuje gotičar i ona u kojoj je toooooona metalaca/gotičara/ljudova u crnom i na kraju gothic par sa kjut bebicom u crnome. Ogromna crna masa, to je tako lipo za viditi, a još lipše je da se jedna zemlja ponosi time, ponosi onim šta većina drugih (opet tzv ˝normalnih˝) smatra užasnim i čega se groze. Na tome im stvarno triba čestitati.
Image Hosted by ImageShack.us
A P O C A L Y P T I C A
Ja san doslovce popizdila kad san vidila da su mi stavili reklame priko apocalyptice… stravično… užas… napokon jedino šta je od cile večeri stvarno vridilo i to zajebu! E svaka im čast! A jbg…



eto... to bi bilo sve...


13.05.2007. | 01:07 | 16 Komentara | Printaj | * |

...THIS IS HOW YOU REMIND ME... of what I really am...


Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
Nakon dugo vremena imam potrebu napisati post (polupismeni naravno, a šta ste drugo očekivali). Pišem post iako zapravo ne znam o čemu pisati… vjerojatno uobičajene gluposti, možda moja buncanja i besmislice… ma nevermind… miris kiše… danas je pala mala kišica, ali dovoljna da ostavi taj miris… tako je slobodan… predivno… makar trenutačno osvježenje nakon one proklete vrućine koja će se vratiti sutra… promjena… meni je potribna pod hitno… danas san pričala sa ženskom iz ex razreda koja je pala godinu. Cilu prošlu godinu je sidila iza mene, iako se nismo družile fale mi njezini ispadi iz čista mira, satima ništa pa najedanput napadaj smiha nekoj gluposti koju niko ne može skužiti… kad bi nas četvero, tj. dvi zadnje klupe bili raspoloženi, to bi bila prava mala debilana ; ) …sick… posebna je, barem u mojim očima… kako god, skoro svaki naš razgovor na kraju ispade psihoterapija ili nešto slično (rasprave o najboljem načinu za počiniti samoubojstvo i još kojekakve slične teme). Često se nađem u njezinim riječima, pogotovo današnjoj izjavi ˝kad se baš trudim učiniti nešto kako triba, sjeben sve˝… story of my life… ako nešto može poći krivo, poći će – definitivno. I pošlo je, samo je pitanje imam li ja snage to promijeniti!?! često se osjećam tako površno, šuplje. Image Hosted by ImageShack.usJesam li stvarno postala takva osoba ili sam uvik bila takva??? Gadi mi se svit, a često još više vlastiti odraz u ogledalu jer kad se pogledam i zavirim u ˝dušu˝ ne vidim ništa nego površnu iskompleksiranu osobu koja pravih problema u životu nije niti imala (osim onih koje sam sama stvorila), a sad se nešto žali! Sad but true! Katkad poželim nekome reći sve gluposti šta sam napravila samo da mi se više ne motaju po glavi, ali se onda opet zaustavin jer time ništa ne postižem. tako da je i ovaj post pisan o stvarima o kojima nikad neću progovoriti, ali sam ga jednostavno morala napisati zbog sebe samo da smanjim ovaj prokleti nemir u prsima koji mi trenutačno steže grlo. znam da će proći kad zaspem i da ga ujutro neće biti, i neće se pojaviti sve dok opet ne zajeben(šta će biti u rano popodne). Ali jedno mogu - obećati sebi i vama da ću pokušati svim snagama ne zajebati stvar jer dobro znam da NE SMIN više ovako dalje. Evo napisala sam totalno nerazumljivi post o ničemu!!! ali nevermind... ispuhala sam se...I guess...
big
bloody
kisssssssss



Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


28.04.2007. | 01:14 | 27 Komentara | Printaj | * |

THE IMPORTANCE OF BEING IDLE




Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
(napisano u petak, ali se moj cijenjeni modem odbio spojiti na internet)
Pošto ste zatražili da pišem o vlastitom ˝životu ˝, odlučih vam ispuniti želju (a i nisam dovršila drugi dio o AC/DC, da budem iskrena)… potaknuta jednim današnjim razgovorom odlučila sam pisati o etiketiranju… i o tome kako ljudi etiketiraju druge, dok neki sebi to nameću sami. Mene osobno to užasno živcira kad mi neko nameće ili me uopće oslovljava sa metalka, rockerica, darkerica, pozerica, sotonjara i sl. jer smatram da to nije potrebno i da me sudi samo po izgledu i glazbi koju slušam. Istina, na račun izgleda i takvih stvari se stiče prvi dojam o nekome, ali puno osoba ne vidi dalje od tog famoznog prvog dojma. S ničim od gore navedenog se ne slažem jer se ne mogu viditi strpanu u okvire žanra glazbe, ili ičega drugog, a kad se već hvatam te teme, slušan stvarno puno toga, puno više nego je u boxu napisano, i rock i metal i malo punk, te mi je jedino važno da se nađem u toj glazbi, pa nek ko god želi govori da sam pozerica zbog HIM torbe ˝jer je HIM sranje˝ neprihvatljivo za ˝prave metalce i sl.˝, ali moja savjest je mirna jer dobro znam šta sam i nikad ne bi mogla slušati nešto šta mi se ne sviđa, npr. Emperor i uglavnom death metal jer mi je prejednoličan i ne volim pisme u kojima ne mogu razumiti dvi riči. A ono o sotonjarstvu me sad zabavlja iako me ispočetka živciralo. Sotonizam u mojim godinama smatram glupošću i uživljenošću,a i postoji vrlo malo (odraslih i obrazovanih) ljudi koji se u to zapravo razume. Ja sam kršćanske vjeroispovijesti i virujem u Boga, ali ne i baš sve šta Crkva naučava. Na misi nisam bila odavna, ne zato jer zazirem od crkve nego jer ne želim gledati našeg licemjernog popa koji na plaži dijeli šugaman(ručnik, ako oćete) sa jednom ženskom osobom, a posli mi propovijeda o moralu. Istina-osoba je od krvi i mesa, ali kad se zaredia, zna se čega se odriče, i zbog čega se odriče. Ne smin zaboraviti spomeniti našu dragu časnu koja drži vjeronauk. E njoj se zločestoća u očima vidi, i užasno je tašta. Prošlo polugodište je napala jednu prvašicu jer je nosila majicu na Exploited (imala je lubanju na majici), te je još nešto srala da se ˝takvim i sličnim˝ stilovima promovira sotonizam, i da su sotonisti oni koji slušaju te grupe, bla, bla… i to mi je jedna osoba koja bi trebala biti bez predrasuda, i ne suditi po vanjštini! A sad ono o čemu sam ispočetka tila pisati, ali sam skrenula sa teme. Upozorenje; možete se izgubiti između slijedećih X, Y, itd…Ukratko najvažnije šta se tiče razgovora: nekako smo priko OPPa došli i na tu temu, nas 5-6. određena osoba Y koja sidi iza mene (COF fan, spomenuta u jednom od prethodnih posteva) je izjavila za drugu osobu-nazvat ću je X ( pošto ne želin spominjati imena…) da je pozerica i da je zaglumila da je metalka, na šta se Z koja je sa X išla u osnovnu složila i rekla da je X pivala u crkvenom zboru i nije slušala metal, ali je pristala ići u crkvu kad joj je jedan tip nešto priča o metalu, bla, bla (nisam tu baš slušala šta su pričali). Meni je ona ok, bila pozerica ili ne jer me za to baš briga, kao šta je u gore postu napisano, to je na svakome da raščisti sa samim sobom-ako lažeš, lažeš sebi. A gle dalje: Y (cof fan) je izjavila da nisi pravi metalac ako ne znaš koja je bila prva metal pisma, i koji je band, članove grupe koju slušaš, ili koliko je Metallica imala članova, i šta ja znan šta je još uz to nabrojila. Na to san ja njoj odgovorila da ne moraš nabubetati čitavu enciklopediju da bi nešto sluša, da se u toj glazbi jednostavno nađeš, i da je to najvažnije. Ali ne - ona ponosno ističe da je metalka i da ne može podniti vrste glazbe koje se kose s metalom [a koliko ja znan, cili razred zna da je viđena 2-3 puta u Bassa (kafić) di pleše na cajkama(!!!)-šta je naravno, porekla]. I onda posli svega toga izjavi da metalci preziru cajke i slična sranja! A šta drugo napraviti nego se nasmijati na sve to…
Onda je Z mene pitala šta ja slušan,
a ja njoj ˝stvarno puno toga,rock i metal,poslušan svašta - od Doorsa pa do Bodoma jer sve ovisi o raspoloženju˝
-Z: ˝znači, ti nisi ni rockerica, ni metalka, ti si nešto između˝
-Ja: ˝Ja za sebe nikad neću reći niti da san ni jedno ni drugo jer me to trpa u neke okvire˝
-Z: ˝A pa zašto onda nosiš crno?˝
-Ja: ˝Zato šta je dobar filter za ljude.˝ (da crnu obožavan se podrazumijeva i to da u javnost ne izlazin u ničemu drugome jer se jednostavno osjećam ko' kreten, ka da svi bulje u mene, a to mrzin. )
-Z: ˝Aaaaaa.˝
… i onda je zvonilo.


…a sad molim vaše cijenjene komentare na ovu temu jer me baš zanima vaš stav o ovakvim spikama i sličnom.

pctrs....
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us



22.04.2007. | 12:10 | 14 Komentara | Printaj | * |

AC/DC (napokon!)




Za promjenu neću pisati o svom ˝životu˝ [ u kojemu se, moram naglasiti, stanje naizgled koliko-toliko popravlja(budimo hepi dok traje) nego sljedeće…]

ROCK YOUR HEART OUT!!!!!!
odlučila san pisati o jednoj od meni najdražih grupa, o grupi čija je glazba već duuuugo prisutna u mome životu, puno duže nego HIM koji slušan cca dvi godine - relativno kratko…

ovaj post je posvećen legendarnom i neprežaljenom Bon Scott-u i mome starome kojemu san pokrala njihove cd-e i koji je zapravo zaslužan da san ih počela slušati, i to objašnjava onu izjavu u box-u da ih slušan doslovce cili život, (kad san imala 2-3 god san skoro izletila kroz šoferšajbu zbog toga šta san skakala po autu na njihovu KAZETU, hehe). Kad smo već kod toga, stari mi se prekjučer vratija s broda nakon 6 mj. i donija SVE njihove albume na dva mp3-a. jedina loša stvar u svemu tome je šta opet dijelim sobu s mlađim bratom (i šta se sad jedva dokopam kompjutera jer njih dva sad non-stop igraju igrice, šmrch)


Image Hosted by ImageShack.us

AC/DC BIOGRAFIJA, prvi dio
by ~~imaginary~~ [šta znači da je malo pomiješano, ali snaći ćete se] (podatci su skupljeni iz različitih izvora, nešto san prevela sa engleskoga, nešto moje znanje (weeee), itd. itd…) hehe – pošteno san se namučila napisati post koji nitko neće pročitati jer je preeeeedug pa san ga odlučila podijeliti na dva dijela, na eru Bon Scott i Brian Johnsona.
Image Hosted by ImageShack.us

AC/DC je hard rock band osnovan 1973. u Australiji, točnije u Sidney-u. Smatraju se jednima od pionira hard rocka, uz bandove kao što su Led Zeppelin, Black Sabbath i Deep Purple. Band su osnovali braća Malcom i Angus Young. To se dogodilo nakon raspada Malcomovog banda "The Velvet Underground". IME – Angus i Malcom su dobili ideju za ime grupe nakon što su vidjeli akronim AC/DC na poleđini stroja za šivanje njihove sestre Margaret. "AC/DC". AC/DC je skraćenica za ˝alternating current/direct current˝ , tj. Za istosmjernu i izmjeničnu el. en. Što znači da stroj može koristiti oba izvora energije. Braća su osjećala da ime simbolizira sirovu energiju banda i energične nastupe, i tako je band dobio ime. AC/DC u nekim kulturama u slengu simbolizira biseksualnost. Band je izjavio da nisu znali za ovu upotrebu izraza sve dok im fanovi nisu ukazali na to. Neke religiozne zamisli su da njihovo ime simbolizira Anti-Christ/Devil's Child(ren)", "Anti-Christ/Devil Christ", "After Christ/Devil Comes", "Anti-Christ/Death to Christ" itd… Usprkos glasinama ustrajali su protiv kritika koje su ih prikazivale kao sotoniste i narugali im se. u to vrijeme AC/DC se među nekim australskim fanovima izgovaralo doslovce ˝Acca Dacca", ime je inspiriralo nazive još nekih bandova koji im odaju počast poput BC/DC, AC/DShe…

LET THERE BE ROCK
Braća Angus, Malcom i George Young su rođeni u Glasgow-u u Škotskoj, a u Sidney su se sa većinom obitelji preselili 1963. George je prvi naučio svirati gitaru. Postao je član grupe The Easybets, australskog najpoznatijeg banda ’60-ih. Malcom je krenuo bratovim stopama svirajući u bandu The Velvet Underground. Svirali su u Newcastle-u i New South Wales-u . nakon raspada Velvet Unredground-a Malcom je s mlađim bratom Angusom kao gitaristom osnovao band AC/DC. U vrijeme osnivanja grupe Angus je imao 15 godina i nastupali su uglavnom po lokalnim klubovima. Sestra im je predložila da nastupa u školskoj uniformi i to im je poslije postalo jedan od zaštitnih znakova. U tom razdoblju Angus je također isprobavao i druge kostime, poput parodije na Supermana (Super¬-Ang), Zorro-a, Spiderman-a.

POČECI
U studenome 1973. Malcom , Angus, Larry Van Kriedt na bas gitari te bubnjar Colin Burges i vokal Dave Evans sačinjavali su prvu postavu benda. Svoju prvu gažu su odsvirali u klubu Chequers u Sidney-u na novu godinu 1973. u toj fazi bend je izdao singl ˝Can I Sit Next to You Girl˝ (jedini singl koji su snimili sa Evansom, ali koji je poslije ponovno snimljen sa sa Scottom). Braća Young su zaključila da Evans nije prikladan biti frontman grupe jer je bio više glam-rocker, i zato jer je imao problema sa menadžerom grupe, te odbijao nastupati javno. U međuvremenu se vozač banda Ronald Belford ˝Bonˇ Scott zainteresirao za nastupanje na mjestu vokala. Pošto je imao pjevačkog iskustva, dečki su to prihvatili. Bon Scott je prije toga bio vokal bendova ˝The Spektors˝ "Fraternity" i "The Valentines". Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor što je postao jedan od njihovih simbola kroz karijeru, njihova buntovnost ih je digla u visine.
PROBIJANJE
Do siječnja 1975. album ˝High Voltage˝ je bio izdan (samo za australsko tržište), a snimanje je trajalo samo 10 dana. Stihove za taj album napisali su Malcom, Angus i Scott. U sljedećih nekoliko mjeseci postava benda se ustalila, a sačinajvali su je braća Young, Bon Scott, basist Mark Evans i bubnjar Phil Rudd. Kasnije tijekom godine izdali su singl ˝It's a Long Way to the Top (If you Want Rock'n'Roll˝) koji je kasnije postao rock himna. Njhov drugi album T.N.T. je bio također namjenjen samo području Australije i Novog Zelanda. Između '74. i '77. bend je nastupao na nacionalnim glazbenim televizijama, te je postao najuspješniji australski bend.
1976. su bili na turneji kroz VB i Europu. Njihov prvi album koji je imao svjetski odjek bio je također nazvan ˝High Voltage˝, a sadržavao je kompilaciju pjesama sa prethodnih ˝High Voltage˝ i ˝T.N.T˝ albuma, te je prodan u 3 milijuna primjeraka. Sljedeći album je bio ˝Dirty Deeds Done Dirty Cheap˝, te je također izdan na svjetsko i australsko tržište.
U sljedećoj godini basist Mark Evans je zamjenjen Cliff Wiliamsom.

AC/DC je imao veliki utjecaj na novi val britanskog heavy metala, na bendove kao što su ˝Def Leppard˝ i ˝Saxon˝ koji su se pojavili kasnih 70-ih.

1978. je izdan albuma ˝Powerage ˝ obilježen snažnijim riffovima Cliff Wiliamsa.


Image Hosted by ImageShack.us


big
bloody
kisssssssssss
svima


07.04.2007. | 21:05 | 15 Komentara | Printaj | * |

hepi


evo ljudi na brzinu u tri ujutro pišem post pa mi nemojte zamiriti ako bude svašta pisano (gramatičke greške, buncanja i sl.) vidila sam da ste se malo zabrinuli za mene nakon prethodnoga posta... nema razloga, samo sam to tribala izbaciti iz sebe, sad se stanje popravlja (napredujem, hehe). ma preafektivno reagiram, puno se smijem, puno plačen, puno SVE! uvik iz krajnosti u krajnost... jednostavno sam takva (i to me često uvali u probleme, ali neću baš sada o pet o tim glupostima, da budem imala barem jedan hepi post)...i moram se pohvaliti da san uspila ispraviti matematiku - to je vrlo važan događaj u mome životu! prva pozitivna nakon petog miseca prošle godine...
nisam crtala ima dva miseca ali evo odlučila sam uploadati neke svoje starije škrabotine (e ovaj post bi se tek triba zvati galerija užasa - kad znat ćete zašto, hehe)

my gothic girl (ima 1000000 grešaka - oko, nos, bla, bla...ma shit)
Image Hosted by ImageShack.us


the creature (jedino šta je nastalo samo iz moje mašte, bez ikakvoga predloška i ideje po kojoj sam crtala)
Image Hosted by ImageShack.us


the skull (moja prva škrabotina koja je ličila na nešto - ajmo reć)
Image Hosted by ImageShack.us


i za kraj...
angel
ali prikladniji naziv bi bia Blacken The Angel...
Image Hosted by ImageShack.us



big
bloody
kisssssssssssssssssssssss


30.03.2007. | 02:41 | 10 Komentara | Printaj | * |

DRUNK ON SHADOWS




Ok… slijedi još jedan crni post…
-… upotrijebiti ću i tuđe misli da napišen ovaj post… i neke svoje, davno napisane, u tzv. dnevniku koji sa prošle godine pisala na kompu ili nečemu što su trebali biti postovi, ali ih nisam imala snage objaviti… ovaj post nemojte čitati površno jer nećete ništa razumjeti pa zato ako ne namjeravate pročitati sve, bolje lijepo odmah otiđite… odmah…

…fuck, kako uopće započeti ovaj kaotični post… o ne znam ni sama čemu, valjda traženju same sebe… ova naslovna pjesma kao da je o meni pisana…

like nowhere i belong, away from your gods that heal all wounds and light this endless dark…

-Prečesto reagiram afektivno i sve preemotivno doživljavam i čini mi se da svi moji pokušaji da se promijenim jednostavno propadnu prije nego i započnu…

01.01.2007.
˝iman takav osjećaj da san samo promatrač u vlastitom životu, da sidin sa strane i gledan šta će se dogoditi, i ne događa se ništa… ama baš ništa, da san i tila gore mogla dobiti nisan… a ja neman volje ni snage ni želje digniti se i pokušati isponova… bilo šta… išta… samo ležim na dnu i čekam kad će mi neko pomoći, uviditi, spasiti me… ali niko ne vidi, ne primjećuje… ne zna…
Jednostavno se više ne želin boriti. Odustala san od sebe same, iman vjere u sve, samo u sebe ne – znan da san kukavica i da bižin od svega… ali nije me briga… samo želin ovo skončati…˝
Utorak, 20. 06. 2006.
Skinuto s jednoga bloga i zalijepljeno u dnevnik, ali izriče sve šta ja osjećam…
˝Ne želim više imati ove osjećaje krivnje i žalosti, jer sve što napravim je pogreška…isto kao i činjenica da živim…
Ponekad legnem na svoj krevet pustim neke tužne pjesme i razmišljam…satima…Svaki put si premotam cijeli dan po glavi…Baš u takvim trenutcima primijetim neke sitnice koje me razočaraju…
Nemate pojma kakav je to osjećaj…Počneš tražiti greške u sebi…Nađeš ih puno…i one te natjeraju na nešto što si baš prošle noći sanjao…Polako dok svi spavaju ustaneš i odeš u kupaonu i pogledaš u ogledalo i mrziš ono što u njemu vidiš…Šta ćeš drugo nego si umišljat da je sve uredu…BUT PRETENDING FUCKIN` HURTS!˝
˝...ovo san i ja radila... još uvik radin... jadno, šta nije... ja-nesavršeno derište koje ničemu i nikomu ne služi, zašto uopće postojim? Da je znati! Da je bar imati neku, bilo kakvu smislenu svrhu, a ne ova razočarenja…˝
-Ljudi o meni stvore najrazličitije dojmove. Svatko vidi samo jednu moju stranu, ekipa iz razreda i škole prijatelji onu sretnu, ukućani mi kažu da san ˝mrgud˝ jer se doma baš i ne smijem i nekako sam živčana, vi vidite uglavnom onu sjebanu, a najgoru ne želim ni sama viditi… nekako sam neprestano na iglama, ne mogu se opustiti, iman one nervozne pokrete ko' ovisnici, ali neznan ni sama zašto, vrtin se u nekom prokletom krugu. Već sada uviđam da moj život nema smisla i da me ne čeka svijetla budućnost jer nikamo ne pripadam, svi su toliko bezosjećajni dok je, naprotiv, moja osjećajnost hipertrofirana...
29.12.2006
˝YOUR CRIES ARE ALL IN VAIN!!!!!!!!!!!!!
… inače iman užasno visok prag tolerancije fizičke boli, gotovo mazohistički, ali emotivno nikakav, otvorena san prema ljudima, ali pritom i previše otvorena za povrede koje stižu sa svih strana, gluposti me povride… svit je minsko polje… ali te gluposti na površinu izvuku sve stare rane, svaka stara rana se opet otvori… i tako svaki put… svaki… brinem se zbog svega, osim zbog stvar koje bi me tribale zabrinjavati… i svaki put kad me neko povridi sve odjednom izbije na površinu, poput pljuska stotina tisuća kišnih kapi koje neumoljivo padaju na mene i svaka od njih nosi u sebi sjećanje na postupak kojim sam povridila druge ili na to kako su drugi povridili mene… kiša pada, pada, pada, a ja se nemam di sakriti… sve dok se ne utopim u sebi samoj… dok se ne ugušim u vlastitim suzama…˝
-često plačen, prečesto, skoro svaki dan. A zbog čega? Svega. Povridim nekoga, neko mene povridi, shvatim da mi je do određenih osoba puno više stalo nego njima do mene(pogotovo nekim mojim prijateljima), zbog nesposobnosti da učinim išta, išta išta išta dobro, išta pozitivno. Znaš, kad ti nekoliko starijih bliskih osoba kaže da nisi sposoban za život tako preosjećajan, a ti sam neznaš šta učiniti sa sobom, niti kud kreniti da napraviš nešto dobro. Kad imaš osjećaj da nikome ništa ne značiš, a opet imaš dužnost živiti baš zbog tih osoba… razum ti govori da nije tako, ali kad san ja uopće slušala racio?
…više neznam, gubim se sama u sebi… ma sjebala san se… i sama sam kriva za sve… to dobro znan… često mi se stvari oko kojih se iznerviram posli čine beznačajne gluposti, ali u tom trenutku nisu tako izgledale... ma glup post, kojeg ću vjerojatno za uru vrimena smatrati pretjeranim i smiješnim... ali takva san... stupid...



pjesmica napisana 05. 06. 2006.

ZAPALJENO SRCE


Ležim sklupčana na podu mračne sobe
Kroz prozor prodire tračak svjetlosti ulične lampe
Obasjava moje blijedo lice koje se grči u bolovima
Dok mi obrazima polako i neumoljivo teku dvije crne rijeke razmazane šminke
Slijevajući se iz natečenih crvenih očiju prema grudima u kojima još uvijek kuca zapaljeno srce
Ali ne još zadugo…
Lokva krvi koja teče iz mojih vena se širi…
Mrtvačku tišinu prekidam jedva čujnim jecajima
Polako prinosim zapešće ustima i polusvijesna pohlepno sišem tamnu tekućinu
Vlastitu krv
Ima tako metalan okus koji razdire moju utrobu, ali uživam u tome
Uživam u boli koju si nanosim
Ona je samo blijed privid one koja para moju dušu,
Tako slabu, rastrgnutu ljubavlju, rastrgnutu mržnjom i tupom boli na koju sam već toliko navikla
Duša mi se kida pri svakoj pomisli na ovi bijedni život kojeg pomalo napuštam
I opet proklinjem ovaj svijet ispunjen zaleđenim srcima
među kojima se plam u mom srcu samo još više rasplamsao
i zapalio me
gorim…
polako gubim svijest
ležim u tamnoj lokvi vlastite krvi, u svom grobu
u ruci još uvijek držim žilet i stišćem ga kao posljednju utjehu
jednosmjernu kartu prema paklu
još krvi se slijeva dlanovima i kapa na moj grob
svi osjećaji postaju tako intenzivni
gorim u plamenu vlastite duše ispunjene srećom, boli, tugom i nadasve ljubavlju
ali ne žalim ni za čim...
shvaćam što sam učinila:
-svijetu uslugu
-sebi uslugu
...i nije mi žao
gorim u plamenu sjajnijem nego ikad prije... tama se pretvara u svjetlost...
nema više boli – samo sreća
netko mi iz svjetlosti pruža ruku
prihvaćam je bez imalo straha
moja agonija je završena
zauvijek
napokon sam slobodna…
…slobodna…
…slobodna…


24.03.2007. | 20:49 | 8 Komentara | Printaj | * |

WHAT HAVE YOU DONE?




… I'm back…
Nažalost još ništa od AC/DC posta jer mi se baš ne da dovršiti započeto, a ne želin copy/paste-ati sa tuđeg bloga (dobrica, lol)… to znači da slijedi još jedan bezvezni post, slobodno priskočite prvu polovicu, možete i ciloga… whatever… nevermind…
Ovo je bia jedan, ajmo reć, turbulentan tjedan, baš ta rič odgovara opisu… između ostalog… a da – tribala bi objasniti naslov… pisma sa novog within temptation albuma… a sad priča vezana za to sa jednom jebeno tužnom poukom… prošli tjedan (bija je utorak, I think) na kavi smo se ja i Č!my nešto pripirale oko toga ko piva ˝wish you were here˝, ona da je nightwish, a ja ZNAN da to piva within temptation, ugl. Nismo se mogle složiti pa smo pitale anicu, simpa prvašicu s kojon nisan nikako zapravo pošteno popričala, onako-više se znamo iz viđenja, ugl. sidila je za susjednin stolom, itd. itd., bla, bla, rekla je da je bila neko vrime opsjednuta njima i da ima 2 njihova albuma, i pitala san je da mi donese. Ovaj ponediljak mi ih je donila, i bila san hepi samo tako jer nisan imala od koga nabaviti jer niko od mojih best frendova ne sluša gothic, pa san dosad skinila s interneta njihovih cca 15-ak pisama… cd-e mi je dala u školi na hodniku – the silent force i mother earth - originali. U razredu san cila tako hepi sila na klupu i pogledala koje su pisme… ova ženska iz razreda (cof fan) me pitala šta je to i kad san joj objasnila (zapravo san joj rekla da su nešto između evanescence i nightwish-a, jer mi je to prvo palo napamet), samo je napravila onu ¨nisu-mi-nešto˝ facu i produžila. Sljedeći sat je bia hrvatski. Ja san ostavila torbu u razredu i išla sa sožicon do wc-a di san bila možda 5 min. Usrid sata mi je bilo dosadno pa san izvadila cd-e i išla čitati stihove… imala san šta i viditi, tj. bolje reći NISAN imala šta vidit! Od the silent force je bila samo kutija! 5 puta san pretražila torbu, sve sve sve… nisan ga izgubila 100% jer je soža išla iza mene kad smo išle iz zemljopisa, a da mi je ispa – ispala bi i kutija i neko iz razreda bi mi reka… sve to dovodi do zaključka da mi ga je neko ukra. Samo ta jedna osoba me zapravo vidila sa cd-ima jer san ih u ruci imala možda 2 min. Iskreno – na nju bi prvo i posumnjala jer je i sposobna na to… naravno, ne mogu biti skroz 100 % sigurna da je to ona, ali stvarno ne vidin ko bi drugi, a i ona me jedina vidila sa cd-ima. kad je skužila da tražin cd, nekako se pomalo čudno ponašala, izbjegavala je pričati s menom taj dan, i nekako me čudno gledala ka da zna da sumnjam na nju. Nisan saznala ko je drpija cd, ali žalosno je ići s nekim takvim u razred, pogotovo ako neko takav najvjerojatnije sidi iza tebe. Bila san se užasno iživcirala, tim više šta cd nije moj. Obećala san anici da ću joj kupiti novi iako mi je ona rekla da ne triban, ali ipak je to bila moja odgovornost – bilo mi je užasno, cura mi posudi cd-e da bi mi onda neko ukra! Ironično je kako se meni uvik događaju takva i slična sranja čak onda i kad šanse za to minimalne. sutradan san ionako tribala ići u st, pa san joj kupila najnoviji the heart of everything jer ovoga nije bilo nigdi… eto, naslov je posvećen toj osobi dugih prstiju, prikladan je… ma sve je to žalosno, da se neko spušta tako nisko. Još žalosnija je činjenica da je to napravija neko koga pozanjen skoro dvi godine i s kin provodin po pola dana. Ali i ja san kriva - itekako, nikako da naučim da ama baš nikom ne mogu virovati, mala naivna glupača – eto šta san. I šta je najgore, opet ću se opeći čim zaboravin na ovo sranje, ako ne i prije. I opet ću početi virovati da su ljudi dobri i da nisu zli bez povoda, ali LJUDIMA NE TRIBA RAZLOG DA BUDU ZLI, TO JE U PRIRODI BIĆA! To je tužna istina – sad but true…
…a sad veseliji dio posta – mojoj best frendici je u četvrtak bia rođendan - SRETAN ROĐENDAN bubavi! I jučer smo pisali ispravak ispravka (!) iz matematike – rješila san tri ipo zadatka od 4, držite mi fige da dobijen dva…
To je sve od mene za večeras…

Za kraj naslovna pisma (koja se meni sviđa najviše na cilom albumu, valjda zbog muško–ženskih vokala koji se savršeno nadopunjavaju, ali to je samo moje mišljenje i kao da je važno)


WHAT HAVE YOU DONE (featuring Keith Caputo)
Would you mind if I hurt you?
Undestand that I need to
Wish that I had other choices
Than to harm the one I love
What have you done now!

I know I'd better stop trying
You know that there's no denying
I won't show mercy on you now

I know, should stop believing
I know, there's on retrieving
It's over now, what have you done?

What have you done now!
I, I've been waiting for someone like you
But now you're slipping away… oh
Why, why does fate make us suffer
There's curse between us, between me and you
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done now!
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done now!

Would you mind if I killed you?
Would you mind if I tried to?
Cause you have turned into my worst enemy
You carry hate I don't f
It's over now
What have you done?

What have you done now!
I, I've been waiting for someone like you
But now you're slipping away… oh what have you done now!
Why does fate make us suffer?
There's curse between us, between me and you
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done now!
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done now!
What have you done now, what have you done?...

I will not fall, won't let it go
We will be free when it ends

I, I've been waiting for someone like you
But now you're slipping away… oh what have you done now!
Why does fate make us suffer?
There's curse between us, between me and you
I, I've been waiting for someone like you
But now you're slipping away… oh what have you done now!
Why does fate make us suffer?
There's curse between us, between me and you










18.03.2007. | 01:41 | 12 Komentara | Printaj | * |

........... nema naslova................................................................................................................................................................................................................................... ; )



OPET ja sa računalstva...
za danas san tribala napisati post o AC/DC ali je moja malenkost bila prelina napisati njihovu biografiju do kraja (jer san 2 ure i 12 min(točno!) pričala sa sožon)... a šta da van kažen... odlučila san napisati ovaj post reda radi (iako san na prošlome postu imala čak 3 komentara - na kojima zahvaljujem)... evo kako vidite prema glupostima i besmislenosti ovog posta, moje psihičko stanje se popravlja, nekako više ne želin dopustiti da me onaj osjećaj potpuno obuzme i da radin svakakva sranja... (vidit ćemo koliko će taj optimizam potrajati jer događalo se ovo i prije, ali radujmo se dok traje)... to se sve počelo mijenjati nakon šta san prošli ponediljak pukla prid lucon i sožon, počela san cmizdriti, itd., itd... ali in opet nisan znala objasniti šta mi je jer ni sama ne znan... ali eto, idemo na bolje...
moram vam se pohvaliti da san jedina na tjelesnome od vijače iz prve uspila napraviti mornarski čvor tj. omču za obisiti se, hehe...
evo, samo gluposti...

(upravo smo dobili da neke Murphy-eve zakone (s kojima se ja u potpunosti slažen) za prepisati u Wordu, pa evo i vama da malo čitate...

Ako nešto može poći naopako, poći će naopako.
Dopune:

Ništa nije tako lako kao što se čini.

Sve traži više vremena nego što se misli.

Ima li mogućnosti da razne stvari pođu naopako, prva će poći naopako ona koja može izazvati najveću štetu.

Predvide li se četiri moguća načina na koja stvari mogu poći naopako, pa ih se preduhitri, istog trena će se pojaviti peti.

Prepuštene same sebi, stvari teže kretanju od zla na gore.

Ne može se ništa učiniti, a da se najprije ne učini nešto drugo.

Svako rješenje proizvodi nove probleme.

Glupani su uvijek domišljatiji od mjera sigurnosti poduzetih da bi se spriječilo u pravljenju štete.

Koliko god je neka mana skrivena, priroda je uvijek uspije razotkriti.


06.03.2007. | 09:53 | 13 Komentara | Printaj | * |

THANK YOU, MY FRIEND



(ova dio posta je za moju ˝dušu˝ eto tako... još jedno ispucavanje...)
I još samo da vam kažen da se ne morate brinuti za mene, bit ću bolje (iako san trenutno opet na rubu živaca zbog matematike - ovaj tjedan san dobila 2 kečine/jedinice/aša/kolca ili kako vam je god razumljivo... to znači da nema ljubičastih pramenova... sjebalo me, a šta je najžalosnije vježbala san, eto tako vam je to kad si prirodno glup ka ja... sjebalo me totalno, usrid sata san izletila na wc i... i bolje da vam ne govorim dalje, ne želite znati... neznan je li razumite, ali to je toliko frustrirajuće, sve to mi se nekako nadovezalo na prošli tjedan, opet se sve nekako skupilo, i opet zbog gluposti) ... a moja stanja, to je samo trenutno, prolazno, afekti, trenuci u kojima se moram ispucati... ali u pravu ste, znan to, ALI ja moram naći neki viši smisao, neku nepresušnu motivaciju za nastaviti dalje, nešto za šta ću živiti punim plućima, nešto za šta ću se poželiti ustati ujutro... ˝samo˝ to...



Ovaj post je napisan unaprid (davno), ka i svi, jer inspiraciju moraš iskoristiti dok ne propadne ili izblijedi…
Odskače od ostatka bloga, ali to je i cilj…
Posvećen je osobama koje jako volin, i koje me čine sretnom koliko je to god moguće… one me dignu kad padnem… nadan se da van neće pozliti od svih ovih ˝jojin˝ ali san jako hepi šta su tu, šta me podnose i ovo im je moja zahvala …
… predstavljam vam ekipu Pidoče (izuzevši Juju)…

zujoSožica - la mia amica del cuore… moja potpuna suprotnost, koliko smo slične, toliko smo i različite… upoznale smo se kusajući linoladu priko daktilografije i otada sidimo skupa… to vam je jedna mala, plava (kosa joj tamni – moj utjecaj, lol) prepozitivna (pomalo hiperaktivna) osoba, optimistična, uvik nasmijana i spremna na zajebanciju, i vjerojatno jedina osoba koja me može oraspoložiti kad san u teškom bedu, jednostavno zrači… kad smo skupa, skoro uvik san hepi … she's my little angel… a šta se različitosti tiče, hehe, najdraža boja roza, a grupa BEP,oko tih stvari se ne možemo složiti, i pobornica je zdravog života (no smokes & alocohol)… ugl. viditi nas dvi na ulici je, hmmm, malo čudan prizor, ali ne sudi knjigu po koricama jer imamo dobrim dijelom sličan mentalni sklop (našle se dvi lude). Satima pričamo na mob, sve dok baterija nekoj ne crkne (u slučaju da punajč nije u blizini)…I da, uvik radimo sranja po razredu, nikad nas ne uvati… i voli dugu kosu ; )… i zbog nje još iman koliko-toliko vjere da nije sve izgubljeno i puuuuuuuuuuno je jojin

winkJuje – moja prva rodica s kojon se oko malo toga mogu složiti, uvik se prepucavamo oko gluposti (ditinjasto), ali to odma zaboravi, npr kaže mi da slušan drogaše, ja njoj da sluša šarplaninca (Toše) i svi smo happy, ja san rekla svoje, ona svoje (ditinjasto, a jbg)… 2 godine je starija od mene… imamo svakakve nadimke jedna za drugu… veliki Toše Proeski fan… u neku ruku je poprilično konzervativna i misli da san pukla (zbog muzike, oblačenja i sl. ), ali me boli za to… uvik smo bile tu jedna za drugu kad je tribalo, i to je najvažnije… moj je glas razuma i moj najveći kritičar, uvik postupa ispravno (za razliku od mene)… i uvik je žican žvake ; )… žuje-je-zakon… jojin je

njamiLuce - … šta reći, odakle početi!?! Made in Vodice, hehe… idemo skupa u razred…ona je jedna nevjerojatna i munjena osoba kojoj jednostavno ne možeš ništa zamiriti, ima urođeni THC u krvi (to je neko provalija, : )) i sama šiša šiške (na 1 cm)… s njom nikad nije dosadno jer šta ona radi… ma prebolesna je… hiperaktivna je često se crni (i mi skupa s njon), ma zakon je… također je nikada nisan vidila pravo tužnu… voli depresivne pisme i opsjednuta je Angelinom Jolie…

nutČ!my – također made in Vodice, još jedna opičena ženska, ima predivne plavo-zelene oči, puno mi znači, dijelimo vječnu nesriću u ljubavi, lol… također bloggerica, trenutno se malo ljuti na mene jer joj neću dan adresu novoga bloga (sorry bubavi, ali ova moja strana baš i nije za širu javnost)… nažalost, noviji postovi joj nekako sve više sliče mojima, ali esherihijica je pametnija i jača od mene i virujen da je sve to samo privremeno… imala je živaca objašnjavati mi matematiku 3 ure i dobila san 1, veeeeeliki je Nirvana i Kurt fan, volim piti s njom (i posli povraćati), ma jojin je

mahMaja – jedina osoba koja ima kraće noge od mene (tako se mi sprdamo), na Andreinome rođendanu smo nakon neodređene količine slatkiša obe zaključile kako bi tribale na dijetu… i onda nastavile di smo stale (pojile još neodređenu količinu)… ona i Luce imaju električni skejt koji su nazvale Jozef… stvarno kuži matematiku-divin joj se… jojin je

cerekMatea – još jedna cura iz vodica, koja mi je po svemu najsličnija(ili ja njoj – kako god oćete). naš moto je ˝crne olovke nikad dosta˝, lol…osim toga dosta sličimo – kosa, lice, crna roba, ma sve , jedan tip nas još uvik ne razaznaje… nažalost ne viđamo se niti približno koliko bi tile jer je druga smjena, ali mi je brzo prirasla srcu, čim san je upoznala… obe obožavamo crtati, horore, gitare, dugu kosu, i imamo pomalo sličan način razmišljanja, (idemo kod istog ortodonta – eto to je važno naglasiti)… veliki je Metallica fan. iako se ne družimo intenzivno (zbog škole), jojin je,naravno


(i molila bi vas da obratite veeeeeliku pozornost na smajliće jer sumnjam da će se tako brzo opet pojaviti na ovome blog)





23.02.2007. | 20:39 | 3 Komentara | Printaj | * |

…SONG TO SAY GOODBYE…






Iman ovaj osjećaj gotovo cili tjedan… cili prokleti tjedan… neinspiriranost… dosada.. monotonija… ma koji cili tjedan!?! Cili život… beskorisnost… waste of time… that's who I am… aaaaaaaaaaaaaaaaajme kako mrzin ovo misto (svit)… sebe… sve… a opet, nikoga ne mrzin… ako kažen da mrzin svit, onda mrzin svoje misto u njemu… sad but true… vama ne mogu lagati, ne želin… želim bar jednom nekome reći istinu… napisati istinu i moliti se da nećete pročitati, da me nećete upoznati… slušan urbana, po stoti put ovaj tjedan… po stoti put mi se oči pune suzama… zašto… zašto… zašto… zašto san cila ovako sjebana… sama… iman toliko toga toga napraviti, reći, napisati… a neman snage… u ponediljak mi test iz matematike, novo, a u sridu cilo prošlo polugodište - najebala san ako ne napišen za 2… ali neman snage… slaba san… nikad nisan upala u ovo ˝stanje˝ ovako intenzivno, nazivam to stanjem jer ne želin ˝to˝ nazvati depresijom, ta rič se koristi za sve i svašta i izgubila je značenje… ništa više nema značenje… ona osoba spomenuta u zadnjem postu, odustala sam od njega, naravno… presjebana san da bi se trudila oko ikoga, a iskreno, nije me više uopće briga, za ništa me nije briga… neprestano mi se oči pune suzama, uopće to ne mogu kontrolirati… neka tuga mi se uvukla u kosti, svaku krvnu žilu… užas… mogu se nadati da je to samo prokleti pms… toliko puta svakoga dana san se poželila ubiti, učiniti nešto čime ću prikiniti postojanje, zamislite ironije, ubiješ se i onda dospiješ na drugu razinu postojanja, u drugu sferu u kojoj tvoja duša još postoji, u kojoj se svega sićaš, raj ili pakao… bolesno… opet pišem nesuvislo i nasumice, samo bacam osjećaje na ekran, bez ikakvoga reda i smisla… I feel in on the inside, twisting neck and torning, memory has shake me once again, WILL I EVER FORGET TO REMEMBER????!!! S nekim prokleto ravnodušnim smiješkom san gledala kako se krastica na ruci iz dana u dan pretvara u rozo-ljubičasti ožiljak, ovisno o cirkulaciji u mojim vječno hladnim rukama… i nije me bilo briga, još uvik nije… niti će biti… moja glupost, još jedna u nizu… SVE šta san napravila u životu, napravila san krivo, i non-stop razmišljam o tome… prokleti perfekcionist, eto šta san… toliko san umorna i nervozna zbog svega, osjećan se ko neka ovisnica, jesan ovisna, ali o čemu – možda ljubavi?!? želin da mi neko dokaže da san u krivu i da nisan prokleta greška, da moj život ima smisla, da postoji nešto za šta se vridi boriti, želin sama naći dokaze da iman smisla… ali uzalud… volim pomagati ljudima, dati im do znanja da nisu sami ka šta san ja, da san tu uz njih, pomoći im da se osjetu bolje, ali to često ne znaju cijeniti, opet ironija - razumin te i bit ću vječno tu za tebe, ali moj sjebani komplicirani um niko neće nikada razumiti… zašto san ovoliko komplicirana, zašto ovoliko razmišljam o tome, zašto san beskorisna, zašto san dekocentrirana, zašto ne učim, zašto san napisala broj mobitela u box, zašto san ovako neshvaćena, zašto se želin rizati, zašto san sjebala metabolizam, zašto se mrzin psiho-fizički, zašto ne učim na vlastitim greškama, zašto želin umriti, zašto me nije briga, zašto san ovako sama, zašto mi to smeta, zašto san ja ja, zašto ne mogu ovo izdržati,zašto san preosjetljiva, zašto nikako ne mogu pristati pisati ova glupa pitanja, zašto uopće pišem sva ova sranja, zašto sam vam se otvorila iako san rekla da neću, zašto san uopće objavila ovaj post, zašto postavljam tisuće pitanja na koje nitko ne može odgovoriti???????????????????… zašto?... opet to prokleto zašto… zašto? …valjda nikada neću naći odgovora… jer nikoga nije briga… pa ni mene…




SONG TO SAY GOODBYE

You are one of God's mistakes,
You crying, tragic waste of skin,

I'm well aware of how it aches ,
And you still won't let me in.
Now I'm breaking down your door,
To try and save your swollen face ,
Though I don't like you anymore,
You lying, trying waste of space..

Before our innocence was lost,
You were always one of those ,
Blessed with lucky sevens ,
And the voice that made me cry .
My Oh My.

You were mother nature's son ,
Someone to whom I could relate ,
Your needle and your damage done,
Remains a sorted twist of fate.
Now I'm trying to wake you up ,
To pull you from the liquid sky ,
Coz if I don't we'll both end up ,
With just your song to say goodbye.
My Oh My.

A song to say goodbye,
A song to say goodbye ,
A song to say...

Before our innocence was lost,
You were always one of those,
Blessed with lucky sevens,
And the voice that made me cry.

It's a song to say goodbye.


18.02.2007. | 01:06 | 9 Komentara | Printaj | * |

HEARTS ON FIRE


(objavljeno s računalstva s jednim danom zakašnjenja, font je crn jer je post očaaaaaajan)

PONEDILJAK
jedanaest navečer… metallica… moja soba… želja da se ispucan… pa – počnimo!
Nemojte čitati ovaj post, o današnjem danu i mojim jadanjima je, glup i bezvezan, bez priče, pouke ili ičega suvislog, ugl. …
Danas… jedan sjeban dan, u kurcu san psiho-fizički, totalno… vrime – odvratno, neko sivilo di god pogledaš, da je bar kiša, ili sunce, samo da nije ta bezlična masa koja sve guta… dovoljno da dodatno pridonese ugođaju... barem je škola popodne, jedva san čekala i ići viditi malo pidoće i hmm (nije važno koga… - i o tome posli), tila san makniti se od kuće, onaj stari kreten od dida je od ranoga jutra počeja nešto vikati na babu i srati nešto, to mi je odma bilo za dobro jutro, ali začudo nije potrajalo baš dugo… umra mi je prvi susjed, stari je bija bolestan i ovako je bolje, ali eto – tužno… ugl. Cili dan san bila nekako nervozna, ova liva ruka mi je opet izgledala veoma primamljivo (ako kužite šta mislin), ali wtf sutra mi je tjelesni, i ionako samo sebi radin sranja, od toga mi nikakve koristi! Na satu doooosadno-ovi profesori samo bleje, najbolja prijateljica mi u gripi, ja najradije bi nestati-nervira me vlastita prisutnost, opet ona prokleta tjeskoba… imali smo zadnja dva sata slobodno, ali se nije dogodilo ništa vridno spomena…
Sick sick sick dio posta
a sad puuuuuuuno ditinjastog, glupog, prostog, nesuvisloga i nelogičnoga jadanja, ali moran se ispucati, izbaciti sve ti iz glave, šta se tiče sljedećega, toliko san prokleto komplicirana da neznan šta zapravo više oću niit samu sebe kužin, pa to ne očekujen od vas – I NEMOJTE ČITATI AKO STVARNO NEMATE ŽELUCA, ozbiljno to mislin… - NEMOJTE MI POSLI REĆI DA VAS NISAN UPOZORILA!!!
(I-Z-B-R-I-S-A-N-O)
svaka čast ako ste sve ovo zadnje pročitali bez poriva za povraćanjem : )
… da… prekrasan dan… dubokouman post… optimistične misli… baš…

(OBAVIJEST: za nekoliko dana ćete imati priliku viditi moje škrabotine na blogu, nisu nešto, ali that's me)


SRETNO VALENTINOVO


13.02.2007. | 16:24 | 3 Komentara | Printaj | * |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


< svibanj, 2009  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



....Komentari: Yes/No....



ne trudite se, ne odgovaram na komentare "dobar ti je blog, dođi do mog" ako post nije pročitan i dostojno komentiran /kritiziran/ pohvaljen (itd, itd)

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us


Linkovi


sorry ljudovi ali mi se ne da stavljati linkove, ali ako vas čitam i komentiram onda mi nešto značite,
ok :)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr




Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic










Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se