dream of life

napokon i matura gotova, sad ostaje još samo prijemni riješiti, ali ima do toga još...

baš me nekako sram da neko s dva popravna prođe maturu s 5, hehehehehe, sad se malo priserajen, ali nema veze...

aj ljudi uživajte----->

evo ljudi, sad san doša sa popravnog iz filozofije, proša san...
iman još sad povijest popodne u 4, lol...

aj javin kako je to bilo...

__________________________________________________________

evo, zvali su me juće da ne dolazin popodne nego da dođen danas, pa bija san i proša, sad san sve riješija, napokon...

sad još ostaje matura, ali malo po malo, prvo koji dan odmora...lol...

danas je bio taj dan, a i još traje...
ne znam, svi su nešto bili ukurčeni i živčani, valjda zbog kiše ili tuče koja je padala u par navrata, dok kiša pada cili dan i grmi naveliko, ali nema veze...

ja se baš osjećam nekako smireno i jutros san sija na kavu, štekat je bija natkriven, a kiša je padala, ka iz samog pakla, hehehe, a ja lipo pijen kavu, pušin (ovaj put marlboro) i gledan kako munje lome nebo, aaaaaaaa gušta... još nije bilo ništa posla pa san moga i ranije kući, savršen dan :)

a nasluša san se danas ovih pizdarija oko meni najdražeg broja ---> 666
krepava san od smija...

i baš san ponosan na svoj kućni broj, samo mu fali još jedna šestica...šteta šta je ćaća pripitura tu jednu šta san nadoda :)

e, i ako neko nabavi novi omen, stvarno bi ga volija pogledati, pa se javite...

aj ljudi uživajte
:)

nadam se...

evo, neki su možda primjetili da sam zadnjih par dana bija malo deprimiran, neki čak i znaju razlog, no on sad nije važan...a čak i to što znaju nije u potpunosti, ali opet, nije važno...




kad sam doša s kornata, jedan mi je prijatelj, kad sam ga vidio sljedeći dan na popodnevnoj kavi, rekao: ''Stari, da je meni živiti tvoj život!''
e, tu san ja sta i zamislija se malo, šta je kod mene tako zanimljivo? izlasci, pijanstva, cure, stavrno ne znam, čak i meni to dopizdi, dopizdi mi vlastiti život...
pokraj sve te buke i brzine, ja se i dalje osjećam nekako usamljen, ne shvaćeno (lagano se nasmijem)...

osjećam se plitko i površno, a to ne želim!!!
zapravo, da kažem istinu: ne osjećam se...!

a zašto?
jer tek sad znam kako je to kad nekog želiš, a ne možeš ga imati, da ga uzaludno želiš, i da bilo kakav trud ne pomaže, a čak i da ga i imaš to ne bi bilo to jer ste totalno drukčiji, ali opet, što proturječi srcu, ne ulazi u glavu...

blago ljudima koji ovo ne osjete, blago onima koji nemaju srca i nikoga ne trebaju, zašto i ja ne mogu biti jedan od njih?