dream hero
07.09.2008., nedjelja
Napredak
|
Gdje su ti ljudi? Gdje su ti ljudi što osjećaju , misle , znaju? Svi su prazni i bezosjećajni... kao da vječno žive u istome trenutku. Zar nisu zabrinuti . Zar sva ta srca kucaju uludo... zar sva ta pluća dišu polovično... Vrijeme je sve gušće ... nitko nema vremena za ništa ... a opet puno toga rade , kako je to moguće? ali je ... i upravo ovog trenutka dok ja pišem... i ovog trenutka dok ti čitaš . Olupine ljudi brzim koracima kreću se ulicom... samo dolaze prolaze i odlaze ... hodaju svojim starim dobro poznatim rutama... svi su izgubili želju za istraživanjem , bitno im je samo poznato . kakva sudbina. ali eto dokaza da si čovjek sam kroji sudbinu ... ako bi se otrgnuo iz okova rutine i vremena te dao si malo oduška tek tada bi postao čovjek i tada bi imao ono što bi želio ... a to je sloboda. I tada bi taj njegov zakržljali mozak, koji je gotovo automatiziran, počeo živjeti . I nebi se žalio i nebi žalio ni za čim. Spoznao bi da posjeduje toliku moć da može promijeniti svijet ... naravno ako bi htio ... a možda mu i paše šetanje kroz beskrajne hrpe nezainteresiranih i zatupljenih ljudi. Kakav je to osjećaj! Napredak Ojača šum dubinu moga bića, ko da mu obala poraste šira. A bit svih stvari sve me dublje dira i sve su slike prisnija otkrića. Sve bezimeno nešto blisko priča: misli su moje poput ribe lake iz hrasta lete nebu pod oblake, kad dan se skonča, tone u ribnjake -ko ribe gazeć- moje osjećaje. Rainer Maria Rilke |
