DREAMcomeTRUE

...prosao me je onaj feeling...srecom :))....prvih mjesec dana u skoli sam se osjecala nekako...pa navikla sam da pored sebe uvjek moram imati neku osobu na koju se mogu potpuno osloniti...kojoj mogu sve reci i za koju znam da ce me u svemu podrzati...to mi je u novoj skoli falilo...nikoga nisam poznavala toliko dobro...dani su prolazili i to se pocelo mjenjati...skompala sam se sa dvije cure(izmedu ostalog) i jednu sam precjenila mislila sam da je bola nego sta je...nakraju sam shvatila da...pa...da je drugacija od mene... ima neke neukusne sale koje nekad zaista znaju povrijediti...a ova druga je stvarno zakon...sada se napokon osjecam...dobro...... :))
jucer sam se ugodno i neugodno iznenadila u nekim osobama....netko tko me je bio jako razocarao(pisala sam o tome u jednom postu) sada se je promjenio...a neko koga sam smatrala super frendom jucer je pokazao da to nije...zasto uvjek postoje ljudi koji ti kvare sretne trenutke...i zasto nam uvjek tako malo fali da budemo stretni? uvjek kada pomislim da je sve uredu...netko se potrudi da ne bude tako...sta se tice jedne frendice do koje mi je jaaako stalo...nesto se promjenila...udaljile smo sve...nasi su razgovorii postali dosadni a nasi izlasci prerjetki...trudim se da to promjenim...ali ne ide mi...imam feeling kao da sam joj dosadila...kao da ja vise nisam dio njezinog drustva...kao da ono best 4-ever nista vise ne znaci...help! ona ce vjerovatno ovo procitati....i voljela bih da razmisli...svakim danom sve vise pozelim da se vrate ona stara vremena kada smo se znale tako dobro zajebavati....a sada je to prava rijetkost....htjela bih to promjeniti ali ne mogu sam...nadam se da neces ovo krivo shvatiti....i ....da ima jos tracak nade za nase prijateljstvo....evo ljudi toliko od mene....hvala na komentarima.....i veliki pozdrav Tischi...drago mi je da nisi zatvorila blog.... :))