Draxblog 2

ponedjeljak, 12.12.2005.

MINI-RECENZIJA: Usijanje (1949)


USIJANJE
(WHITE HEAT)

uloge: James Cagney, Virginia Mayo, Edmond O'Brien, Margaret Wycherly, Steve Cochran
režija: Raoul Walsh
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 1949.
distribucija: Issa
trajanje: 114 '

Za Usijanje (odnosno Bijelo usijanje), šesti i posljednji po redu film iz Warnerove DVD-kolekcije klasičnih gangsterskih filmova, se, slično kao i za Okamenjenu šumu, može reći da je pomalo neobičan izbor, jer tematski i po svojoj atmosferi i nije tako blizak ostalim naslovima. Najvjerojatniji razlog je u prozaičnoj činjenici da James Cagney tumači još jednu legendardnu ulogu gangstera, ali po svemu ostalome Usijanje pripada svijetu bitno drukčijem od onog koji su opisivali klasični gangsterski filmovi 1930-ih i nemali broj filmofila i kritičara ga smješta u svijet film noira.

Dok su gangsterski filmovi 1930-ih opisivali američki gangsterizam kao direktnu ili indirektnu posljedicu naglog osiromašenja izazvanog Velikom depresijom, radnja Usijanja pokazuje svijet neposredno nakon drugog svjetskog rata, iz koga su SAD izašle kao jedina ekonomska velesila, a dolar postao jedina relevantna svjetska valuta. Na tržištima osiromašene Evrope dolari se plaćaju zlatom i to je razlogom zašto pošiljke novca postaju metama beskrupuloznih i vrhunskih organiziranih kriminalaca nalik na psihopatskog Codyja Jarretta (Cagney). Jarrett vješto izigra nastojanja Ministarstva financija da uhvate njega, odnosno mrežu krijumčara valutom - kako bi dobio alibi za veliku i krvavu pljačku vlaka, priznaje sitni zločin koji nije počinio. No, Ministarstvo ne sjedi skrštenih ruku i u zatvor šalje Vica Pardoa (O'Brien), iskusnog agenta koji će, pretvarajući se da je osuđeni kriminalac, steći Jarrettovo povjerenje i postati njegov najbolji prijatelj. U međuvremenu se Jarrettova mlada supruga Verna (Mayo) spetlja s Jarretovim pomoćnikom Big Edom (Cochran) i odluči organizirati njegovo ubojstvo kako bi se dočepala plijena.

Usijanje nije bez razloga proglašen jednim od najboljih filmova u povijesti Hollywooda. S jedne strane se nalazi režija Raoula Walsha, jednog od najiskusnijih holivudskih filmaša čija su specijalnost bile akcijske scene. A upravo akcijskih scena u ovom filmu ne nedostaje - od spektakularne pljačke na početku do apokaliptičnog finala.

S druge strane je tu i izuzetno inteligentan scenarij temeljen na priči Virginije Kellog. Za razliku od 1930-ih, ovdje nema pomodnog ljevičarenja niti pokušaja da se kriminal i drugi oblici socijalne patologije objasne siromaštvom i drugim nepravdama. Umjesto toga scenarij se, nastojeći objasniti korijene Jarrettovog zla, okreće tada u Hollywoodu prilično pomodnoj psihoanalizi i Jarrettove probleme pronalazi u patološkoj vezanosti za majku, koju briljantno glumi Margaret Wycherly. Njena gluma je, dakako, zasjenjena sa sjajnim Cagneyem koji je odigrao jednu od najupečatljivijih uloga ne samo u svojoj karijeri, nego i u povijesti filma uopće. Tokom filma njegov lik prolazi kroz višestruke transformacije - od hladnokrvnog ubojice preko patetičnog maminog dečka do gotovo tragičnog junaka - sve bez trunke šmiranja. Isto kao i Wycherly, Cagney je uspio zasjeniti i Virginiju Mayo koja je izvrsno odglumila ulogu priproste gangsterske "sponzoruše" te Edmunda O'Briena kao vladinog agenta.

Walshov film se od gangsterskih filmova 1930-ih razlikuje i po tome što je, slično kao i SAD u doba snimanja, orijentiran na budućnost više nego na sadašnjost. To se pogotovo vidi u završnom dijelu filma koji pokazuje autorsku fascinaciju modernom tehnologijom - ta se tehnologije očituje kako u tome što je završni obračun smješten u hladni, automatizirani industrijski pogon gdje gotovo nema ljudi, tako i činjenicom da vlasti gangstere uspiju uloviti koristeći "high tech" opremu. No, završnica bi se isto tako mogla protumačiti i kao autorski komentar na vrlo izglednu mogućnost da nagli razvoj tehnologije dovede do nuklearne apokalipse - nešto što je u početnim godinama hladnog rata počela opsjedati američku javnost, uključujući i Hollywood.

Ovako sjajni film dolazi uz standardni paket posebnih dodataka na DVD-u. Tu je "Warnerova noć u kinu" iz 1949. koja se sastoji od filmskih žurnala, kratkih skečeva, mjuzikala i crtića - sadržaja koji će se u to doba početi s kino-platna seliti na televiziju. Njega slijedi kratki dokumentarac u kome suvremeni filmaši i kritičari govore o povijesnoj važnosti Usijanja. Tu je, dakako, i audio-komentar koji je ovaj put udijeljen filmskom povjesničaru Drewu Casperu i kome je jedini nedostatak Casperov ponekad premekani glas koji na trenutke otežava razumijevanje pojedinih riječi. No, bez obzira na to, Usijanje je film koji je dostojan jedne od svojih završnih fraza "Top of the world".

OCJENA: izvrstan (++++)

- 20:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se