Draxblog 2

subota, 22.04.2006.

Selidba

Većina redovnih čitatelja neće ni osjetiti, a oni koji su pratili zbivanja na hrvatskoj blog-sceni neće biti ni previše iznenađeni s mojom odlukom da do daljnjeg obustavim pisanje Draxbloga 2. Moji blog-postovi na hrvatskom jeziku će ubuduće biti dostupni ovdje.

Moram odmah izjaviti kako razlozi za to ni najmanje nisu u samom blog.hr. Moja osobna iskustva s ovim blog-servisom su u pravilu bila pozitivna i dužan sam njegovim autorima iskazati zahvalnost što su me prije dvije godine pozvali da sudjelujem u njihovom projektu.

U međuvremenu je blog.hr narastao u punokrvnu hrvatsku instituciju. Iako Draxblog 2 nikada nije postao onako dobar blog kakvim sam ga bio zamišljao, ne mogu ne osjetiti zadovoljstvo što sam tom procesu dao svoj skromni doprinos.

- 08:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 07.03.2006.

Par riječi o "Oscarima"

Rijetko kada se slažem s Rogerom Ebertom, ali mislim da je njegova obrana "Fatalne nesreće" od napada razočaranih poklonika "Planine Brokeback" više nego dobro argumentirana.

- 22:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 01.03.2006.

Blog ti je super... NOT!

Nije baš da u posljednje vrijeme imam previše vremena za pisanje ovog bloga, ali mislim da je nekakav minimalni napor u svrhu održavanja ipak moguć. Svi oni komentari tipa "blog ti je super" i sličan spam su mi donijeli daleko više poticaja nego što sam se ranije mogao nadati.

- 22:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 22.02.2006.

Važno je sudjelovati

Eto, po drugu godinu zaredom je Draxblog (originalni) bio nominiran za nagradu Satin Pajamas kao najbolji blog s područja Jugoistočne Evrope.

I po drugi put Draxblog gubi tu utrku, ovaj put završivši na posljednjem mjestu. Nije da me to previše živcira, s obzirom da sam nominiran upravo u trenutku kada su moje blog-aktivnosti svedene na minimum.

Da je bilo koji od četiri druga nominirana bloga ispred mojeg to bi bila nepravda.

Zato čitatelje ovog bloga molim da posjetite svaki od blogova navedenih na listama.

- 20:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.01.2006.

Bring It On, Tommy!


Jedan od prednosti koju blog ima u odnosu na "mainstream" medije jest i mogućnost da pisac kaže par riječi o nekim temama davno nakon što one prestanu biti aktualne.

Tako sam odlučio da se ukratko osvrnem na cijeli slučaj Newyorčanke i njenog bloga - prvog i zasada jedinog koji je ugašen zbog toga što je recenziran u tiskanom mediju.

Meni zbilja nije jasno zašto bi se netko trebao osjećati povrijeđen ili šokiran kada se slava iz jednog javnog medija - blogosfere - proširi na drugi. I još mi je manje jasno zašto se tužbom prijetilo za nešto što je, po onome što sam imao priliku pročitati, pozitivna recenzija.

Ukratko, smatram da je Tomislav Čadež - koji se zbog svoje kolumne odjednom pretvorio u babarogu hrvatske blogosfere - za nestanak Newyorčankinog bloga najmanje kriv.

Hrvatski blogeri - od kojih su mnogi slavu stekli kao nesmiljeni kritičari svega i svačega - bi trebali naučiti da kada nešto podastru javnosti ta ista javnost ima pravo reagirati, odnosno da nema neke suštinske razloge od komentara koji netko prikačio na post ili članka u visokotiražnim novinama.

- 12:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.01.2006.

Nekome žetva, nekome suša

Ovim postom bih trebao prekinuti dosada rekordnu pauzu otkako održavam ovaj blog.

Ono što je posebno zanimljivo jest da je slična pauza bila nekako u isto vrijeme prošle godine. Samo što je tada stvar bila u tehničkim problemima blog.hr.

Danas, pak, blog.hr, barem u usporedbi sa svojim herojskim danima, radi poput švicarske urice. Blogovi ne samo što se množe poput zečeva, nego su postali "cool" i dio hrvatskog kulturnog mainstreama. Nakon "Sanje" u kojoj se blogeri tretiraju kao zvijezde, došlo je do toga da blogovi postaju predmetom književne kritike u "Jutarnjem listu".

A meni se baš stjecajem okolnosti dogodilo da upravo u zlatno doba hrvatske blogosfere nemam više toliko vremena za održavanje bloga kao prije.

Pokušat ću, dakako, nastaviti, ali je vjerojatnije da će se pauze između postova u tjednima ili mjesecima nego u danima.

- 11:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 31.12.2005.

Sve najbolje u 2006. godini

Svim čitateljima ovog bloga želim sve najbolje u slijedećoj godini.

- 18:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 27.12.2005.

"Big Brother" kao test iz matematike

Kao što je ovogodišnji "Big Brother" u odnosu na prošli bio daleko dosadniji, tako je ovogodišnje finale daleko neizvjesnije od prošlogodišnjeg.

Prošle godine se Saša Tkalčević na samom početku isprofilirao kao jedini pravi favorit i jedina neizvjesnost je bila u tome tko će biti na drugom, trećem, odnosno četvrtom mjestu.

Ove godine je, pak, Matko Okmažić relativno kasno postao kandidat. To prije svega duguje sunovratu dotadašnjeg favorita Ivana Grgeca, kao i činjenici da iza sebe ima kladionice, Večernji list, desničarski raspoloženu hrvatsku javnost i s njom slizan medijski establishment, a, ako je vjerovati zlim jezicima, i mnoge članove produkcijskog tima s kojima se sprijateljio prije ulaska u Kuću.

S druge strane se tu našla i Daca Bosančić, koja se nekako u isto vrijeme isprofilirala kao tzv. "dark horse" kandidat i kojoj su mnoge on-line ankete davale 60-75 % glasova. Daca je iza sebe Hamdiju i Ivana ostavila ne toliko zbog nekih posebnih kvaliteta, nego zahvaljujući prozaičnoj činjenici što je gledateljima u svom relativno kratkom boravku manje dosadila, odnosno išla na živce. Svi koji organski ne mogu smisliti Hamdiju, Matka i Ivana su upravo u njoj pronašli svog favorita. Njoj je pomoglo i to što, za razliku od trojice samoproglašenih "finalista", nije imala neke posebne iluzije o svom statusu favorita, pa se daleko manje bahatila.

Dacine šanse za pobjedu je, pak, vlastitim tumačenjem pravila showa bitno potpomogao i sam RTL. Naime, nakon što je objavljeno da će ona u slučaju pobjede dobiti tek nešto iznad polovice od milijun kuna, javile su se špekulacije kako je RTL gura kao favoritkinju samo zato da uštedi na budžetu. U nastojanju da se takve teorije zavjere suzbiju u samom začetku, RTL je objavio da će u slučaju Dacine pobjede milijun kuna ipak biti isplaćen, i to tako da se ostatak odbijen od Dacine nagrade podijeli među tri preostala finalista.

U praksi to znači da s Dacom kao pobjednicom nitko iz Dubrave ne odlazi praznih ruku. U slučaju da pobjedi Matko, Hamdija ili Ivan to se neće dogoditi.

Što znači da bi svaki fan Hamdije, Ivana (ili Matka) koji uistinu želi da njegov ljubimac ima neku nagradu od ulaska u finale trebao, uz redovne glasove dati barem nešto glasova Daci za svaki slučaj.

Ostaje za vidjeti hoće li među Hamdijinim, Ivanovim (ili Matkovim) navijačima biti dovoljno ljudi s elementarnim poznavanjem matematike i logike.

- 23:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 24.12.2005.

Sretni blagdani


Svim čitateljima ovog bloga želim sve najbolje za blagdane.

- 20:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 21.12.2005.

Nominacija

Tek da vam javim, isto kao i prošle godine, A Fistful of Euros dodjeljuje nagrade za najbolje evropske blogove. Originalni Draxblog je, naravno, ušao u širi krug za Najbolji blog s područja Jugoistočne Evrope.

Sumnjam da ću ovaj put biti uspješan kao prethodne, i to iz prozaičnog razloga što za Draxblog, isto kao i Draxblog 2, nemam toliko vremena ni inspiracije kao što sam imao prije godinu dana.

- 20:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 16.12.2005.

Promjena dizajna


Napravio sam neke sitnije izmjene u linkovima, kao i dizajnu bloga.

Svaka sugestija po tom pitanju je, naravno, dobrodošla.

- 18:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 13.12.2005.

Tookie i Ture

Prije nekoliko sati je zločinački režim kalifornijskog silovatelja i nacističkog gubernatora Arnolda Schwarzeneggera zvjerski usmrtio Stanleya Williamsa zvanog "Tookie", uglednog crnog književnika i kandidata za Nobelovu nagradu za mir.

U svjetlu te činjenice možemo biti sretni što se jedan drugi ugledni kulturni djelatnik - Ivan Bulj zvani "Ture", bivši direktor Radio Sinja - nalazi u daleko boljoj poziciji i što je, ako je vjerovati hrvatskom tisku, vrlo blizu toga da uživa u slobodi koju ima zahvaliti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske - instituciji koja nije dozvolila da se čak ni neka naizgled nepremostiva prepreka poput pisanja nekakve presude ispriječi tom plemenitom cilju.

- 12:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.12.2005.

MINI-RECENZIJA: Usijanje (1949)


USIJANJE
(WHITE HEAT)

uloge: James Cagney, Virginia Mayo, Edmond O'Brien, Margaret Wycherly, Steve Cochran
režija: Raoul Walsh
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 1949.
distribucija: Issa
trajanje: 114 '

Za Usijanje (odnosno Bijelo usijanje), šesti i posljednji po redu film iz Warnerove DVD-kolekcije klasičnih gangsterskih filmova, se, slično kao i za Okamenjenu šumu, može reći da je pomalo neobičan izbor, jer tematski i po svojoj atmosferi i nije tako blizak ostalim naslovima. Najvjerojatniji razlog je u prozaičnoj činjenici da James Cagney tumači još jednu legendardnu ulogu gangstera, ali po svemu ostalome Usijanje pripada svijetu bitno drukčijem od onog koji su opisivali klasični gangsterski filmovi 1930-ih i nemali broj filmofila i kritičara ga smješta u svijet film noira.

Dok su gangsterski filmovi 1930-ih opisivali američki gangsterizam kao direktnu ili indirektnu posljedicu naglog osiromašenja izazvanog Velikom depresijom, radnja Usijanja pokazuje svijet neposredno nakon drugog svjetskog rata, iz koga su SAD izašle kao jedina ekonomska velesila, a dolar postao jedina relevantna svjetska valuta. Na tržištima osiromašene Evrope dolari se plaćaju zlatom i to je razlogom zašto pošiljke novca postaju metama beskrupuloznih i vrhunskih organiziranih kriminalaca nalik na psihopatskog Codyja Jarretta (Cagney). Jarrett vješto izigra nastojanja Ministarstva financija da uhvate njega, odnosno mrežu krijumčara valutom - kako bi dobio alibi za veliku i krvavu pljačku vlaka, priznaje sitni zločin koji nije počinio. No, Ministarstvo ne sjedi skrštenih ruku i u zatvor šalje Vica Pardoa (O'Brien), iskusnog agenta koji će, pretvarajući se da je osuđeni kriminalac, steći Jarrettovo povjerenje i postati njegov najbolji prijatelj. U međuvremenu se Jarrettova mlada supruga Verna (Mayo) spetlja s Jarretovim pomoćnikom Big Edom (Cochran) i odluči organizirati njegovo ubojstvo kako bi se dočepala plijena.

Usijanje nije bez razloga proglašen jednim od najboljih filmova u povijesti Hollywooda. S jedne strane se nalazi režija Raoula Walsha, jednog od najiskusnijih holivudskih filmaša čija su specijalnost bile akcijske scene. A upravo akcijskih scena u ovom filmu ne nedostaje - od spektakularne pljačke na početku do apokaliptičnog finala.

S druge strane je tu i izuzetno inteligentan scenarij temeljen na priči Virginije Kellog. Za razliku od 1930-ih, ovdje nema pomodnog ljevičarenja niti pokušaja da se kriminal i drugi oblici socijalne patologije objasne siromaštvom i drugim nepravdama. Umjesto toga scenarij se, nastojeći objasniti korijene Jarrettovog zla, okreće tada u Hollywoodu prilično pomodnoj psihoanalizi i Jarrettove probleme pronalazi u patološkoj vezanosti za majku, koju briljantno glumi Margaret Wycherly. Njena gluma je, dakako, zasjenjena sa sjajnim Cagneyem koji je odigrao jednu od najupečatljivijih uloga ne samo u svojoj karijeri, nego i u povijesti filma uopće. Tokom filma njegov lik prolazi kroz višestruke transformacije - od hladnokrvnog ubojice preko patetičnog maminog dečka do gotovo tragičnog junaka - sve bez trunke šmiranja. Isto kao i Wycherly, Cagney je uspio zasjeniti i Virginiju Mayo koja je izvrsno odglumila ulogu priproste gangsterske "sponzoruše" te Edmunda O'Briena kao vladinog agenta.

Walshov film se od gangsterskih filmova 1930-ih razlikuje i po tome što je, slično kao i SAD u doba snimanja, orijentiran na budućnost više nego na sadašnjost. To se pogotovo vidi u završnom dijelu filma koji pokazuje autorsku fascinaciju modernom tehnologijom - ta se tehnologije očituje kako u tome što je završni obračun smješten u hladni, automatizirani industrijski pogon gdje gotovo nema ljudi, tako i činjenicom da vlasti gangstere uspiju uloviti koristeći "high tech" opremu. No, završnica bi se isto tako mogla protumačiti i kao autorski komentar na vrlo izglednu mogućnost da nagli razvoj tehnologije dovede do nuklearne apokalipse - nešto što je u početnim godinama hladnog rata počela opsjedati američku javnost, uključujući i Hollywood.

Ovako sjajni film dolazi uz standardni paket posebnih dodataka na DVD-u. Tu je "Warnerova noć u kinu" iz 1949. koja se sastoji od filmskih žurnala, kratkih skečeva, mjuzikala i crtića - sadržaja koji će se u to doba početi s kino-platna seliti na televiziju. Njega slijedi kratki dokumentarac u kome suvremeni filmaši i kritičari govore o povijesnoj važnosti Usijanja. Tu je, dakako, i audio-komentar koji je ovaj put udijeljen filmskom povjesničaru Drewu Casperu i kome je jedini nedostatak Casperov ponekad premekani glas koji na trenutke otežava razumijevanje pojedinih riječi. No, bez obzira na to, Usijanje je film koji je dostojan jedne od svojih završnih fraza "Top of the world".

OCJENA: izvrstan (++++)

- 20:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2005.

"Zanimljiv dan"

Današnji dan je za Hrvatsku isto onako "zanimljiv" - u smislu kakav Kinezi koriste u svojoj popularnoj kletvi - kao što je 8.12. 1980. bio "zanimljiv" fanovima Beatlesa.

U ovako "zanimljivim" danima se od blogera očekuje da napišu postove koji su po svojoj važnosti i kvaliteti teksta dostojni događaja s kojim koincidiraju. Ali, kao što nas neka iskustva iz bliske prošlosti uče, to se gotovo nikada ne dešava u stvarnosti. Treba proći neko vrijeme da se strasti smire, da se dobro razmisli o svim stranama nekog događaja i da se on smjesti u nekakav širi kontekst. I, što je najvažnije, kada su u pitanju nekakve "važne" teme, treba hladne glave sjesti za tastaturu.

Imam dojam da se na današnji "zanimljiv" dan neće govoriti ništa što se, na ovaj ili onaj način, nije reklo u prethodne četiri "nezanimljive" godine.

- 23:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.11.2005.

Willisov blog-buster?

Bruce Willis bi, po svemu sudeći, mogao napisati novo poglavlje u povijesti blogova. Naime, jedna od najvećih holivudskih zvijezda pokušat će svoj utjecaj u tvornici snova uložiti u ambiciozni igrani film koji bi - kao prvi takav u povijesti - kao svoj predložak trebao imati nečiji blog.

Riječ je o blogu Michaela Yona, free lance novinara koji u njemu opisuje svoje doživljaje u Iraku te prati rad američke vojne jedinice koja je operirala u Mosulu. Willis je, po svemu sudeći, u tim tekstovima pronašao materijal od koga bi se mogao napraviti akcijski film.

Willisovo oduševljenje za projekt, pak, samo po sebi ne garantira da će taj film ikada biti snimljen. Naime, Willis kao zakleti republikanac i vatreni pristaša pohoda na Irak, koji se čak javio kao dobrovoljac za američku vojsku (i bio odbijen zbog starosti), je prilično usamljen u pro-demokratskom i anti-Bushovskom Hollywoodu. S druge strane, slično se govorilo i za Mela Gibsona i njegovu Pasiju, koju su holivudski "insideri" također ispočetka dočekali s velikim neprijateljstvom.

- 16:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se