dramaturški studio

Travanj 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (7)
Rujan 2011 (1)

O PROJEKTU
DRAMATURŠKI STUDIO
desetodnevna intenzivna radionica za dramatičare, dramaturge i izvođače:
IZVEDBENE HIJERARHIJE
tematske večeri o položaju mladih dramskih pisaca i statusom teksta za izvedbu
MALA NOĆNA ČITANJA
javna čitanja tekstova mladih dramskih autora

Zagreb, 22.04. - 01.05.2012.

PRETHODNA IZDANJA
FLICKR
FACEBOOK

KONTAKT
dramaturski.studio@gmail.com

DNEVNICI RADA NA TEKSTOVIMA
u obliku dramaturških bilješki

Kristina Gavran:
Dedal i Ikar


Vedrana Klepica:
Tragična smrt ekonomskog analitičara


Dino Pešut:
Pritisci moje generacije


Jelena Tondini:
Kad narastem bit ću Almodovar


Una Vizek:
Pomračenje

ORGANIZIRA
Centar za dramsku umjetnost
u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i Galerijom Nova
u okviru programa Balcan Can Contemporary
uz potporu programa IPA 2009 – Civil Society Facility, Gradskog ureda za kulturu, šport i obrazovanje Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Autorski tim projekta: Goran Ferčec, Petra Glad, Jasna Žmak
Inspicijentice: Stella Švacov Miletić, Milica Kostanić
Grafički dizajn: Martina Granić
Fotografije: Ranka Latinović

31.01.2012., utorak

Una Vizek: Pomračenje

redatelj: Miran Kurspahić
dramaturginja: Ivana Đula
izvođači: Lada Bonacci, Petar Cvirn, Matija Čigir, Marija Kolb, Adrian Pezdirc, Damjan Simić, Marija Šegvić, Petra Težak, Ivana Zanjko

30.4. 18:00
SCENA POLANEC
ZAGREBAČKO KAZALIŠTE MLADIH 


O tekstu:
Mračna komedija o užasima Kompanije i sudbinama malih ljudi zatočenih u istoj. (A pomalo i o njihovim doprinosima održavanju dotične Kompanije živom i zdravom.)

Nadica je mlada. Nadica je nadobudna. Nadica je sekretarica na prvom danu posla u slavnoj, konkurentnoj, inspirativnoj i inspirirajućoj software Kompaniji. I to sekretarica direktora, dobro, ne baš onog najvećeg, ali svejedno - pred njom je svijetla budućnost. Barem je bila, punih pet minuta – dok nije nestalo svjetla. Točnije – struje. Sad ne rade ni telefoni, ni video konferencije, ni ostale hiper-super-mega speed komunikacije (a ventilaciju da i ne spominjemo). Njezin šef je van sebe - pa kako će na sastank? Nadičina brilijantna ideja da šef tamo osobno ode obila joj se o glavu. Sad ona, Nadica, mora osobno do porte naručiti prijevoz.
To i ne bi bilo tako teško, kad bi netko znao gdje je porta, odnosno izlaz, odnosno vanjski svijet. Nitko, ali nitko, kog ona poznaje nikad nije bio vani, izvan Kompanije. Ma to je nemoguće – pa netko sigurno jest. Netko sigurno zna gdje je izlaz. - Hajde Nadice, potrudi se malo, pa nije tako teško naći ljude koji su bili vani. Pitaj svakog kog sretneš i netko će ti već reći...
I tako naša Nadica počinje tražiti Izlaz. Kat po kat, čovjek po čovjek, sudbina po sudbina – pred njom se otkrivaju tajne Kompanije. Sve je teže i teže, ali Nadica je odlučna izdržati do kraja, pronaći rješenje. No, ono što je našla nije ono čemu se nadala.



O autorici:
Rođena. U Zagrebu. Još u sedamdesetima. Godinama je mislila da je nadarena za matematiku. Pa je linijom manjeg otpora postala inženjerka. I onda, taman kad se zaposlila - počela je plesati. Pa je zaključila da bi bilo baš zgodno postati umjetnicom. Onako usput. Tako je napravila i par plesnih predstava. Još uvijek je bila i inženjerka, naravno – pa, ne može se živjeti od umjetnosti. Zatim je pomislila da stigne rodit dvoje djece. Onako časkom. A sad još i piše. Pa stvarno svašta.

DNEVNIK RADA: DRAMATURŠKE BILJEŠKE



dan 4. HVALA BLOGU!
30. travnja 2012.

glas autorice...


Daklem ova priča ima dvije stvari koje sam smatrala da je važno napomenuti.

1. U današnjem svijetu nekako mi se čini da se razni ljudi po raznim medijima rado nalaze vrlo pametni ustanovljavajući kako baš oni znaju da su korporacije zlo, univerzalno zlo koje uništava svijet, ali eto, korporacije su tako moćne da oni jadni makar tako pametni ništa ne mogu učiniti protiv toga - osim naravno dići svoj velepametni glas.

Pa moj je stav - Korporacija - to smo svi mi!!! Bar ja jesam - jer ja radim u jednoj takvoj i ne pada mi na pamet u bližoj budućnosti davati otkaz. Unatoč tome da je to jedna ponekad sasvim iracionalna tvorevina, korporacija je ipak dom mnogim vrstama ljudi koji tamo tvore jedan posve uravnotežen ekosustav.

2. Ti isti ljudi koji po tim medijima optužuju korporacije, s druge strane (s obzirom na to da su obično umjetnici ili znanstvenici) u visine dižu ljudsku kreativnost kao najuzvišeniju ljudsku osobinu - malne božansku. E pa, meni se pak čini, da su božanske visine takve taštine upravo pokretač to "mahnitog napretka" koji je "očito" uzrok svog tog korporativnog zla. (A i potrošački porivi - koji su drugi najveći neprijatelj čovečanstva - mogli bi se objasniti neostvarenim kreativnim potencijalima.) U mom se djelcu ta taština utjelovila u znastveniku, ali ne vidim zašto se i umjetnici ne bi našli u tom liku.

I nemojte me krivo shvatiti - ja ne mislim da bi se itko od mojih protagonista trebao mijenjati - samo prihvatiti tko su i što su.

dan 3. NADICA UMIRE POSLJEDNJA.
29. travnja 2012.

neočekivani obrat u posljednjem trenutku.
autopilot preuzima kontrolu.
podrum?
janje.
jaganjac.


Pa dobro – imam sreće da živim u super zgradi koja sve ima. Evo, bila sam u parku – to je u aneksu 5. Tamo je otvoreno nebo, i drveće, i sve.

konspirativnije.

nisam ja ovca, ja sam nova.
nisam ja ovca, ja sam nova.
nisam ja ovca, ja sam nova.


Nisam ja ovca, ja sam nova. I ja bih skužila da smo na brodu. Kad tad. Ja dobro promatram.

daj reci juanita. juanita. bum.
bredpit.
rambo ladica.
mifi tarot.
vuk i zeko.


Danas si došla. I odma bi prozor...



dan 2. U NADICI JE SPAS.
28. travnja 2012.



nakon toga mrak.
hodanje.
čitanje.
hodanje.
čitanje.
hodanje.
čitanje.
podrum?

odgovori...
1. ona je proročica zato da bi nešto rekla. ona je proročica da bi ukazala na put. pa sam onda shvatila da u matriksu postoji proročica. pa što ne. to se ne zove krađa nego referenca. intertekstualnost? ne znam. zato imam dramaturga da mi kaže što to znači. a dodatni detalj je to da postoji SW jezik za pisanje baza podataka koji se zove oracle.
2. mjesto pokraj prozora je… predmet skrivenih želja svakog inženjera koji je osuđen na rad u open spaceu, odnosno kjubiklima, malim, kako bih to uopće nazvala, malim nišama za ponižavanje radnika.
3. ne. on mu je bio najbolji prijatelj. nećeš ubit najboljeg prijatelja. ali miš se bacio za njim.
4. tko još kaže stolac? jel se to uči na adu? ni autorica ni dramaturginja adua vidjele nisu. pa ne bi znale. ostaje stolica.
5. neki kažu betelguz. neki betelgez. kako vam drago. ali bitlđus nije.






dan 1. IMA LI NADICE ZA NAS?
27.travnja 2012.

imamo podrum!
čekanje.
ni autorica ni redatelj ni dramaturginja nisu pokupili ključ.
nema veze, vani je toplo.







čitanje.
lada je nadica.
ladica je nada.
podjela.
pauza.
još čitanja.
kad me se sramiš.
hoćeš boruta ili šeparovićku?

oduvijek sam htio dotaknuti zvijezde by cinabrv

rita, brigita i juanita idu u podrum.
juanita iza objektiva.




pitanja…
1. zašto je proročica proročica?
2. što je mjesto pokraj prozora?
3. je li josip k. skočio s mišem?
4. stolac ili stolica?
5. kako se čita Betelgeus?


dan prije…
26.travnja 2012.



nadica ostaje netaknuta.
skoro netaknuta.

pet dana prije…
22.travnja 2012.

svjetlo za pomračenje je mrak.
ipak trebamo nekoga na svjetlu.
treba i mrak znat postavit.
a možda će nam trebat i jedan reflektor.

imamo podrum?
- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se