Drain Facts - homo prefiks

Zdravo blogeri...dopustite da se obratim direktno vama, nekako mi je lakše predočiti si priču pričajući je nekome. Postoji u mome životu netko tko mi znači iznimno puno, netko tko je, možemo reći osoba s kojom bih pristao na brak. Nažalost, kao što život piše romane, tako je u ovom slučaju napisao kratki osvrt. Od svega nije bilo ništa. Svatko je nastavio na svoju stranu, dapače, mislim da mi je bilo drago zbog toga, jer najviše od svega ja bih se bojao povrijediti nekoga koga volim. Jednako tome moram reći da su se desile neke sitacije kada bi me povrijedila takva osoba, ali naravno nisam joj želio uopće govoriti o tome. Kažu da ponekad sudbina sama ispravi ono što je trebalo biti, zar ne, stoga ću i ja vjerovati u to.
No blogići moji dragi što kažete na jednu šaljvu anegdotu na koju se ja i danas, nakon dosta vremena, nasmijem jednako kao što se i razočaram malo. Prvi puta kada sam otišao u Grotlo četvrtkom sa frendicom upoznao sam jednog preslatko dečka. Ma mislim ono stvarno dečko je imao šarm i samopouzdanje, a najviše od svega podsjećao me na Z-a. Uglavnom skužio sam ga, skužio je i on mene, a bogme je odmah i krenuo u napad. To mi se užasno svidjelo. Uglavnom ja moram biti taj koji će prvi prići, ponekad volim da meni priđu prvi i zato je ovo imalo veći impakt. Čak štoviše, njegova samouvjerenost me oborila s nogu moram priznati, ne da sam dopustio da on to vidi, ali s obzirom da nisam lako zaljubljiva osoba ovo je za mene bilo novo iskustvo. Oblijetao je on mene cijelu večer i tako razmjenili brojeve mi, i ja mu kažem da se ne javljam nikad prvi, jer ako je netko zainteresiran poslat će poruku ili će se javit, a on se nasmije i par sekundi dođe mi poruka u kojoj je pisalo "Hoćeš biti moj dečko?" - oh moj bože, koji nastup, ma daj i uvježbana franšiza na ovako nešto prvi put se oduševite, naravno da nisam odgovorio odmah već mu rekoh budemo vidjeli, a jel ti imaš inače dečka da ne bi bilo nisam znao? - Ne. Super, mislim si ja u sebi. Ostatak večeri je proveo nagovarajući me da dođem prespavati kod njega, nisam baš imao volju za to prvo jer ne spavam s nekim koga tek upoznam a drugo, ipak mi nije svejedno samo tako s nekim otići kući. No on je navaljivao i navaljivao, pa popustih i rekoh da ok, što se tiče prespavljivanja da ne idem do kuće, ali ako nešto pokuša da se kupim kući. U redu kaže on, htio bi se ujutro probuditi samo kraj mene da bude siguran da mu neću pobjeći. Hm - koji šarmer na riječima, svaka mu čast.
I tako smo došli njegovu kuću, ima cimericu morali smo biti tiho da ju ne probudimo. Napravio je dečko krevet, ja se skinuh d boksi, legnem okrenem se na stranu i ajmo spavat, on legne kraj mene, nije ništa pokušavao samo me zagrlio. Počeo sam tonuti u san, kad odjednom dum, svijetla se pale, ulijeće neki lik (slatki btw) i počne vikati "Kako si mi to mogao napraviti, kako si već mogao nekoga dovesti kući, tek smo prekinuli..." i sl. da ne bude baš. Oh, bože, u onom polusnu nisam odmah bio svjestan situacije, tada naglo postadoh svjestan, njegov bivši je ujedno i njegov cimer....uff... Htjedoh se odmah pokupiti i ići kući usred noći, ali Šarmer sredi situacju sa bivšim, ispriča se i meni i zamoli me da ne idem nikuda da ostanem da će sve biti ok. Premišljao sam se ali ok, nije mi se baš išo po noći par kilometara pjehe. Legnem nazad i utonem u blaženi san. Bivši je otišao kod cimerice u sobu smiriti živce i izjadati se. Bilo m ga je žao i shvaćao sam ga, svježi prekid peče. Ja to nisam mogao znati u kakvom je oni odnosu. Suosjećao sam s njim i bio sam zbunjen nisam bio siguran što napraviti ili reći.
Bum, pale se svjetla nakon 15-ak minuta, ulijeće opet njegov "bivši" dečko i počne se ovaj put obraćati direktno meni. Tražio je da ja odem van iz kuće. Zna da ja nisam kriv za to i da nemam ništa ali da on to ne može podnijeti. Shvaćao sam ga, ovaj puta sam odlučio otići. I Šarmer se pokupio samnom, htio je da idemo kod njegove frendice prespavati, odbio sam, otišao sam kući. Njegova frendicama me odbacila to je bilo lijepo.
Slijedeći dan Šarmer me zvao na piće, radi isprike. Ispričao mi je malo situaciju i tako, hto je da se mi nastavimo viđati. Hm...pristao sam uz dozu rezerviranosti. Dva dana smo se lijepo zabavljali, uživao sam u njegovu društvu. Nismo spavali zajedno još, nisam još bio spreman vjerovati mu. tADA JE DOŠLA SUBOTA. Dočekao sam ga nakon posla. Bio je umoran. Nije mu se dalo ići s nama van, išli smo u Rupu, ali mogli smo na cugu zajedno. Otišli smo do moje frendice. Tamo ga je atmosfera ponijela i odlučio je ipak s nama otići u Grotlo. Šmrch.
Koja greška.....tu večer je pokušao napraviti budalu od mene....otišao je s drugim, trebalo je biti da ja ne skužim, naravno da sam ga odmah prokužio, bilo je previše očito, barem meni... Odmah sam mu rekao da ne treba praviti budalu od mene da znam da ga čeka...makar sam se osjećao više izdano nego bolno, bilo je i malo sjete i potrebe za zagrljajem ipak nisam dopustio da me nešto tako pogodi...uzracionalizirao sam situaciju i nastavio dalje

ima jedna čudna stvar koja mi se dešava...u mojoj famili često se dešavaju sukobi oko gledišta na neke stvari, događaje i sl. gdje ti sukobi imaju tendenciju prerasti u svađu dokazivanja tko je u pravu... no uglavnom dovoljno da prestane svađa i da se situacija smiri je da ja počnem pjevati..to su primjetili uglavnom svi pa se često desi da mi brat ili sestra pitaju odjednom kako ide neka pjesma...čudno ali dosta smirujuće...nemam niti najmanje glasa za pjevanje i grozno me čuti što mogu potvrditi svi koji me znaju "Lijepo pjeva, ali grdo ga čuti" a ima tako umirujući učinak na moju familiju...

" Ali kao "odrasli" mi ne možemo uzeti sebe preozbiljno. Potrebno je uhvatiti se za one životne niti bez obzira koliko luckasto one djelovale, jer ponekad bi one mogle jednostavno biti takve, lockaste poput pjesme o javorovom sirupu "

"Potrebno je ne samo sjediti tamo...treba i napraviti nešto "
check out the mp3

"Ako znate da ispod sebe imate sigurnosnu mrežu, koliko visoko biste skočili? A što ako je nema?"

Postoji taj strah od neuspjeha što me progoni poput razjarene životinje na planinskoj cesti... malo nesigurnosti koja se nakotila nepostojanošću i manifestirala se kroz strahove i brigu. Ovaj tjedan , ipak, shvatio sam nevjerojatan osjećaj ispunjenja koje dolazi nakon što krenete glavom kroz zid u nepoznato. Bacio sam samog sebe u kliničko iskustvo s malo razmišljanja o riziku ili sramoćenju. Phew...koja promjena. Uvijek sam vrloo dobro spoznavao i znao rizike prilika za razvoj koje sam propustio i nisam bio sposoban uživati u prilikama koje su mi dopustila da pokažem svoje sposobnosti. Pa, zabrinutost je bila više nego jedna šansa, jedna prilika više koja se više neće ponoviti i koju ne mogu vratiti. Ne želim više biti takva osoba. Želim da svaki moj promašaj bude jedan položeni kamen na putu do uspjeha... želim nastaviti dalje kao rad u tijeku
" WORK IN PROGRES" -
" Usredetočimo se na skok, ne na mjesto gdje skačemo"

Oh bože...amen... ovaj petak je bio daleko od nezaboravnog po svojoj jednostavnosti i gluposti, da ne spomenem čudnovatosti...Ovaj petak sam se zaista trebao potrošiti i iscrpiti plesanjem do iznemoglosti jer to je jedna od rijetkih stvari koje me opuštaju i čine tako sretno smirenim- iscrpljivanje do iznemoglosti,to jest...Uglavnom, sve je počelo dogovorima gdje bi večeras, a gdje, a gdje, ne želim uopće se doticati Grotla (the Rupe iliti Globala), stoga najednostavnije pitam frenda hoćemo se napiti i napušiti - može, pitam brata za travu...superiška :). Onda još pozvah i jednu tako super curu, tako mi je jebeno zabavna i pitam nju hoćemo večeras van na Jarun ili negdje, da se nacugamo i napušimo ko stoka, frend možda nabavi trave, javit će veli, ali ona svega toga ima tako da ne brinemo...I našli se mi tako što smo zakrčili promet na savskoj nakratko hehe, tada je Di pitao da nazove brata jer mi brat ima hašiša, a on je kao jači i teže zamjetljiv, rekoh mu da ne znam ali zato je frendica rekla da ne treba da ona može smotati maricu samo trebamo uzeti rizle...može i opet zaustavismo promet na savskoj hehe da uzmemo rizle...ona je već bila napušen...ab.fab.- nastavak kupismo litru vodke i odvratno tonic schwepssa (nemojte ga piti sa votkom...bljak, zbljuv)...došli na jarun...smotali rizlu u autu hehe...pocugali malo votke..doslovno sam popio tri čaše sa schwepssom, a jeo prije...što se pokazalo kao odvratnost jer je ta kombinacije bila odvratna...sjeli smo si na jarun i zapili rizlice, razmjenili šat i nakon toga sam si legao i rekao drugima da gledamo oblake i kak me jedan podsjeća na oisak stopala, što nitko od nazočnih nije primjetio, grr...mrzim kad nettko ne pimjećuje stvari koje ja primjećujem...aaa...hehe...bilo je fun ali nakon drugog šata stomak je bio odvratan zbog onog miksa s votkom pa sam si lijepo dva prsta u usta i ajmo van...nakon toga bio sam spreman i oran za nove pobjede...hehe dalje smo se gadno napušili, rasplesali, obišli jarun itd itd...budem kasnije ostatak još ispisao...malo je teško ovak na predavanju

hentam....danas mi je dan počeo nakrivo...joooj...sam kad se sjetim ujutro što je bilo....
početi ću raditi u McDonaladsu...odvratno...mrzim one njihove uniforme, nemreš belivat koji loši materijal i način odnošenja prema tome....cccc...kada sam primio zamotane hlače ja ih odmotam a ono katastrofa...sram me biti u njima, i ona njihova odvratna košulja....čovjek bi pomislio da jedna tako ugledna kompanija sa iskreno rečeno jako puno love, bez obzira što se ovdje radi o franšizi, nije mogla si priuštiti bolju odjeću za vlastite radnike...a pazi stoke, nemojte slučajno nahraniti vlastite radnike....čovjek bi pomislio da će im biti dan barem jedan ručak, makar i najjeftiniji burger....sramota... onda je još počela padati kiša, vrijeme ošugavilo, a prokleti tramvaj je bio prepun ljudi i svi smrde na znoj i ja sam smrdio na znoj od trčanja na prokleti tramvaj koji se očigledno po gradu vozi radi sebe a ne nas ljudi koji plaćamo pokaze i karte...ne spominjimo neugodne bake i djedove u tramvajima koji se zbilja znaju okoristiti svojim godinama ne samo u zauzimanju stolaca...bijedni i ogorčeni ispuavaju se na nama mladima...smrch
Kad smo već kod pristojnosti, hodam sa frendom kraj lisinskog niz onaj puteljak i iz suprotnog smjera naiđe cura...ja se nisam mogao pomaknuti niti uzmaknuti zbog poradi društva čovjeka sa strane, a ova kravetina ni pet ni šest nego ona mora puteljkom da ne bi umazala svoje jebene cipelice ili kurčeve štikle i ni pet ni šest nego direkt kroz mene da će...moj bože koja neprostojna stoka na cesti danas hoda....žene...ako ih je Bog i stvarao nakon nas i da budu nadomjestak nama, zašto onda postoje pederi i zašto su onda one tako nedovršene...?

Ne...danas mi je malo dosta o mojim problemima, pa ću malo o ovom stupidnom ispadu VIP-a...
Iskreno, zaprepašten sam kretenoidnošču koji jedan, sada u obrani GSM operater, u bojazni od starih i nadolazećih novih se usudio, ne dapače udostojio se na jedan ovako javan način obezvrijediti nas korisnike za koje oni rade, krajnje nonošalantnom glupošću, koju su btw oni počinili sa svoje strane, u proceduri nejasno definirajući neke parametre. Zaista čemu onda njihovi snažni pravni timovi, IT odsjeci, managering i sl. Nije da su možda oštetili nas korisnike baš toliko jako, dapače mi nećemo sada na to trošiti naše bonove i pretplate, ergo nećemo uzeti bon prije, nećemo platiti veći račun, što se očituje više u njihovom financijskom izvještaju nego našem. Čak štoviše ovime je samo dokazano da ljudi na takvim mjestima nisu sposobni profesionalno odraditi svoj posao. Umjesto da se putem manjih konzultacija i kratkih pregovora ovakva situacija riješi efikasno, brzo i na afirmirajući način za budući rad postavljajući presedane kroz dobru volju u takvim slučajevima, odlučena je jedna ovakva protumjera nedostojna njih samih, ukazujući na njihove propuste i greške. Mislim si, nije valjda da su očekivali pozitivan feedback, ma hajdete VIP momci upravo ste uprskali ovakvom akcijom i mene malog korisnika uspjeli ste nagovoriti da se još uvijek strpim sa T-mobileom, ne da su nešto bolji od vas, samo, pokazali su malo više osjetljivosti u ovom slučaju, ali kako vi najbolje kažete najvažnija je "SNAGA KOMUNIKACIJE" ...

Vrijeme lagano teče, znate onako dan za dan. Mislite kako život utječe na vas, kako vas pritišću problemi...a onda opet to možda i nije problem nego vaš osobni stav prema toj situaciji...možete ju doživiti pozitivno ili negativno. Uglavnom ih doživljavamo prvo negativno i potonemo...kažu da tada ljudski mozak gubi vezu sa stvarnim svijetom, da određeni dio mozga blokira tijek misli i da zato nastaje depresivno ponašanje, tek kad ponovno odblokiramo tijek vraćamo se u normalu, odnosno sposobni smo riješavati probleme racionalno. Hm...romantika zna biti zajebana stvar....ja vise mogu biti romantičan za druge i drugima predložiti super ideju, nego sebi...grozno....moje ideje za mene jednostavno traže previše vremena, prostora, financija,osoba...itd.......
Ja sam sjeban u ljubavi na dvije strane, zaljubiti se u dvije osobe istodobno je bolno....voljeti još bolnije...a najbolnije od svega da netko mora ostati povrijeđen u svemu tome, jedna osoba i ja...netko mora, ja znam koja, i tako mi je teško pri srcu znajući kakve odluke moram donijeti...kap što rekoh romatnika je zajebana stvar, zaljubljenost zajebanija, a ljubav e to je tek čisto sranje...