Drain Facts - homo prefiks

Danas sam bio sa bivšom curom na ručku... Bilo mi je čudno i strano...Deu sam upoznao prije par mjeseci na Rainbow partyu(odmah možete pogoditi kakav je to party)....super smo se zabavili i čudno upoznali...plesali smo kao da nitko ne gleda...uglavnom nakon mjesec dva sreli smo se ponovno na Futurescopeu. Tada sam vodio i svoju mlađu sestru. Ona je bila samnom u Grotlu(Rupi itd), uvjerena da sam...
ma nastavim kasnije...ne stignem sad...
evo...vratih se završiti ovu priču...bila je zaista slatka, bila je pametna i uživala je u svojoj kreativnosti... samo jednom mi se žena toliko svidjela poput nje...
sreli smo se ponovno na partyu u OTV-u(Boogaloo) haha...ona mi je prišla i rekla riječi koje su me otopile...rekla samo jednostavno da sam joj sladak i da joj se sviđa (zar nešto više treba nekomu reći kada želiš prići), pitala me je da li sam stvarno****, rekao sam da nisam potpuno (svidjela mi se), tada sam još bio u emocionalnom previranju nakon raspada jedne duge veze i jedne 3-mjesečne... imao sam tu potrebu da me netko zagrli, poljubi, zavoli...pristao sam na sve da bih se osjetio zaštićenim i voljenim... zabrijali smo tu večer...pomalo se viđali...zaljubio sam se u nju, nisam mogao vjerovati, ja sam se opet zaljubio, i tu u ženu...ali život katkada vas vraća na pravi ili ispravlja na krivi put...nismo se mogli viđati previše...ja sam radio, išao na faks, imao treninge dolazio bih kući tek oko dvanaest navečer, zbilja je bilo teško da se vidimo, jednom tjedno...šmrc...razlog prekida veze prije sa D-om je bila nemogućnost da se vidimo često.......ja sam zbilja za policu na zidu i da me se tamo drži i ne pušta jer jedino tako me mogu zadržati...
no da nastavimo storiju o putu ka prekidu...zbog posla nismo se viđali često, a onda još rijeđe odnosno dva tjedna se nismo vidjeli...zvala me za vikend van, slagao sam da ne mogu da nemam love.... što da kažem imao sam plan ići u Grotlo sa društvom, a nju nisam sada mogao zvati..bilo je kobno...jedan njeni frend je bio tamo i unatoč tome što sam znao da je tamo, u polupijanom stanju sam njemu u inat(bio je tetka) zabrijao sam s jednim dečkom ispred njega, znajući da me vidi i da me gleda.... koja sam ja svinja... od čovjeka...kada sam se vratio sa puta i javio joj se da je gotovo sa poslo, ona je samo poslala poruku da joj je drago da je gotovo, da imam slobodnog vremena sada i da je i s njom gotovo...srce mi se nije rasplakalo odmah, poslao sam joj samo još par poruka isprike...htio sam da mi se vrati ali nisam joj mogao sve reći, nisam jer sam se bojao da ju opet ne povrijedio...bila je prva nakon svega u koju sam se zaljubio....nisam plakao izvana ja nikada ne plačem... žao mi je Dea...oprosti mi...želio bih te opet poljubiti... stvarno mi je žao....

Mislim da sam se zaljubio, tako mi vrti glavom, kao da ga volim. Bilo je prekrasno za tu jednu noć, tih par sati provesti s njim. Nismo spavali zajedno, ali bilo je lijepo osjetiti njegove usne. Znam da je bio pijan i da me je onda htio, samo se bojim da kada se otrijezni da me više neće htjeti. Možda je to samo prolazno, ali ne bih htio jer mi se tako užasno sviđa. Znam da ima dečka, ali na moru, imam i ja, dečka koji mi je lagao...Kako bih volio da me zagrli i poljubi, kako bih ja volio njega zagrliti i poljubiti. Cijelo jutro mislim na njega i pretužan sam što sam sinoć morao otići, kako bih volio da sam mogao ostati, a možda je bolje da sam otišao, nadam se da će mi i on i sudbina dati drugu šansu. Ja ga tako želim zagrliti, želim ga vidjeti...Kad bih samo to mogao dobiti. Ovo jutro je zbilja čudno, želim ga....

IPAK SE NISAM ZALJUBIO PROŠLO ME :)

ovih dana me opet grijesi prošlosti stižu...sada nemam vremena o tome pričati...budem vam sve rekao čim sjednem za komp sam....netko me želi rastaviti sada kada me Z najviše treba...A je u pravu, jesam ga prevario, i nisam dobar za njega, ali ga ne mogu napustiti..previše ga volim, ovisan sam o njemu....
jedini razlog zašto sam ga prevario je bio zato jer me ne zadovoljava u krevetu, a ako u seksu ne štimaju stvari, teško je...kriv sam priznajem...i patio sam zbog toga, patio sam zbog spoznaje što mi znači Z...i opet smo zajedno, a on će otići...tako brzo....od mene...a ja ne mogu to spriječiti.....i želim biti uz njega to kratko vrijeme što mu je preostalo, dati mu svu ljubav...pružiti mu je, tješiti ga, biti uz njega u teškim treuntcima jer on sada treba to...šmrc...a A me je napao, opet, govori mi da nisam dovoljno dobar i da će mi to dokazati i pokazati Z-u...
molio sam ga da se strpio dok on ne ode, pa nek se onda iživi na meni, neka me ocrni najviše što može ja se neću braniti, ne mogu i ne želim...
opet sam sinoć povraćao i zbog tebe i zbog sebe, žao mi je....nisam ti to rekao, ali opet sam počeo povraćati prije mjesec dana Z...bojim se za tebe....volim te...plačem zbog tebe u sebi, ali na mom licu nećeš više vidjeti suze....
kakve prijetnje i planove osvete mi je uputio na današnji dan A...osoba koju nikad nisam upoznao, koja mene nije upoznala, koja me zna iz viđenja samo...možda sam zaslužio sve to, samo ga molim da se strpi dok sve ne bude gotovo... samo ga to molim, ne želim da Z pati, ne želim da ga išta i itko povrijedi, pa tako niti ja....moj grijeh je prevelik i neoprostiv, sve što mi se dogodi zaslužio sam, OPROSTI MI Z...za sve molim te.... premlda sam još i nisam shvaćao pogreške koje sam radio, ja tek sad rastem....oprosti mi....

Ovi retci napisani su još prije dva ili tri mjeseca u mojoj osobnoj bilježnici tuge i sreće, nešto poput neradikalnog i nekontinuiranog dnevnika, rijetko s datumom i pisano po stranicama gdje se otvori... Svi smo mi to prošli bili mi str8, gay, bi, tranzi i ini...

"Nekako mi je zazimilo i zaspavalo mi se, razmišljam o Z-u i što ima s njim..da je on moja kazna i otkup bio dok sm ga gledao s drugim, a opet ja sam u isto vrijeme bio s njim. Bili smo potrebni jedan drugome i ostali smo zajedno, vratili se jedan drugome, dogovor je bio da nitko ne zna za nas, on će ostati sa njim, a ja ću čekati... Pada mi na pamet božija zapovijed "Ne poželi ženu bližnjega svog"..heh koliko god ovo odgovaralo biblijskom opisu... - jesam li zgriješio kršćanski, protiv sebe i svojih principa ili protiv društvenih normi...
A onda se sjetim i D-a, dečka koji je trebao biti moj spas od Z-a, a onda me i on napustio i opet sam završio tamo gdje nisam želio, povrijeđen, sam, u spirali negativnosti i žegajuće ljutnje i osjećaja da nemam što ponuditi nekome kada me tako odbacuju... ¸Z-je bio moj prvi dečko, bili smo zajedno više od godinu dana kad je on odlučio reći dosta...D-a sam upoznao mjesec dana kasnije, hah išao je samnom na faks....koja koincidenija...//ali o svemu tome više u drugim blogovima - komentar izvan dnevnika //...
završio sam na početku sa Z-om, opet...kako...koji su to osjećaji koji me pokreću na taj način da se ponašam nekonzistentno sebi, nedoslijedno...što je gotovo, gotovo je - uvijek si tako govorim, zašto sad radim ovo s njim... patnja, bol, ljubav...
Osjećam se bijesnim, jer se želim zaljubiti u nekoga u nekoga drugog, u nekoga kome ću se i ja svidjeti također, tko bi želio provesti vrijeme samnom, dugo, dugo samnom....nema savršenstva i ne tražim ga, ali bojim se da otupljujem na sve više na osjećaje, da ne znam kako voljeti, kako uzvratiti ljubav, i da neću naučiti prije nego što nestanu u potpunosti.... toga se bojim ali...

ALI JA I ŽELIM BITI BEZ EMOCIJA KOJE MOGU POVRIJEDITI!!!!
ŽELIM BITI POPUT LUTKE BEZ OSJEĆAJA!!!

U sjećanje mi dolazi prvi poljubac sa curom, prvi pravi poljubac sa curom. Prvi je bio dječiji, nije značio ništa. Drugi je bio razarajući. Digao sam ju na kukove, naslonio na zid, jednom rukom ju pridržavao, drugom je uhvatio za stražnji dio glave i ljubi od vrata prema usnama i tamo ju tjerao da čeka i da sama traži hvata poljubac. Za nju je bio to intenzivan, jaki osjećaj dok sam ju tako pritiskao uza zid i ljubi. Rekla je da nikad u životu nije doživjela takav poljubac, a meni...meni je bio samo malo bolji nego ostali, nikakvi osjećaji ništa...to je samo bio još jedan pokušaj uvjeravanja i zavaravanja. Ona se zaljubila, a ja ja sam ju povrijedio na najokrutniji način. Spavao sam s njom i odbacio je...plakala je, ridala, ništa nije pomoglo niti jedna emocija nije postojala u mojem srcu za nju. Zamolio sam je samo da se ujutro u školi ne ponaša ludo i da ne pravi nikakve scene, što je bilo bilo je, koristili smo zaštitu i to je to. Kupi se iz kuće. Dobro ne baš da sam joj tim riječima rekao, ali bio sam užasno okrutan i bezoosjećajan.
Opet me tada počela hvatai duboka depresija. Tada sam se samo zezao. Znate, imam balkon u zgradi i onda bih radi dokazivanja hrabrosti i glupog lažnog mišljenja da ću otkriti novu sliku svijeta penjao se sa druge strane ograde i staja na malo rubu gledajući prema dolje i bojeći se da ne padnem. Tako sam se opet popeo s druge strane ograde i gledao dolje i ništa...ništa se nije desilo. Naprotiv samo me podsjetilo da su mi starci uplatili zadnju ratu za maturalac. Grozno, dolazi maturalac a ja sam katastrofa bio, svi ti treninzi su učinili da se osjećam još teže nego što jesam, pa sam odlučio otići na dijetu. Malo jaču dijetu.
U početku sam počeo još jače trenirati, zatim sam dolazio kući pa bih morao nešto pojesti. Nakon 10 minuta odlazio bih u wc povraćati to što sam pojeo. Razmišljao sam: "10 minuta je dovoljno da želudac razgradi i uzme što mu je potrebno, sve ostalo van". Zapravo sam se htio svidjeti jednom dečku. Bio je presladak. Imao je curu. Grozno. Znato onu ili su straight ili su zauzeti. Ovaj je bio oboje. A treniro je košarku, unatoče svim svojim manama u visini. Bio je sladak i presladak.
Drugi korak je bio ne unošenje krute hrane. Nakon početnog stadija povraćanja, mjesec dana sam kupovao samo sokove kojima sam gledao kolika je energetska vrijednost, svaki sam pomno proučavao i tražio koji ima najbolje omjere ugljkohidrata i kalc. I dalje sam navečer povraćao kada bih nešto pojeo. U mjesec i pol dana izgubio sam 13 kila. Tri puta sam pao od slabosti. Ponekad je bilo par sekundi kada bi mi se zavrtilo u glavi i kada bi mi pred očima plesale crne točke, ali nisam htio prestati. Ne dok ne odemo na maturalac. Najbolja prijateljica je primjetila da i pod odmorom idem u wc ako nešto pojedem. Zamolila je mog prijatelja da ode za mnom u wc i da ako povraćam da me spriječi. Ironija je bila da sam volio pojesti burek i taj dan kada ga je ona zamolila pojeo sam burek koji je bio pokvaren. Otišao sam na wc ovaj puta opravdano povraćati, ali mi on nije dao. a želudac me bolio, dok nisam završio sa treninzima navečer nisam povraćao, patio sam se i mučio samog sebe.
Inače za mturalac smo išli u Španjolsku. Znate već rutu.
Taj prijatelj koji je pazio da ne povraćam u wcu je bio moj najbolji prijatelj u srednjoj. Katkada bi prespavali jedan kod drugoga. Nije mi bilo ugodno to. Morali bi spavati na velikim bračnim krevetima a on je imao tako dobro tijelo. Noću nisam mogao spavati do neko doba, već bih se pravio da spavam i da se u snu okrećem uvijek tako da njega dodirujem. Imao je tako dobre noge i guzu. Trenirao je nogomet. Dizao bih se iz kreveta i odlazio bih u wc baciti drkicu samo kako bih mogao već jednom zaspati jer me to izluđivalo ležati kraj njega i željeti ga, a ne moći mu to reći ili pokazati. Zamišljao sam kako ga ljubim, kako vodimo ljubav...a bio mi je najbolji prijatelj, danas mi je samo školski frend kojeg rijetko vidim i koji nikad nije saznao za mene bar ne još...sada više mi nije niti zanimljiv niti nešto posebno bila je to samo prijateljska bliskost na trenutak...

Heh...kad se sjetim samo kako sam imao druge brige do prije 3-4 godine...Bila je škola i treninzi i općenito samozavaravanje. Još i danas se bojim sam sebi reći da sam homoseksualac, a što radim upravo - pišem ovaj blog sa ovim riječima koje nose prefiks homo bojeći se da me netko ne skuži što radim, jer upravo odrađujem svoju praksu, a dva su čovjeka meni iza leđa...smiješno, ironično u životu. Ne znam njihov stav, ali niti ne želim saznati. Prevazići strah od toga da ćete biti istučen zbog svoje homoseksualnosti ili odbačeni i gledani s gađenjem zbog svoje seksualnosti je pa više manje zapreka u životu tu i tamo...ali nemojte si umišljati da su svi pederi tetke koje se ne brane. O ne, nikome nikada nisam ostao dužan niti šakom niti jezikom. Tko je mene napao zajedno je samnom stradao.
Na početku sam spomenuo školu. Da malo stavimo u vremenske okvire, danas imam 20 godina, tada sam imao 16-17. Počeo sam razmišljati o dečkima i curama. Izlazio sam sa curama, štoviše bio sam uvijek okružen njima i često bi se i zanimale za mene. Samo kako sam se više približavao maturalac to je u meni više rasla želja za dečkima. Znao sam to od 2 razreda srednje, već tada sam znao što sam samo sam nijekao sam sebi. Govorio sam si to je samo faza proći će, ili ma ne zabrinjavaj se svima se to dogodi. Slušao sam svog oca i svoju majku kako pljuju po pederima. Slušao sam oca kako govori kako treba poklati svu tu stoku, slušao sam mamu kako govori da to nisu normalni ljudi i da ih treba smještati u bolnice i liječiti. Povlačenje....od roditelja znači ne mogu očekivati niti malo razumijevanja i podrške, niti tražiti savjet...sjećam se da sam taj dan kada su to rekli učvrstio svoj zavjet da nikada neću plakati, jer muškarci ne plaču. Držao sam ga se već 4 godine i danas mogu reći da je prošlo već 8 godina u kojima sam samo jednom pustio suzu, i to zbog muškarca koji je otišao.
Opet sam malo odlutao. U školi sam se počeo povlačiti u sebe, na čudan način. Izvana sam pream svima bio živ, energičan i super kominikativan i zabavan, ali nitko nije mogao doprijeti do mene. Nisam dao dizao sam zidove na vlastite emocije kao manijak. Postajao sam depresivniji iz dana u dan. Nisam s nikime dijelio svoje tajne ili misli. Moj jedini izlaz bili su treninzi. Intenzivni, što naporniji treninzi u što više sportova, što manje vremena za sebe, što veći umor. Teretana, tae-kwan do, košarka, rukomet, odbojka. Svaki dan poslije škole trening, jedan za drugim. Potpuna malaskalost i iscrpljenost organizma bilo je jedino zbog čega sam se osjećao dobro. Mišići su počeli rasti, pločice se pojavljivati, snaga...samo mi je to bilo važno.
Proklinjao sam sudbinu, sebe što nisam znao kako nebiti peder. Odvratno sam mislio o sebi kao o osobi. Gadio sam se sam sebi. Htio sam pričati s nekime o tome, ali baš s nikime nisam mogao. Nikoga nisam puštao sebi, čak niti sestru. Zaatvarao sam se u sobu kad bih bio kod kuće i održavao nikakvu komunikaciju sa ostalima. Navečer bih onako iscrpljen išao na internet gledati muškarce, ponekad bih otišao na chat za bi&gay populaciju, ali kad bih ušao u sobu pobjegao bih...tada još nisam bio spreman za to, ili bih uzeo Penthouse koji mi je vlastiti otac kupovao i tada bih razmišljao samo o muškarcu na slici... gadio sam se sam sebi ali nisam si mogao niti želio pomoći....Zar itko može pomoći?