|
...pišem, gle čuda, novi post. Ovih dana totalno ništa ne radim. Ništa. Tako da mi je pisanje posta zaista velik izazov.
Prvo, bio sam na moru! Od nedjelje 15.7. do četvrtka 19.7. Bilo je dobro. Bila je još i tetka Ljuba s familijom. Pa je bilo zabavno. Pocrnio sam jedva zamjetno. Premda sam bio na plaži od 11.00 do 21.30. Svega nešto malo crvenila koje je prošlo nakon 1 dana. Užas. Totalno ne mogu pocrniti!!! Ma.
Onda sam se u četvrtak, 19.7 navečer vratio s ravnateljem kući. Pa sam sutradan išao u Hrašćinu, Zagorje na Susret esperantskih pisaca. Puno pisaca je bilo: 3. Iz Rusije Mihael Bronstein, iz Poljske Tomasz Chmielik, inače profesor moje bivše profesorice iz njemačkog i esperanta i Spomenka Štimec, tajnica Hrvatskog saveza za esperanto i međunarodno poznata esperantska književnica. Mislim barem da su to bili svi. Ma, uglavnom, bilo je još puno drugih ljudi. Iz Rijeke su došli Boris i Emil i jedna jako simpatična bakica Adela (koju ovim putem pozdravljam). Pričala nam je svašta, kako ima unuke, jedan je apsolvent, drugi maturant. I da smo im mi baš slični zvrkasti. =) Učila je ruski prije pedeset godina, ali ga se jako dobro sjeća pa mi je pomogla kad me Marko tražio neke izraze na ruskom (nije baš za javnost; on je bio na moru u to vrijeme pa...). Jako simpatična žena! Upoznao sam Đivu iz Dubrovnika (pozdrav ako čitaš ovo), super tip i Anu iz Osijeka (pozdrav!) odlična cura. I Josipa iz Dugog Sela (pozdrav i tebi!). I tak. Nas četvero smo se zabavljali dok su starčeki slušali predavanja. Hodali okolo po poljima ko izgubljene ovce i sl. A inače bili smo smješteni u Spomenkinoj kuriji, koja je inače bivše vlasništvo baruna Kušlana. Uglavnom, zabavna priča koju mi se sad ne da pričati. Možda neki drugi put. Teško. Dakle, onda smo išli u neku barok-kičastu crkvu pa nazad pa su imali koncert Mihael i Hana iz Poljske. Baš super, u mirnoj zagorskoj noći pod zvijezdama slušati koncert na gitari. Onda je došao moj tata pa se sat vremena nije mogao pomaknuti kak mu je lijepo bilo. Ah!
Pa sam nazad na more u nedjelju, pa do ponedjeljka. Bilo je super. Bio je tamo jedan mali mačak, star tek dva tjedna ili slično, pa smo ga uzeli k sebi. Čudno, moja mama je najviše navijala za njega! Ona koja mrzi životinje! E pa, sad ih je zavolila! Ja ga zovem Simfonije. Ali samo ja, ostali jednostavno Micek, Mica, Maca, Muca, Mic. I moj tata ga zove Tomo. Ma bravo, jadna životinja. Ima 500 imena. Ah! A smiješan je jako! I sladak. A mucica!!!!!!! Stavit ću ga na Jubito. Uglavnom.
Totalno su izmjenili sve i jednu tramvajsku liniju!!! Hvala Bogu, znam ih, al svejedno, sad je malo teže doći recimo u Utrine. Ma. Uglavnom, saznao gdje su nestale 10 i 16!
16 je vozila još prije rata od Črnomerca do Zapruđa (ili Sopota? ma) preko Savske i Avenije Dubrovnik. Ukinuta je zbog nedostatka vozača (jer su otišli u rat), a uvedena je autobusna linija broj 1xy na istoj relaciji pa nije ni potrebna tramvajska. 10 je vozila, više se ni ne sjećam otkud, do Borongaja. Postala je nepotrebna jer su došle druge tramvajske linije (tipa 6, 3, 11). A ona nesreća što se dogodila oko 11 sati 31.10. '50-ih godina prošlog stoljeća na Mirogojskoj, to je bio tramvaj broj 13. Da, da, tad je još pruga išla tuda. Uglavnom, pošto je strmina tamo, tipa, velika, tramvaj je izletio iz tračnica u zavoju. Poginulo je 20-ak ljudi, ozlijeđeno 30-ak. Tad je 13 ukinuta i pruga više nema tamo, al mogu se vidjet tramvajski stupovi. (13 je vraćena 1996. na sadašnjoj, tj. onoj prije radova, liniji). Uglavnom, postoji ono što ja volim zvat urbana legenda o tome da ako određenog dana u godini (vjerovatno Noć vještica - pa halo?!) čekaš tramvaj na Mirogojskoj na jednoj od starih stanica sa starom neponištenom kartom, možeš ući u tramvaj broj 13. Gle čuda, duhovni tramvaj! I onda se vozaš okolo sa, gle čuda, duhovima! Ako sjedneš u smjeru groblja, pa, ne znam šta se desi. Al pošto je Noć vještica a ti se voziš u duhovnom tramvaju punom duhova, broj 13 k tome, prema groblju, izgleda dosta... Veselo. Uglavnom.
Vrhnje. Jako zanimljiva riječ. Skužio sam kako je nastala kad se vozio autom na dionici između Dugog Sela i Sesvetskog Kraljevca. Vrhnje se proizvodi tako da se u mlijeko dodaju neke bakterijekse kultur, bar mislim, i uglavnom, pokupi se s vrha ona krema koja nastane. Dakle, pošto se kupi s vrha, vrhnje! Također za riječ vučjak. Vučjaci su, gle čuda, psi. Obično kad kažemo vučjak podsjeti nas (bar mene) na aljaškog malamuta (ili njemačkog ovčara, al to nije bitno). Poznato je da ti psi (a.m.) vuku saonice. Dakle, pošto vuče, vučjak! Zanimljivo...
Hm. Bio sam u kinu s Valjkom (zaboravih spomenuti, i on je svratio u Hrašćinu na par minuta). Gledali smo HP i Red Feniksa. Dobar film. Daniel, Emma i Rupert su, kao i obično, blistali u svojim ulogama. Film je puno bolji od 4. dijela koji je bio totalno stisnut. Al nema veze. Sad bih se mogao raspričat naširoko al ne da mi se. Možda drugi put. Teško.
I gledali smo Matea i ja Hostel 2. Ona ga je predložila, ona je navaljivala dok sam ja htio Die Hard 4, i ona se prepala i zgadila si život ko nikad prije. Recimo da izraz "cak-cak" govori sve. Zanimljiv film, sve u svemu.
I mislim da je to sve. Ili ne. Dobio sam nove klavijature još daaaaaaaavno, al nisam pisao o tome. Dobre su, Casio (ahaahaaha). Dosta često sviram na njim, barem ono što znam. Zasad znam Good Enough (ne baš cijelu, oko 65%), zatim Ever Dream (cijelu), My Immortal (parcijalno) i još par drugih. Trudim se, to je bitno!
Dorotea je na moru. Rekla je da će mi poslat note nekih pjesama. Hvala!
I sad stvarno je sve. Jedva čekam da izađe Dark Passion Play. Odlučio: kupit ću original! Da, da... Al prije toga ću ga skinut s Interneta, tj. već jesam, al s onim iritantnim "You are listening..." Ma, nema veze. Do sljedećeg puta, pozdrav!
|
