subota, 12.01.2008.

Je li...

Napokon novi post! Iako ne znam šta i koliko će bit od njega. Uf, ima previše toga što se dogodilo od prošlog posta, pa da eto počnem.
Sretna vam svima nova 2008. godina! Želim vam puno zdravlja, sreće, ljubavi, vjere i nade! Ne dajte ružnim sitnicama da vam unište dan jer su to samo, je li, sitnice. I dobro se provedite!
Dakle, što je bilo u školi od početka godine:
Pa, kao prvo, upisao sam se na ninjutsu. I bilo je jako dobro i zanimljivo na njemu. Kažem bilo jer više ne idem na njega. Išao sam možda 2 mjeseca i naučio sam dosta, npr. šuljati se kao pravi ninja, dosta stavova, udaraca, ovog, onog, ali sam onda zbog problema s ramenom bio prisiljen pauzirati neko vrijeme; nakon pauze, što se može samo meni dogoditi, bio sam prelijen da nastavim, što mi je zaista ogromna pogreška jer se i te kako želim baviti tim, što sam shvatio nedavno, ali je sad već malo prekasno da se vratim; uostalom, napravio sam si hrpu novih obaveza (o tom potom) tako da ne bih ni imao ni vremena za treninge (ovo je, naravno, samo pokušaj utjehe jer bih imao i previše vremena koje inače provodim ljenčareći; ovo je zaboga bar nešto korisno!!!).
Dalje, bili smo jedan vikend u Sloveniji na rođendanu Martine i Mirjane (ovim putem ih pozdravljam, iako ne čitaju ovo). Bilo je dosta ljudi, poznatih i nepoznatih: Matko i njegovi iz Velenja, Marko također iz Velenja, mi, tamošnji župnik, tetka Ljuba i tetak Željko, ma još netko je bio, znam.
Bio sam kod bake dosta puta.
Hm, što još...
Pa, bio sam pozvan na pripreme za Olimpijadu iz kemije (u daljnem tekstu: IChO), što sam, je li, i prihvatio, te je prvi krug priprema bio zadnji tjedan škole, uglavnom na PMF-u, iako jedan dan na Farmaciji. Bilo je zaista super, ide nas 17-ero, većina ih je iz V. gimnazije, naravno =) Radili smo zaista puno toga, od NMR, preko kvantne kemije i fizike te anorganske do svemoguće Organske Kemije (veliko iz poštovanja) koju smo, eto, imali većinu vremena i koju sam najmanje od svega zapamtio iz jednostavnog razloga što je jedna A5 bilježnica ispunjena samo njom. Aha, i sve bih to trebao naučiti do preksutra, kad počinje novi krug priprema. Ovaj traje, hvala Bogu, tri dana, jer premda je sve to bilo zaista zanimljivo (a i korisno), u petak nitko nije normalno funkcionirao te, shodno tome, ništa niti zapamtio. Nadam se da ću i stići to naučiti jer pišemo kolokvij u utorak =)
Aha, i ne nadam se da ću proći na Olimpijadu, da se zna. Barem ove godine. Sljedeće možda, kad je u Camridgeu, UK. Za dvije godine moram ići na nju jer je u Tokyu!!! Ove godine u Budimpešti, tako da mi to i nije neki poticaj.
Nadalje, za Božić sam dobio Dark Passion Play na dar od Tomee! Hvala!!! Mogu reći da je dobar, iako je pun bijesa i mraka koji je najizraženiji na početku, da bi se dalje prema kraju albuma smirio i koji je izmiješan sa melankolijom i tugom u nekim pjesmama ili pak čak sa srećom ponegdje. Sve u svemu, dobar album. (Premda su mi raniji bolji.)
Hm, još je toga bilo, a što sam zaboravio napisati. Ah!
Pa, u školi je sve dobro. Još uvijek sjedim na istom mjestu kao i od petog razreda :) Ocjene su dobre, mislim da sam prošao s 5, iako ne znam prosjek jer me nije bilo zadnji tjedan u školi pa ne znam tko mi je što dao. Frendovi su super, kao i inače :)
Hm, što još...
Naravno, izbori. Ma zapravo, zaboli me. Politika je, da prostite, kurva. Profesionalni nogomet također, al to nema veze s ovim. Uglavnom, bili jedni ili drugi, svi sanmo kradu od naroda i malo toga rade. I nitko, je li, ne održava predizborna obećanja, što je i razumljivo. Najbolje da se preselimo svi u Sloveniju, tamo ipak država funkcionira =)
Aha, dobio sam novi mobitel! Nokiu 5300. Jako dobar mobitel, iako sam bio zadovoljan i sa starim.
Nadalje, za Božić sam bio doma. Na drugi dan Božića kod bake i okolo. Za Novu doma isto, imali smo vatromet i sl. Bilo je OK. Gledah filmove cijelu noć :)
I onda sam ponovno išao kod bake negdje oko 3.1., zapravo na strikin rođendan, al to je sve u istom selu (ili općini, ne znam). I tako, bilo je puno ljudi, domaći, pa Lovrići, pa mi (bez mame, ona je ostala doma), pa tetka Nada i tetak Zvonko, pa Nada i Josip (i Dodo, naravno =), i Petra, iako se ona može ubrojat pod domaće :p
Pozdravljam sve! Aha, i dajem njihove blogove:
Barbara
Kiki
Petra

Hm, ne znam više što da napišem. Zahvaljujem se svima koji su me mjesecima poticali da napišem novi post! Sretno svima u školi! Nadam se da ćete se uspjeti probuditi u ponedjeljak! Pozdrav!

- 20:15 - Spread your wings ( ukupno: 17) - Dive into my colors - #

srijeda, 05.09.2007.

Eto, ...

... treba mi samo malo poticaja za novi post.
Dakle, što sam radio od 14.8.? Uglavnom isto što i prije, dakle, ništa!
Sanja je otišla u Ameriku prije 2 tjedna! U Michigan, u glavni grad, nekako na L. Uglavnom, obitelj kod koje došla se preziva kao i ona, a ženska glava obitelji se zove Sanja, dakle, dvije Sanje pod istim krovom! I nema je do sljedeće godine! Ma, brzo će to proći!
(Previše uskličnika.)
Zadnji tjedan sam maximalno iskorištavao, dakle (skoro) svaki dan sam bio vani. Ili negdje. Ili bilogdje. Uglavnom, u subotu smo išli Ivan, Tomea i ja do Avenue Mall-a; dosta je, gle čuda, velik. Vidio sam si u Peku super tenisice za 380 kn, ali o tom potom. Sve ostalo je ili teški šminkeraj ili astronomskih cijena, s tim prvo uključuje drugo, ali drugo ne uključuje prvo. =) Aha, i Algoritam ima tamo! (Neki ljudi će se pronaći u tome :p) Tad Williams je bio ovih dana tamo, potpisivao je knjige, a onda se zaputio u Varaždin i valjda Split; uglavnom, negdje u Hrvatsku. I navečer smo bili tu u Dugom Selu na Danu radija Martina; bila je Lana Jurčević, Karma, Latino, Zdravko Škender i ostale zvijezde hrvatske estrade (sarkazam, op.a.)
U nedjelju bijah doma.
A u ponedjeljak prvi dan, ujutro u 9 sati. Čitali smo pravilnik - tko ga je slušao - i sl. Pustio nas u 10 i 15. Yay! Zatim bijasmo Marijan, Ivan, Ivan II., Mate, Marija i Kristina, sestra Ivana III. na kavi. Onda sam išao s Markom (bratom, još jedna op.a.) i Mateon kupiti one tenisice u Peku, ona u Nike, a on sa mnom u Peko.
Jeste skužili da su stare 11-ice zamijenjene novima, tj. s 2100-icama?
U utorak je bilo Ja-sam-Kralj-Oluje-koji-dolazi-pokoriti -svijet-jer-sam-zao-i-zato-šaljem-na-njega- veliku-hladnoću-usred-ljeta hladno. Smrznuo sam se u onih 5 minuta od stanice do škole jer je vjetar puhao u mene dok je kiša bila padala. U školi je bilo dobro, prvaši izgledaju uplašeno i zbunjeno. Ah! Morali smo tjelesni radit bosi jer nismo imali opremu! Ma da!
Danas je isto bilo dobro! Nismo imali prvi sat, zatim latinski - Latinuša je super, radili smo tradicionalni izgovor jer kasnimo 2 mjeseca s gradivom odmah na početku. Onda blok sat hrvatskog, onda engleski, onda zemljopis. I napokon DSD! Nova profa je super! Iako je sve pričala na njemačkom, veliku većinu sam ju skužio! Aha da, Leo i ja smo otkrili novu riječ: die Robla.
"Was machst du in deiner Freizeit?
- Ich mache Robla!"
Gledah danas po 58. put Coyote Ugly. Film je super premda je pomalo fafa. Ah!
Totalno sam umoran ovih dana i želim ić ranije spavat, no! Ne da mi se pa mi se ujutro spava pa sam cijeli dan nikakav i to.
Ugl, sutra imam tonu predmeta pa mi se ne da više pisat. Pozdrav!

- 21:23 - Spread your wings ( ukupno: 54) - Dive into my colors - #

utorak, 14.08.2007.

Napokon...

...pišem, gle čuda, novi post. Ovih dana totalno ništa ne radim. Ništa. Tako da mi je pisanje posta zaista velik izazov.
Prvo, bio sam na moru! Od nedjelje 15.7. do četvrtka 19.7. Bilo je dobro. Bila je još i tetka Ljuba s familijom. Pa je bilo zabavno. Pocrnio sam jedva zamjetno. Premda sam bio na plaži od 11.00 do 21.30. Svega nešto malo crvenila koje je prošlo nakon 1 dana. Užas. Totalno ne mogu pocrniti!!! Ma.
Onda sam se u četvrtak, 19.7 navečer vratio s ravnateljem kući. Pa sam sutradan išao u Hrašćinu, Zagorje na Susret esperantskih pisaca. Puno pisaca je bilo: 3. Iz Rusije Mihael Bronstein, iz Poljske Tomasz Chmielik, inače profesor moje bivše profesorice iz njemačkog i esperanta i Spomenka Štimec, tajnica Hrvatskog saveza za esperanto i međunarodno poznata esperantska književnica. Mislim barem da su to bili svi. Ma, uglavnom, bilo je još puno drugih ljudi. Iz Rijeke su došli Boris i Emil i jedna jako simpatična bakica Adela (koju ovim putem pozdravljam). Pričala nam je svašta, kako ima unuke, jedan je apsolvent, drugi maturant. I da smo im mi baš slični zvrkasti. =) Učila je ruski prije pedeset godina, ali ga se jako dobro sjeća pa mi je pomogla kad me Marko tražio neke izraze na ruskom (nije baš za javnost; on je bio na moru u to vrijeme pa...). Jako simpatična žena! Upoznao sam Đivu iz Dubrovnika (pozdrav ako čitaš ovo), super tip i Anu iz Osijeka (pozdrav!) odlična cura. I Josipa iz Dugog Sela (pozdrav i tebi!). I tak. Nas četvero smo se zabavljali dok su starčeki slušali predavanja. Hodali okolo po poljima ko izgubljene ovce i sl. A inače bili smo smješteni u Spomenkinoj kuriji, koja je inače bivše vlasništvo baruna Kušlana. Uglavnom, zabavna priča koju mi se sad ne da pričati. Možda neki drugi put. Teško. Dakle, onda smo išli u neku barok-kičastu crkvu pa nazad pa su imali koncert Mihael i Hana iz Poljske. Baš super, u mirnoj zagorskoj noći pod zvijezdama slušati koncert na gitari. Onda je došao moj tata pa se sat vremena nije mogao pomaknuti kak mu je lijepo bilo. Ah!
Pa sam nazad na more u nedjelju, pa do ponedjeljka. Bilo je super. Bio je tamo jedan mali mačak, star tek dva tjedna ili slično, pa smo ga uzeli k sebi. Čudno, moja mama je najviše navijala za njega! Ona koja mrzi životinje! E pa, sad ih je zavolila! Ja ga zovem Simfonije. Ali samo ja, ostali jednostavno Micek, Mica, Maca, Muca, Mic. I moj tata ga zove Tomo. Ma bravo, jadna životinja. Ima 500 imena. Ah! A smiješan je jako! I sladak. A mucica!!!!!!! Stavit ću ga na Jubito. Uglavnom.
Totalno su izmjenili sve i jednu tramvajsku liniju!!! Hvala Bogu, znam ih, al svejedno, sad je malo teže doći recimo u Utrine. Ma. Uglavnom, saznao gdje su nestale 10 i 16!
16 je vozila još prije rata od Črnomerca do Zapruđa (ili Sopota? ma) preko Savske i Avenije Dubrovnik. Ukinuta je zbog nedostatka vozača (jer su otišli u rat), a uvedena je autobusna linija broj 1xy na istoj relaciji pa nije ni potrebna tramvajska. 10 je vozila, više se ni ne sjećam otkud, do Borongaja. Postala je nepotrebna jer su došle druge tramvajske linije (tipa 6, 3, 11). A ona nesreća što se dogodila oko 11 sati 31.10. '50-ih godina prošlog stoljeća na Mirogojskoj, to je bio tramvaj broj 13. Da, da, tad je još pruga išla tuda. Uglavnom, pošto je strmina tamo, tipa, velika, tramvaj je izletio iz tračnica u zavoju. Poginulo je 20-ak ljudi, ozlijeđeno 30-ak. Tad je 13 ukinuta i pruga više nema tamo, al mogu se vidjet tramvajski stupovi. (13 je vraćena 1996. na sadašnjoj, tj. onoj prije radova, liniji). Uglavnom, postoji ono što ja volim zvat urbana legenda o tome da ako određenog dana u godini (vjerovatno Noć vještica - pa halo?!) čekaš tramvaj na Mirogojskoj na jednoj od starih stanica sa starom neponištenom kartom, možeš ući u tramvaj broj 13. Gle čuda, duhovni tramvaj! I onda se vozaš okolo sa, gle čuda, duhovima! Ako sjedneš u smjeru groblja, pa, ne znam šta se desi. Al pošto je Noć vještica a ti se voziš u duhovnom tramvaju punom duhova, broj 13 k tome, prema groblju, izgleda dosta... Veselo. Uglavnom.
Vrhnje. Jako zanimljiva riječ. Skužio sam kako je nastala kad se vozio autom na dionici između Dugog Sela i Sesvetskog Kraljevca. Vrhnje se proizvodi tako da se u mlijeko dodaju neke bakterijekse kultur, bar mislim, i uglavnom, pokupi se s vrha ona krema koja nastane. Dakle, pošto se kupi s vrha, vrhnje! Također za riječ vučjak. Vučjaci su, gle čuda, psi. Obično kad kažemo vučjak podsjeti nas (bar mene) na aljaškog malamuta (ili njemačkog ovčara, al to nije bitno). Poznato je da ti psi (a.m.) vuku saonice. Dakle, pošto vuče, vučjak! Zanimljivo...
Hm. Bio sam u kinu s Valjkom (zaboravih spomenuti, i on je svratio u Hrašćinu na par minuta). Gledali smo HP i Red Feniksa. Dobar film. Daniel, Emma i Rupert su, kao i obično, blistali u svojim ulogama. Film je puno bolji od 4. dijela koji je bio totalno stisnut. Al nema veze. Sad bih se mogao raspričat naširoko al ne da mi se. Možda drugi put. Teško.
I gledali smo Matea i ja Hostel 2. Ona ga je predložila, ona je navaljivala dok sam ja htio Die Hard 4, i ona se prepala i zgadila si život ko nikad prije. Recimo da izraz "cak-cak" govori sve. Zanimljiv film, sve u svemu.
I mislim da je to sve. Ili ne. Dobio sam nove klavijature još daaaaaaaavno, al nisam pisao o tome. Dobre su, Casio (ahaahaaha). Dosta često sviram na njim, barem ono što znam. Zasad znam Good Enough (ne baš cijelu, oko 65%), zatim Ever Dream (cijelu), My Immortal (parcijalno) i još par drugih. Trudim se, to je bitno!
Dorotea je na moru. Rekla je da će mi poslat note nekih pjesama. Hvala!
I sad stvarno je sve. Jedva čekam da izađe Dark Passion Play. Odlučio: kupit ću original! Da, da... Al prije toga ću ga skinut s Interneta, tj. već jesam, al s onim iritantnim "You are listening..." Ma, nema veze. Do sljedećeg puta, pozdrav!

- 16:27 - Spread your wings ( ukupno: 4) - Dive into my colors - #

nedjelja, 29.07.2007.

Podsjetnik...

...za post:
-o tramvajskim linijama;
-o tramvaju broj 13 i Mirogoju;
-o Hrašćini;
-o moru;
-o... hm... ne znam... bilo je još nešto... hm... Ah! Nije bitno.
Pozdrav!

- 23:06 - Spread your wings ( ukupno: 11) - Dive into my colors - #

srijeda, 11.07.2007.

Iz nekog razloga...

...pišem novi post. Odista ne znam zašto. Hm. Pa da vidimo šta se to događalo ovih dana.
Ništa! Većinom spavam. Ako ne spavam, onda jedem. Ako ne jedem, onda gledam TV. Ako ne gledam TV, onda radim nešto oko kuće. Ako ne radim nešto oko kuće, onda radim nešto u kući. I tako. Uskoro bih trebao dobit nove klavijature. Možda. Od onog posla u skladištu neće bit ništa jer traže samo studente (iako su me puno puta ljudi pitali koja sam godina faksa!!!). Sad vani lijepo pada kiša i hladno je. Taman kako volim. =) Bila je i neka kvazi-oluja. Cijelu noć nisam mogao spavat. Prvo se probudim jer mi je bilo vruće oko 3 ujutro i skužim da mi je netko zatvorio prozor. Ma bravo. Onda ga otvorim i ne mogu zaspat 45 minuta!!! Grrrrr...... Ma. Nije bitno. U nedjelju kao idem na more. U Crikvenicu.
I tako, pošto očekujem da mi se ništa zanimljivoga neće događati, neka nitko ne očekuje novi post. Pozdrav!

- 13:57 - Spread your wings ( ukupno: 21) - Dive into my colors - #

nedjelja, 08.07.2007.

To!!!

UREĐENO!!!
Dakle, Federer je pobjedio! TOOOOOO!!!!!!!! Baš sam sretan! 7:6, 4:6, 7:6, 2:6 i 6:2! 3 sata i 45 minuta! Naporno! Naporno je i gledati na TV-u. Al isplatilo se! Podsjetilo me na finale Wimbledona 2001., kad je Ivanišević pobjedio.... Mama i ja smo tad gledali.... U Retkovcu još... Da, to su bila dobra vremena.... Uglavnom.
Sad sjedim vani na terasi i pišem ovaj post. Baš je ugodno... Lijepa zvjezdana ljetna večer... Na jugu se uzdiže velebni Škorpion s pratiteljem Jupiterom... A cijelo nebo sjaji... Prekrasno! To je jedna od (ne)rijetkih prednosti života na selu (nazovimo to tako). Jako lijepo. Da. Uglavnom.
Ninin blog o Harryu Potteru. Moram reklamirat! Jako zanimljiv, posjetite ga! Nina i njena sestra otkrivaju tajne o Potteru i predviđaju buduće događaje (u vezi s Harryem, naravno). Da. Uglavnom.
Hm. Danas je ujutro bila snimka Carmine Burane (oliti Carminum Buranum). Zanimljivo. Nisam se vidio nigdje, nažalost. Da. Uglavnom.
Bio sam na podjeli onaj petak. Piše mi na svjedodžbi 108 izostanaka, od toga 3 neopravdana!!! 3!!! Ajme.. A trebao sam ih imat 8..... Yay!
Uglavnom, razrednik mi uvalio i par knjiga pa sam ih nosio po Sesvetama ko budala! Uglavnom, dobih od škole Veliki suvremeni bonton, jako zanimljivo, a od grada Velika očekivanja Charlesa Dickensa. Tek sam sad, nakon dva tjedna, skužio da je to knjiga po kojoj je boris nazvao svoj projektni blog o knjigama (velikaocekivanja.blog.hr). Ma bravo za mene! I dobih od grada onu diplomu ili nešto za 3. mjesto iz zemljopisa. I pohvalnicu za 5, državno iz kemije i župranijsko iz zemljopisa! Wee!
Pa, to bi bilo to. Zaista mi se ništa zanimljivo nije događalo ovih dana. Većinu vremena sam doma. Aha, zapravo, u srijedu sam išao u KEL završiti onaj projekt o kojem vam nisam pričao. Ja obučem najobičniju kratku majicu jer sam očekivao da će biti vruće. Nije bilo. Smrzno sam se ko nikad!!! Brrrrr...... Ma, svratio sam do svoje škole vidit tko je upao; od elektrotehničara svi, nisu ni objavili listu, a od gimnazijalaca od poznatih samo sestra braće Šimunić, Tomuradova sestra i Marijanova sestra. Da bar idu u isti razred, to bi bilo........ interesantno. Da. Onda sam otišao do osobe-o-kojoj-pričam-koja-zna-da-se-ovo-odnosi-na-nju, bio sat vremena i uzeo kišobran te produžio. Na povratku sam sjeo na jedino slobodno mjesto u busu. Tad sam saznao zašto je slobodno: kaplje s krova!!! Ma bravo! Srećom, cura preko puta mene je sišla na stanici pa se premjestih. Aha, da, a pred Sheratonom mi je neki tip ponudio da stanem pod kišobran. Ja sam rekao da ne treba, da ne pada kiša (premda je lagano škropila, svi su imali kišobrane koda je najjači pljusak!) Tip me pogleda tipa "ooooook!" i produži. Jako jednostavna gesta puna dobrih namjera. Hvala mu na tome! Baš me oraspoloži kad vidim koliko dobrih ljudi ima na ovom svijetu! Da. "Male stvari" by Elemental. Sve kaže o tome.
I to bi bilo to. Ne znam kako sam ovako brzo napisao novi post, ali eto, jesam. Do sljedećeg puta, pozdrav!
P.S. Da, i Dorotea ima blog! Yay! U linkovima je! Pozdrav!

- 22:49 - Spread your wings ( ukupno: 33) - Dive into my colors - #

subota, 07.07.2007.

Save.Our.Selves

Pridružite se cijelom svijetu 7.7.07. na LiveEarthu - S.O.S. na početku velikih promjena u svijetu!


Madonna - "Hey You" (Official Live Earth Video)

- 01:22 - Spread your wings ( ukupno: 0) - Dive into my colors - #

četvrtak, 28.06.2007.

Dakle,...

... nakon dugo vremena napokon pišem post, uglavnom zato da održim prosjek od 1 posta na mjesec. Pa da počnem.
Škola je gotova! Yay! Iako ništa ne radim pod praznicima. Ccc. Prođoh s 4.8125! Wee! 4 iz matematike, njemačkog i DSD-a. Super!
Ovaj vikend smo bili u Podmilačju kod Jajca, Federacija BiH, Republika BiH povodom sv. Ive jer je tamo njegovo veliko svetište. Bilo je super! Krenuli smo negdje oko 4 ujutro, išla je i baka Ana s nama. Vrbas je jako prekrasna rijeka. Pola puta smo se vozili uz nju. Jako je čista (kako reče moja tetka "jer u Bosni nema industrije" lol) te ima prekrasan kanjon na pojedinim mjestima, dok na drugim mjestima prekrasno meandrira po dolinama. Osim kod brane gdje je akumulacijsko jezero, tu se nakupilo svega i svačega :). Uglavnom, bilo je vruće, osim ako se niste, kao ja i brat mi, sklonili u šumi i usput se zapleli u žbunje i trnje. Bolno. Ah, užitak nema cijenu! Uglavnom, misa je trajala 2 sata, a, kako su rekli, bilo je oko 60 tisuća ljudi. Prekrasan doživljaj! Krenuli smo nazad oko 2 sata, da bismo došli doma oko 9 jer smo zastajali kod svih mogućih baka i tetaka i sl. Preporučam svakome da ode tamo, vrijedno je.
Na zadnji dan škole smo bili na Bundeku, ja, Ante, Ivan i Marijan. Na Carmini burani (oliti Carminibus buranibus). Bilo je super! I na kraju još vatromet! Spektakularno!
Aha, bio sam i u Kostreni, ak se dobro sjećam, od 18. do 20. svibnja. Super je bilo! Krenuli smo vlakom u 7 ujutro (7!!!), uvijek smo prije kretali oko 4 popodne (16!!!). Uglavnom, bio sam u sobi sa: Enijem, Dominikom, Ivanom, Antoniom, Dagom (al on je uglavnom bio s ostalim SEK-ovcima), malim Danijelom i, kao šećer na kraju, Anđelom! Yay! Znam da ona ovo vjerovatno ne čita, al pozdravljam ju! I sve ostale, naravno, ali nju posebno! Jao, bilo nam je super, pogotovo kad smo cijeli dan ostali sami kad su ovi išli u Opatiju... Da, to su bila dobra vremena... Uglavnom, zadnju noć smo ona i ja sjedili na terasi do cca 4 ujutro i gledali oluju... I pričali s Anom na mob, lol... Da. Ugl, ona i ja dijelimo prvo mjesto "por la plej sukcese farita literatura verketo je Esperanto dum Renkonto de junularo kaj mezlernantoj", što bi značilo "za najuspjeliji literarni uradak na esperantu na susretu mladeži i srednjoškolaca". Dobili smo pehar! Yay! Ove godine je srebrno-plav, njen srebrno-crven. Manji nego prije, ali puno vrjedniji (meni; i njoj). Da. U vlaku na povratku nazad je bilo super... Prvo smo zezali Nikolinu kao da je štreberica (šta se ja ja javljam
=)), al poslije sam skužio da je baš super! Jako pametna i bistra cura... Uglavnom, pozdravljam Veroniku, Kristinu, Luciju, Doru, Anamariju, Ivanu, sve ze iz Utrina, Enija, Daga, Dominika, Ivana, Danijela, Antonija, Nikolinu, Kaju, Anđelu i sve koje sam zaboravio!Da ne duljim o tome, super je bilo!
Sutra idem na podjelu. Wee! Poslije nje idemo nas četvorica negdje gore spomenutih kupiti neke knjige.... Iako stvarno ne znam što će nam!!! Ma, Ante ih plaća pa se ne žalim. Ali stvarno nam ne trebaju! Bolje je ne dirati u te stvari...
Ne znam šta ću raditi ovo ljeto... Ništa mi se ne da... Ali, odlučio sam naučiti svirati klavijature (oliti klavir/pianino/čembalo/sintizajzer s kontrolnim modulom/glazbalo s tipkama koje nije harmonika niti ono-u-šta-se-puše) i pokušat ću. Također, želim pročitati par knjiga (2-3) i napokon dovršiti Prijestolje; sad sam na 38 poglavlju od 46! Yay! Trebao sam ju jučer vratiti (po 3 put), al nema veze... Do sljedećeg tjedna ju moram završit! Da. Ponovno ja trkeljam. (jel se kaže ponovno ili ponovo? Nemam pravopis doma, a na internetu ne mogu naći.... E da, u novom pravopisu je navodno izašlo da se internet piše malim slovom. Zar se prije pisalo velikim?! Ma, tko zna...)
Uglavnom, ne znam o čemu bih pisao... Thompsonov koncert - milijardu puta prožvakano.... Aha, da... Japanski carevi od pada posljednjeg šogunata su redom: Meiji, Taisho, Showa i trenutni car, Njegovo Carsko Veličanstvo. Da, da, u Japanu se naziva samo tako. Nema imena, nema oznake, samo Car. Ali kad umre, bit će poznat pod nazivom car Heisei (Heisei Tenno). Da. Tek toliko, mala digresija :).
Danas sam, u nedostatku boljega, gledao Sabor na televiziji! Bili su baš smješni, pogotovo Letica. Danas mu je rođendan, znate! Sretan rođendan, Slavene! I danas je obljetnica bitke na Kosovu polju tamo-negdje-davno, i Vidovdan. Da! Paket 3-u-1. Fora.
I mislim da bi to sad bilo to. Ako se nečega budem sjetio, napisat ću novi post, a neću urediti ovaj. Jeste primijetili kako ljudi ne koriste futur II.? Jadno...
Da ne duljim, do sljedećeg puta (uf.....), pozdrav!

- 22:31 - Spread your wings ( ukupno: 3) - Dive into my colors - #

ponedjeljak, 14.05.2007.

Sretan mi rođendan...

..., 15. k tome. Baš čudno. Ja da imam 15. Uopće ne osjećam promjenu. Niti bih trebao, uostalom. Ma. Baljezgam ponovo. Moram se ić spremat za školu, al piše mi (znam, jedan od jako rijetkih trenutaka) tako da moram pisati. Uglavnom. U školi mi je danas bilo.... pospano. Tj. ja sam bio pospan. Premda mi je tipa rođendan, meni se spavalo (ok, 3 puta ponavljam istu stvar.... OKP?). I tako, kupih bombone za razred i sl. Ok je bilo. I da, 3 iz matematike, ispravak nečega. Sramota.
U nedjelju su došle k nama, bez nekog posebnog razloga, susjeda mi Lidija (koju sam prvi put u životu vidio, a živi 20m od mene) i teta joj Olga iz Vukovarske ulice. Olga je jako zanimljiva! Proputovala je cijeli svijet, od Kine preko Rusije do Kanade i SAD-a. Govori najmanje 3 strana jezika (tečno). Jako je zanimljiva, pričali smo o svemu, spržio sam joj Eurosong ovogodišnji te ona reče kako mi je vječna dužnica. Jako cool žena. Ima oko 60 g. Ah!
U petak bijasmo Ivanović i ja na Dojdi, osmaš! Glumismo osmaše s rasponom bodova za upis od 37 do 53, ovisi od škole do škole. Zaključili smo da Nadbiskupska ima najbolje izlagače, k tome i najpristojnije, te da bismo se u nju upisali ako bismo bili 8. razred. Da. Čitam u novinama kako ih neka žena hoće tužit. Ah! Ugl, on si je kupio mini pojačalo za gitaru i sl.
Da. Eurosong. Super pjesme, zaista. Napokon je pobijedila dobra pjesma. Ne nešto tipa Ukrajina. Ubitačno, Eurosong ispada sprdačina s takvim pjesmama. Ugl, Andora i Finska su mi još bile super. A ni naši susjedi, znači sve FYR te Mađarska nisu bile loše. Da.
I tako..... Razmišljajući što sam napravio u ovih 15 godina života, zaključujem....... Ne zaključujem. Puno toga, valjda. Donesoh razne odluke za ovu godinu.... Ne znam hoći li ih se pridržavati.... Nadam se da hoću.... I uglavnom, završavam post ovaj put jednim citatom (ooooooo, znaaaaaaam......), kojeg izreče Vrana u Malim Titanima: "Na kraju se čini da zapravo nema krajeva, samo novih početaka."

- 22:40 - Spread your wings ( ukupno: 7) - Dive into my colors - #

srijeda, 09.05.2007.

Napokon...

...i ja pišem novi post. Tipa, bilo je i vrijeme! Prije svega, sretan vam Dan Europe!!! Ugl, bijah na Državnom iz Kemije, 4. sam!!! To!!! Zvat će me na pripreme za olimpijadu pa sam sretan! Iako ne kažem da ću proć na njima, no eto! Pošto mi se nč d po 58. put sve opisivati, obični copy/paste će bit dovoljan:

ok, ovo će bit jedan dugački post. u obliku prepričavanja.

di smo bili po noći: u noći ned-pon smo uglavnom bili u svojoj sobi, ponavljali za test sutra. išli spavat oko pola 3. ujutro je bio problem ustat, pogotovo jer sam se po noći smrzavao!!! i onda iz finog toplog kreveta ustat se? ne hvala! pon-uto smo bili u sobi 243, negdje do 3 također. jesi znao da u 3 ujutro nema tople vode u hotelu?! sramota! ujutro buđenje u 6 i nešto - ubitačno. to je bio dan bez doručka. kasnije o tome. i napokon, posljednja je noć protekla ovako: nakon svečane večere odoh u se otuširat i sl. te nakon toga po ekipu. koja se u međuvremenu raštrkala. no, nekako se skupismo pa smo bili po sobama malo, malo šetali po plaži, i tako do ujutro kad su neki išli spavat (mislim, sramota!). onda je nas par budnih ostalo sjedit na hodniku pred sobom 221. što i nije bio baš najpametniji potez jer nam je neki tip izletio iz te sobe i prigovarao kako mi ne spavamo. a on u trenirci. ma stvarno! tada se pokupismo i lutasmo dok ne dođosmo u V. koridor, gdje smo sreli par ljudi. i tako nas se nakupilo tamo oko petero pa smo ostatak noći (4±1h) proveli na hodniku i radili svašta. zato kažem da je najbolje na hodnicima! i tako do pola 6 kad su se neki pokupili na spavanje a ja na hodanje hotelom do doručka u 6. tad se spakirah i probudih ostatak ekipe okolo po hotelu da se i oni stignu spakirat. toliko o toj temi.

soba: bijah u sobi 141. što znači u podrumu. što znači svježi dani, snjegovite noći. :grin1 :bigsmile :cheezy :2peace :1dance :happy0 :hehe (trenutna opsesija smajlićima; čitaj: OKP). ugl, u tom se hodniku zadnju večer onaj tip zbljuvo pa smo mogli cijelih 6 sati pogađati šta je jeo. (špagete. bolonjeze, k tome.) no, rijetko bijasmo tamo, uglavnom u 243 ili 220. ili pak na hodniku :grin1 . sobe su super! jedino što su u mojoj sobi bile pločice!!! ostali su imali ili parket ili tepih. no, nema veze. gdje je soba 401? jel u A ili B zgradi?

hrana: oooooooo, znaaaaam..... tu će bit puno za pričat. hrana je bila fenomenalna. tipični jelovnik za ručak/večeru se sastojao od ovog: 2 tanjura glavnog jela (u kombinacijama meso/makaroni ili riba/riža ili meso/riža, ali nikako ne riba/makaroni!), 1 tanjur pizze (prepun, tipa 4+ komada), 1 tanjur salate (također prepun) i 1 tanjur deserta (uglavnom kolači, samo jednom sladoled). to je znači bilo 5±1 tanjur. jela su stvarno bila prekrasna! što se tiče pića, lako su se mogla uzeti, samo je trebalo stražariti kad nema njega. al nije bilo fer od nas da uzimamo jer su onda oni stranci to plaćali. uglavnom, nisu bila fina, onaj sok od naranče je imao neki odvratan talog na dnu, ostalo je bilo neupotrebljivo. tako da je bilo najbolje napit se vode poslije jela :cheezy .

kupao se nisam. premda htjedoh! ali kad je bilo vruće, nisam imao prilike; kad sam htio, bilo je hladno. tako da ništa od toga, ali bilo bi fora da jesam. najbolji su mi splićani+Peta zadnju noć: u 3 ujutro se idu kupat na neku plažu bogu iza nogu. i Nana onda zaradi kamenje u tabanima :grin1 :grin1 :grin1! to je bilo urnebesno, cijelu noć ih je vadila! ah, uglavnom.

moj je razred najbolji razred ikad!!!!!!! pazi ovo, kupili su mi poklon za moje 4. mjesto!!!! najbolji su!!! to je 1.og3 iz sesveta!

na povratku je bilo dobro. iako smo sat vremena izgubili tražeći ratkapu koja nam je otpala nasred puta, i na kraju ju nađe neki tip sa bus stanice. uglavnom smo pričali. i pokušali spavat, al ja ne volim spavat nigdje i nikad osim u krevetu i po noći. ostalo je gubljenje vremena. tako da je jedna velika kava s mlijekom (9,00 kn, kako pljačkaju!) riješila trenutne probleme. :cheezy u četvrtak spavah do pola 4! :giggle
puno stvari i pitanja je tu još trebalo pisati, no tko bi se sjetio svega u ovaj kasni sat?

i na kraju, ključno pitanje: rab ili dubrovnik?


Da. Toliko o tome!
Danas, srijeda. Lektira, Kralj Edip. Zaista zanimljivo djelo, moram priznat. Kao i Antigona. Ugl, matematiku test pisah. Loše, loše će ispasti to. Oko 3. Ah!
Hm, ne znam šta još. E da, John LeCompt i Rocky Gray (ili Grey? ili nijedno?) su otišli iz Evanescencea!!! Ajme!!! Nadam se da to nije početak kraja... Johnie reče, citiram:
Hey everyone,

I've been getting your messages all morning and figured I would give a little personal insight to this situation. Around 3:30 pm yesterday I recieved a call on my cell from Amy. This call wasn't from a friend who appreciated me but from an enemy who was prepared to hurt me and my family. Without any warning or negotiotiations for my future, I was fired for no good reason. We have not always seen eye to eye on everything, but who does? Our common goal was always the same. To make Evanescence the best rock band it could ever be. I have always given blood, sweat and tears to make that happen but apparently that is not enough. I have now become just another of the people fallen by the wayside on the revolving door of her life. It's funny how many of us there are now. I guess it's good for lyrical content, though. Maybe I will be among the blessed to have a song written about me, too. Maybe the song will be "Call Me When You're Broke". Whatever, as of next week my band Machina will be doing major label showcases in New York. There is a big buzz for it and we hope it will go well. I'm not going to sit here and be negative because that is not who I am. What I will say it that I know that many of you think she is some genuis or saviour of some kind. I just want you to know that my family and I will forever remember her as being about as deep as the shallow end of a child's wading pool and her lyrics about as deep as the 2 dimensional surface that they were written on. Singing beautifully for the duration of a record or two can move the spirit of the people listening, but the way you treat those around you who you are supposed to care about speaks volumes more than that and I would hope that some of you are listening. Well, that's it. I hope that sheds some light on the current situation for you. Thank you all for the good years and being the most incredible fans and friends. Maybe I will see you again. I am going to play with my little boy now, peace.

A Rocky je dao otkaz. Ne kužim, stvarno... "Nema odanosti u ovom bendu", reče John... I možda ima pravo... Ono šta je počelo s Benom prije 3, 4 godine, nastavlja se sad...
No, o malo vedrijim temama... Ne znam o čemu... Aha, Supernatural, nova serija na HRT-u, umjesto Ghost Whisperer. OK serija, hvala Bogu stavili su joj malo normalniji termin, petkom u pola 11. Neću vas (koga to?) zamarat detaljima, odite na IMDB il negdje pa vidite.
OK, cijelo vrijeme ne kužim kad mi zapravo pišemo zadaćnicu iz njemačkog? Jel sutra ili kad??? Jadno. Ovu cijelu nedjelju pisah sastavak iz DSD-a. Cijelu tipa od 15h do 21h. Ima oko pola stranice krupnog fonta, ali samo pisanje je trajalo oko pola sata, dok je prevođenje bilo ostatak vremena.
Napokon vratih Prijestolje od zmajokosti. Nakon 3, 4 mjeseca od posudbe, platih samo 49,50 kn. A imah 50 kn kod sebe, tako da... Ali to još nije sve, kad sam ju vratio, ponovno sam ju posudio jer ju nisam pročitao do kraja!!! To!
Jeste primijetili kako se ljudi u Najslabijoj karici, ono kad ih izbace iz igre pa drže govor, trude govoriti lijepo, pristojno, čak književno? No to, naravno, ispadne urnebesno. Ah!
Ok, sad stvarno više ne znam o čemu. Pozdravljam sve iz Dubrovnika, redom: Tihanu, Filipa, Darija, Martinu, Maju, Dijanu, Alex, cijelu V., sve koji me poznaju i vas u studiju i režiji.
Zapravo, znam šta zaboravih. Moj najbolji i najdraži (jedini?) razred, 1.OG3!!! Kupili mi poklon za moje 4. mjesto, te mi prirediše i iznenađenje na kemiji, tipa torta (čitaj: 7days) i slično. Najbolji ste!!! (Ok, premda samo jedna osoba iz mog razreda ovo čita, al svejedno; hvala, Dorothy, na vjernom čitateljstvu!)
Da. To bi bilo to. U zahvalan-sam-svima fazi trenutačno sam, pa kažem: hvala svima!!! Do sljedećeg puta (oooooooo, znaaaaaaaaam.......), pozdrav!!!

- 21:15 - Spread your wings ( ukupno: 2) - Dive into my colors - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se