Glumac kojem ću danas posvetiti tekst o Filmskim legendama, na žalost danas više nije među živima (počivao u miru), jer da je, danas bi navršio 78. godina. Iako ga današnja mlađa publika pamti (ako ga uopće pamte), većinom po sporednim ulogicama u raznoraznim komedijicama koje ću spomenutu kasnije, taj veteran filma, koji iza sebe broji oko 170 naslova, je svojedobno je bio jedan od najvećih cool frajera i "filmskih" razbijača koji je prošetao velikim ekranom, pored Steve McQueena, Charlesa Bronsona, Lee Marvina, još živućeg Clint Eastwooda, te još nekih poznatih faca. Radi se kao što i u naslovu piše o Jamesu Coburnu.

James Coburn je rođen 31, 08, 1928. godine u gradiću Laurel u državi Mississippi. Zanimljivo, njegov djed, Charles Coburn, je također bio glumac, i još k tome Oscarovac. A također je poznato i to, da je upravo on (njegov djed) vodio 1950. godine "napad" na sve glumce, redatelje i sve ostale ljude iz Hollywooda koji su bili osumnjičeni za naginjanje ka Komunističkim idejama, što je još poznato kao "Lov na vještice" i famozna "Crna lista", no na stranu sad to. James Coburn je kao mladić studirao glumu na UCLA-u (UCLA School of TFT - UCLA Acting and Performance Institute), a nakon toga se je preselio u New York, gdje je nastavio studirati glumu kod učiteljice glume, Stelle Adler. S početka, tijekom 50-ih godina je dobivao većinom male uloge u beznačajnim westernima i Tv serijama, no ubrzo tog veoma visokog (1,91), karizmatičnog, i svestranog glumca sa zadivljujućim osmjehom, zapažaju producenti filma "The Magnificent Seven" redatelja Johna Sturgesa iz 1960. godine, western remakea kultnog filma Akire Kurosawe iz 1954. godine, "Seven Samurai". U filmu su nastupale velike face poput spomenutog Steve McQueena, Charlesa Bronsona i Yul Brynnera, a njemu je pripala mala, takoreći sporedna uloga kauboja Britta, brzog i vještog sa noževima...jednog od sedam veličanstvenih. Unatoč činjenici da je imao svega 11 rečenica u cijelom film, ta uloga ga je ipak, moglo bi se reći, proslavila. Nakon uloge u tom filmu, nastupa ponovno u nekoliko manje/više poznatih Tv serija, između ostaloga i u western seriji "Rawhide", u kojoj je glavnu ulogu glumio tada još nepoznati Clint Eastwood, te western seriji "Bonanza". Tada 1962. godine nastupa ponovno uz Steve McQueena u izvrsnom ratnom filmu "Hell Is for Heroes" redatelja Dona Siegela. Opet je igrao malu, ali zapaženu ulogu. Samo godinu dana kasnije 1963., redatelj John Sturges, koji je zapamtio njegovu izvedbu iz filma "The Magnificent Seven", poziva ga da se pridruži glumačkoj ekipi kultnog ratnog filma "The Great Escape", gdje je po treći puta surađivao sa McQueenom, i po drugi puta sa Charlesom Bronsonom. Veliki filmovi i veće uloge su se ubrzo počele redati takoreći same po sebi, te nakon ponovno nekoliko manjih ulogica u Tv serijama, kao što je između ostaloga i "The Twilight Zone", dobiva 1965. godine jednu od većih uloga pored Charltona Hestona i Richarda Harrisa u filmu "Major Dundee" velikog redatelja Sama Peckinpaha, s kojim je kasnije surađivao još nekoliko puta, ali o tome malo kasnije. Sljedeće dvije godine su bile veoma značajne za Coburnovu karijeru. Prvo naime 1966. dobiva glavnu ulogu u izvanrednoj "parodiji" na James Bond filmove, "Our Man Flint", te u filmu "Dead Heat on a Merry-Go-Round", snimljenom te iste godine. A samo godinu dana kasnije, 1967., snima i nastavak pustolovina agenta Flinta, "In Like Flint". Zanimljivo je kako je za ta dva filma bio primoran naučiti borilačke vještine, točnije karate, a trener mu je bio nitko drugi nego Bruce Lee, s kojim je kasnije postao veliki prijatelj. Čak su namjeravali snimiti zajednički projekt, no u tome ih je spriječila prerana smrt Bruce Lee-a. Dobro je poznato da mu je na sprovodu Coburn bio jedan od nositelja kovčega, zajedno sa Steve McQueenom. Iste te godine, 67´, snimio je i političku satiru "The President's Analyst".



70-ih godina, Coburn se pojavljuje u nekoliko nezaboravnih filmova. Prvo 1971. snima ratni western "A Fistful of Dynamite" legendarnog redatelja Sergio Leonea, i tako se upisuje na listu velikih glumaca poput svojih prijatelja Clinta i Bronsnona, koji su imali prilike surađivati sa tim velikim redateljem. Dvije godine kasnije, 1973., ponovno surađuje sa Samom Peckinpahom, na njegovom kultnom remek-djelu western žanra, i njegovom najboljem filmu uz jednako kultni naslov "The Wild Bunch", povijesnom westernu "Pat Garrett & Billy the Kid". Coburn je tu igrao šerifa Pat Garretta, a Kris Kristofferson odmetnika Billy the Kida. Također jednu od zanimljivih rola je tu ostvario i tada mladi pjevač Bob Dylan, koji je ujedno radio i soundtrack za taj film. Film je na žalost tada zbog raznoraznih problema propao, i razočarao publiku, no danas ima kultni status. Od važnijih naslova iz 70-ih godina u kojima je Coburn glumio, svakako valja izdvojiti western "Bite the Bullet", iz 1975. godine, gdje je nastupao zajedno sa Gene Hackmanom, i tada mladom i privlačnom Candice Bergen (Tv serija "Murphy Brown"). Zatim akcijsku dramu "Hard Times" redatelja Waltera Hilla, iz iste te godine u kojem je po treći puta nastupao sa Charles Bronsonom, koji je igrao glavnu ulogu. Također tu je i odličan ratni film "Cross of Iron" iz 1977., na kojem je, također po treći puta, surađivao sa redateljem Samom Peckinpahom. Zanimljivo je to, što je to bio ratni film koji je pokazivao rat iz gledišta Njemaca, Coburn je igrao Njemačkog vojnika na Ruskom frontu. Iako na žalost ni taj film tada nije postigao veliki uspjeh kod publike, ipak je to bio njegov (Coburnov) zadnji veći film koji je snimio, jer narednih godina, krajem 70-ih, i početkom 80-ih, iako je snimao i nastupao u mnoštvo naslova kao što su "The Muppet Movie" (1979), "The Baltimore Bullet" (1980), "High Risk" (1981) itd., nije snimio ništa previše vrijedno spomena, kao prijašnji naslovi. Uz to, zbog reumatoidnog artritisa, tijekom sredine 80-ih i prve polovice 90-ih snimao je jako malo. No, uspio je pobijediti bolest i vratiti se glumi, koncentrirajući se uglavnom na epizodne uloge, što u Tv filmovima, što u Hollywoodskim filmovima.
Tako je 1990. odigrao sporednu ulogu u westernu "Young Guns II", nastavku film "Young Guns" iz 1988. godine, u kojem su nastupale tada mlade zvijezdice poput Emilia Esteveza, Kiefera Sutherlanda, Lou Diamond Phillipsa, Christiana Slatera itd. Kao još jedan poznatiji film s početka 90-ih u kojem je on nastupao, valja spomenuti i zafrkanciju "Hudson Hawk" iz 1991. godine sa Bruce Willisom u glavnoj ulozi. Film je tih godina neslavno propao, iako danas uživa kultni status podcijenjenog filma. Bilo je tu još nekoliko manje poznatih filmova čije naslove sad neću spominjati, iako valja samo spomenuti njegov nastup u muzičkoj komedijici "Sister Act 2: Back in the Habit" iz 1993. godine sa Whoopi Goldberg u naslovnoj ulozi. Več naredne godine nastupa ponovno u svom najdražem žanru, komičnom westernu "Maverick" redatelja Richarda Donnera sa Mel Gibsonom u glavnoj ulozi, snimljenom prema istoimenoj seriji iz 1975. godine u kojoj je glavnu ulogu, Breta Maverica igrao James Garner, koji je također surađivao sa Coburnom na prije spomenutom filmu "The Great Escape". To je zanimljivo iz razloga, što se je James Garner pojavio i u ovom filmu, u sporednoj ulozi Bretovog (Gibson) oca, tako da su njih dvojca ponovili djelili ekran nakon 31 godine.
Dvije godine kasnije, 1996. nastupa, ponovno u sporednim ulogama, u dva prilično poznata filma...prvi je bio akcić "Eraser" sa Arnoldom Schwarzeneggerom, a drugi je bio komedija "The Nutty Professor" sa Eddiem Murphyem u glavnoj ulozi. 1997. godine doživljava najveći uspjeh u svojoj dugačkoj karijeri, naime osvaja svog jedinog Oscara u karijeri, u kategoriji najboljeg sporednog glumca, za ulogu oca alkoholičara problematične braće u filmu "Affliction". Braću su pak odigrali Nick Nolte i Willem Dafoe.



Potaknut tim uspjehom u svojim 70-im godinama, Coburn se malo više aktivira kao glumac, i počinje žestoko snimati. Tako 1999. nastupa u filmu "Payback", u kojem je opet surađivao sa Mel Gibsonom, ali i sa Krisom Kristoffersonom, svojim glumačkim partnerom iz spomenutog kultnog westrena "Pat Garrett & Billy the Kid". Tijekom tih 90-ih je snimio mnoštvo naslova, između ostaloga i "The Good Doctor" (2000), "Proximity" (2001), "Texas Rangers" (2001), "The Man from Elysian Fields" (2001), te "Monsters, Inc." (2001), gdje je posuđivao svoj glas jednom od likova crtića. Zadnji film koji je snimio je bio "American Gun" iz 2002. godine, jer je te iste godine, datuma 18, 11, umro od srčanog udara u svom domu u Nebraski, slušajući muziku.
Kao što več rekoh, iza sebe je ostavio mnoštvo legendarnih naslova koje sam prije spomenuo i po kojima će ga pamtiti još generacije pravih filmofila. James Coburn, je bio žestoki momak, koji je nastupao u brojnim westernima i akcijskim filmovima, koji je znao spojiti svoju kaubojsku sirovost, punu dominaciju na ekranu i oštar cinizam, te je osvajao svojim širokim osmjehom...sve u svemu, legenda od čovjeka i od glumca.

Slagalica strave 2

Eng. Saw II
God. 2005.
Redatelj: Darren Lynn Bousman
Scenarij: Darren Lynn Bousman, Leigh Whannell
Glume: Donnie Wahlberg, Shawnee Smith, Tobin Bell, Franky G., Glenn Plummer, Dina Meyer, Emmanuelle Vaugier, Beverley Mitchell, Eric Knudsen, Noam Jenkins, Lyriq Bent...itd.



Mladić se budi u nepoznatoj sobi, sa velikom klopkom oko vrata i natečenim i krvavim okom. Uskoro putem malog ekrana saznaje da se ključ za otključavanje klopke nalazi iza njegovog krvavog oka, te da ima dvije min. da iskopa oko, izvadi ključ i skine klopku s vrata, inače će umrijeti. Mladić naravno ne uspije izvaditi ključ te pogine. Malo kasnije, na mjesto zločina dolazi detektiv Eric Matthews, koji saznaje da je to djelo serijskog ubojice, Jigsawa, koji svoje žrtve ubija na prilično brutalne načine, a kojeg on zajedno sa svojom kolegicom, detektivkom Kerry, bezuspješno želi uhvatiti več neko vrijeme. On na mjestu zločina uspijeva pronaći trag koji ga dovede u skrovište gdje se Jigsaw sakriva. Zajedno sa specijalcima, njih dvoje upadnu u sklonište i uhvate ga...ali taman kad je pomislio da u rukama ima jednog od najpoznatijih i najokrutnijih serijskih ubojica, saznaje da je Jigsaw zatvorio osmero ljudi u nepoznatoj kući prepunoj raznoraznih zamki, a uz to, kroz ventilaciju im ulazi smrtonosan plin koji će ih ubiti kroz maksimalno dva sata. Da stvar bude još gora za detektiva Matthewsa, ispostavi se da je jedan od tih osmero ljudi njegov sin, Daniel Matthews, te da Jigsaw želi sa njim zaigrati jednu igru. Detektiv Matthews je primoran igrati prema Jigsawovim pravilima ako želi da mu sin preživi. Također, ljudima koji su zatvoreni u kući je dano do znanja da je po kući sakriven protuotrov koji oni moraju pronaći, a koji ih može spasiti. Na njima je da igraju o pravilima i poštuju ih, te će možda preživjeti. Tu Počinje utrka s vremenom...napetosti rastu, i izvan kuće i u kući. Detektiv Matthews polako gubi živce gubeći vrijeme bez veze na razgovore sa Jigsawom, umjesto da pokuša pomoći sinu, a kako vrijeme prolazi, i ljudi zatvoreni kući, također počinju gubiti živce, ali ne samo to, več se i okretati jedni protiv drugih, ne bi li se dočepali dragocjenog protuotrova. No sve njih, kao i detektiva Matthewsa čeka nekoliko neugodnih iznenađenja do samog kraja raspleta...
U vezi ovog naslova sam čuo i pročitao samo dobre kritike, ali osobno i nisam očekivao nešto posebno, jer mi ni prvi film nije bio nešto, ali zato sam bio siguran da će biti mnogo, mnogo krvi...uostalom i tageline filma je to nagovješćivao..."Oh, yes. There will be blood".



Prvi dio je još donekle bio OK, nije nimalo bio strašan, ali je bio zanimljiv. Imao je par dobrih fora što se priče tiče, koje su koliko toliko smisleno bile sklepane u nekakvu cjelinu, sa tim iznenađujućim, ali i prilično neuvjerljivim, no opet i efektnim preokretom na kraju...no gluma je bila loša, neuvjerljiva, a bilo je tu i nekoliko neuvjerljivih, pa čak i smiješnih situacija, kao i rupa u priči. No ajde, moglo je proći...iako smatram da je taj film bespotrebno prenapuhan, i bespotrebno je od njega stvoren kult. No taj je film je ujedno iscrpio i sve ono vrijedno što se priče tiče, te nastavak nije mogao ponuditi ništa novo osim još malo više gnjusnijih, krvavijih i brutalnijih sakaćenja gl. likova. A upravo samo to i nudi nastavak.
Dakle u nastavku, "Saw II", se sve svodi na ta što gnjusnija i odvratnija umiranja glavnih junaka, koja BTW meni nisu bila niti gnjusna, niti odvratna, ali zato moram priznat da sam se nekoliko puta dobro nasmijao. A to nam autori naglašavaju več na samom početku filma, kada jedan od likova mora iskopati samom sebi oko ako želi preživjeti...što je totalno nerealno i ne moguće, jer mislim da nema čovjeka na ovom svijetu koji bi izdržao tu bol a da se ne onesvijesti.
O samoj priči da i ne pričam...svugdje čitam kako priča ima pametan i maštoviti zaplet, ali da vas pitam, koliko puta ste imali prilike pogledati neki film u kojem je nekoliko junaka strpano u jednu prostoriju ili kuću te moraju zajedničkim snagama pronaći izlaz, a onda stradavaju od raznoraznih zamki, ali i zbog međusobnih razmirica do koji dođe, pa se i sami pokolju ( "Cube", "The Hole", "Halloween: Resurrection", "Thir13en Ghosts" itd.)? Jer upravo je to glavni zaplet ovog filma, a ja tu ne vidim ništa pametni i maštovito. Također mnogi uz "pametan i maštovit" zaplet hvale i maštovite smrti...a recite mi što je maštovito u tome da tip umre od metka u glavu, bude spaljen u peči, izbodu ga nožem, uguši se, ubiju ga tako što ga raspale toljagom po glavi ili mu prerežu grkljan? Ja u tome isto ne vidim ništa maštovito...vidio sam to u desetke filmova. A tu je i pozadinska priča, vezana uz ubojicu, Jigsawa, i razlozi zašto on to čini što čini...koja je totalna naivna glupost.
Dakle, imamo čovjeka koji zbog nekih svojih (zdravstvenih) razloga želi naučiti druge ljude vrijednostima života, da poštuju svoj život tako da ih stavlja u gotovo bezizlazne i smrtonosne situacije iz kojih se mogu izvući samo ako se osakate...a kaj je još najbolje, on je tome posvetio svoj cijeli daljnji život, stvarajući zamke, trikove, slagalice, smišljajući igre itd. A da stvar bude još bolja, on za sebe tvrdi da nije serijski ubojica, jer tehnički nije nikoga osobno ubio svojom rukom, nego ih sve natjera da sami odluče, da li će preživjeti tako što će se sami osakatiti ili ozlijediti, ili će se jednostavno prepustiti "sudbini" i umrijeti nasilnom smrću. Sve u svemu, prilično je naivno i glupo pokušati objašnjavati da on to radi iz nekih viših pobuda osim osobnog zadovoljstva sakaćenjima. Jigsaw nije ništa do li običan luđak koji smišlja lude planove kako na što kreativniji način ubiti što više ljudi.
Tko ima pravo odlučivati kako ćemo se mi odnositi prema sebi samima osim nas samih...sigurno ne neki luđak koji po cijele dane sjedi za stolom i crtkara kojekakve zamke i smišlja igrice uz pomoć kojih će se naslađivati u sakaćenju...on je taj koji bi trebao naći značenje svom životu, i iskoristiti ga na malo bolji način. Tako da je ta priča o njegovim razlozima zvuči kao da su autori htjeli publici opravdati sva ta sakaćenja...no bezuspiješno, jer su objašnjenja prilično glupa.



Cijelu situaciju su pokušali izvući sa nekoliko blesavih preokreta i šok scena, koje su tu samo da bi malo prikrili koliko je zapravo radnja jadna i naivna, no i to im nije baš uspjelo. A šta se tiče samog kraja, odnosno preokreta na kraju...hmm...preokret u prvom filmu je bio kao što rekoh, prilično neuvjerljiv, iako efektan, ali ovdje je taj preokret zbilja bez veze. Likovi su isto plošni i stereotipni. Glavni lik, policajac Eric Matthews, kojeg glumi Donnie Wahlberg, stariji brat poznatijeg Mark Wahlberga, je tipični murjak kakvog smo imali prilike vidjeti tisuću puta na filmu. Brak mu je u krizi, žena traži rastavu, sin ga baš previše ne voli, predan je svom poslu, i traga za Jigsawom več dosta vremena. Ostali likovi nisu "obrađeni" čak ni do te mjere. Npr., ostali policajci su prikazani kao budale koje bezglavo upadaju u kuću, što je totalno neprofesionalno od njihove strane, a o likovima zatvorenima u kući ne znamo gotovo ništa osim da su svi (osim jednog) bili u zatvoru, te da je jedan diler, jedan narkoman, jedan kurva itd.
Inače, u nastavku se pojavljuje nekoliko glumaca iz originala...Dina Meyer kao policajka Kerry, Shawnee Smith kao Amanda, narkomanka s početka originala, te naravno Tobin Bell kao Jigsaw. Svi su oni u originalu imali male, gotovo neznatne uloge, od gotovo nikakvog značenja (osim Bella naravno), i nisu imali preveliku minutažu, dok su ovdje dobili mnogo veću minutažu, pa čak i mnogo veći utjecaj na razvoj priče. Ostatak glumačke ekipe se sastoji većinom od nepoznatih imena, od kojih valja jedino izdvojiti Glenn Plummera, poznatog iz filma "Speed", gdje je glumio vlasnika Jaguara kojem Keanue Reeves odvali vrata na tom istom autu, te Franky G, poznat po nastupu u seriji "Jonny Zero" iliti po naški "Pod pritiskom" koja se vrti na RTL Tv-u.
No unatoč svim manama koje sam nabrojao, film ipak nije dosadan, iako je glup. Kratko traje, a brz je i dinamičan. Tome svakako pridonosi i s moje strane malo pretjerana nabrijana režija i montaža, brzi rezovi i tom sl. Također što se tiče vizualnog aspekta tiče, film krasi standardna prljava scenografija, i prigušene boje, prevladava većinom maslinasto zelenkasti ton, baš kao i u prvom filmu. Također na zanimljiv način su povezali ovaj i prvi film, vračajući na kraju priču ponovno u kupaonu iz prvog filma, ali s druge strane, zbilja ne znam zašto se ovaj film zove "Saw" iliti "Pila", jer pilu vidimo samo u jednom kadru, i to na podu...nitko ovaj puta ne pili sa njom ni jedan dio tijela, tak da mi je i to prilično bez veze...mogli su rađe promijeniti naslov u "Jigsaw" i gotovo, jer se i onako priča vrti oko tog tipa.
No, odgovor na to pitanje možda leži u činjenici, da je redatelj, ali i scenarist ovog nastavka, Darren Lynn Bousman, napisao ovu priču pod imenom "The Desperate", još prije nego je "Saw" postigao takav uspjeh. No, producenti su ga redom odbijali, jer je scenarij bio prenasilan, pa je poslije uspjeha filma "Saw", Bousman ponovno okušao sreću, i dobio priliku da ekranizira svoj scenarij, ali uz male preinake kao nastavak filma "Saw". A da mu se zbilja osmjehnula sreća, dokazuje i činjenica da upravo on režira i treći nastavak te horror franšize, "Saw III" koji bi se u kinima trebao navodno pojaviti još krajem ove godine. Inače na "glancanju" scenarija mu je pomogao Leigh Whannell, scenarist i glumac iz originala.

Sve u svemu, film ništa posebno...još bih donekle i prihvatio sve to, i ne bih mu zamjerio neke stvari, ali taj film, kao i original je toliko nahvaljen i napuhan od strane publike, da je to zbilja ne vjerojatno, kao da se radi o nekom velikom remek-djelu. Svi govore kako je strašan, kako je napet, inventivan i tome sl., a nije...zbilja nije...samo je zabavan, krvav i donekle zanimljiv. Ne nudi ništa više nego i bilo koji drugi sl. slasher "horror", krvi, krvi i još krvi. "Prestrašit" će se samo oni koji imaju slab želudac...a ovi ostali...čisto sumnjam.
Sve se bojim kakve će kritike biti kad se treći dio pojavi, koji horror fanovi s nestrpljenjem očekuju..."najbolji film svih vremena" i tome sl.

Ocjena 2,5/5

Punisher

Eng. The Punisher
God. 2004.
Redatelj: Jonathan Hensleigh
Scenarij: Michael France i Jonathan Hensleigh
Glume: Thomas Jane, John Travolta, Will Patton, Roy Schneider, Ben Foster, Rebecca Romijn-Stamos, Laura Elena Harring, Samantha Mathis, Russell Andrews, Omar Avila, James Carpinello, Mark Collie...itd.



"Punisher" je kao što je dobro poznato jedna od mnogobrojnih strip ekranizacija, temeljena na kultnom Marvelovom stripu "The Punisher" Gerryja Conwaya, Gartha Ennisa, Johnnya Romita i Rossa Andrua. Strip je nastao 70-ih godina sad več prošlog nam stoljeća, u vrijeme "konzervativne" Amerike, kada su velikim ekranima žarili i palili nasilni junaci koji su često sami uzimali zakon u svoje ruke, poput Charlesa Bronsona u filmu "Death Wish", Clinta Eastwooda u filmu "Dirty Harry", ili Roberta De Nira u filmu "Taxi Driver", prema čijem kalupu je i "Punisher" nastao.
Frank Castle, je nekadašnji veteran Zaljevskog rata, koji je nakon vojne službe postao specijalni FBI agent, čija su specijalnost tajni zadaci. Na njegovom posljednjem tajnom zadatku, nakon kojeg se je namjeravao povući iz posla i posvetiti obitelji, ženi Mariji, i sinu Willu, sasvim slučajno, u akciji uhićenja strada jedan od dvojice sinova mafijaša Howarda Sainta, Bobby. Sainta to jako razljuti, a posebice njegovu ženu, koja željna osvete, naređuje Caselovo ubojstvo, ali ne samo njegovo, več i cijele njegove obitelji. Saintovi ubojice pobiju cijelu obitelj, kako im je bilo i naređeno, no, igrom slučaja Casel, iako teško ranjen preživi napad, i shvati da je izgubio jedino što mu je ikada nešto značilo u životu...svoju obitelj.
Bijesan i željan osvete, nakon što se oporavi, Castle postane Punisher (KAŽNJAVATELJ), tajanstveni osvetnik, sudac, porota i izvršitelj kazne u jednom. Koristeći isključivo svoje znanje, i godine vojničkog iskustva, te naoružan do zuba, odluči se osvetiti i kazniti Sainta, njegove ljude, ali i cijelu njegovu preostalu obitelj. No to čini polako i postepeno...planirano, ne nasrne na njih odjednom. Za svoju "bazu" odabire staru ruševnu i gotovo zapuštenu zgradu u kojoj živi još troje ljudi, konobarica Joan, gubitnik Dave i simpatični debeljko Bumpo. Iako se s početka Castle drži po strani, i ne želi uopće kontaktirati sa njima, s vremenom se ipak zbliži s tom trojkom koja mu postanu najbliže onom značenju obitelj koju je nekada imao. No nikako ne može zaboraviti što mu je Saint učinio, te neće imati mira dok ga ne ubije, te je njihov obračun neizbježan.
Priča tog stripa/filma, o "pobiješnjelom" čovjeku sa oružjem koji ubija kriminalce bez imalo grižnje savjesti, jer ih krivi za smrt svoje obitelji, teško da se danas može opisati originalnom, ali ima svoju određenu dubinu, jer je "Punisher" više od samo običnog bijesnog čovjeka sa oružjem željnog osvete, odnosno KAZNE.



Odmah na početku svog osvrta na ovaj film, moram priznati da mi je "Punisher" uz "Batmana" jedan od najdražih strip junaka, te da sam odrastao na tom stripu. Razlozi za moju privrženost tom strip junaku leže u činjenicama da je on običan čovjek, te baš kao i "Batman" nema nikakve specijalne super moći uz pomoć kojih bi se suprotstavio negativcima. On ne može letjeti i nije neuništiv poput "Supermana", ne može se penjati po zidovima poput "Spider-Mana", i nije mutirao poput "X-Mena" ili "Hulka", već koristi samo sve svoje vojničko znanje, vještine i kojekakve spravice i oružje da bi izvršio svoju misiju tj., "Kaznu". Tako da sam se, moram priznati, veoma veselio ovoj ekranizaciji...ali da li sam bio zadovoljan viđenim!?
E pa na prvo gledanje sam, moram priznati ostao malo ravnodušan, nisam zamijetio sve kvalitete filma, no kad sam ga gledao drugi put, stekao sam bolji dojam o filmu, i veoma mi se svidio, dapače, smatram da je "Punisher" izvrsna ekranizacija tog stripa napravljena u stilu punokrvnih akcića 80-ih godina i Spagette Westerna, prepun nasilja, krvi, pucnjava, (baš ako i u strip), a pošto sam ja ljubitelj filmova 80-ih i špageti vesterna, "Punisher" mi ja baš dobro "legao". Doduše, film u cjelini traje malo predugo (124 min.), i prvih sat vremena filma su mogli i malo srezati, jer mislim da nam ne treba toliko vremena da saznamo kako je on postao zapravo Punisher, jer to vjerojatno znaju i vrapci na grani...klasična priča osvete, tipu pobiju obitelji te on postane osvetnik pod imenom Punisher.
No moram priznati da je redatelj debitant Jonathan Hensleigh, inače veoma poznati i uspješni scenarist i producent nekih od ponajboljih akcića 90-ih poput "Die Hard With a Vengance", "The Saint", "Con Air", "Armageddon" itd., uspio vjerno prenijeti atmosferu stripa na ekran. Film je dosta mračnim, kao što rekoh nasilan i brutalan, ali istovremeno i zabavan, a ništa drugačiji nije ni strip. Punisher je zapravo opsjednuti čovjek, kojeg progoni njegova prošlost i krivnja za smrt njegove obitelji, i upravo ga to ono što ga tjera da progoni kriminalce...krivica, i potreba da kažnjava njih, ali i sebe. Inače, akcija je izvrsna, i snimljena kao što rekoh u maniri starih akcića iz 80-ih godina, bez korištenja CGi-a efekata, samo stuntovi i pirotehnika, te često koketira sa humorom ( npr. tučnjava Punishera sa velikim Rusom uz pratnju operne arije, dok u pozadini pratimo paralelnu radnju kako spomenuta trojka pleše u kuhinji, tako da je ta sekvenca istovremeno zabavna ali i spektakularna) i duhovito se poigrava sa poznatim klišejima.
Tomas Jane je odlično odglumio Punishera, kao cool antijunaka u stilu spomenutog Prljavog Harrya, te je uvjerljivo prikazao njegovu bol koja ga razdire i zbog koje je postao osamljenik bez ikakvih emocija osim mržnje. A i fizički je nalik stripovskom Punisheru, zahvaljujući čestom provođenju vremena u teretani prije snimanja, da bi se nabildano do stripovskih proporcija, u čemu je moram priznati i uspio. Tako da na kraju ispao dobar izbor za ulogu, iako sam bio skeptičan oko izbora prije ogledanog filma.



S druge strane, inače izvrsni negativac, John Travolta, kojemu takve uloge odlično pristaju...sjetimo se samo njegovih izvrsnih nastupa u filmovima "Broken Arrow", "Face/Off" i "Swordfish", je ovdje moram priznati malo zakazao. Mislim da mu je ovo jedna od najgorih izvedaba negativca, iako ne gora od one ogromnog aliena iz filma "Battlefield Earth"...očito se je i on malo "izlizao". Jednostavno nije bio dovoljno "opak", kako on to zna biti. No, to je djelomično popravio uvijek raspoloženi Will Patton, kao njegova desna ruka. Uz Travoltu, Pattona i Janea, u filmu glumi još i prelijepa i zanosna Laura Elena Harring, u ulozi Saintove žene. Ali iako je ona kao negativka, jednostavno ju ne možete mrziti koliko je ta žena lijepa hehe...a uz nju, tu je jednako zanosna Rebecca Romijn-Stamos u ulozi konobarice Joan. Ben Foster, poznat po ulozi Marsa u filmu "Hostage", i John Pinette, pak odlično funkcioniraju kao sporedni komični likovi. A ne smijem zaboraviti spomenuti, da jednu manju ulogu ima i legendarni glumac Roy Scheider, poznat po legendarnoj ulozi šefa policije Martina Brodya iz filma "Jaws" iz 1975. godine.
Inače, Punisher se je prvi puta kao lik pojavio 1974. godine u "Spidermanu" broj 129., i to kao Spidermanov negativac. Kasnije se je još pojavljivao u raznim stripovima, dok nije počekom 80-ih napokon dobio svoj strip, i ubrzo je postao jedan od najpopularnijih strip junaka tog vremena. Radnja filma je naravno, kako to obično ide sa strip ekranizacijama, malo promijenjena u odnosu na onu iz originala, odnosno stripa, ali sasvim malo. Naime, u stripu je Frank Castle Vijetnamski veteran, a obitelj mu pogine sasvim slučajno, dok su svi zajedno bili na pikniku, igrom slučajnosti se nađu između obračuna dviju bandi. Castle naravno preživi, ali gonjen krivicom zbog smrti svoje obitelji, i razočaran pravnim sistemom koji ne uspijeva osuditi ubojice, on uzima pravdu u svoje ruke i postaje Punisher, osvetnik koji ubija sve kriminalce i posveti svoj život samo tome. Tako lik Howarda Sainta zapravo ne postoji u stripu, te je on posebno osmišljen za film.
Inače, krajem 80-ih, točnije 1989. godine, kao što več vjerojatno dobro znate, snimljena je več jedna strip adaptacija "Punishera" redatelja Marka Goldblatta (inače poznatoga montažera) sa Dolphom Lundgrenom u glavnoj ulozi. Bio je to film, koji osim naslova i imena gl. junaka, gotovo da nije imao nikakve veze sa originalnim stripom (čak nije imao ni svoju prepoznatljivu lubanju na majci), te nije nudio ništa više osim eksplozivne akcije, tipičnu za filmove 80-ih. No to je bilo ne dovoljno da bi ga se moglo proglasiti dostojnom strip ekranizacijom. A također postoji i nekoliko Fan filmova, od kojih svakako preporučam "Punisher: First Round" iz 2005. godine.
Dakle završni dojam je da je "Punisher" dobar, nasilan i punokrvan akcić u stilu 80-ih, dobre režije, u večini dobrih glumačkih izvedbi, a jedinu veću pritužbu imam kao što rekoh več prije, na predugački početak, koji je mogao biti kraći, i zbog kojeg film "pati" od mjestimičnog praznog hoda, te na preblagu izvedbu Johna Travolte, koja je mogla biti malo "žešća". No unatoč tome, svakako ga vrijedi pogledati. Na godinu bi se trebao pojaviti nastavak, ponovno sa Tomasom Janeom u glavnoj ulozi, ali ne i Jonathanm Hensleighom u redateljskoj stolici, što me nimalo ne veseli, jer je upravo on zaslužan za kvalitetan transfer Punishera sa stripa na film. No, on će ipak napisati scenarij, a vjerojatno i producirati nastavak, pa se nadam da će ipak ove sitnice koje ne štimaju u prvom filmu (osim Travolte kojeg naravno neće ni biti u nastavku), biti popravljene u nastavku i bez Hensleighove izravne intervencije. Živi bili pa vidjeli!

Ocjena: 4/5

Oni žive

Eng. They Live
God. 1988.
Redatelj: John Carpenter
Scenarij: John Carpenter (Frank Armitage)
Glume: Roddy Piper, Keith David, Meg Foster, Peter Jason, Raymond St. Jacques, Jason Robards III, George 'Buck' Flower, John Lawrence, Susan Barnes, Sy Richardson, Wendy Brainard, Lucille Meredith, Susan Blanchard, Norman Alden, Dana Bratton, John F. Goff, Norm Wilson, Thelma Lee, Stratton Leopold, Rezza Shan, Norman Howell, Larry J. Franco, Tom Searle, Robert Grasmere, Vince Inneo, Bob Hudson, Jon Paul Jones, Dennis Cosmo Michael, Nancy Gee, Claudia Stanlee, Christine Anne Baur, Eileen Wesson, Gregory J. Barnett, Jimmy Nickerson, Kerry Rossall, Cibby Danyla, Jeff Imada, Michelle Costello, Michael Forino, Robert V. Greene, Al Leong, Jennifer Austin...itd.



Usamljeni lutalica (kojem zapravo kroz cijeli film ne saznamo ime, več je on na odjavnoj špici potpisan samo kao "Nada", što na Španjolskom znači ništa), dolazi u nepoznati grad, u potrazi za poslom. Nakon prvotnih neuspjeha, uspijeva pronaći posao na gradilištu, gdje upozna Franka, lokalca koji mu ponudi smještaj u prihvatilištu za siromašne, u čijoj blizini i sam stanuje sa svojom obitelji. "Nada" prihvati ponudu i useli se u prihvatilište dok ne pronađe neki stan, no odmah po dolasku počinje primjećivati neke sumnjive stvari. U susjednoj crkvici se nešto čudno i sumnjivo događa a Tv program često gubi signal, tj., netko se ubacuje u program i govori o nekakvoj obmani. Nakon što jedne večeri policija napravi raciju u tom prihvatilištu, a svi iz obližnje crkvice se razbježe, "Nada" odluči sljedećeg dana "proviriti" u crkvicu, da vidi što se tamo zbilja događa. Tamo pronađe samo jednu zapečaćenu kutiju, koju uzme sa sobom. Nakon što ju otvori, u njoj pronađe samo hrpu sunčanih naočala. Pomalo zbunjen, "spremi" kutiju u kantu za smeće u jednoj uličici, ali sasvim slučajno zadrži jedne naočale kod sebe. No nakon što ih stavi na oči, shvati da to nisu obične sunčane naočale, več specijalne naočale uz pomoć kojih on sazna da svijet kakav nas okružuje, nije onakav kakav se čini na prvi pogled. Naime, među nama, od tko zna kada, neprimjetno žive izvanzemaljci zamaskirani u ljude, te sistematično i postepeno preuzimaju kontrolu nad zemljom uz pomoć medija i reklama, tretirajući nas poput životinja. Uz pomoć naočala on ugleda da su npr. Jumbo plakati na kojima se inače reklamiraju turističke destinacije i raznorazni proizvodi, zapravo zapovijedi koje mi slijedimo, poput "OBEY" ili "MARRY AND REPRODUCE". Ista stvar je i sa časopisima, ali i sa novcem, na kojem zapravo piše "THIS IS YOUR GOD". No ubrzo izvanzemaljci shvate da ih on može vidjeti, i obavijeste svoje nadležne koji pošalju dva izvanzemaljca "zamaskirana" u policajce da ga uhite. Ali on im se suprotstavi, ubije ih i uzme im oružje, te krene u ubilački pohod tamanjenja izvanzemaljaca. U tu na prvi pogled suludu stvarnost, da izvanzemaljci potajno žive među nama, uspije uvjeriti i Franka, nakon prilično dugačkog i iscrpnog "nagovaranja". Ubrzo njih dvoje saznaju da postoji cijeli tajni pobunjenički pokret, koji im se suprotstavlja več neko vrijeme. Oni im se pridruže u borbi, i saznaju od njih da je jedini način da se otkrije ta zavjera, taj da se uništi stroj uz pomoć kojeg su nas hipnotizirali, tj., koji im služi za prikrivanje...no problem je što su i neki ljudi, koje su alieni potplatili i podmitili, također na njihovoj strani, pa "Nada" i Frank nisu sigurni kome mogu vjerovati...



"They Live" je meni osobno Carpenterov najdraži, *najzabavniji (*ako izuzmemo kung fu horror zafrkanciju "Big Trouble in Little China") i najbolji film, uz "Escape from New York" i "The Thing". Ta SF crnohumorna priča o izvanzemaljcima koji od tko zna kada nesmetano žive među nama, zahvaljujući stroju kojim su nas sve hipnotizirali, te utječu na naše odluke, umrtvljuju naša osjetila i na kraju krajeva kontroliraju naše živote, a koje u svemu tome može spriječiti samo jedan junak, koji ih može vidjeti uz pomoć specijalnih sunčanih naočala...još i dan danas djeluje jednako zabavno i zanimljivo, pa čak do neke mjere i originalno, ali s druge strane i jako podcijenjeno od strane publike, a posebice kritike. Taj glavni koncept priče, da je svijet koji nas okružuje samo prividna iluzija za zavaravanje ljudi, iza koje se nalazi malo tamnija stvarnost, vuče dosta paralela sa radnjom velikog hit filma iz 1999. godine, "The Matrix". Zapravo ne bi me uopće začudilo da su Braća Wachowski, redatelji i scenaristi spomenutog filma, veči dio inspiracije za svoj film crpili upravo iz ovog malog Carpenterovog remek-djela. No za razliku od Carpentera, koji je tu priču obradio u maniri zabavnog SF akcića i satire na tadašnje (a bome i na današnje) društvo, prikazujući izvanzemaljce kao bogate ljude na visokim čelnim pozicijama, koji vladaju masama, te ih kontroliraju uz pomoć medija (Tv, reklama, časopisa itd.), Braća Warchowski su se u svom filmu, uz onaj akcijski aspekt priče, usredotočili i na onaj filozofski, u koji Carpenter nije toliko ulazio, posebice u lošijim nastavcima, gdje su prilično i pretjerali sa "filozofijom".
Ovaj film je osim po zabavnoj i zanimljivoj priči ostao zapamćen i po nekoliko legendarnih i sad več kultnih dijaloga, od kojih je najzapamćeniji svakako onaj "I have come here to chew bubble gum and kick ass...and I'm all out of bubble gum" (kao i još nekima koje neču spominjati), koji je kasnije u malo izmijenjenoj verziji frajerski izgovarao Duke Nukem u popularnoj FPS videoigri "Duke Nukem 3D", kao i jedan od junaka novijeg filma "Spartan" redatelja Davida Mameta sa Val Kilmerom u glavnoj ulozi, a moglo ga se i čuti, također izmjenjenoj verziji, i u filmu "Dazed and Confused". Čak su ga i neki izvođači poput Monastic Squida i Ice Cubea, iskoristili u nekim svojim pjesmama...dakle utjecaj tog filma je golem na pop kulturu. A zanimljivo je kako je Roddy Piper, inače nekadašnji wrestler, ili kako mi to volimo reći kečer, koji igra glavnog bezimenog junaka, sam osmislio i dodao tu rečenicu u scenarij. Točnije, to mu je bila jedna od mnogobrojnih ideja, krilatica za uvod u njegove borbe. Tko bi rekao da će baš ta rečenica postati tako poznata.
Kad smo več kod Roddy Pipera, iznenađuje me kako to da je Carpenter izabrao baš njega za glavnu ulogu...čudi me da nije ponovno "uposlio" svog starog znanca Kurt Russella s kojim je surađivao sve ukupno četiri puta, jer je ova rola kao stvorena za njega. No nije da je to nešto previše važno...Piper se je odlično snašao u ulozi, rola mu je dobro "legla", a čak i pomalo liči na Russella u filmu...fudbalerka i to. Uz Pipera, u filmu jednu od glavnih uloga ima i Keith David, s kojim je Carpenter također več prije surađivao...na filmu "The Thing", a ovaj ga je toliko impresionirao svojom izvedbom u tom filmu, da je Carpenter posebno za njega napisao ulogu u ovom filmu. Obadvojica su ostvarili zabavne uloge.



Uz zabavne dijaloge i glumačke izvedbe, "They Live" se može pohvaliti i sa jednom od najzabavnijih i najžešćih uličnih tučnjava snimljenih na filmu, između Pipera i Davida. Originalno je Carpenter zamislio da ta tučnjava traje nekih 20-ak, 30-ak sekundi, no...Piper i David su odlučili izvesti tučnjavu za stvarno, te su u biti svi udarci u filmu stvarni, osim onih u lice i međunožje. Tri tjedna su se pripremali za tu tučnjavu, što je itekako vidljivo na ekranu. Tučnjava traje sve ukupno nekih 5 min., i zbilja djeluje brutalno, prljavo, divlje i realno, ali i zabavno.
Iako je budget filma iznosio tek 3 mil.$, i s obzirom na godine u kojima je sniman, vizualno film izgleda dosta solidno. Efekti su iako ih nema mnogo, dobro odrađeni a akcija je vizualno atraktivna još i danas. Doduše izgled, tj. maske izvanzemaljaca danas, a pretpostavljam da su i onda, izgledaju prilično smiješno i jeftino...točno se vidi da se radi o gumenim maskama koje glumci nose na licu. Čak se vidi kako im se miču usta ispod maske dok pričaju. No to nimalo ne smeta, dapače, to daje filmu jedan određeni čar. Kao i za svaki svoj film koji je režirao, tako je i za ovaj Carpenter skladao muziku, uz malu pomoć Alana Howartha. Muzika je jako dobra, zvukovi usne harmonike, gitare i elektronskih zvukova sintisajzera pridonose atmosferi i napetosti filma...doduše nema tu nekih prepoznatljivih tonova i ritmova kao u prepoznatljivim glazbenim temama za "Halloween" ili "Escape from New York", ali je muzika ipak upečatljiva.
Inače, zanimljivo je da je scenarij napisao sam John Carpenter, ali pod pseudonimom Frank Armitage. Naime Carpenter je veliki obožavatelj pisca H.P. Lovecrafa, a Frank Armitage je zapravo lik jednog od njegovih romana, "The Dunwich Horror", prema kojem je snimljen i istoimeni film 1970. godine. Na taj korak se je odlučio jer je ideju za film dobio iz nekoliko različitih izvora, kratke priče "Eight O'Clock in the Morning" Raya Nelsona i stripa "Nada", pa je smatrao da ne bi bilo fer da sam pobere zasluge za pisanje scenarija. Također valja naglasiti kako se u filmu na kratko u cameo ulozi pojavljuje i sam Carpenter, zajedno sa svojim kolegom George A. Romerom, i to ni više, ni manje nego u ulogama kritičara koji kritiziraju nasilje na filmu, a upravo su njihovi filmovi prepoznatljivi po nasilju zbog čega su često bili na meti kritičara, koji su ih smatrali običnim trash redateljima i "eksploatatorima jeftinog filmskog smeća".
No bez obzira na kritičare i njihova trabunjanja, "They Live" je kao što rekoh več prije, prema mom mišljenju jedno malo Carpenterovo remek-djelo koje svakako treba pogledati i koje još i danas plijeni jednakom pažnjom kao i nekada.
Sve u svemu izvrstan film.

Ocjena: 5/5

"My Name is Bond, James Bond"...izgovorio je po prvi puta 1962. godine u filmu "Dr. No" i ušao u povijest kao kao najpoznatiji svjetski "tajni" agent u službi Njenog Veličanstva, sa dozvolom za ubijanje, 007, koji je sa jednakom lakoćom sređivao raznorazne negativce koji su mnogo puta pokušavali zavladati svijetom, i zavodio prelijepe dame koje jednostavno nisu mogle odoljeti njegovom šarmu. Radi se naravno o velikoj glumačkoj legendi, jednom jedinom i neponovljivom, Sean Conneryu.

Sir Thomas Sean Connery, je rođen 25.08.1930. godine, u Edinburghu u Škotskoj, u veoma siromašnoj obitelji. Njegov otac, Joseph Connery je bio po zanimanju vozača kamiona, a majka, Euphamia "Effie" Maclean, čistačica. Uz to zanimljivo je da mu je otac bio kršćanin, a majka protestantica. Connery je tako več od malena morao i sam raditi da bi zaradio za kruh, a prvi posao koji je ikada radio je bio kao dostavljač mlijeka za Fettes College u Edinburghu. Plaća mu je tada iznosila u usporedbi sa milijunima koje dobiva danas za svoje uloge, mizernih 1 funtu (Ł) na tjedan, ali tada je to bilo dovoljno da se može preživjeti. No sa 13 godina Connery, nezadovoljan svojim životom, napušta školu i obitelj, te odlazi u Britansku mornaricu iz koje je časno otpušten samo tri godine kasnije zbog čira na želucu. A na te "mornaričke" dane ga još i dan danas podsjećaju dvije male tetovaže na desnoj ruci, "Scotland Forever" i "Mum and Dad".
Nakon otpusta iz mornarice, radio je raznorazne poslove da bi preživio...radio je kao vozač kamiona, zidar, spasioc na plaži, slikarski model na Edinburghškoj Likovnoj Akademiji, maneken za kupaće kostime, zaštitar, laštioc ljesova itd. Fizički poslovi mu nisu nimalo bili strani. Nakon što se je sasvim slučajno pridružio mornarskom pjevačkom zboru u Londonu, u njemu se je "probudio" interes za scenskim nastupom i glumom, iako je prvotno to zanimanje smatrao..."ne muškim". Tako je več 1951. imao svoj kazališni debi u predstavi "South Pacific". Također istovremeno se je strastveno bavio i body buildingom, zbog kojeg je zaradio nadimak "Big Tam", te je tako je 1953. godine pod imenom Thom Connery sudjelovao na izboru za Mistera Universe, na kojem je inače pobijedio Bill Pearl, ali se je Connery kao predstavnik Škotske, našao na veoma visokom i zavidnom 3. mjestu.
Nakon tog sportskog uspjeha, i nastupa u nekoliko kazališnih predstava, 1954. okušao se i na televiziji, točnije BBC-u glumeći u manje poznatim TV filmovima, kao što je npr. mjuzikl "Lilacs in the Spring". Našlo se je tu još nekoliko nevažnih Tv filmova i Tv serija u kojima se je pojavio, između ostaloga i nastup u seriji "The Jack Benny Show", njegovoj prvoj "Američkoj" ulozi. A prvu značajniju ulogu je ostvario u filmu "Another Time, Another Place" iz 1958. godine, gdje je nastupao zajedno sa Lanom Turner. Nakon toga kao još jedan vrjedniji naslov koji valja izdvojiti iz tog vremena je film "Tarzan's Greatest Adventure" iz 1959. godine, u kojem je glumio negativca. Tijekom narednih godina uslijedilo je još nekoliko manje-više nepoznatih naslova u kojima je nastupao, a kao najpoznatiji valja izdvojiti "The Longest Day" iz 1962. godine u kojem je nastupalo 48 internacionalnih zvijezda, između ostaloga i Robert Mitchum, John Wayne, Henry Fonda itd., a Connery je tu odigrao jednu malu sporednu ulogu.



Ali iste te godine, 62., producent Harry Salezman ga poziva na audiciju za prvi film o Jamesu Bondu, "Dr. No", i to nakon što je njegovu sliku i ime izvukao među mnogobrojnim "dosjeima" glumaca koji su bili u opticaju za tu ulogu...tu su se između ostaloga nalazili i David Niven, koji je glumio Bonda u parodiji "Casino Royale" nekoliko godina kasnije, točnije 1967., te Cary Grant, koji je navodno autoru Bonda, Ianu Flemingu, bio i inspiracija za lik Bonda, te ujedno i glavni konkurent za tu ulogu. No prema nekim izvorima, zbog relativno malog budgeta, ali i činjenice da je Grant tada imao 58. godina, i bio prestar za tu ulogu, producenti su bili primorani uzeti nekoga mlađeg i relativno nepoznatog, pa su stoga u obzir uzeli Connerya. Zanimljivo je kako je Connery na audiciju došao u prevelikoj vesti i komotnim hlačama, te se je ponašao veoma "bahato", i to do te mjere da je odbio screen test čitanje. No unatoč takvom ponašanju, dobio je ulogu, i to baš zbog tog ponašanja, jer je jedan od producenata, Albert R. Broccoli, sin poznatoga pisca, smatrao da je to baš ono što treba tom liku, odvažnost.
No kao što je več vjerojatno mnogima poznato, Ian Fleming, autor popularnih romana o Jamsu Bondu, baš i nije bio zadovoljan izborom Connerya za tu ulogu. Smatrao ga je previše mišićavim, i ne baš previše otmjenim, što je bila glavna odlika tog lika. No, ispostavilo se da je finalnu riječ imala Flemingova žena, koja je rekla da Connery ima "ono nešto", pa je Ian popustio. No, nakon što je "Dr. No" postao veliki hit, a sam lik popularan preko noći, Ian više nije sumnjao u ispravnost izbora, dapače, bio je totalno impresioniran njime, tj. njegovim nastupom, da je u kasnijim romanima uveo novost da je Bond porijeklom polu Škot. Connery je tu ulogu najpoznatijeg "tajnog" agenta ponovio još šest puta, 1963. u filmu "From Russia with Love", 1964. u filmu "Goldfinger", 1965. u filmu "Thunderball", prema njegovim osobnim riječima najdražem nastavku iz serijala, zatim 1967. u filmu "You Only Live Twice", 1971. u filmu "Diamonds Are Forever", te 1983. u neslužbenom Bond nastavku "Never Say Never Again".
Connery se nikada nije uspio u potpunosti otarasiti imidža Jamesa Bonda, koji mu je donio svjetsku slavu i besmrtnost u filmskoj povijesti, te mu definitivno obilježio karijeru, bez obzira na trud, ali prema riječima mnogih obožavatelja diljem svijeta, upravo je Connery bio jedini i pravi James Bond, i kao takav će biti zapamćen.
Između nastupa u Bond filmovima, Connery je snimio još nekoliko naslova vrijednih pažnje...npr., "Marnie" redatelja Alfred Hitchcocka iz 1964. godine, gdje nastupao zajedno sa Tippi Hedren, iako je Hitchcock prvotno htio vidjeti Grace Kelly u toj ulozi, koja je več tada bila udata za princa od Monaca, pa je odbila ulogu. Odigrao je glavnu ulogu i u filmu "Woman of Straw", također iz 1964. godine. Partnerica mu je u tom filmu bila poznata Talijanska glumica Gina Lollobrigida. 1965. godine, nastupa u izvrsnoj ratnoj drami redatelja Sidneya Lumeta, "The Hill". Bilo je tu još nekoliko manje-više nevažnih naslova koje neću sada nabrajati, ali unatoč mnogobrojnim ulogama koje je ostvario u tom vremenu, gotovo ni jedan film izvan "Bond franšize" nije postao popularan, ili bio tako gledan kao Bond filmovi, što je njemu osobno postepeno počelo smetati, jer nije želio da ga ljudi pamte i vide samo kao Bonda...hehe...koja ironija.



Nakon što je snimio tada svog "posljednjeg" Bonda, "Diamonds Are Forever" 1971. godine, Connery okreče novi list u svojoj karijeri, te snima film "Zardoz" redatelja Johna Boormana iz 1974. godine, u kojem se je pojavio sa ogromnim brčinama, pletenicom do guzice omotan u crvene krpe. Mnogi ga nisu prihvatili u tom izdanju, ali on je bio uporan u tome da se odmakne od James Bond imidža. To je donekle i uspio narednim avanturističkim i akcijskim naslovima poput "The Wind and the Lion" iz 1975. redatelja Johna Milliusa, "The Man Who Would Be King" redatelja Johna Hustona snimljenom iste godine, "Robin and Marian" Richarda Lestera iz 1976. godine itd.
1977. nastupa u velikom ratnom spektaklu "A Bridge Too Far", redatelja Richarda Attenborougha, rađenom po uzoru na spomenuti "The Longest Day", u kojem je također nastupalo mnoštvo internacionalnih zvijezda poput Michaela Cainea, Jamesa Caana, Elliotta Goulda, Gene Hackmana, Anthony Hopkinsa, Roberta Redforda itd. Dvije godine kasnije, 1979. nastupa u ekranizaciji romana Michaela Crichtona "The First Great Train Robbery", rame uz rame sa Donaldom Sutherlandom. Zanimljivo kako je sam Crichtona i režirao film. Iste te godine, nastupa u još dva filma. Prvi je film katastrofe "Meteor" u kojem je ponovno nastupalo još nekoliko poznatijih imena kao npr. Henry Fonda i Martin Landau, a drugi je bio politički triler "Cuba".
Jedan od svakako poznatijih filmova iz njegove karijere je SF "Outland" redatelja Petera Hyamsa iz 1981. godine, svojevrsni kvazi remake popularnog i kultnog westerna "High Noon" iz 1952. godine sa Gary Cooperom u gl. ulozi smiješten u svemir. Iste te godine je snimio i zabavni filmić Terrya Gilliama, "Time Bandits". Narednih par godine ja naredao nekoliko manje poznatih naslova, no 1983., iako je rekao da više nikada neče, ponovno prihvaća "dozvolu za ubijanje" tj., snima još jednog i definitivno posljednjeg Bonda, doduše neslužbeni nastavak, "Never Say Never Again" gdje mu je u naručju bila tada mlada Kim Basinger. Taj film je kao što je bilo i za očekivat nije postigao veliki uspjeh kao prijašnji Bondovi, no bilo je lijepo vidjeti Connerya još jednom kao Jamesa Bonda.
Karijera mu je sredinom 80-ih malo posustala, iako je ostvario nekoliko uloga po kojima ga pamtimo, i kojima je donekle uspio od sebe malo odmaknuti imidž Jamesa Bonda koji ga je pratio. Prvo 1986. nastupao u filmu "Highlander", prvom i najboljem filmu iz "Highlander" serijala. Iste te godine nastupa u hvaljenom filmu "The Name of the Rose", za koji je osvojio i nagradu BAFTA. Zanimljivo je kako kompanija Columbia Pictures nije prvotno uopće htjela financirati film kada su saznali da će u njemu glumiti Connery. No film je postao hit i danas uživa kultni status, a več naredne godine, 1987, Connery je osvojio i svog za sad jedinog Oscara, za ulogu irskog policajca Jima Malonea u filmu "The Untouchables" redatelja Briana De Palme. A uz Oscara, ta uloga mu je donijela i Zlatni globus.



Iduće godine, 1988. je ponovno surađivao sa redateljem Peterom Hyamsom na filmu "The Presidio", vojničkom krimi trileru, no ta suradnja ipak nije bila tako uspješna kao ona prijašnja, na filmu "Outland". 1989. prihvaća ulogu luckastog oca Indiana Jonesa u trećem nastavku tog popularnog i zabavnog serijala, "Indiana Jones and the Last Crusade", i ostvaruje jednu od najzabavnijih rola u karijeri. Bilo je zbilja gušt gledati kako se on i Harrison Ford prepiru i zafrkavaju. Nije tajna da je George Lucas u nekoliko prilika spomenuo kako mu je lik Jamesa Bonda bio velika inspiracija kod stvaranja Indiana Jonesa i čitavog serijala, te je u tu čast upravo Conneryu i ponudio ulogu Indianovog oca, jer kao što je i sam rekao; "Tko bi drugi mogao igrati Jonesovog oca, nego tip koji me je inspirirao u stvaranju svega toga, James Bond glavom i bradom (Sean Connery)".
U 90-ima je Connery ostvario nekoliko zapaženih uloga, i to najviše u akcijskim filmovima. Tako je u filmu "The Hunt for Red October" majstora akcije Johna McTiernana iz 1990., jednom od filmova iz serijala o Jacku Ryanu, odigrao odlučnog kapetana Ruske podmornice koji želi prebječi k Amerikancima. Naredne godine nastupa u katastrofalnom nastavku Highlandera, "Highlander II: The Quickening", a iste te godine ostvaruje i malu cameo ulogu Kralja Richarda u filmu "Robin Hood: Prince of Thieves" gdje je na kratko ponovno surađivao sa Kevinom Costnerom, svojim partnerom iz filma "The Untouchables". 1992. ponovno surađuje sa redateljem McTiernanom, na prilično podcijenjenom ali dobrom filmu "Medicine Man", o liječniku koji pronađe lijek protiv raka u prašumama Amazone, ali ga ujedno i izgubi, a šuma gdje je našao rijedak cvijet iz kojeg nastaje lijek, predodređena je za rušenje.
1993. nastupa rame uz rame sa tada popularnom akcijskom zvijezdom Wesley Snipesom u akc. trileru "Rising Sun", kao stručnjak za Japansku kulturu. 1995. snima dva filma, prvi je triler "Just Cause" gdje je glumio istražitelja koji istražuje slučaj umorstva, a drugi je bio avanturistička romantična drama "First Knight", u kojem je gl. ulogu odigrao Richar "žigolo" Gere, dok je Connery igrao ni više ni manje nego Kralja Arthura.
Zanimljivo, iako su mu tijekom karijere mnogi predbacivali kako ima jedan od najgorih naglasaka na filmu, kojeg nikada nije mijenjao bez obzira koji lik igrao, upravo mu je taj škortski naglasak s vremenom postao zaštitni znak, te je upravo zbog svog naglaska dobio ponudu na "posudi" svoj glas zmaju Dracu u filmu "Dragonheart" iz 1996. godine, što je on i učinio.
1996. nastupa u filmu "The Rock" Michaela Baya...meni osobno jednom od najdražih akcijskih filmova 90-ih. Film je bio ogromni hit, i jedno od najvećih iznenađenja tog ljeta, te mu je prema mom mišljenju sigurno malo oživio karijeru. Uz njega u filmu je nastupao i Nicholas Cage koji je prethodno bio osvojio Oscara za gl. ulogu u filmu "Leaving Las Vegas" i želio se okušati u malo drugačijoj, akcijskoj ulozi, a kasnije ih je zaredao još nekoliko. Connery je tu igrao zatvorenika koji je jedini uspio pobjeći iz Alkatraza, i koji je jedina nada za spas taoca iz tog istog zatvora. Tom ulogom je dokazao da je unatoč godinama još uvijek u formi i da nije za odbaciti. Zanimljivo, kako je Connery bio sve stariji i zreliji, bio je sve privlačniji ženama, a prema top ljestvicama najsexy ljudi showbiznisa i sex simbola mnogih ženskih časopisa, često se je nalazio pri samom vrhu tih ljestvicama. Za njega očito vrijedi ona stara "muškarci stare kao vino".



1998. mu se "zalomio" jedan od najlošijih filmova u karijeri, "The Avengers", ekranizacija istoimene Tv serije iz 50-ih. Connery je tu igrao negativca koji se je nalazio nasuprot pozitivaca Ume Thurman i Ralpha Fiennesa. Bio je to potpuno glup i djetinjast film koji Conneryu definitivno nije trebao u prebogatoj karijeri. Ali to ispravlja več naredne godine, kada snima romantičan triler "Entrapment" , a partnerica mu je bila sexy Catherine Zeta-Jones koja se je netom proslavila ulogom u filmu "The Mask of Zorro". Film je bio dosta veliki hit, i još jednom predstavio Connerya kao sex simbol, ali i akcijskog junaka. U posljednjih par godina, tj. od ulaska u novo tisućljeće, Connery baš i nije snimio previše filmova, 2000 je snimio hvaljenu dramu "Finding Forrester", za koju je pobrao mnoštvo pohvala i dobrih kritika, a tek tri godine kasnije, prilično popljuvani, ali s moje strane i podcijenjeni akcić "The League of Extraordinary Gentlemen", u kojem je unatoč godinama (73) još jednom dominirao kao akcijski junak. Također još se je jednom prihvatio Jamesa Bonda, ali samo glasom u videoigri "James Bond 007: From Russia with Love". Nedavno je izjavio da se povlači iz glume, no ipak mu je ponovno ponuđena uloga oca Indiana Jonesa u četvrtom nastavku tog serijala koji bi se trebao pojaviti 2008. god., ali da li će se ipak držati svoje izjave ili neće, vidjet ćemo za koju godinu.
Privatno, opće je poznato da je Connery ćelav, te da u gotovo svim svojim filmovima nosi tupe, pa čak i u svim Bond filmovima iz 60-ih godina. Kosu je naime počeo gubiti več kao mladić, u 21. godini, no privatno ih ne nosi. 1999. godine, Kraljica Elizabeth ga je proglasila vitezom unatoč Connerijevom otvorenom podupiranju Škotske i aktivnom sudjelovanju u radu Škotske nacionalističke partije. Često donira novac raznim ustanovama u rodnoj Škotskoj. 1962. se je oženio sa Diane Cilento, glumicom Australskog podrijetla, no več sljedeće godine,1973., su se razveli. Iz tog braka ima i jednog sina, Jason Joseph Conneryja, a sada je već 25 godina u braku sa Francuskom slikaricom Micheline Roquebrune. Također je poznato da je odbio ulogu Gandalfa u "Lord of the Rings" trilogji, koja je kasnije dopala Iana McKellenu jer navodno nije baš shvatio Tolkienovu trilogiju...šteta, mislim da bi bio izrstan Gandalf.
Sve u svemu, tip je velika glumčina i legenda filma, te kao što rekoh prije, po mnogima jedan jedini i neponovljivi James Bond za sva vremena, i kao takav će vjerojatno ostati i zapamćen još, mnogo, mnogo godina.

Kaos

Eng. Chaos
God. 2006.
Redatelj: Tony Giglio
Scenarij: Tony Giglio
Glume: Jason Statham, Ryan Phillippe, Wesley Snipes, Justine Waddell, Henry Czerny, Nicholas Lea, Natassia Malthe, Keegan Connor Tracy, Kimani Ray Smith ...itd.



Quentin Conners je žestoki policijski veteran, koji je riješio mnoge slučajeve i prošao mnogo toga, ali tijekom jednog incidenta kada je prema riječima njegovih nadređenih, njegovom krivicom poginula taokinja, biva suspendiran, a njegov partner i trajno razriješen s dužnosti, odnosno, otpušten. I taman kad se je privikao na svoju suspenziju i lagodan život, na vrata mu kuca njegov kapetan u pratnji mladog policajca Dekkera, njegovog budućeg partnera. Razlog posjete je naime taj, da je pljačkaš banke Lorenz, sa još petoricom svojih kompanjona upao u banku, gdje se je zabarikadirao sa 40 taoca, i kao jedini uvjet postavio taj da Quentin bude pregovarač. Kapetan nije imao drugog izbora nego nevoljko vratiti Quentina nazad na posao.
Conners zajedno sa svojim novim partnerom, Dekkerom, dolazi ispred opkoljene banke i počne pregovarati sa pljačkašima/otmičarima. No, zbog svoje reputacije "Prljavog Harrya" kapetan ga budno drži pod povećalom, i samo čeka neku njegovu pogrešku, koja se pojavi u obliku nabrijanih i svojeglavih specijalaca, koji se ogluše na njegovu zapovijed i sami izvedu napad na banku pri kojem nastrada nekoliko taoca i specijalaca, a pljačkaši pobjegnu. No, unatoč kapetanovom negodovanju, Conners zajedno sa svojim novim partnerom, mladim policajcem željnim slave krene u daljnju istragu, jer se ispostavi da pljačkaši nisu ništa odnijeli iz banke...niti cent. Jedini trag koji uspijevaju pronaći je video zapis, na kojem se zapaze jednog od poznatih osumnjičenika.
U stanu tog osumnjičenika pronalaze 50 000$, koji bi se prema policijskim evidentnim zapisima trebali nalaziti u policijskoj postaji, među zaplijenjenim stvarima, a malo kasnie saznaju da ga je iz policijske postaje iznio jedan od njihovih kolega. Ubrzo nakon toga, dobivaju poziv da je taj isti njihov kolega pronađen mrtav u svojoj kući. Tijekom njihovog boravka na očevidu, u kući mrtvog policajca, zazvoni telefon, a s druge strane linije nađe se Lorenzov, vođa pljačke banke, koji počne s njima igrati igru miša i mačke. Kako priča ide svojim daljnjim tokom, tako se ispostavlja da nije sve kako se čini na prvi pogled, što nas dovodi do iznenađujućeg preobrata na samom kraju...
O čemu se točno radi...pogledajte sami ako vas zanima hehe...



Hmm...oko ovog filma sam se dosta dvoumio..."bi ga gledao, ne bi ga gledao?!". Naime, o filmu nisam znao gotovo ništa osim tko glumi, a to je meni osobno bila i glavna "pozivnica" za gledanje, jer u filmu nastupaju Jason Statham, buduća i za sad običavajuća akcijska zvijezda čije filmove volim gledati i uvijek im se veselim, te Wesley Snipes, sada propala, ali nekada popularna akcijska zvijezda, čije sam prijašnje, dobre filmove volio gledat, tj., još uvijek ih rado pogledam s vremena na vrijeme. Sa ta dva glumca u gl. ulogama, koji su poznati po nastupima u akcijskim filmovima koje često krasi nabrijana akcija, tučnjave, pucnjave i tome sl., očekivao sam upravo to...žestoki akcijski film u kojem će njih dvoje ukrstiti ruke i noge i razvaliti pola ekrana, čemu sam se veoma veselio. No, onda sam uhvatio priliku da pogledam trailer, koji moram priznati nije odavao dojam akcijskog filma, jer od akcije u traileru gotovo da nije bilo niti A. Zapravo, trailer je izgledao prilično nezanimljivo. Tu su moja očekivanja, moram priznati malo splasnula. Isto tako, u prilog filma nije išla niti činjenica da Snipes u posljednjih 3/4 godine nije snimio ništa kvalitetno i gledljivo, ako izuzmemo isto pomalo razočaravajući, ali barem u usporedbi sa mnoštvo B naslova koje je nanizao ("7 Seconds", "The Marksman" itd.) vizualnom kvalitetom dobar film, "Blade: Trinity". "Chaos" je tako prvi kino film za Snipesa nakon nekoliko godina, barem u Europi, iako nisam siguran za Ameriku, jer tamo ako se ne varam film nije još prikazan, a i pitanje je da li će izaći direktno na DVD ili će ipak igrati u kinima.
I taman kad sam več odustao od gledanja ovog naslova u kinu, i pričekati ga na DVD-u, "naletio" sam na podosta dobrih kritika i ocjena tog filma po Internetu. Evo primjera radi, na Imdb-u mu je ocjena 6,2, što uopće nije loša ocjena za neki film...svakako je iznad uobičajenog prosjeka 5 nešto. I ponukan tim kritikama, odlučio sam ga pogledati, pa šta bude, bude...i da li sam ostao razočaran?
Eh sad...da i ne...to naime nije akcijski film kakav sam ja očekivao, sa mnoštvo jurnjava, pucnjave i tučnjava...ne, ali mi ipak na kraju film nije bio loš, dapače, bio je jako dobar, iako mu u cjelini nešto fali. Glavna atrakcija ovog filma je priča, tj. zaplet, koji svojim konceptom jako podsjeća na naslove poput "Lucky Number S7evin" ili "Inside Man". Dakle, to je jedan od onih filmova u kojem ništa nije onako kako se čini, te ponekad djeluje predvidljivo, ali zapravo nije. Taman kad nešto skužite, ili mislite da ste skužili...paf, dogodi se neki preokret u priči koji "sruši" vašu teoriju u vodu, no neke situacije su ipak malo predvidljive, ali ne pretjerano...Naime, kao što rekoh neke stvari shvatite prije nego što se dogode, ali onda se dogodi neki zaokret koji priču odvede u nekom drugom smjeru...nije da shvatite kakav će biti kraj več samo nakon 10-ak minuta gledanja.



Redatelj te ujedno i scenarist filma, meni osobno nepoznati Tony Giglio, kojemu je ovo tek četvrti i ujedno najpoznatiji film u karijeri za sada, je napisao zanimljivu priču, iako ne bez mana, ali redateljski posao je mogao obaviti i maaalo bolje. Mislim da bi u rukama nekog pouzdanijeg redatelja sa malo više prakse iza sebe, poput Joe Carnahana ili Michael Manna ovo ispao odličan film, žestoki triler u maniri "Vrućine", jer koliko sam zaključio iz viđenog, Giglio ga je tako nekako i zamislio...a ovako su neke stvari ostale nedorečene. Nekim od malobrojnih akcijskih scena fali uzbuđenja, djelovale su mi suhoparno, a u cjelini, film djeluje kao nešto između ozbiljnog trilera i filma namijenjenog za zabavu...kao da ni sam Gigli nije zna što želi napraviti, no ja mislim da je znao, samo nije znao kako točno.
Likovi su previše stereotipni, Statham je tipični stari prekaljeni murjak kakve često viđano na filmu, koji iza sebe ima raznorazna sranja te se ne libi malo "iskriviti" policijska pravila ne bi li došao do željenog rezultata, a njegova izvedba je nešto između one zafrkantske iz filma "Snach", i one akcijske iz filma "Transporter". Ryan Phillippe, koji također igra jednu od glavnih uloga, je pak njegov partner, mladi murjak kojemu je to prvi radni dan...usijana glava, željna uspjeha koja "živi" na slavi svog pokojnog oca, također policajca koje svi smatraju legendom. Kako to obično biva, stari murjak uči mladog nekim tajnama zanata, a ovaj brzo uči i primjenjuje te savjete te ubrzo preuzima inicijativu. Snipesov lik je tipični negativac, koji sipa zabave dijaloge i sva mu je zabavno i uz to jednostavno voli izgledati cool...ponašanjem je dosta sl. negativcu kojeg je odigrao u filmu "Demolition Man", jedino što možda nije toliko okrutan. I tako dok su njih trojca sasvim solidni u svojim izvedbama, neki sporedni glumci su malo kiksali, te njihove izvedbe baš i nisu bile uvjerljive, pa i to malo kvari cjelokupni dojam filma. Inače, u filmu još uz njih troje od poznatih faca glumi i Nicholas Lea, poznat po ulozi Alexa Kryceka u popularnoj SF seriji "The X-Files" i Henry Czerny, poznata faca koju se mogli videjti u naslovima poput "Mission: Impossible" ili "The Exorcism of Emily Rose"...česti igra pokvarene likove, negativce i to...Vizualno film izgleda sasvim solidno, kamera, boje i tako to, ali ne nudi ni ništa novo.
Zanimljivo je kako su Statham i Phillippe rođeni u razmaku od samo dvije godine, prvi 72-e, a drugi 74-e, a u filmu Statham glumi 40 i nešto godišnjaka, a Phillippe glumi 20 i nešto godišnjaka...godine su prema njemu očito bile blaže hehe...
Krajnji rezultat je da se radi o solidnom filmu koji je mogao biti i bolji, no i ovako može proći, ako zažmirite na neke nedostatke. Dvoumio sam se između ocjena 3 i 3,5...no dat ću mu 3,5 jer filmić nije loš, doduše nisam dobio ono čemu sam se veselio, dvoboj Stathama i Snipesa, ali se je redatelj potrudio napraviti zanimljiv i zabavan triler koji će vas svojom radnjom držati u neizvjesnosti do samog kraja...samo nije baš najbolje uspio u svom naumu...ali cijenim uloženi trud.

Ocjena: 3,5/5

Frankenfish

Eng. Frankenfish
God. 2004.
Redatelj: Mark A.Z. Dippé
Scenarij: Simon Barrett, Scott Clevenger
Glume: Tory Kittles, K.D. Aubert, China Chow, Matthew Rauch, Donna Biscoe, Tomas Arana, Mark Boone Junior, Reggie Lee, Noelle Evans, Richard Edson, Muse Watson, Steve Ritzi, Ron Gural, Eugene Collier, Sean Patterson, Raoul Trujillo, Marco St. John...itd.



Na ovaj film sam naletio sinoć sasvim slučajno u videoteci, išao sam naime pogledati šta ima novo za posudit, te ujedno šta ima novo na trajnoj posudbi. I tako sam usred mnoštva VHS-ica po 5 kn. ugledao ovaj naslov "Frankenfish". A kada čovjek pročita ovaj trash naslov, pa vidi cover DVD/VHS-a na koje je dvoje mladih u vodi do pasa, a iza njih nekakva ogromna živina koja samo što ih nije progutala, te još k tome pridoda i radnju tipa: "u močvarama Louisiane nešto tajanstveno ubija lokalne ljude, dvoje istražitelja se zaputi u taj zabačeni kraj kako bi istražilo te tajanstvene ali brutalne smrti"...jednostavno morate, ali morate pogledati kako to izgleda i o čemu se tu radi hehe...naravno, odmah sam kupio film i pogledao ga po povratku kući. No prije nego što sa vama podijelim svoje viđenje ovog filma, da vas malo detaljnije upoznam sa pričom...
Sam Rivers je mrtvozornik koji obično vrši obdukcije na žrtvama raznoraznih ubojstava. Njegov šef primi poziv o misterioznom i brutalnom ubojstvu u močvarama Louisiane, te ga odmah pošalje tamo da istraži to i pregleda tijelo, pošto je i on sam iz tog kraja, a lokalci ne vole nepoznate ljude. Nakon što pogleda ostatke izmrcvarenog tijela, dođe do zaključka da to nije mogao napraviti krokodil ili aligator, na što je prvotno sumnjao, te odluči i sam istražiti mjesto zločina. U istrazi mu se pridruži i biologinja Mary Callahan, koja također dođe do zaključka da se tu ne radi o krokodili, več možda o morskom psu, ali je i to malo vjerojatno, jer morski psi ne mogu doplivao toliko uzvodno i oceana. Prva postaja njihove istrage postane maleno naselje plutajućih kučica usred močvara, gdje živi obitelj poginulog, njegova žena i kćerka Eliza, koje im "prodaju" neku pričicu o nekom zlu u jezeru koje se je pojavilo kada se je neki nepoznati brod nasukao u močvarama. Jedan od njihovih susjeda, nevoljko pristan odvesti ovo dvoje na mjesto gdje je se nalazi taj nasukani brod. Na tom brodu, Sam i Mary pronađu mnoštvo mrtvih tjelesa, te se odmah odluče vratiti od kud su i došli, jer to sve im je bilo pre sumnjivo. I taman kad su ulazili u svoj čamac, ljubazni susjed sasvim slučajno padne u vodu…te ga nešto povuče, a iza njega ostane velika krvava mrlja na površini vode. Ovo dvoje odmah da petama vjetra i zaputi se prema plutajućem naselju. No, "čudovište", za koje se kasnije ispostavi da je divovska mutirana riba (zapravo, više njih), se zaputi za njima, te oni ostanu zatočeni zajedno sa ostalim ljudima na plutajućim kućicama sa jako malo municije i bez ikakvog izgleda za spas. Istovremeno u igru se uključuje i bogati lovac sa skupinom plaćenika, glavni krivac za nastanak tih mutiranih gigantskih riba…no ni njegov arsenal neće biti dovoljan da sredi te ribetine…



Osobno obožavam gledati te Creature Featurettes horrore, krvavi su, zabavi su i gušt ih je gledat, no moram priznati da od ovog naslova nisam očekivao apsolutno ništa, osim možda da bude smiješan i zabavan koliko će biti loš, jer je sve mirisalo na težak trash...posebice zbog spomenutog naslova i covera, a ništa više nade u kvalitetu film mi nije ni ulijevalo ime redatelja, Marka A.Z. Dippéa, čovjeka zaslužnog za prilično razočaravaju i loš film o popularnom strip junaku 90-ih, "Spawn", ali bio sam znatiželjan i zanimalo me kako sve to izgleda. No onda sam zamijetio da iza filma stoji kompanija Columbia TriStar Home Video, dakle ne radi se o nekoj nepoznatoj kompaniji za koju nisam čuo, i to me malo začudilo, ali istovremeno i razveselilo, jer sam pomislio možda film ipak nije toliko jeftin.
Koncept filma tj., priče je totalna kopija "Ralja", a ima i nekih sličnosti sa "Piranjama" Joe Dantea, ali najviše usporedbi mislim da ima sa filmom "Lake Placid". Naime i "Lake Placid i ovaj film se odvijaju na nekom jezeru u nekoj zabiti gdje neko tajanstveno čudovište ubija ljude, pa čak su im i plakati jako slični. A kao što i sam naslov kaže, ispostavi se da su ovdje ta "tajanstvena" čudovišta divovske mutirane ribe, točnije nekakve Japanske zmijoglave ribe koje navodno postoje, samo su manje, dok je u "Lake Placidu" to bio divovski "nemutirajući" krokodil hehe...
Početak filma je standardan...nekog tipa nešto povuče u vodu i malo kasnije pronađu njegove ostatke, prilično izmasakrirane, dolaze istražitelji, i tu "pustolovina" počinje. Usred svega toga ima tu i golotinje, naznake lezbijske veze, voodo magije, kineske mafije, luđaka koji obožava loviti nešto što može i njega uhvatiti, krvi, raznoraznih dijelova tijela itd... Film u cjelini traje nekih 80-ak minuta, ali tek u 51 min. vidimo po prvi puta kako izgledaju te ribe...iskreno očekivao sam da će biti malo veće, i strašnije, ali nema veze, djelomično su to nadoknadili na kraju filma, gdje se pojavi zbilja divovska ribetina od nekih 10-ak metara dužine, a možda i više...moram priznati da je smiješan ali i krvav način kako ju srede haha...



Do te 51. min., film ima čak i jednu određenu dozu napetosti, jer stalno iščekujete kad će se napokon pojaviti to čudovište, da ga napokon vidite kako izgleda, ali je ujedno i maaalooo dosadan, jer se ništa posebno osim istraživanja ne zbiva, a vi čekate da napokon još netko pogine nasilnom smrću. No…od 51. min. na dalje, počinje klaonica...skupina ljudi koja biva zatočena na plutajućim kućicama usred jezera, ukupno njih 8-ero, polako počinju umirati na raznorazne vizualno atraktivne načine, odgrizanje glave, odgrizanje donje polovice tijela, doslovno miksanje u propeleru čamca i sl. stvari. Krvi i sakaćenja nimalo ne nedostaje, ali sve to nije nimalo strašno ili gnjusno, več baš zabavno.
Uz sve to moram reći kako sam očekivao kako će film vizualno biti loše i jeftino napravljen, a ispalo je sasvim suprotno. Naime, ribe, kao i neka sakaćenja su napravljena uz pomoć CGI efekata, te iako je vidljivo da se radi o CGI efektima, ipak ne bih rekao da to vizualno uopće izgleda loše...zapravo izgleda sasvim solidno, pa čak i više za jedan takav B filmić kojemu je budget iznosio mizernih 3 Mil$, svaka čast na tome. To zapravo i ne bi trebalo čuditi kad je redatelj, spomenuti Mark Dippe, ujedno i majstor specijalnih efekata, te je radio efekte na filmovima poput "Terminator 2: Judgment Day" i "Jurassic Park", pa čovjek valjda zna svoj posao.
Film se baš i ne može pohvaliti poznatim glumačkim imenima, iako su neki glumci poznati što se izgleda tiče iz nekih naslova, kao npr. Tomas Arana, glumac koji često glumi negativce u filmovima (ni ovdje nije ništa drugačije hehe...), a mogli ste ga vidjeti u naslovima poput "The Bourne Supremacy", "Gladiator", "Pearl Habor", kao i mnoštvo poznatih serija. Zatim tu je i China Chow, poznata po ulozi male otete Kineskinje iz filma "The Big Hit" u koju se zaljubi Mark Wahlberg, pa Tory Kittles, nastupao je u filmovima poput "Against the Ropes", "Tigerland", "Dirty" itd. Sve u svemu, ima tu dosta poznatih faca, ali nepoznatih imena. No unatoč tome gluma je na razini, niti je loša ili katastrofalna, ali niti je odlična, na kraju krajeva niti je ovo film gdje to dolazi i može doći do izražaja, niti se na to gleda...važan je samo bodycount i što atraktivnije smrti, a toga ima dovoljno.
Dakle... Dippé ovaj put napravio solidan posao te napravio zabavan camp horror za sve ljubitelje žanra, te unatoč trash naslovu i plakatu "Frankenfish" je zapravo prilično zabavan, krvav, vizualno i tehnički kvalitetan, pa na momente čak i napet horrorac, koji teško da bi mogao nositi tu žanrovsku oznaku da nema krvi, čudovišta i sakaćenja, jer kao što rekoh film nije strašan, več samo zabavan, te isporučuje ono što se od njega očekuje.

Ocjena: 3/5

Djevojka iz susjedstva

Eng. The Girl Next Door
God. 2004.
Redatelj: Luke Greenfield
Scenarij: David Wagner
Glume: Emile Hirsch, Elisha Cuthbert, Timothy Olyphant, James Remar, Chris Marquette, Paul Dano, Timothy Bottoms, Donna Bullock, Jacob Young, Brian Kolodziej, Brandon Irons, Amanda Swisten, Sung Hi Lee, Ulysses Lee, Harris Laskaway, Julie Osburn, Laird Stuart, Dane Garretson, Richard Fancy, Catherine McGoohan, Josh Henderson, Nicholas Thomas, John-Clay Scott, Matt 'Horshu' Wiese, Maria Arcé, Alonzo Bodden, Ellis Williams, Stephanie Fabian, Michael Villani, Dan Klass, Steven St. Croix, Tomas Herrera...itd.



Matthew Kidman je uspješni srednjoškolac, maturant koji sanja o velikoj i uspješnoj političkoj karijeri, pa čak i o predsjedničkom položaju jednoga dana. Uz to je i veliki dobrotvor, naime prikupio je 25,000$ kako bi pomogao izvrsnom kambodžanskom studentu da dođe u Ameriku na razmjenu. Također saznaje da je primljen na prestižno sveučilište Georgetown, te da je ušao u najuži krug odabranih za stipendiju kojom namjerava financirati svoj studij, sve u svemu, život mu ne može biti bolji...ili...
Jedne večeri, sasvim slučajno, kroz prozor svoje sobe, ugleda u susjednoj kući prezgodnu djevojku, Danielle, kakvu je viđao samo u svojih snova, kako se presvlači, te se zabulji u nju, ali nije ni mogao sanjati da će mu taj trenutak u potpunosti preokrenuti život. Ona ga naime "uhvati" da ju gleda, i ubrzo nakon toga se pojavi pred njegovim vratima. Ucjeni ga da će ispričati njegovim roditeljima da ju je gledao kroz prozor kako se presvlači ako ne pođe s njom na jednu kratku vožnju. On naravno nevoljko pristane, i ode s njom. Usred vožnje ona stane na nekoj napuštenoj cesti i "natjera" ga da se skine...naime, pošto je on nju vidio golu, onda bi bio red da i ona vidi njega. Nakon što se on skine do gola, ona mu pobere odjeću i odveze se. Matthew se nekako uspije dočepati kuće, ali tajanstvena djevojka mu se ureže u pamćenje.
No več sljedećeg dana njih dvoje se ponovno sretnu, te se između njih polako pojavi kemija, i uskoro postanu par. No Danielle počne loše utjecati na njega, vodi ga po raznoraznim tulumima i navodi ga da radi raznorazne stvari koje nikada prije nije izvodio, te Matthew zbog toga popusti na faxu. A da stvar bude još gora, Matthew, zahvaljujući svojim frendovima, geekovima Eliu i Klitzu, sazna da je Danielle bivša porno-zvijezda, te se jako razočara! Uz to pojavi se i njezin bivši menadžer, Kelly, koji ju odluči odvesti nazad u Vegas, jer mu je ona donosila veliku zaradu. No unatoč prvotnom razočarenju, Matthew skuži da ju zapravo voli, te da ju ne može samo tako pustiti...a tu nastane velika zbrka, navaljuje sebi sve više nevolja na vrat, predsjednički položaj je sve dalje i dalje, uz to "nestaje" njegovih 25,000$ itd...itd.



Kod ovog filma vrijedi ona stara narodna pjesma "Oj suseda vrag te zel i dal..." hehehe...jer susjeda u ovom filmu, koliko god bila zgodna i sexy, ujedno donosi i velike probleme gl. junaku...napaljenom tinejdžeru, koji zbog nje gubi svoj razum.
Naravno moj prvenstveni razlog za gledanje ovog filma, baš kao i u slučaju katastrofalnog razočarenja, filma "House of Wax" je bila glavna glumica, prezgodna Elisha Cuthbert, samo što me ovoga puta film nije razočarao kao spomenuti "House of Wax", več je ipao sasvim suprotno, tj. film je ispao baš dobar i zabava, a i Elisha je bila prezgodna...tko ju ne bi htio za susjedu! hehe..
"The Girl Next Door" je iznenađujuće dobra teen romantična komedija koja nadilazi sve zadane koncepte koje nam nude tinejdžerske komedije poput "American Pie" ili "The New Guy" i njima slične, koje jesu zabavne, ali ne i nešto više o toga, te nam nudi i nešto više od samo (pametnog) humor...pametnu i zanimljivu priču, koja ima glavu i rep, ali i mozga. Naime ne svodi se sve u ovom filmu samo na nizanje što smješnijih štoseva, a uz to mora priznati, da me u cjelini film uvelike i podsjetio na stare teen romantične komedije iz 80-ih, kao npr. "Pretty in Pink" ili "Weird Science".
Film nam nudi zabavnu priču sa zabavnim ali i pametnim dijalozima i otkačenim likovima. To je jedan od onih filmova koji prvenstveno diže moral srednjoškolskim luzerima i tjera ih na pomisao da bi se nešto tako lijepo moglo dogoditi i u njihovim životima (npr. "Trojan War" ili "California Man"), no naravno...nikad se ne dogodi hehe...
Redatelj Luke Greenfield iza sebe u karijeri i nema neki veći i poznatiji naslov osim tek ispodprodječnog i prilično ne zabavnog film "The Animal" sa Rob Schneiderom u glavnoj ulozi, ali ovoga puta je napravio sasvim solidan film, te je uspio zadržati humor u granicama normale, tj. ne forsira previše "vulgarnu" vrstu humora kakva je specifična za takav tip filma, a uz to i odlično balansira sa dramom. Zanimljivo ja to da je ponudu za ovaj film dobio nakon što su producenti vidjeli njegov kratki 10 min. film "The Right Hook" iz 2000.-e koji im se svidio, a koji "govorio" o tinejdžeru koji nema uspjeha kod žena. Scenaristi Blumberg, Wagner i Goldberg su uspjeli napisati zabavan a opet realističan scenarij koji savršeno spaja komediju i dramu, a upravo je scenarij, priča glavni temelj ovog filma. Glumci su zbilja zabavni u svojim izvedbama, a tu bih posebice istaknuo Chrisa Marquettea, koji svojom izvedbom lika Elia, film freaka, koja zapravo podsjeća na zreliju i ozbiljniju ali opet otkvačenu verziju Stiflera iz spomenute "Američke Pite", uspio ukrasti skoro svaku scenu svojim kolegama. Zanimljivo je kako je taj lik navodno prema riječima autora filma, nastao prema poznatom mladom redatelju horror filmova, Eli Rothu ( "Hostel" ).



A tu su i naravno dvoje glavnih aktera, več spomenuta Elisha Cuthbert koju vjerojatno svi poznaju po nastupu u odličnoj akcijskoj Tv seriji "24", te Emile Hirsch, kao ljubavni par sa problemima. A društvo im pravi raspoloženi Timothy Olyphant kojemu pašu uloge ljutitih tipova. Moram također reći kako sam zamijetio da postoji velika fizička sličnost između glumca Timothy Olyphant koji glumi Kellya i Emile Hirsch ak Mathewa, izgledaju kao da su braća, no...možda se to meni samo čini, iako zapravo to nije ni važno. Negdje sam pročitao da se je Elisha družila sa pravim porno glumicama ne bi li bolje shvatila karakter lika kojeg mora glumiti, i da bi se bolje pripremila za ulogu, hmm...da mi je to bilo vidjeti, hehehe...
Dijelovi filma koji se održavaju na konvenciji porno filmova su navodno snimljeni na pravoj konvenciji, a tvorci filma su ujedno originalno zamislili i da se u filmu pojave prave porno zvijezde Brianna Banks i Jenna Jameson, no iz tko zna kojeg razloga, nisu ih uspjeli pridobiti za film...šteta haha...
I za kraj, kao što rekoh na samom početku, ovo je pametna romantična teen komedija, koja nudi više od samo smijeha, te ju se svakako isplati pogledat, nasmijat će te se, ali i uživati u radnji i njenom raspletu. Originalno bih mu dao 3,5, ali evo...samo zbog sexy Elishe opet ocjena više...znam, znam...nije pravedno, ali šta sad! hehe...

Ocjena 4,5/5

Jet Li’s Fearless



Slike




Tagline: Fate Made Him A Warrior, Courage Made Him A Hero

Trailer

Redatelj: Ronny Yu
Scenarij: Chris Chow, Christine To
Žanr: Povijesna akcijsko borilačka drama
Godina: 2006.
Država: Kina
Glume: Jet Li, Betty Sun, Dong Yong, Nakamura Shidou, Hee Ching Paw, Masato Harada, Nan Sun, Collin Chou, Anthony De Longis, Nathan Jones, Mike Leeder, Jean Claude Leuyer, Ian Powers, Brandon Rhea, Jon T. Benn, Darren Richardson, Bobby White, Michelle Yeoh


Radnja: Fox Yuain (Jet Li) je sin velikog majstora borilačkih vještina, koji sanja da će i on jednoga dana doseći očevu slavu, te postati najbolji i najpoznatiji borac u cijeloj Kini...ali njegove prevelike ambicije, ali i arogancija i ponos, ga dovedu do osobne tragedije, te se on povuče na osamu. No kada njegova zemlja bude napadnuta i ugrožena od strane Trgovačke komore(!?), koja organizira veliki turnir...Fox im se suprotstavi. No ispostavi se da taj turnir i neće biti tako lagan, naime Fox se mora boriti sa četiri borca, od kojih svaki predstavlja stane sile u Kini...Britanski boksač, Španjolski mačevaoc, Belgijski vojnik i japanski majstor borilačkih vještina. Ono što se dogodilo tog dana 1910 godine, nikada neče i nije zaboravljeno u Kini.

Očekivanja: "Fearless" se najavljuje kao posljednji epski borilački film Jet Li-a, u maniri filmova "Hero" i "Once Upon a Time in China", kojim će se on oprostiti od žanra koji ga je proslavio, i okrenuti nekim drugim, ozbilnijim projektima. Da li će zbilja biti tako...vidjet ćemo, jer Li je več pregazio svoju riječ, jer je nakon ovog filma snimio još jedan akcić, "Rogue" u kojem će ukrstiti ruke i noge sa Jasonom Stathamom, s kojim je več surađivao na filmu "The One", no tamo nisu imali zajedničkih borilačkih scena. Film je na Azijskom kontinentu več postao box office hit, a i kritike kao i ocjene su veoma dobre i visoke te preporučljive. Priča je navodno bazirana na stvarnom događaju, a borac Fox Yuain, kojeg glumi Jet Li je stvarna osoba, koja je postojala.
U redateljskoj stolici sjedi Ronny Yu, poznat po filmovima "The 51st State" i "Freddy vs. Jason", produkciju potpisuje producent William Kong, koji je producirao i Li-evog "Heroja", a za koreografiju borbi je zaslužan sad več poznati Woo-ping Yuen, koji je isti posao radio i na Li-evom filmu "Danny the Dog", ali i na naslovima kao što su "Kill Bill Vol.1", "Matrix" itd.
Jet Li, nakon Jackie Chana najveća novija borilačka filmska zvijezda i filmski fajter, kako u Aziji, tako i u ostatku svijeta, je izgradio svoju karijeru na filmovima poput ovog, pa je onda i logično da ju i želi "zaključiti" sa takvim filmom. Da li će to biti dostojan oproštaj jednog od najpoznatijih majstora borilačkih vještina, kojima se počeo baviti več s devet godina, a s jedanaest godina osvojio je pet zlatnih medalja na kineskom prvenstvu 1974., te je kao nagradu dobio putovanje u Washington gdje se je upoznao s tadašnjim predsjednikom Richardom Nixonom...vidjet ćemo.
Ne znam za vas, ali ja kao ljubitelj borilačkih filmova, nikako neću propustiti ovaj naslov, iako vjerojatno neće ponuditi ništa novo i inovativno, što več nismo vidjeli u prije spomenutim filmovima, ali ipak...Li je uvijek pružao u najmanju ruku zabavne borilačke filmove, pa ne sumnjam da ni ovaj neće biti takav.
Kada bi se film trebao pojaviti kod nas, još nije poznato, no vjerojatno je da će to biti najkasnije negdje početkom 2007. godine.

Zmajev bijes (DragonRage)



Slike




Tagline: Rage is unleashed and has no limits

Trailer

Redatelj: Ivica Pustički
Scenarij: Aleksandar Zemunik
Žanr: Akcijski triller
Godina: 2005.
Država: Hrvatska
Glume: Asja Boroš, Ivan Butorac, Krunoslav Combaj, Jakov Ereš, Tomislav Gojanović, Ivica Pustički, Matija Tomšić, Darko Vučenik, Igor Vučenik, Aleksandar Zemunik.

Radnja: Plaćeni ubojica "Zmaj" (Ivica Pustički) je jedan od najboljih u tom poslu na ovom području, i več godinama obavlja prljave poslove za jednog od najmoćnijih narko bossova i zločinačkih šefova u Zagrebu, "Ljigavog" Peru (Jakov Ereš). Ali taj posao mu je več polako dojadio, te se je Zmaj poželio povući, i zatraži od "Ljigavog" Pere finalnu isplatu za dugogodišnju službu. No Pero ne želi ni čuti za to, pa Zmaj sam uzme zaslužene novce (pola milijuna €), i pritom ubije jednog od Perinih bodyguarda. Peru to jako razljuti, pa plati dvojci korumpiranih policajaca, Martinu (Aleksandar Zemunik) i Profi, koji također često obavljaju prljavi posao za njega (Matija Tomšić) da ubiju Zmaja. Njih dvojca uspiju povratiti novce, ali ne i ubiti Zmaja, več ga samo rane. A Zmaj sad bjesniji nego ikad prije, naoružan do zuba, uzima stvari u svoje ruke, ulozi su veliki, napetost raste...korumpirani policajci, mafija, zločinački šefovi...ma tko god da mu se nađe na putu, osjetit će njegov bijes!

Očekivanja: Eto...napokon sam odlučio vam predstaviti svoj (za sada) prvi film, "Dragonrage". Pokušat ću vam u ovom tekstu ispričati sve zanimljivosti vezane u snimanje, produkciju, postprodukciju i sl. stvari, kako bi ste dobili što cjelokupniju sliku o cijelom projektu, tj., kako bi ste znali šta možete očekivati od ovog filma. Dakle, krenimo redom...
Početak
"Dragonrage", u prijevodu "Zmajev bijes" je snimljen prije dvije godine, ljeta 2004., u roku od nekih dva tjedna, možda čak i malo manje...nisam sad više siguran, zaboravio sam malo o koliko se je točno dana radilo. Budžet je iznosio oko 800 kn., iako smo ga zaokružili na 1000 kn., i to se je odnosilo većinom na kazetice za kameru, rekvizite (pištolje, puške i sl. stvari), odjeću koju smo uništili tijekom snimanja, hranu itd., a sve ostalo (gluma, montaža, scenarij itd.) je bio produkt dobre volje i slobodnog vremena. Ideja da snimim film mi je jednostavno pala na pamet, ko iz vedra neba, jedne večeri kada sam išao spavat. Taman sam prethodno gledao neki film, ali se na žalost ne sjećam koji, i palo mi je na pamet, "Pa to uopće nije teško! Mislim, koliko teško može biti snimiti film?! Snimit ću i ja jedan!". I več te noći su mi se počele motati kojekakve ideje po glavi i nizati kadrovi pred očima.
Priča
Tada sam tu ideju (da snimimo film) sljedećeg dana predložio svojim prijateljima, također velikim filmofrikovima poput mene. Njima se je ideja naravno svidjela, imao sam več i neku zamisao kako bi tekla priča, što im se je isto svidjelo, iako su mi savjetovali da ju malo produžim. Naime, moja originalna zamisao je bila da film ne bi trajao više od 15-ak min., a i to bi bilo več previše, jer bi sve u cjelini izgledalo poput raspleta nekog dugometražnog filma. Imali bi smo uvod u koje vidimo gl. junaka kako u polumračnoj sobu puni pištolje i u off monologu na priča što mu se dogodilo, a sve to bi bilo popraćeno sa nekoliko flashbackova...a nakon toga finalni obračun.
Scenarij
Te scene su na kraju i bile u filmu, ali je moj dobar prijatelj Aleksandar Zemunik, moram priznati talentirani pisac i scenarist koji je pohađao tečaj pisanja scenarij kod Lew Huntera prije mnogo godina, tada preuzeo pisanje scenarija, i ubacio između mog uvoda i obračuna još 15-ak min. radnje, tako da film na kraju nije bio samo praznoglava pucnjava, a trajanje se produžilo na sve ukupno 30 min, iako je on htio da bude još i duži. No kasnije se ispostavilo da je ta duljina bila i djelomičan problem zbog festivala poput RAF-a i Dani Hrvatskog Film, koji u glavne programe primaju filmove u trajanju od 15-ak, 20-ak, maksimalno 25 min., pa film nije bio primljen ni u jedan gl. program, več u popratne programe...no nema veze, glavno da je bio prikazan. Inače Aleksandar do sada napisao več preko 100-injak raznoraznih priča i scenarij, koje samo čekaju da budu ekranizirane. No kako živimo u Hrvatskoj, gdje film baš i nije zastupljen toliko, a i teško je uspjeti u tom području ako niste prethodno pohađali Akademiju Dramskih Umjetnosti, na žalost još se nije uspio "proslaviti". Nadam se da će mu to uspjeti našim narednim filmom, "Holo", kojeg bi smo trebali snimati na jesen, a za kojeg ponovno on piše scenarij...no o tome u dogledno vrijeme, kad se stvari zahuktaju.
Inače sama priča i nije bila Bog zna koliko originalna, ali to nam nije bila ni namjera. Kao što se može i razlučiti iz opisa radne, to je obična priča o osveti plaćenog ubojice kakva krasi svaki drugi B film. No mi nismo htjeli izmišljati "toplu vodu" i ulaziti u neku dubinu priče. Početna zamisao je bila da napravimo film za zabavu, akcijski triler koji bi i nama i drugima u Hrvatskoj dokazao što je sve moguće napraviti za veoma malo love i uz pomoć dostupne tehnologije (digitalna kamera, kućno računalo i sl.), u čemu smo ja mislim, djelomično i uspjeli.
Glumci
Nakon što je scenarij bio gotov, krenuo sam u potragu za "glumcima". Gl. ulogu, plaćenog ubojice Zmaja, sam naravno dodijelio sebi hehe, a ostale sam podijelio svojim prijateljima koji su bili veoma zainteresirani za to. Inače, na ovom filmu, svi su radili sve. Kad netko nije glumio, snimao je, ili pomagao oko kablova i sl. stvari. Tako sam ja npr. režirao, montirao, snimao, glumio itd., a i drugi članovi ekipe su imali više poslova tijekom produkcije i postprodukcije filma.
Lokacije
Također dali smo se u potragu za lokacijama, i na kraju smo gotovo sve lokacije pronašli u Novom Zagrebu, u kvartu Dugave, gdje je snimljeno 90% filma, dok se onih 10% odnosi na lokaciju u Srednjacima, gdje je snimljena jedna kratka sekvenca i sekvencu snimljenu ispred Green Screena u improviziranom Green Screen studiju na mom faxu.
Snimanje
Samo snimanje je bilo dosta naporno. Naime, cijeli film je sniman samo sa jednom kamerom, te su se mnoge scene, bilo one akcijske, bilo one sa dijalozima, morale ponavljati i po nekoliko puta kako bi ih snimili iz različitih kutova i planova...a uz to, nisu svi pokušaji ni uspijevali od prve ili druge, pa se je i zbog toga ponavljao po nekoliko puta kako bih dobio dobru izvedu od glumaca...iako sam u tome samo djelomično uspio, ipak to nisu profesionalni glumci, več naturšćici/amateri, od kojih su poneki bili i tvrdoglavi. No s druge strane, neki su ostvarili prilično dobre izvedbe. A uz ta mnogobrojna ponavljanja, bilo je i užasno vruće, jer smo film snimali u 8 mjesecu, po najvećim vrućinama, a to je bilo još gore jer smo gotovo svi nosili jakne ili kapute sa dugim rukavima u kojima smo se preznojavali. Razlog tome je bio što sam htio da likovi izgledaju ozbiljnije i profesionalnije, a u kratim rukavima i hlačama tako neće izgledati. Iako je gl. negativa nosio potkošulju i kratke hlače, ali njemu je to pasalo, jer je opisivalo karakter tog lika.
Ima nekoliko anegdota sa snimanja, no bilo bi previše zamorno da ih sve spominjem. No jednu ču spomenuti, vezanu uz snimanje pucnjave na parkiralištu koja se vremenski nalazi negdje na polovici filma. Naime tu pucnjavu smo snimali na jednom od parkirališta u Dugavama, i to po najvećoj mogućoj vrućini, a ta sekvenca je iziskivala mnogo trčanja (koje se je još i ponavljalo). A razlog zašto smo to snimali po vrućini je prilično smiješan...naime kako nismo imali dozvolu za snimanje na javnom mjestu, a izgledali smo prilično čudno u jaknama i dugim kaputima sa pištoljima usred ljeta, čekali smo najveću vrućinu oko 3 sata popodne, kada su svi u stanovima, spavaju, gledaju sapunice...uglavnom hlade se, kako bi mi nesmetano mogli snimiti svoje. Cijena toga je naravno bila ogromno preznojavanje, izgledali smo kao da nas je netko polio kantom vode. Također, scena je zahtijevala trčanje oko autiju, a kako nismo imali svoje aute kraj kojim bi se mogli skrivati (moj je bio u kvaru, a frendovi tada još nisu imali svoje), da ne bi smo slučajno naljutili nekog vlasnika od parkiranih automobila koji bi se mogao slučajno pojaviti, morali smo "zaštitu" zamijeniti kontejnerima, koji su poslužili svrsi.
Montaža
Montaža je bila možda čak napornija od samog snimanja...trebalo je pregledati na sate i sate snimljenog materijala (mislim da smo napunili 3 ili 4 kazetice u trajanju od 60 min.), te među mnogobrojnim ponavljanjima izabrati dobre i uspješne kadrove. To je potrajalo nekoliko dana. Kada sam napokon izabrao dobre kadrove bacio sam se u montažu...no problem je bio što sam znao montirati samo u teoriji, nisam to nikad radio u praksi na faxu, pa se je prvo trebalo snaći u svemu tome. Također program u kojem sam namjeravao montirati se ispostavio loš, te sam moro tražiti novi. Kad smo našli novi program koji je savršeno radio, trebalo ga je skužit, kako funkcionira, kako se radi u njemu...i to je potrajalo...no kad sam se "ufurao u to, stvari su se kretale normalnim tijekom. U to vrijeme sam po prvi puta gledao seriju "24", druga sezona se je vrtjela kod nas, i bio sam pod dojmom kako je montirana ta serija, više screenova u jedno ekranu, pa sam neke sekvence i ja montirao na taj način. Nažalost zbog nedostatka jedne sekvence koju smo morali snimati pred Green Screenom, montaža se je odužila i na gotovo godinu dana.
Vizualni efekti
Ponosim se time što mogu slobodno reći da je ovo vjerojatno prvi film, a ako ne prvi, onda među prvima, na koje su korišteni vizualni CGI (Computer-generated imagery) efekti kod nas, u Hrvatskoj. Vani je to več ko dobar dan, no kod nas je dugačija situacija. Film ima sveukupno preko 700 kadrova, možda čak i 1000, nisam siguran, probao sam ih jednom izbrojiti, ali nisam uspio. Uglavnom preko 50-ak ih ima ubačene specijalne efekte...bilo da se radi o pucnjevima iz pištolja, krvi koja prska, eksplozijama i sl. stvarima, bez uračunjavanja uvodne i odjavne špice, koje napravljene uz pomoć efekata. A za sve te vizualne efekte je zaslužan samo jedan čovjek, sad več diplomirani filmski animator Darko Vučenik, moj nekadašnji kolega sa faxa. Također moram se pohvaliti da smo na ovom filmu prvi u Hrvatskoj (u to sam siguran.) koristili tkz. 3D stuntmana. 3 D Stuntman se u posljednjih par godina naveliko koristi u Hollywoodskom filmu, te su ga koristili u filmovima poput "Matrix Realoded", "Matrix Revolution", "Hellboy", "Blade 2", "Spider-man 1", "Spider-man 2", "King Kong" i u još mnogo drugih. Za one koji možda ne znaju što je to 3D stuntman, evo kratko objašnjenje. 3D stuntman je trodimenzionalan kompjutorski model nekog glumca (ovisi o filmu), njegov kompjutorski kaskader koji zamjenjuje tog glumca u nekim opasnim scenama, koje su preopasne za izvesti čak i za pravog kaskadera/stuntmena. U našem filmu je to bila eksplozija auta. Scena je zahtijevala da glumac stoji pokraj auta koji eksplodira, i ta eksplozija ga raznese, tj. odbije o zid. To je bilo nemoguće izvesti bez CGI efekata i 3D stuntmena.
Evo vam nekoliko slika našeg 3D stuntmena, i kako "on" izgleda u akciji...



Također, kao što sam to več nekoliko puta naglasio prije u tekstu, jedna čitava sekvenca je snimana ispred zelenog platna, tkz. Green Screena, tu istu tehniku je Robert Rodriguez koristio na snimanju svog filma "Sin City", koji je kompletno snimljen ispred zelenog platna. A na isti način je snimljen i "Sky Captain and the World of Tomorrow" . Evo vam nekoliko slika gdje možete vidjeti kako je ta sekvenca izgledala originalno i kako je izgledala obrađeno...





Akcija
Za jedan film koji traje svega 30-ak minuta, rekao bih da u njemu ima mnogo akcije. Ima tu pucnjave, tučnjava, dvije velike eksplozije, trčanja itd. Pošto sam veliki ljubitelj i obožavatelj lika i djela John Woo-a, u nekim akcijskim scenama sam odao hommage nekim od njegovih filmova. Tako gl. junak, Zmaj, nosi dugi crni kaput i tamne naočale, te ima čačkalicu u ustima baš kao i Chow Yun Fat u filmu "A Better Tomorrow II". Također nosi i dvije zlatne berette, baš kao i Nicolas Cage u filmu "Face/Off". No u samoj pucnjavi baš i nisam previše koristio slowmotion, inače zaštitni znak Woo-ovih filmova, nekako mi to nije pasalo kod pucnjave, jer sam ju snimao iz ruke, tako da je to brza i sirova pucnjava. Također sam odao hommage i spagette westernima Sergia Leonea, jednim dvobojem trojice likova, asocijacija na "The Good, the Bad and the Ugly". Na kraju filma smo imali koreografiranu tučnjavu, a za koreografiju je zaslužan Ivan Butorac, koji je i sam odglumio jednu manju ulogu u filmu. On je inače prije neko vrijeme radio u policiji gdje je podučavao specijalce borilačkim vještinama. On nam je pokazao nekoliko poteza i načina kako onesposobit protivnika, tako smo u filmu imali neke poteze poput lomljenja vrata, koji moram vam priznati, i nije tako lako izvesti, ponavljao sam to nekih 8-9X. U to vrijeme sam bio pod dojmom filma "Brotherhood of the Wolf", i svidio mi se način na koju su u tom filmu snimljene montaže, sa naglim usporavanjima i ubrzavanjima usred udaraca, pa sam na sličan način i ja izrežirao/montirao svoju tučnjavu. Kako sam obožavatelj borilačkih filmova s kraja 80-ih, gdje se je jedan udarac često ponavljao iz više kutova, odao sam i njima hommage ovom tučnjavom. Zanimljivo je kako kad smo snimali tučnjavu, ja sam trebao dobiti dva puta laktom u lice, ali nikako nismo uspijevali postići da udarci izgledaju realno na ekranu...onda sam rekao frendu neka me opali za stvarno. I zbilja, tip me je opalio dva puta laktom o čelu, i to se čuje i vidi na originalnoj snimci, i upravo je taj pokušaj ušao u film.
Glazba
Glazba u ovom filmu se dijeli na dva soundtracka. Jedan je onaj sa originalnom glazbom, koju je skladao i izveo uz pomoć kompjutora mladi glazbenik Tomislav Gojanović, koji je kao i svi drugi također i odglumio jednu manju ulogu u filmu, a drugi je sa pjesmama nekih izvođača. Kako su negativci u filmu trebali biti Crno Gorski mafijaši (no glumci nisu uspijeli svladati naglasak), tako smo u film ubacili i tri pjesme, tkz. narodnjake, onako iz štosa, jer zapravo nitko iz ekipe to ne sluša, ali moram priznati da su se te pjesme odlično uklopile u film, i da sam njima izazvao reakcije kod publike koje sam i htio...smijeh.

Sve u svemu, u cjelini filimić ima mnogo grešaka, što režijskih, što montažnih, što glumačkih, što ovakvih, što onakvih...i ja ih vidim, te bih mnogo toga danas napravio drugačije i bolje, da mogu, no što je tu je. Iako je na kraju film ispao malo previše trashy, iako mi to nije bila namjera, ali opet s druge strane, mislim da se ogromni uloženi trud isplatio, jer tko god je imao prilike pogledati film, imao je za njega samo riječi pohvale...ne znam, možda je to bilo zato jer sam i ja stajao pokraj tih osoba, pa nitko nije htio reći ništa loše hehe...ili su to zbilja mislili. Bilo kako bilo, u usporedbi sa uobičajenim Hrvatskim filmom, koji se žanrovski obično svodi na drame, mislim da smo snimili ako ništa drugo, vizualno iznad prosječan film.
Bilo bi mi veoma drago kad bi ste pogledali ponuđene vam informacije, slike, trailer itd. te ostavili nekakav komentar, postavili koje pitanje i tako to...
Potrudit ću se čim prije staviti film na Internet, pa će te ga tada moči i pogledati, a do tada..."uživajte" u ponuđenom.

Kompletna galerija slika

Moram priznati da več duže vrijeme nisam posvetio ni jedan tekst nekoj filmskoj legendi, no kako je na današnji dan rođena jedna od najvećih živućih filmskih legendi, jedan od meni najdražih, te općenito najboljih, najžešćih, najutjecanjih i još mnogo toga naj glumaca...Robert De Niro, i bio bi grijeh da to ne učinim.

Robert De Niro Jr. , rođen je 17.08.1943. godine u New Yorku. Njegov otac, Robert De Niro Sr. je bio poznati apstraktni slikar, kipar i pjesnik, a i njegova majka, Virginia Admiral je također bila slikarica, pa je bilo za očekivati da će se De Niro Jr. kada odraste okrenuti umjetnosti, samo ne i kojoj. On je odabrao filmsku umjetnost u kojoj je ostvario mnoštvo izvrsnih, pa čak i kultnih uloga u jednako izvrsnim i kultnim filmovima...ali o tome malo kasnije.
Djetinjstvo je proveo u Maloj Italiji, poznatoj talijanskoj četvrti, koja je često na filmovima prikazivana kao mafijaška četvrt, a u mnogim od tih filmova je i on glumio...ni više ni manje nego mafijaše. Kao dijete je imao svijetlu put, te su mu zbog toga njegovi prijatelji nadjenuli nadimak "Bobby Milk", a neko vrijeme je bio i član ulične bande. Samo dvije godine nakon njegovog rođenja, razišli su mu se roditelji, te je on nastavio živjeti sa majkom. No, za njegovu ljubav prema filmu je ipak zaslužan njegov otac, koji ga je često vodio u kino, u nekim njegovim biografijama se čak spominje da je De Niro imao naviku često i oponašati glumce koje je imao prilike vidjeti na filmu. Tada je kao desetogodišnjak dobio priliku da se pojavi u školskoj predstavi "The Wizard of Oz", u ulozi plašljivog lava. Ta predstava i uloga je vjerojatno imala veliki utjecaj na njegov daljnji život, jer De Niro u 16. godini napušta privatnu školu, "New York's High School of Music and Art", u koju ga je sa 13 godina upisala njegova majka, te se posvećuje glumi. Odlazi studirati dramu na konzervatoriju Stelle Adler i Leeja Strasberga, gdje je naučio kako da oblikuje psihički oblik karaktera i prikaže njihove emocije na ekranu, a kao što smo to imali mnogo puta vidjeti u njegovim filmovima, naučili su ga jako, jako dobro.
Kao što je dobro poznato De Niro iza sebe ima pozamašnu filmografiju koja broji oko 70-ak filmskih naslova, i nabrajati sve te naslove bi bilo jako zamorno, a i nepotrebno, no ja ću pokušati spomenuti one važnije i značajnije, koji su mu obilježili karijeru ali i filmsku povijest.
Prve "gaže" je imao u off-Broadway predstavama. Prva predstavka u kojoj se je pojavio je bila u izvdebi Čehovljevog dijela "The Bear", a na filmu je debitirao 1965. godine, u filmu "Three Rooms in Manhattan" Marcela Carnea. Ubrzo nakon nastupa u tom filmu, počeo je surađivati sa tada mladim i talentiranim redateljem, Brianom De Palmom. Tako se pojavio u maloj ulozi u njegovom filmu "Wedding Party" iz 1963., te u naslovima "Greetins" i "Hi, Mom!". Nakon nekoliko manjih nastupa u tih nekoliko prilično nepoznatih filmova, De Niro se je vrati na "daske koje život znače", te je ponovno nastupao u off-Broadway predstavama.



Tada dolaze 70-e godine, godine koje su uvelike utjecale na razvoj njegove daljnje glumačke karijere. Naime 1972. godine, na jednoj zabavi sasvim slučajno susreće svog kvartovskog poznanika Martina Scorsesea, redatelja s kojim je, kao što je poznato, kasnije mnogo puta uspješno surađivao, točnije, osam puta. Scorsese, koji i sam gaji ljubav prema filmu tada nudi De Niru jednu od glavnih uloga u svom prvom večem i poznatijem filmu o uličnim bandama, "Mean Streets" iz 1973. godine. Uz De Nira, u tom filmu je još nastupao tada nepoznati te jednako mladi i ambiciozni Harvey Keitel. Njih dvojca su glumili prijatelje, Charlieja i Johnny Boya, mafijaše koji pokušavaju preživeti na ulicama "Male Italije". Iste te godine, 73-e, De Niro dobiva priliku odglumiti umirućeg igrača bejzbola, Brucea Pearsona u filmu "Bang the Drum Slowly", te za tu ulogu osvaja nagradu kritičara grada New Yorka. Sa ta dva naslova i izvanredna nastupa skreće na sebe pažnju kritike i publike.
Francis Ford Coppola koji je iza sebe imao sad več kultni film "The Godfather" iz 1972. godine, u kojem je maestralu ulogu Don Corleonea ostvario pokojni Marlon Brando, zadivljen De Nirovim izvedbama u ta dva filma, mu nudi ulogu madog "kuma" Vita Corleonea, u još boljem i kultnijem nastavku iz 1974. godine, "The Godfather: Part II". Bila je to, moglo bi se reći, prva značajnija i poznatija De Nirova kultna uloga koja mu je obilježila karijeru, a uz to donijela i prvog od dva Oscara u karijeri, i to u kategoriji za najbolju sporednu ulogu.
Tek dvije godine nakon uspješnog i Oscarom ovjenčanog nastupa u Coppolinom "Kumu 2", 1976. De Niro ponovno nastupa na filmu, i to u filmu Bernarda Bertoluccija "1900" rame uz rame sa Gerardom Depardieom. Iste te godine, 1976. ponovno surađuje sa Scorseseom, i to u svom najpoznatijem i najkultnijem filmu, filmu po kojem ga svi znaju, po flimu koji ga je obilježio, legendarni i kultni "Taxi Driver". U tom filmu je odigrao svoju najpoznatiju ulogu, onu taksista Travisa Bicklea, vijetnamskog veterana sa rokezom i magnumom 44 koji se nikako ne može prilagoditi životu u velegrada nakon rata, te razočaran onime što vidi na ulicama uzima pravdu u ruke kako bi te iste ulice očistio od "smeća". Njegov legendarna i poznati rečenica "You talkin' to me? You talkin' to me? You talkin' to me? Then who the hell else are you talkin' to? You talkin' to me? Well, I'm the only one here. Who do the fuck do you think you're talking to?" koju je izgovarao frajerski ispred ogledala je definitivno ušla u legendu i povijest, te je uz onaj Eastwoodov dijalog iz "Dirty Harrya", "You've got to ask yourself one question: 'Do I feel lucky?' Well, do ya punk?" vjerojatno jedan od najviše citiranih dijaloga...barem po mom mišljenju. Zanimljivo je kako se je De Niro za tu ulogu pripremao radeći dva tjedna kao taksist na Manhattanu, kako bi ušao u psihu taksista, a i izgubio je nekoliko kilograma.
Film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, te postigao prilično veliki komercijalni uspjeh za one godine, kao i četiri nominacije za Oscara, među kojima je bila i ona za Roberta De Nira u kategoriji najboljeg glavnog glumca. Na žalost, film nije uspio te godine ubrati ni jednog Oscara, a kao što je dobro poznato "Rocky" mu je preoteo onog za najbolji film...zbilja teška odluka, jer su oba izvrsna, svaki na svoj način.
1977. godine De Niro nastavlja suradnju sa Martinom Scorseseom, muzičkom dramom "New York, New York" u kojoj je nastupao zajedno sa tada popularnom Lizom Minnelli. Taj film naravno nije postigao uspjeh "Taksista", ali je definitivno još jedna uspješna suradnja Scorsesea i De Nira.



Naredne godine, 1978., snima još jedno poznato kultno remek-djelo, ratnu dramu o strahotama Vijetnamskog rata, "The Deer Hunter" redatelja Michaela Cimina. A uz njega, jednako impresivne uloge su ostvarili i John Savage, Christopher Walken te Meryl Streep. Film je osvojio pet Oscar, za najbolji film, redatelja, montažu, zvuk te najboljeg sporednog glumca (Christopher Walken), te još četiri nominacije, među kojima je bila i ona Roberta De Nira u kategoriji naboljeg glavnog glumca i ona Meryl Streep za najbolju žensku ulogu. Film je ostao zapamćen po šokantnoj sceni ruskog ruleta kojeg su "igrali" De Niro, Savage i Walken.
No tu De Niro ne staje sa svojim izvanrednim izvedbama...nakon trogodišnje pauze, 1980-e surađuje po četvrti puta sa Scorseseom na kultnom biografskom filmu "Raging Bull" koji mu je donio još jednog, i za sada posljednjeg Oscara. De Niro je u tom filmu portretirao boksača Jakea La Motte u raznim fazama njegovog života. Baš kao i za ulogu Travisa Bicklea, De Niro se je ponovno divljački pripremao. Prvo je mjesecima trenirao boks kako bi ojačao i osnažio muskulaturu, i bio što uvjerljivi kao boksač, da bi se kasnije udebljao čak 30 kilograma kako bi što realnije i bez upotrebe prostetike portretirao La Motte u njegovim poznijim godinama, kada se je bio znatno deblji nego prije. U Oscara kojeg je osvojio De Niro, film je dobio još sedam nominacija, među kojima su bile i one za najbolji film i najboljeg redatelja. Scorsese ni taj put nije uspio ugrabiti svog Oscara...te godine mu ga je preoteo Robert Redford sa svojim filmom "Ordinary People". 1981. De Niro je snimio film "True Confessions", kriminalističku dramu redatelja Ulua Grosbarda u kojoj je nastupao zajedno sa Robertom Duvallom.
Dvije godine kasnije, 1983. po peti puta se udružuje sa Scorseseom, ovoga puta na filmu "The King of Comedy". Prilično podcijenjenoj komičnoj drami o komičaru koji želi uspjeti u tom poslu, ali nikako ne uspijeva što ga dovodi do očajnih mjera. Taj film na žalost nije postigao očekivani uspjeh, te će proći čak sedam godina do njihove sljedeće veoma uspješne suradnje.
U 80-im godinama De Niro je nastupao u mnoštvo raznoraznih uspješnih i manje uspješnih filmova. Tako su se tu našli "Once Upon a Time in America" iz 1984. godine kultnog redatelja spagette westerna Sergio Leonea, kriminalistička drama o gangsterima iz Brooklyna, zatim danas kultna, a onda popljuvana SF fantazija "Brazil" (1985) Terryja Gilliama, kao i u ratna drama "The Mission" (1986) Rolanda Jofféa koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Također pamtimo De Nirov nastup u filmu "Angel Heart" iz 1987. godine, redatelja Alana Parkera, u kojem je on odigrao ni više ni manje, nego samog "Nečastivog"...Vraga u ljudskom obličju. Uz njega zapaženu ulogu je odigrao mladi i tada normalni Mickey Rourke, koji danas izgleda kao produkt nekog nuklearnog pokusa.



Tada nakon mnogo, mnogo godina, De Niro ponovno prihvaća ponudu čovjeka s kojim je surađivao na samom početku svoje uspješne karijere, Briana De Palme, te nastupa u maloj, ali iznimno važnoj ulozi u njegovom filmu "The Untouchables" iz 1987. godine. U tom filmu je odigrao ulogu poznatog mafijaša iz 30-ih godina, Al Caponea, dok su glave uloge odigrali Kevin Costner te Sean Connery koji je za ulogu policajca Jima Malonea u tom filmu osvojio i jedinog Oscara u karijeri u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Sljedeće godine, 1988., De Niro mjenja fah, snima najme meni jako drag film, akcijsku komediju "Midnight Run" redatelja Martina Bresta, najpoznatijeg po režiji kultnog akcića 80-ih "Beverly Hills Cop", s kojim ovaj film ima dosta sličnosti. Bio je to moglo bi se tako reći prvi veći film, ako izuzmemo komičnu dramu "The King of Comedy", gdje je De Niro predstavio publici svoju komičnu stranu, a u tom mu je pomogao smiješni Charles Grodin. Danas je to prilično podcijenjen film, ali u mojim očima to je jedan od mnogobrojnih akcijskih klasika 80-ih.
1989 snima dva filma, dramu "Jacknife" o posljedicama Vijetnamskog rata (njegovi filmovi su se često bavili Vijetnamskim ratom...i mafijašima), te ratnu komediju "We're No Angels" Neila Jordana. Radi se o remakeu istoimenog filma iz 1955. godine sa Humphreyem Bogartom, u kojem je De Niro nastupao rame uz rame sa danas jednako cijenjenim Sean Pennom, koji je BTW također rođen na današnji dan, ali na žalosti, iako je i on svojevrsna filmska legenda, prioritet sam morao dati De Niru.
Početak 90-i je obilježila još jedna uspješna suradnja De Nira i Scorsesea, kriminalistička drama "Goodfellas", kultno ostvarenje za svakog filmofila u kojem su uz De Nira jednako impresivne uloge ostvarili i mali ali "živahni" Joe Pesci, te nešto smireniji, ali izvedbom odličan Ray Liotta. Naredne godine De Niro nastupa zajedno sa Robinom Williamsom u drami "Awakenings", snimljenom prema istinitoj priči o pacijentima neuropsihijatra Olivera Sacksa. Ta uloga mu je donijela još jednu nominaciju za Oscara. 91-e je nastupao u maloj ulozi u filmu "Backdraft" redatelja Rona Howarda, a iste godine ostvaruje i pred posljednju suradnju sa Scorseseom na filmu "Cape Fear" , remake istoimenog filma iz 1962. godine, u kojem je odglumio odličnu ulogu psihotičnog i poremećenog silovatelja Maxa Cadyja, koji odluči nakon izlaska iz zatvora zagorčati život svom branitelju, kojeg je odglumio Nick Nolte.



90-ih godina je De Niro snimio najviše filmova u karijeri...po tri godišnje, ali su to sve većinom bili izvrsni naslovi, iako mu se pred kraj 90-ih zalomio i jedna prilično loš film, blesava igrano animirana komedija "The Adventures of Rocky & Bullwinkle" (2000), u kojoj je De Niro parodirao samog sebe izgovarajući poznatu rečenicu iz "Taksiste" "Are you talkin' to me? You talkin' to me?" na prilično glup i ne smiješan način. No s druge strane bilo je tu kao što rekoh odličnih, a moglo bi se reći i kultnih ostvarenja poput filmova "Heat" (1995) Michaela Manna u kojem je "ukrstio mačeve" sa još jednom legendom Al Pacinom. Zanimljivo, iako su obojica nastupali u "Kumu 2", tamo nisu imali ni jednu zajedničku scenu. Zatim imamo tu i "Casino" (1995), za sada posljednji film iz suradnje sa Scorseseom u kojem mu je ponovno društvo pravio Joe Pesci, "Frankenstein" (1994) Kennetha Branagha u kojem je De Niro odigrao ulogu čudovišta iz naslova, zatim "A Bronx Tale" (1993), kriminalistička drama o odrastanju i mafijašima koju je sami i režirao. Valja još spomenuti i naslove poput trilera "The Fan" Tonya Scotta, gdje je De Niro opet igrao poremećenog čovjeka...fanatičnog obožavatelja baseball igrača Wesleya Snipesa, triler drame "Cop Land", u kojem je Stallone odigrao zapaženiju ulogu, dok je De Niro bio onako u pozadini, također tu je i Tranatinova "Jackie Brown" (1997), "Ronin" (1998), odlična komedija "Analyze This" (1999) u kojoj De Niro uspješno parodira uloge koje su ga proslavila, cmizdravog mafijaškog bossa, i kao zadnji "Meet the Parents" (2000). Naravno, ima tu još nekoliko naslova koje bi valjalo spomenuti, a i onih lošijih, koji su mu se na žalost zaredali posljednjih godina, ali kao što sam rekao na početku, pokušao sam izdvojiti samo one važnije, iako je sad ispalo da u gotovo svi De Nirovi filmovi jednako važni, a ovo je postao vjerojatno moj najduži tekst...sasvim ne namjerno.
Još ću na kraju samo spomenuti kako je 1989. De Niro osnovao Manhattan Tribeca Film Center i vlastitu producentsku kuću, a u u svibnju 2002. godine zajedno sa Scorseseom je organizirao prvi Tribeca Film Festival. U javnosti rijetko kada daje intervjue te živi veoma povučenim obiteljskim životom za jednu zvijezdu takvog kalibra

Sve u svemu...legenda od čovjeka koja nikad neće biti zaboravljena!!!

Brzi i žestoki: Tokio drift

Eng. The Fast and the Furious: Tokyo Drift
God. 2006.
Redatelj: Justin Lin
Scenarij: Alfredo Botello, Chris Morgan, Kario Salem
Glume: Lucas Black, Bow Wow, Brian Tee, Nikki Griffin, Sung Kang, Jason J. Tobin, Nathalie Kelley, Daniel Booko, Brandon Brendel, Sonny Chiba, Zachery Ty Bryan, Stefanie Budiman, Max Charles, Greg D'Agostino, Caroline de Souza Correa, Ashika Gogna, Henry Jaderlund, Masa Kanome, Nathalie Kelley, Branden Weslee Kong, Collin Leonard, Joan May, Leonardo Nam, Tyler Nelson, Eriq F. Prince, Trey Sanford, Lindzi Scharf, Don Tai, David V. Thomas, Jade Wu, Stuart W. Yee...itd.



Radnja ovog "Fast and Furious" nastavaka ne nudi ništa novo i inovativno u odnosu na prva dva filma, jedino što je za razliku od dvojke, u kojem je radnja imala jedan zaokret u drugom smjeru u odnosu na original, priča ovdje vraćena svojim korijenima...ilegalnim uličnim utrkama, te je smještena u Japan, Tokio...no, na što sam točno mislio ovom izjavom ću objasniti malo kasnije.
Sean Boswell ( Lucas Black ) je obični mladić, srednjoškolac, koji živi sa svojom majkom te obožava brze aute i brzu vožnju, zbog čega često upada u nevolje i sukobe sa zakonom, zbog čega se on i njegova majka često sele. Zbog toga je sam od sebe napravio autsajdera kojeg okolina baš i ne prihvaća najbolje, a uz to ima i prilično "bahat" stav, te ni pred kim ne uzmiče. Upravo taj njegov stav mu natovari još jednu, a ujedno i do tada najtežu nevolju na vrat, nakon što se zakači sa najpopularnijim frajerom u školi zbog djevojke. Njih dvojca tada razrješavaju svoje međusobne razmirice jednom utrkom, no problem nastane kada utrka završi skoro tragično...naime, "popularni frajer", zajedno sa svojom djevojkom, gl. krivcem za početak cijele nevolje, se pred kraj utrke zabije u betonski zid, Seanovom krivicom, te oboje skoro poginu, a ništa bolje ne prođe ni Sean, koji također slupa svoj auto.
Pošto mu je to bio treći prekršaj, čeka ga suđenje, a kako će uskoro biti punoljetan, mogli bi mu i suditi kao punoljetnom, što bi značilo odlazak u zatvor. Ostaju mu dakle dva izbora...ili zatvor, ili selidba kod oca u Japan. On naravno, iako nevoljko izabire ovu drugu soluciju. No ni u Japanu mu vrag ne da mira, te se odmah po svom dolasku skompa sa zemljakom Twinkijem ( Bow Wow ) koji ga upozna sa Tokijskim underground ilegalnim utrkama. Tamo se Sean (ponovno zbog djevojke koja mu upadne u oko) zakači sa lokalnim "šampionom" tih utrka, "kraljem drifta" D.K.-em ( Brian Tee ), i odmah ugovori utrku sa njim. No na loš način sazna da u Japanu preferiraju drugačiji stil utrkivanja - drift - stil u kojem je važna kontrola nad vozilom a ne brzina. Sean slupa auto D. K.-evog frenda, Hana ( Sung Kang ), koji ga ubrzo uzme pod svoje okrilje kako bi ovaj otplatio svoj dug, ali ga istovremeno i podučava drift vožnji i pravilima koja uz nju idu. To će se kasnije pokazati korisnim, tim više što se je Sean u međuvremenu zaljubio u D.K.-evu djevojku Neelu ( Nathalie Kelley ), a D.K. to nikako ne može dopustiti...a razrješenje svih njihovih problema je jedino finalna utrka...



Iskreno, ovaj treći dio, "Fast and Furious" franšize nisam uopće imao namjeru gledati u kinu, več pričekati ga da izađe na DVD-u, nekako mi nije izgledao zanimljivo, i time mislim na vizualni aspekt filma. Ali, pošto sam imao vremena i nešto novaca, a sve ostalo što me zanimalo sam več pogledao, ipak sam ga odlučio pogledati u kinu. Ne znam, možda je to zbog mojih niskih očekivanja, možda zbog nečeg drugog, ali svidio mi se, i to do te mjere da mi najbolji od sva tri filma.
Prvi dio te sad več nabrijane trilogije, "The Fast and the Furious" iz 2001. godine redatelja Roba Cohena koji je prvenstveno proslavio Paul Walkera, i samo još više ustoličio Vin Diesela kao novu akc. zvijezdu nakon uspjeha sa filmom "Pitch Black", po mom mišljenju, njegov najbolji i jedni pravi akcijski filmo (za sad)...mi i nije najbolje legao. Ponajviše zbog toga što su nam ga autori pokušavali prodati pod ozbiljan film. Nekakvu akcijsku triler dramu o prijateljstvu, mladima koji su imali teško djetinjstvo, žive skromno, ali zato imaju po 10, 20, pa čak i 100 tisuća $ za uređivanje i nabrijavanje svojih limenih ljubimaca. Mislim, pohvalno je to što su htjeli otići malo dublje od običnog filmića sa jurnjavama, nabrijanim pilama i zgodnim djevojkama...no, redateljev pristup je bio skroz pogrešan za takvo nešto, previše MTv-evski. Previše je forsirao kameru i specijalne efekte da bi smo tu priču prihvatili malo ozbiljnije, tako da je sve ostalo na pola puta između puke zabave i nečeg ozbiljnijeg...
Doduše onaj "triler" dio priče, koji se bavi undercover policijskom istragom Paul Walkera je bio sasvim ok, iako predvidljiv, ali uklopio se u tu cijelu priču o ilegalnim uličnim utrkama, no drama, malo dublja priča koju su nam htjeli predočiti, kao što rekoh, nije uspjela izbiti u prvi plan. Moja ocjena bi mu bila 3/5



Drugi dio, "2 Fast 2 Furious" redatelja Johna Singletona iz 2003. godine mi je stoga bio bolji, jer se nije predstavljao kao ništa doli puka i vizualno atraktivna zabava, zbog čega se ti filmovi uglavnom i gledaju. I ovdje je naravno forsirana MTv-evsaka kamera i specijalni efekti, kako bi film bio što uzbudljiviji i atraktivniji, ali to ipak nije toliko smetalo, jer redateljeva namjera nije ni bila da snimi nešto ozbiljnije od puke zabave. Nastavak je u cjelini bio zabavniji, a priča je bila jednostavnija i prilično jednodimenzionalna, nije imala neke dubine, malo ozbiljnije pozadine kao prvi film, te je nastavak bi namijenjen isključivo za zabavu i uživanje u nabrijanim brzim autima i zgodnim djevojkama (kojih ipak nije bilo toliko koliko u originalu). No, problem ovog filma je bio što i nije imao baš veze sa ilegalnim utrkama, več je to bila obična akcijska priča o lopovima, ubojicama, oružju i pokvarenim policajcima...kao što to kaže i jedan od glavnih likova filma. A kao takva nije se previše razlikovala od svakog drugog akcića, i u cjelini je više podsjećala na "Drivera" , popularnu videoigru o policajcu na tajnom zadatku koji radi kao vozač za gradske kriminalce (čak su i vozila pred kraj filma bila slična onima iz igre). Osim dvije prave ulične utrke, sve ostale jurnjave su se svodile na potjere po gradskim ulicama i autocestama, bježanja pred policijom i kriminalcima, a takve jurnjave su glavni sastojak gotovo svakog akcića. To je bio zapravo buddy-buddy film sa potjerama...a Walker, koji je ovdje dobio priliku da "svira" prvu violinu nakon odlaska Vin Diesela, i Tyrese Gibson su bili mnogo zabavniji i ležerniji filmski partneri nego Walker i Diesel. Dok je njihov odnos bio malo ozbiljniji, ova dvojca bili ko Glup i Gluplji...stalno su se podjebavali, natjecali, tukli...kad jedan kaže NE, drugi mora reći DA, i tako nekoliko puta...ukratko ponašali su se ko djeca. Ocjena bi bila 3,5/5.



Ovaj dio, "The Fast and the Furious: Tokyo Drift" , je priču, kao što rekoh na početku, ponovno vratio u svijet ilegalnih uličnih utrka...doduše i ovdje imamo kriminalce, točnije jakuze, ali njihovi poslovi i utjecaj na priču ne dolaze toliko do izražaja kao u drugom dijelu, također nema tu neke pozadinske priče o krađama ili nečem sličnom, kao u prvom filmu, dakle ovdje su važni samo utrke i nabrijani automobili i zgodne djevojke, kojih u ovom nastavku ima više nego u prva dva hehe.... To je jednostavan filmić kojeg se gleda upravo zbog toga, i baš kao i dvojka ne predstavlja se da je nešto ozbiljnije. Završni obračun između "pozitivca" i "negativca" je zapravo dugačka utrka, a ne tučnjava ili puškaranje...nešto tipa "Winner fuck the prom queen and Loser go home."
Također pohvalno je i to što prilično nepoznati redatelj Justin Lin, ujedno i redatelj prilično lošeg filmića "Annapolis" nije toliko forsirao tu več spomenutu MTV-evsku kameru koja juri od auta do auta i specijalne efekte, kao njegovi prethodnici u prva dva filma. Ovdje nema oni kadrova koji prikazuju što se događa u mašini kada tip prebaci iz 4-e u 5-u, kako se vrte zupčanici, kako sagorijeva benzin i kako rade klipovi. Takvi kadrovi su po meni čista zloupotreba specijalnih efekata, i služe čisto za preseravanje istima, kako bi film vizualno bio što atraktivniji, i upravo zbog takvih stvari često u filmovima priča dođe u drugi plan, a efekti u prvi. No, kako ovo ionako nije film koji se gleda zbog priče, možda to nije ni važno, ali je svakako pohvalno. Jurnjave su dakle snimljene realnije, iako daleko od toga da su realne. Također taj novi način vožnje koji nam je predstavljen u filmu, drift, je mnogo zanimljiviji i uzbudljiviji od običnih 10 sekundnih utrka koje se voze po ravnoj liniji, a koje smo imali prilike vidjeti u prva dva filma. Auto doslovno klizi po cesti, i gotovo nikad nejde po ravnoj liniji. Isto tako glavni lik, kojeg glumi također prilično nepoznati Lucas Black je mnogo simpatičniji od Paul Walkera, koji se je non stop preseravao pred kamerom. Black isto tako nije frajer kao Diesel, več zbilja izgleda kao obični dečko (sa sela) koji živi za aute, i obožava voziti, tip je zbilja smiješan, a i njegov teksaški naglasak mu svakako ide u prilog. Jedini je problem što u filmu on glumi 17-godišnjaka, a izgleda starije, kao 20 i nešto godišnjak, što zapravo i je...tip ima 24 godine, pa je to malo smiješno, jer teško da će publika to "popušiti", no s druge strane, kao što rekoh, taj film se gleda zbog drugih stvari. A uz sve to, ovaj treći dio je jedini koji na kraju ima obavijest da su sve stuntove izveli profesionalci te da nikako ne pokušavate izvesti viđeno na cesti, što je također pohvalno, jer prva dva filma nisu imala tu obavijest, a dobro znamo što sve današnjim klincima pada na pamet...istina, ta obavijest i nije neka sigurnost da to neka budala neće probati na nekoj cesti i tako se usmrtiti, ali su se autori barem potrudili upozoriti.
U sredini su ga malo nepotrebno razvukli, ali ipak nisu ulazili previše duboko u neku ozbiljnost, sa tim pričama od odrastanju i osjećaju odbačenosti od sredine. Ljubavna priča je druga stvar, ona je pokretač cijelog filma, pa tako onda malo dublje ulaženje u taj aspekt priče ne šteti filmu. Sonudtrack je po običaju žestok te dodatno nabrijava atmosferu i stvara osobit ugođaj tijekom jednako nabrijanih jurnjava. Posebno bih izdvojio uvodnu pjesmu "DJ Shadow feat. Mos Def - Six Days"...smo zbog te pjesme ovaj nastavak ima najbolji uvod u usporedbi sa prijašnjim. Isto tako, vizualno je film drugačiji od prijašnjih nastavaka, jer Tokio izgled futuristički, svjetla, staklo, beton...sve u svemu film ima drugačiju atmosferu nego prijašnji nastavci.
Također iznenadio me nastup poznatog i kultnog japanskog glumca Sonny Chibe, koji iza sebe ima podugačku filmografiju. Za one koji možda ipak ne znaju tko je Sonny Chiba, reči ću samo da je to tip koji je glumio majstora Hattori Hanzoa u Tarnatinovom filmu "Kill Bill vol. 1", a ako vam ni to ne govori ništa, onda znajte da se on "gl. lik" jedne od najžešćih domaćih sinkronizacija koju sam imao prilike pogledati..."Kita u Billa"...mislim da vam je sad jasno. Također iznenadila me još jedna stvar na samom kraju filma, no neću vam reći o čemu se radi. Oni koji su gledali film, vjerojatno znaju na šta mislim, a oni koji nisu...eh, morat će pričekati da ga pogledaju hehe...

Sve u svemu, kao što rekoh na početku, ovaj film ne nudi ništa novo što nije viđeno i u prijašnja dva filma, smo što sve to nudi u mnogo većem izobilju...kao što rekoh ovaj film se ne gleda zbog priče, več nabrijanih pila i zgodnih oskudno odjevenih djevojaka...

Ocjena: 4/5

Ubojica s autoputa

Eng. Highwaymen
God. 2003.
Redatelj: Robert Harmon
Scenarij: Craig Mitchell, Hans Bauer
Glume: James Caviezel, Rhona Mitra, Frankie Faison, Gordon Currie, Colm Feore, Gordon Currie, Andrea Roth...itd.



Jim Caviezel u ovom filmu glumi Renniea Craya, čovjeka koji neprestano i opsesivno več pet godina traga za ubojicom svoje žene. Željan osvete, on je tome doslovno posvetio svoj život. Naime prije tih pet godina, muškarac pod imenom Fargo ( Colm Feore ) namjerno je pregazio njegovu ženu, i to pred Crayevim očima. No zbog nedostatka dokaza i pod izlikom da ju nije vidio pokraj ceste, uspio se izvuči nekažnjeno...Cray to naravno nije moga dopustit, te je kad je ugrabio priliku, zaletio se u Farga svojim autom i tako ga trajno osakatio. Doktori su ga nekako uspjeli sklepat, no on više nije ljudsko biće u potpunosti, več se njegovo tijelo sastoji od raznoraznih mehaničkih dijelova i proteza. Cray to sazna, i zakune se na osvetu, također kasnije saznaje i to da je Fargo zapravo poremećeni psihopat i luđak, serijski ubojica koji svoje žrtve odabire nasumce, te ubija žene diljem Amerike svojim autom, što mu da još jedan razlog više da ga zaustavi na svom krvavom pohodu. No Fargo je takoreć nedodirljiv u svom nabrijanom Cadilacu El Dorado iz 1972. godine, kojeg koristi kao produžetak svoga tijela, stroj za ubijanje, svoje oružje. Ali i Cray ima svoje "oružje", svoj nabrijani i sklepani Plymouth Hemi-head Baracuda, kojim neumorno krstari autocestama kroz Američke države i stalno je za petama Fargu.
No Fargo je napravio jednu pogrešku, jedna od njegovih žrtava je preživjela, i Fargo nema mira dok ju ne dokrajči. Ali to zna i Gray, i on tu djevojku, Molly ( Rhona Mitra ) uspijeva dohvatiti prvi. No zbog dugogodišnjeg traganja i opsesije za Fargom, Cray je i sam postao čudan, te mu je teško odlučivati što je dobro, a što loše, i zbog toga ju odluči iskoristiti kao mamac. Njih dvojca tada zaigraju igru mačke i miša koja ih dovede do eksplozivnog obračuna. A u cijelu tu priču upleo se i prometni istražitelj Will Macklin ( Frankie Faison ), koji ispočetka misli da je Cray gl. krivac za nesreće.

Ovo je kao što te možda i sami zaključili, jedna obična i jednostavna priča osvete, upakirana u sirovi horror triler film ceste. Film možda i nije baš originalan, ali je zanimljiv, i isplati ga se pogledati...



Ovaj filmić imam kod kuće več neko vrijeme, ali nikako nisam našao priliku da ga pogledam, a frend mi je rekao da nije loš, pa sam se sinoć napokon odvažio...i zbilja, OK filmić...ništa posebno, ali Ok, nije naporan, ponajviše zbog toga što se stalno nešto zbiva, nema sporih dijelova, a i film prilično kratko traje, nekih 70-ak minuta.
Inače redatelj ovog filma, Robert Harmon, je redatelj kultnog filma ceste "The Hitcher" iz 1986. godine sa Rutgerom Hauerom u naslovnoj ulozi. Prema nekim vijestima kojem sam pročitao, i taj horror triler će dobiti svoj remake uskoro, a 2003. je dobio i svoj lošiji straight to video nastavak "The Hitcher II: I've Been Waiting". Također, Harmon je režirao i Van Dammeov akcić iz 1993. godine "Nowhere to Run". U oba filma je pokazao svoje sklonosti ka režiranju napetih potjera, a ništa drugačije nije ni u ovom filmu.
Žanrovski bih ga okarakterizirao kao kvazi horror triller, jer do negdje polovice filma redatelj nam ne otkriva ubojicu u cijelosti, več samo neke detalje koji nam daju do znanja da tip nije u potpunosti čovjek, več da se sastoji od mehaničkih dijelova (tek kasnije saznajemo što mu se dogodilo), te da svoj auto koristi kao produžetak svog tijela. To filmu da je jednu scary atmosferu, jer baš kao i u fenomenalnom "Dvoboju" Stevena Spielberga stječemo dojma da je sam automobil ubojica, a ne čovjek u njemu ( tajanstveno vozilo koje kao da samo ubija). No u drugoj polovici filma, nakon što ubojica bude otkriven u cijelosti, ta atmosfera opada, film postaje obični triler potjere. Također, ima tu i elemenata "Mad Maxa", posebice sa vizualne strane...sirovo nabrijani auti ( ne kao oni ušminkani u "Brzim i Žestokim" )...sklepani od raznoraznih dijelova + jurnjave pustopoljinama i napuštenim američkim cestama. Kamera i fotografija su za pohvalu, te moram istaknuti nekoliko dolično snimljenih automobilskih nesreća i prikaza otvorenih i napuštenih cesta, to daje filmu jednu postapokaliptičnu notu.



Glumu ne bih nešto posebno isticao, jer to ni nije film gdje gluma može nešto posebno doći do izražaja pored tolikih jurnjava i akcije. James Caviezel glumi prilično ozbiljan lik, koji se gotovo ni jednom ne nasmije tijekom cijelog filma, što zapravo pokazuje koliko je on ozbiljan u tom svom naumu da ubije Farga, bez obzira na sve. Također Colm Feore je uvijerljiv kao poremećeni psihopat, pašu mu takve uloge, no njegova izvedba nam ipak ne nudi ništa novo i več ne viđeno, dok prekrasna Rhona Mitra osvaja samo svojom pojavom...što je u ovom filmu sasvim dovoljno. Sve u svemu prihvatljive izvedbe...ne očekujete nastupe za Oscara
Kao što rekoh, film krasi nekoliko solidnih akcijskih scena, i nekoliko dobrih scena jurnjava, + zgodna glumica i primjesa horrora...dakle, kome je to dovoljno, nek pogleda film, kome nije, ne mora hehe.

Ocjena 3/5

Superman - Povratak

Eng. Superman Returns
God. 2006.
Redatelj: Bryan Singer
Scenarij: Michael Dougherty, Dan Harris,
Glume: Brandon Routh, Kate Bosworth, James Marsden, Frank Langella, Eva Marie Saint, Parker Posey, Sam Huntington, Kal Penn, Kevin Spacey, David Fabrizio, Tristan Lake Leabu, Ian Roberts, Vincent Stone, Marlon Brando...itd.



Posljednji i najponosniji sin Kriptona, Kal El, nama poznatiji kao Superman ili Clark Kent se je definitivno vratio, nakon gotovo 20 godina izbivanja sa velikog ekrana, i to u punom sjaju, čak bih se usudio reči...i bolji nego ikada.
Kao što je več sigurno mnogima dobro poznato, “Superman Returns” se radnjom i vremenski nastavlja na film “Superman 2”, tretirajući filmove "Superman 3" & "Superman 4: The Quest for Peace" kao da ne postoje. To je bila Singerova zamisao od samog početka pristupanju ovom projektu.
Nakon iscrpnog i teškog dvoboja sa Generalom Zodom, odbjeglim kriminalcem iz Kriptonskog zatvora, koji na Zemlji ima jednake moći kao i Superman, te njegovim pomagačima, jednako moćnima Nodom i Ursulom, Superman je nestao bez pozdrava…točnije, otišao je posjetiti ostatke svog rodnog planeta Kriptona u potrazi za preživjelima. Od tada je prošlo 5 godina, i ljudi su se več pomalo navikli na život bez njega i njegove pomoći u kriznim situacijama. No iznenada, Superman se vratio, spreman da ponovno stane u obranu zemlje od ovozemaljskih i izvanzemaljskih nevolja, ali ga odmah po povratku dočeka mnogo osobnih nevolja i razočaranja. Prvo saznaje da je njegova nekadašnja ljubav, novinarka Lois Lane, prema kojoj još uvijek gaji jednake osjećaje, u međuvremenu postala majka, te da je sretno zaručena za Richarda Whitea, inače nećaka Perry Whitea, vlasnika “Dally Planeta”, novinarske kuće za koju i Superman radi pod tajnim identitetom Clark Kent. Kao da to nije dovoljno, još sazna da je osvojila i nagradu Pulitzer za članak "Zašto svijet ne treba Supermana", što ga posebno pogodi. Također i stopa kriminala u Metropolisu je porasla tijekom njegovog odsudstva, a saznaje još, da je i njegov najveći neprijatelj, Lex Luthor pušten iz zatvora, iako je bio osuđen na dvostruku doživotnu kaznu, i to njegovom krivicom (Supermanovom), jer se on nije pojavio na suđenju kao svjedok optužbe, i tako ga zauvijek strpao iza rešetaka.
Ali ubrzo nakon početnog razočarenja, Superman ponovno pridobije srce Lois Lane, podršku i divljenje ljudi diljem planeta zemlje pomažući im u nevoljama...no, u međuvremenu, njegov stari nemesis, Lex Luthor kuje planove o tome kako upotrijebiti Supermanove tehnološke tajne u svoju korist, i pritom pobiti milijune ljudi...Superman mu naravno to neče dozvoliti...

Zanimljivo je kako je posljednja rečenica u "Supermanu 4" koji je snimljen 1986, koju Superman kaže Luthoru: "See you in twenty.", što prevedeno na naš jezik, za one koji ne znaju, znači "Vidimo se za 20" (mislilo se na godine), a upravo je toliko godina i prošlo do njihovog ponovnog (filmskog) susreta 2006.



Pročitao sam i čuo u zadnje vrijeme mnogo loših komentara i kritika ovog filma, tipa " da je loš, da je dosadan, da je predugačak", da je ovakav, da je onakav...itd, itd. I odmah moram reći da se ne slaže s ni jednom tom tvrdnjom.
Trailer je izgledao i više nego običavajuće...i zanimalo me kako to sve skupa izgleda, ali nisam bio pretjerano nabrijan na film, no kad je počela uvodna špica napravljena po uzoru na onu iz starih filmova, sa letećim slovima, kad je počela svirati poznata Superman tema John Williamsa...ne znam, nekako sam se čudno osjećao, suze su mi navrle u oči, a kad se je tek Superman pojavio prvu puta u akciji...uhh...bio sam presretan ko malo dijete.
Redatelj Bryan Singer je pogodio atmosferu starih Supermana, te unatoč drugim vremenima, modernijim, unatoč napretku tehnologije i novim mogućnostima koje ona nudi, film mi je u cjelini izgledao kao stari Superman, onaj osjećaj letenja, romansa, drama, humor...sve mi je izgledalo kao i u starim filmovima (prva dva). Nit je film dosadan, nit je predugačak, nit je preozbiljan...balans između humora i drame je pogođen taman kako treba biti.
E sad, izbor glumaca i njihove izvedbe...pa iako za mene postoji samo jedan Superman, a to je pokojni Christopher Reeve, izbor nepoznatog Brandona Routha za novog Supermana nije mogao biti savršeniji, posebice u usporedbi sa ostalim glumcima koji su se borili za tu ulogu, Nicolas Cage, Josh Hartnett, Paul Walker, Matthew Bomer, Brendan Fraser, Ashton Kutcher, David Boreanaz, Ian Somerhalder, Henry Cavill, Jerry O'Connell, Jason Behr i mnogi drugi, među kojima ne sumnjivo ima dobrih i talentiranih glumaca, ali ja nipošto ne mogu zamisliti ni jednog od njih kao novog Supermana. Brandon je savršeno popunio Supermanovo odijelo, i u doslovnom i u figurativnom smislu. Em što i fizički liči na Reevesa, em što je bio jednako blentav, nespretan i simpatičan kao Clark Kent, a opet savršen i cool kao Superman, baš kao i Reeves svojedobno...Sve u svemu, on je odradio vraški dobar posao samo svojom pojavom, bez da spominjemo glumu. Samo se bojim da će mu ta uloga obilježit daljnju karijeru, ako je uopće bude imao i ljudi ga neće baš prihvaćati u drugim (običnim) ulogama. A ako pak ne uspije pokrenuti svoju karijeru nakon Supermana, i ostane zapamćen smo po tom liku, kao što je na kraju krajeva ostao zapamćen i Christopher Reeve, koji unatoč mnogobrojnim ulogama u drugim filmovima nije uspio skinuti taj pečat Supermana sa svojih ramena...barem će ostati zapamćen kao dostojan nasljednik nezamjenjivog Reevea.
Kate Bosworth je pak s druge strane, po mom mišljenju bio loš izbor za Lois Lane, i to je meni osobno najveći minus filma. Nije da je ona nešto posebno loše odglumila svoju ulogu, ali mi nije fizički bila uvjerljiva kao Lois Lane, premlada je, posebice u usporedbi sa Margot Kidder koje je glumila Lois Lane u starim filmovima, i koje je več tada na snimanju prvog filma, "Superman" iz 1978. godine, imala točno 30 godina, a Lois je u ovom filmu več majka petogodišnjeg djeteta, što bi značilo da je rodila sa 18 godina, jer Kate ima 23. A opet s druge strane, kad se uzmu u obzir druge glumice koje su bile u opticaju za tu ulogu ( Elisha Cuthbert, Claire Danes, Keri Russell, Keira Knightley, Mischa Barton itd.), možda je još i dobro prošlo, no, ja sam ipak mišljenja da su trebali izabrati nekog drugog, malo starijeg...
I finalno, Kevin Spacey kao Lex Luthor...mislim da je to bio odličan izbor. Kao prvo, Kevin je odličan glumac, a uz to i malo liči na Gene Hackmana. Ali isto tako, mislim da je Hackma uz jednu dijetu imalo šminke mogao ponoviti tu ulogu...Luthor i onako mora biti stariji u ovom filmu u odnosu na Luthora iz "Supermana 2", ali nema veze.
Spaceyeva izvedba glavnog negativca Luthora je veoma komična, i prilično stripovska i karikaturalna u odnosu na druge likove, koji su malo ozbiljnije obrađeni. No i Hackmanov Luthor je također bio karikaturalan i stripovski odglumljen, sa onim smiješnim pomagačima i zabavnim dijalozima, tako da je Spacey zapravo odradio odličan posao, i podario na Luthora kakav nam je ostao u sjećanju (jedino mu je odjeća malo modernija).



Efekti su također odlični, kao što je ustalom bilo i za očekivati pošto budžet filma iznosi oko 204 mil$, i film vizualni izgleda perfektno, nemam prigovora po tom pitanju. Ali isto tako ti izvrsni efekti nisu pretjerani i forsirani previše, te ne dolaze u prvi plan, ispred priče i likova, kao što to obično biva u skupim superspektaklima. Kao što rekoh na početku ovog komentara, unatoč napretku tehnologije i mogućnostima koje ona nudi, film mi je vizualno izgledao gotovo identičan starim filmovima iz 70/80-ih godina, samo što je letenje realnije i još neke sitnice su bolje napravljene.
Sve u svemu, Singer je napravio odličan posao, svakako bolji nego što bi to napravio npr. McG ili Brett Ratner kojima je prethodno bila ponuđena režija ovog filma. A opet, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to napravio Tim Burton, također jedan od prethodnih pretendenata na redateljsku stolicu. No, kao što rekoh, Singer je na kraju ipak napravio dobar posao.
Također Singer je u nekoliko navrata odao i hommage 50-ima, tj. nekim ikonografijama Supermana (npr. kad drži auto iznad glave - poznata naslovnica prvog stripa, kad drži djevojku u naručju - također poznato iz stripa, te kad se meci odbijaju od njega - jedna od najpoznatijih scena iz animiranog filma "Superman" Davea Fleischera iz 40-ih godina, barem je meni to ostalo u sjećanju).
Također, kao što znate, u filmu se pojavljuje i pokojni Marlon Brando, čiji je glas posuđen iz arhive, te on ponovno "glumi" Supermanovog oca, Jor-Ela. Isto tako, več je poznato da je nastavak u pripremi, a kao glavni negativac uz standardnog Lex Luthora, trebao bi se pojaviti još jedan stari Supermanov znanac, prije spomenuti General Zod, kojeg bi trebao odglumiti Jude Law. Da li će to zbilja biti tako, i kako će to izgledati, imat ćemo prilike pogledati ponovno za koju godinu.
Sve u svemu, Super-veličanstveno...ostao sam oduševljen iako to nisam očekivao. Pravi ljubitelji Supermana i starih filmova bi trebali znati cijeniti ovaj naslov kojeg krase mnoge kvalitet starih filmova o Supermanu, dok ovi ostali...ne znam što oni k vragu očekuju, to je gotovo isti onaj Superman kakav je bio i nekada.
I za kraj jedno pitanje upućeno svima...dakle, svi znamo da Superman svoje "radno" odijelo uvijek nosi ispod civilne odjeće, hlača i košulje, ali gdje k vragu drži onaj dugački plašt i čizme hehe?

Ocjena: 5/5

Zaštitnik

Eng. The Protector
God. 2005.
Redatelj: Prachya Pinkaew
Scenarij: Napalee, Piyaros Thongdee, Joe Wannapin, Kongdej Jaturanrasmee
Glume: Tony Jaa, Phettkai Wongkamlao, Bongkod Kongmalai, David Asavanond, Jin Xing, Johnny Nguyen, Damian de Montemas, Nathan B. Jones, Jonathan Patrick Foo, Lateef Crowder...itd.



Kao prvo, htio bih objasniti svoj izostanak sa bloga ovih nekoliko dana...naime imao sam smrtni slučaj u familiji, pa nit sam imao vremena ni želje pisati nešto...no život mora i ide dalje, pa evo me nazad.



Prije nekih godinu dana smo imali prilike pogledati fenomenalan i impresivan borilački film "Ong Baka - tajlandski ratnik", koji je definitivno vratio vjeru u taj posustali žanr 80-ih i "ubrizgao" mu jednu dozu adrenalina, koja mu je bila potrebna, te nam predstavio usput jednu od najžešćih novijih akcijskih zvijezda, fenomenalnog Tonny Jaa-a, pred kojim se i Jackie Chan može sakriti, koji nikog nije ostavio ravnodušnim svojim gotovo nemogućim akrobacijama i potezima koje je izvodio na ekranu bez upotrebe žice ili CGI efekata. Nakon tako velikog uspjeha "Ong Baka" koji je odmah u kratkom vremenu pridobio mnoštvo fanova diljem cijeloga svijeta (i ja sam jedan od njih) i pridjev kultni film, bilo je za očekivat da će njegov sljedeći film, "Tom yum goong", biti veoma očekivan od strane publike željne novih borilačkih bravurija nevjerojatnog Tonny Jaa-a, te dobiti taj pridjev i prije nego što se uopće pojavi pred publikom...I Tonny Jaa se je definitivno vratio, u velikom stilu, radeći ono što radi najbolje, šora nadmoćnije i mnogobrojnije protivnike, te im pritom lomi kosti kao da su od stakla, no ipak...je li je film u cijelosti opravdao tu unaprijed mu poklonjenu čast i očekivanja, čitajte u daljnjem tekstu...no prije toga, saznajte, zato to Tonny Jaa uopće lomi ekipu naokolo...
Kham ( Tony Jaa ) je mladić sa sela, odrastao je učeći borilačke vještine (Muay Thai) i igrajući se sa slonovima u Tajlandu. A otac ga je odmalena učio da treba poštovati i braniti slonove, jer su oni Kraljevske životinje. Jednom prilikom, neka azijatska banda otme njegove slonove te ih prokrijumčari u Australiju, i usput rane Khamovog oca. Kham tada ljut odlazi u Australiju, u glavni grad Sidney, kamo ga vodi jedina informacija o otmičarima, koju je izvukao iz jednog tipa na sebi svojstven način hehe. No odmah po dolasku u Sidney snađu ga nevolje, te Kham ubrzo postane traženi kriminalac, iako nije ništa kriminalno učinio. No, uz pomoć policajca tajlandskog porijekla Marka ( Petchtai Wongkamlao ), i samog optuženog za namješten zločin, te djevojke imenom Pla ( Bongkoj Khongmalai ), Kham uspijeva pobjeći policiji, otkriti zavjeru širokih razmjera i sukobiti se s bandom koju vodi opaka Madame Rose ( Jin Xing ), te na kraju krajeva vratiti svog slona, koji je glavni pokretač cijele te pustolovine. A sve to naravno postigne uz pomoć borilačke vještine Muay Thai...



Dakle...ni "Ong Bak" se nije mogao pohvaliti nekom posebno pametnom i inovativnom pričom, na kraju krajeva ni taj, a bome ni ovaj film se ne gleda zbog priče, tako da na tom polju ne očekujte brda i doline, oba filma imaju veoma slične radnje, razlika je jedino u tome, što su u "Ong Baku" negativci ukrali kip Bude, dok ovdje kradu i krijumčare slonove. Priča je ovdje dakle, baš kao i u mnogim horrorima te posebice porno filmovima da bi se što više sakaćenja, krvi i "akcije" ( You Know What I Mean ), u ovom slučaju tučnjava i akrobacija povezalo u cjelinu. No...unatoč tome "Ong Bak" mi je u cjelini bio duplo bolji i smisleniji...mislim, kao što rekoh malo prije, nije ni "Ong Bak" imao neku pretjerano smislenu i razumljivu priču, ali je sve to barem izgledalo kao jedna cjelina, dok ovdje sve djeluje nabacano, besmisleno i narazumljivo, te iako sam kao što rekoh, film išao gledat samo zbog dobrih tučnjava, ta besmislenost nekih situacija mi je dosta smetala, posebice u prvoj polovici filma, čak do te mjere da bih naj radije bio izašao iz kina tijekom tih prvih 20/30-ak min. Doduše glavna nit vodilja priče, motiv/razlog za tučnjave je razumljiv...glavnom liku kojeg glumi izvanredan Tony Jaa ukradu slona, pritom rane mu oca, pa se on dadne u bjesomučnu potjeru za slonom i krivcima koja ga dovede u Sidney, ali tko su ti ljudi koji žele slona, koja je to pozadina te priče, tko su likovi koji kao da su pali s neba je nejasno. Tu ima mnoštvo rupa po tom pitanju i mnogo toga je neobjašnjeno, a tijekom filma vas bombardiraju sa raznoraznim pod zapletima i likovima o kojima ne znate ništa, ni tko su, ništa žele, ni zašto??!!
Ali tučnjave su bez pogovora jako dobre, posebice u drugoj polovici filma, te se ovaj film može pohvaliti jednom od najdužih i najboljih no-cat tučnjava snimljenih na filmu (prema mojoj osobnoj procjeni, jer nisam mjerio vrijeme, traje sigurno preko 5 minuta, možda čak i 10), Tonny Jaa kad jednom krene, onda krene, tip je nezaustavljiv. No sve ostalo, priča, gluma, pa čak i režija (kad nisu u pitanju tučnjave) je djelovalo...ne bih rekao loše, ali svakako bezveze, naročito prvih 20-ak, 30-ak minuta filma.
Ovoga puta nema toliko akrobacija kao u "Ong Baku", več se sve svodi na žestoke tučnjave, no ni one ovoga puta nisu bile nekako posebno impresivne...nemojte me sad krivo shvatit, bile su spektakularne, ali nije bilo više onog Woow efekta, nekako su djelovale več viđeno, i u usporedbi sa "Ong Bakom" neinventivno, ali ipak spektakularno, bez pogovora...svaka čast Tonny Jaa-u i cijeloj ekipi koja je radila na filmu, ipak su ga snimali dvije godine, što dovoljno govori o tome koliko je truda uloženo u njegovu realizaciju...šteta jedino što se oko priče nisu malo više potrudili.



Na ovom projektu se je počelo raditi još prije nego što je i "Ong Bak" kompletno završen, početkom 2000-ih godina, a tek nakon uspjeha "Ong Baka" u javnost, redatelj Prachya Pinkaew i glumac Tonny Jaa su malo bolje prionuli snimanju ovog filma, koji je neko vrijeme nosio naslov "Ong Bak 2", da bi kasnije dobio naslov "Tom yum goong", što je zapravo naziv tajlandskog jela spravljenog od ukiseljene juhe sa škampima i listovima od limuna...hmm...meni osobno baš i ne zvuči primamljivo, ne znam za vas. No Ameri ko Ameri, filmu su pridodali svoj amerikanizirani naslov "The Protector". Kao i prvi puta, i ovdje je sve rađeno bez upotrebe žica i CGI efekata, što film unatoč nedostacima uzdiže iznad sličnih konfekcijskih borilačkih filmova kakve nam u zadnje vrijeme često serviraju. Također zanimljivo je kako u ovom filmu, autori odaju počast Jacke Cahnu u jednoj sceni, u kojoj se kao fol pojavljuje Chan...no zapravo se radi o njegovom gotovo identičnom dvojniku, zapravo, neki ljudi u kinu su pomislili da to zbilja i jeste Chan. Inače, moram pohvaliti i odličan, nabrijani soundtrack, za koji je zaslužna grupa RZA, koji su radili i na soundtracku za film "Kill Bill vol 1". Soundtrack svakako još više podiže nabrijanu atmosferu filma.
Sve u svemu, finalni doživljaj je bio polurazočaravajuć, barem s moje strane, iako vidim, čitajući kritike na Internetu da su mnogi opet oduševljeni filmom u potpunosti, no meni osobno fali nešto, smislenosti...tučnjave su, kao što rekoh, u drugoj polovici filma bile odlične, i više od toga iako ne i inventivne, ali kao cjelina, film je osrednji...štete, očekivao sam mnogo više, posebice jer je to meni osobno bio jedan od must see filmova. Nadam se samo da se to neće biti slučaj i sa njegovim narednim filmovima.
Samo zbog te dugačke scena snimljene bez reza i još nekoliko spektakularnih fajtova, kao npr., fajt sa Capoeira borcem i trojicom divova na kraju filma, te brutalnosti tih fajtova, ocjena više, inače 2,5/5

Ocjena: 3,5/5

Zapovjedna odgovornost

Eng. Second in Command
God. 2006.
Redatelj: Simon Fellows
Scenarij: Jonathan Bowers, David L. Corley, Jayson Rothwell
Glume: Jean-Claude Van Damme, Julie Cox, William Tapley , Alan Mckenna , Razaaq Adoti, Warren Derosa, Serban Celea, Colin Stinton, Emanuel Parvu , Razvan Oprea, Velibor Topic, Elizabeth Barondes, Vlad Ivanov, Mihai Bisericanu, Ian Virgo...itd.



Priča ovog filma je veoma jednostavna i nezahtjevna, ali funkcionira, te na kraju krajeva nije naporna, več sasvim suprotno, lako gledljiva.
Dakle...u jednoj izmišljenoj Istočno Europskoj zemlji izbiju nemiri, te pobunjenici žele svrgnuti svog predsjednika sa vlasti okrivljujući ga za loše stanje u državi. Predsjednik tada poziva u pomoć Američku ambasadu koja mu izađe u susret. Pošto su pobunjenici okružili predsjednikovu palaču i nemoguće je neprimjetno iz nje izači, Amerikanci šalju svoj tim specijalaca, predvođen narednikom Samom Keenanom ( Jean Claude Van Damme ), vojnim veteranom koji je obišao mnoga poznata i nepoznata bojišta svijeta. Keenan i njegov tim specijalaca uspješno izvuku predsjednika iz palače i prebace ga u Američku ambasadu...no, pobunjenici su i dalje uporni, te žele predsjednika pod svaku cijenu, pa makar to značilo i napad na Američku ambasadu.
Naoružani pobunjenici stvore obruč oko veleposlanstva i silovito ga napadnu ne mareći o životima civila koji se nalaze unutra. Tijekom tog napada pogiba sasvim slučajno Američki veleposlanik, no prije nego je poginuo, veleposlanik je Keenanu predao zapovjedništvo u slučaju njegove smrti.
Na Keenanu je sad velika odgovornost, mora zaštiti američke građane koji se nalaze u veleposlanstvu, a isto tako ima obvezu zaštititi i Predsjednika te države, iako bi bilo mnogo lokaše ga predati pobunjenicima i okončati cijelu tu napetu situaciju. Također u ambasadi se nalazi i Keenanova bivša ljubav, novinarka Michelle Whitman ( Julie Cox ), a probleme mu zadaje i seronja iz CIA-a Frank Gaines ( William Tapley ).
Tu počinje pravo opsadno stanje u kojoj manjina unutar zidina mora zaboraviti međusobne nesuglasice, te se suprotstaviti većini izvan zidina, ne bi li živi dočekali pojačanje koje bi trebalo doći kroz nekih 24 sata...
Hoće li uspjeti izdržati tih 24 sata ili će se tu dogoditi kojekakvi preobrati...pogledajte sami.
Dakle, kao što rekoh, priča je dosta jednostavna, te ne nudi nešto novo što več nismo vidjeli npr. u filmovima "Assault on Precinct 13" , "The Alamo" i sl. filmovi opsade, ali nam sve jedno nudi sat i pol zabave.



Prije nego što se osvrnem na sam film i sve njegove mane i prednosti, trebate znati da sam ja kako se ono kaže Van Damme Fan, i uvijek s veseljem dočekam neki njegov novi film, unatoč činjenici da mu je kvaliteta filmova u zadnjih par godina pala, točnije od 98-e i prezabavnog, ali i podcijenjenog filma "Knock Off" ...ali šta mogu, odrastao sam na njegovim filmovima, i jednostavno ih obožavam.
Mogu reći da sam i ovaj film dočekao sa velikim iščekivanjem jer sam proteklih nekoliko mjeseci pročitao gro dobrih kritika i pohvala vezanih uz njega. I zbilja, film je ispao jako dobar, mnogo drugačiji od većine filmova koje smo navikli gledati sa Van Dammeom u gl. ulozi. Moram priznati da sam donekle bio ugodno iznenađen. Nema tu kružnjaka, špage i ostalih sitnica koje krase njegove filmove, izgleda da se je čovjek malo uozbiljio (ali i ostario), jer u cijelom filmu imaju svega tri šore, ako ih se uopće može tako zvati, jer najduža, zadnja, traje mooožda minutu, ali mislim da nije niti toliko, zbilja se brzo odvijaju. Onim tvrdim fanovima, naviklim da ga gledat u starom izdanju gdje se sve svodi na šoru, to se neće svidjeti, meni pak donekle je.
Ponajviše zbog toga, što za razliku od njegovih kolega, koji su također bili popularni krajem 80-ih i sredinom 90-ih god., Dolph Lundgren, Steven Seagal i dr., koji štancaju slične akcijske filmove kao i prije, (samo mnogo, mnogo lošije) ko na traci (posebice Seagal, po 3-4 komada u 1 god.), Van Damme je jedini koji se trudi napredovati, što glumački, što izborom filmova, a ovim filmom je to i dokazao. U ovih 7 godina od kako mu je karijera "malo" posustala, njemu se je zalomio samo jedan baš sasvim loš film, "Derailed", definitivni jedan od najlošijih akcijskih filmova koje sam ikada gledao, ali Seagala je jako teško potući sa samo jednim filmom, jer njemu ih se je "zalomilo" mnogo, mnogo više.
Vizualno film uopće ne izgleda poput nekog B straight to video naslova, dapače. Lijepo snimljeno i kadrirano, onako u stilu serije 24, kamera iz ruke u centru zbivanja...iako ponekad zna malčice pretjerati sa vrludanjem. Također rijetko, ali i nepotrebno korištenje slowmotiona kvari taj "realističan pristup".



Također i specijalni efekti su prilično traljavi, tj. loše izvedeni, ali hvala Bogu nema ih mnogo u filmu, tek nešto pred sam kraj, pa to ne upada previše u oko. Sve u svemu, redatelj Simon Fellows, inače i redatelj B filma "7 Seconds", još jedne propale akcijske zvijezde Wesleya Snipesa, je ovdje obavio savim solidan posao, nadam se da će im iduća suradnja ( Fellowsa i Van Dammea), film "Til Death", uroditi još boljim i kvalitetnijim "plodom".
"Second in Command" je svakako iznad prosječni Van Dammeov film, te iako se radi o iznenađujuće vrlo dobrom filmu, koji mi se kao što sam rekao svidio, ja ga ipak iz razloga što obožavam njegove stare pa čak i kultne filmove (npr. "Hard Target" , "TimeCop" itd.), upravo zbog kružnjaka, šore i sveg onoga što krasi te filmove, ne bih svrstao među njegove najbolje naslove. No kao jedan ozbiljniji zaokret u njegovoj karijeri, i pokušaj odstupanje od rutine, tj. praznoglavih akcića namijenjenih samo za zabavu kakve nam je prije isporučivao i kakve nam isporučuju njegove spomenute kolege, svakako podržavam ovakve promjene. Pa zbog truda...

Ocjena: 4/5

Posejdon

Eng. Poseidon
God. 2006.
Redatelj: Wolfgang Petersen
Scenarij: Mark Protosevich, Paul Gallic
Glume: Josh Lucas, Kurt Russell, Jacinda Barrett, Richard Dreyfuss, Jimmy Bennett, Emmy Rossum, Mike Vogel, Mía Maestro, Andre Braugher, Kevin Dillon, Freddy Rodríguez, Kirk B.R. Woller, Kelly McNair, Stacy Ferguson, Gabriel Jarret, David Reivers, Gordon Thomson, Jan Munroe, Caroline Lagerfelt, Jesse Henecke, Valerie Azlynn, Carrie Frymer, Kimberly Patterson, David Dittmer, Andy Deal, Rachel Vanderwoude, Beverly Overstreet, Jenae Altschwager, Ed Aristone, Erik Aude, Andreas Beckett, Jordi Caballero, Will Carter, Kate Clarke, Frederick Dechow, Natasha Delahunt, Menina Fortunato, Spencer Hawken, David McDivitt, Anthony Okungbowa, Austin Priester, Christos Sourmelis, Jason Thornton, Brannon Bates, Joe Bell, Juliette Tinelle...itd.



Pretpostavljam da ste več sigurno svi imali prilike pogledati originalni film katastrofe "The Poseidon Adventure" iz 1972. godine sa Gene Hackmanom u glavnoj ulozi, te znate od prilike što se u tom filmu zbiva. E pa skoro ista radnja, uz neke sitne preinake u odnosu na original, krasi i ovaj remake, nazvan jednostavno "Poseidon"...
Posejdon je inače kao što svi znamo Grčki Bog mora, no u ovom slučaju, Posejdon je luksuzni putnički brod, koji se nalazi na krstarenju negdje na otvorenom moru Sjevernog Atlantika. Putnici broda upravo ispraćaju Staru godinu, i dočekuju Novu. Atmosfera je vesela i razigrana, neki plešu, neki se kockaju, neki piju...itd., kako to več biva na proslavama Nove godine. I nedugo nakon što putnici isprate Staru godinu tradicionalnim odbrojavanjem od 10-1, i dok kapetan Bradford nazdravlja i čestita svima, na brod naleti golemi 45 metarski val, koji ga udari maksimalnom snagom i prvo ga naginje na bok, da bi ga na kraju skroz preokrenuo. Putnici i posada lete naokolo, svi su u panici, potpornji popuštaju, lome se stakla, namještaj, pucaju raznorazne cijevi, počinju izbijati požari, te na kraju na velikom dijelu broda nestane struje, što stvori još veći kaos i nemir među preživjelim putnicima i članovima posade koji ostanu zarobljeni u utrobi broda koja se nalazi duboko ispod vode.
A među tim preživjelim putnicima nađu se i profesionalni kockar Dylan Johns ( Josh Lucas ), bivši vatrogasac i gradonačelnik New Yorka Robert Ramsay ( Kurt Russell ), Ramsayeva kći Jennifer ( Emmy Rossum ) sa svojim zaručnik Christian ( Mike Vogel ), majka Maggie James ( Jacinda Barrett ) sa svojim sinom Conorom ( Jimmy Bennett ), gay arhitekt Richard Nelson ( Richard Dreyfuss ) te slijepa putnica Elena ( Mía Maestro ).
Dylan odluči na svoju odgovornost unatoč kapetanovim upozoravanjima pronaći izlaz iz te prostorije, te krene prema gornjim razinama broda, a unatoč njegovom negodovanju, za njim krene i spomenuta skupina, dok ostatak putnika ostane zajedno sa kapetanom u toj prostoriji čekajući spasioce koji bi trebali doći kroz nekoliko sati. No ni kapetan, ni ostali putnici nisu svjesni opasnosti ostanka, što ih kasnije košta glave. A tko na kraju preživi i pronađe izlaz, odnosno ne preživi od spomenute skupine...pogledajte sami.



O ovom filmu sam čuo i pročitao većinom sve samo loše kritike, rijetke su bile one dobre ili djelomično pozitivne, no ipak, nekako me je zanimalo kakav je, i htio sam se sam uvjeriti u istinitost tih negativnih kritika, pa sam ga odlučio pogledati sa veoma niskim očekivanjima. Doduše, moram odmah priznati da sam i ja od samog početka kako je ovaj projekt bio najavljen, bio mišljenja kako je ovo jedan od najnepotrebnijih remakova. Originalna "Posejdonova avantura" iz 1972 je bio i ostao odličan film koji još i dan danas izgleda jednako svježe kao i tih godina, no kao što ja znam reći...što je tu je....
Ispostavilo se na kraju da filmić uopće nije loš, doduše ima dosta negativnih stvari u njemu, ali isto tako ima i dosta onih pozitivnih, pa u cjelini može proći.
Krenut ću prvo od onih negativnih...dakle, priča je totalno predvidljiva, i to ne zato jer se radi o remakeu, jer je od originala preuzet samo koncept, dok su likovi i tok situacija izmijenjeni, ali je sve jedno priča predvidljiva. Ja i frend s kojim sam gledao film smo pogađali tko će otprilike gdje i kada umrijeti, i zbog kojeg razloga...i kaj je najbolje, ja sam pogodio apsolutno sve, koji lik će umrijeti, i kad, pa čak i koji će se žrtvovati i za koga. Osim što je priča predvidljiva, isto tako je i plitka i nedorečena. Neke stvari su započete ili natuknute da bi poslije bile potpuno ignorirane, a ima i nekoliko nelogičnosti, npr. od kud se na otvorenom moru za vedra neba pojavi 45 metarski val...doduše u filmu objasne da je to tkz. "čudni val" (na eng. rogue wave iliti "odbjegli val"), te da je to rijetka ali smrtonosna pojava...ne znam za vas, ali meni je to zvučalo prilično glupo i nerealno, ali dobro, neka im bude. Ima tu još nekoliko nejasnih stvari, ali neću ih sad nabrajati, no ovu bih svakako izdvojio kao najvažniju, jer je ta situacija pokretač cijele priče. Uz to karakterizacija likova je prilično površna i likovi djeluju prilično jednodimenzionalni, te se kroz film nikako ne možete poistovjetiti ili sažaliti nad njima, več vam je sve jedno tko će od njih umrijeti sljedeći...kao što rekoh, ja i frend smo pogađali koji će to biti. Također o njima osim par detalja ne znamo apsolutno ništa, a i ti neki sitni detalji koje saznamo, nemaju neku posebnu ili nikakvu funkciju u cijeloj priči, tu su tek toliko da ih se spomene. Npr. na početku filma saznajemo da je jedan od likova, Richard, gay, te da ga je nedavno ostavio dečko, on ga zove i ostavlja mu poruku da ga nazove u ponoć u ime starih vremena. Kada ovaj to ne učini, Richarda to toliko pogodi da se odluči ubiti, i taman kad se popne na ogradu da skoči u more, pojavi se val...tu on odjednom preokreće ploču, i više ne želi umrijeti, i to u tolikoj mjeri ne želi umrijeti da malo kasnije zbog te njegove želje za životom umire jedan drugi lik...sad se ja pitam, od kuda odjednom ta želja za životom kod njega, kad je malo prije bez problema bio spreman skočiti u more i utopiti se, također ne postoji objašnjenje zašto je on gay, jer ta činjenica nije nigdje iskorištena u filmu, mogao je isto tako biti i straight, ne bi imalo nikakve veze. Mogao bih slične detalje napisati i o drugim likovima, ali mislim da ste skužili što sam htio reći.



A sad nekoliko pozitivnih stvari...dakle, unatoč svim tim nedostacima u priči i karakterizaciji, moram priznati da je film uzbudljiv, pa čak i napet na nekim mjestima, dosta zabavan kao i strašan na nekim mjestima...npr. mislim da sam prvi puta vidio realno utapljanje na filmu, zbilja se ne sjećam da sam to negdje prije vidio, i moram priznati da je izgledalo prilično zastašujući i odvratno...ne bih nikome poželio takvu smrt...Brrr.
Uz sve to, film i kratko traje, svega 98 minuta, pa vam vrijeme brzo preleti. Nakon uvodnih 10-ak minuta uvoda u priču i "upoznavanja" sa likovima radnja filma krene ubrzanim tempom, te kad jednom krene, ne staje do samog kraja. Tako da smo pošteđeni onih dosadnih emotivnih dijelova u kojima likovi govore jedni drugima da će se izvući i da se vole, koji se obično znaju zalomit u gotovo svakom filmu katastrofe, i upravo zbog toga film nije naporan. Također plus je što nisu ubacivali nikakvu ljubavnu priču, iako je bilo štofa za to, pa čak se na samom početku filma i naglasi da bi se mogla dogoditi neka romansa između nekih likova jer su se pojavile neke iskrice, ali na sreću do toga kasnije nije došlo, več su se autori usredotočili samo na preživljavanje likova i njihove napore da se što prije izvuku iz preokrenutog broda.
Glumci su svoj dio posla odradili sasvim solidno, no njihove uloge su i onako bile više fizički zahtjevne nego glumački, neki su se čak uspjeli i razboljeti na snimanju zbog čestog boravljenja u hladnoj i zaprljanoj vodi, što je čisti dokaz koliko je snimanje bilo naporno. Kao što rekoh, karakterizacija likova je dosta površna pa i nisu imali baš materijala za dublju razradu likova i njihovih međusobnih odnosa, no neki od njih, npr. Russel i Lucas su prema kraju filma uspjeli svojim jednodimenzionalnim likovima udahnuti malo duha, iako je rasplet sudbina njihovih likova bilo i za očekivat.
Također Wolfgang Petersen je napravio dobar posao, što zapravo nimalo ne čudi kad je čovjek snimio več nekoliko filmova morske tematike...kultni "Das Boot" i nešto manje kultni, ali uspiješan "The Perfect Storm", pa je znao što i kako radi. On uspješno gradi napetost, vodi nas kroz priču, pametno koristi efekte u da bi upotpunio priču a ne obratno itd, ali kao što rekoh, na žalost zbog predvidljivog scenarija ne uspijeva nas ničim posebno iznenadit.
Budžet filma inače iznosi enormnih 160 milijuna, što je svakako previše, no Petersen je pametno iskoristio te novce, nije ih samo "bacio u vodu", i šteta što ih nije uspio i povratiti na kino blagajnama.

Sve u svemu sasvim solidno, zabavno, ali i nepotrebno, no kad je več tu...šta sad...pogledajte ga ako nemate pametnijeg posla. Tijekom filma će te imate onaj osjećaj "deja vu"-a i vjerojatno će vam sve izgledati ko klišej na klišeju, ali mislim da će te biti zabavljeni i djelomično zadovoljeni, posebice ako su vam očekivanja niska ili nikakav...mene je zadovoljio.
Zaboravio sam spomenuti još jedan plus ovoga filma koji zapravo i nema izravne veze sa filmom, a to je to da su distributeri odlučili izdati i DVD izdanje, i to dvostruko, originalnog filma, a to se vjerojatno ne bi dogodilo na nema ovog remakea, dakle, kako se ono kaže, "u svakom "zlu" neko dobro"

Ocjena: 3/5

Pirati s Kariba 2: Mrtvačeva škrinja

Eng. Pirates of the Caribbean 2: Dead Man's Chest
God. 2006.
Redatelj: Gore Verbinski
Scenarij: Ted Elliott, Terry Rossio
Glume: Johnny Depp, Orlando Bloom, Keira Knightley, Stellan Skarsgĺrd, Naomie Harris, Alex Norton, Jack Davenport, Tom Hollander, Vanessa Branch, Bill Nighy, Kevin McNally, Jonathon Pryce, Lee Arenberg, Mackenzie Crook...itd.



Eto i ja sam napokon uspio pogledati naveliko hvaljeni film "Pirates of the Caribbean 2: Dead Man's Chest", i koliko god to sad več možda zvučalo poput klišeja, svidio mi se...zabavan je, uzbudljiv, a vizualno...čisto savršenstvo. Prepričavati priču, sada ne bi imalo nimalo smisla, jer do sada več gotovo svi znaju sve o tom filmu...zapravo, ja sam vjerojatno među zadnjima koji ga je pogledao hehe...
Prije svega moram reći da je "Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl" meni bio zabavan film, svidio mi se, ali isto tako moram priznati, da nisam opet bio nešto posebno zapanjen njime kao drugi ljudi...no kult je u međuvremenu stvoren, Deep je za svoju izvedbu kapetana Jacka Sparrowa čak zaradio i nominaciju za Oscara, film je namlatio brdo para i isto tako pridobio mnoštvo fanova.
Zato nimalo ne čudi što su "Pirati 2" su poharali svjetska kina, oborili nekoliko rekorda što se zarade tiče, te po tom pitanju nadmašili jedinicu. No...ne bih ja sad uspoređivao koji je kvalitetom bolji, prvi ili drugi, meni su oba filma tu negdje. Meni je nastavak bio kao i prvi, zabavan avanturističko pustolovni filmić prepun non-stop akcije upotpunjene sa vrckavim humorom, nisam vidio tu neku preveliku razliku, vizualno su jako slični, a i što se atmosfere tiče također, kao i režije...jedino što je nastavak mrvicu duži, i zbog toga ujedno možda malo zamorniji, ali sasvim malo.
Istina, ne bi bilo na odmet da je nastavak malo kraći, recimo za nekih pola sat, tada bi bio još malo dinamičniji i oni zamorni dijelovi bi se izgubili, ali dobro...što je tu. Također, iako mi to i nije smetalo previše na kraju krajeva, ali ipak nekako mi nije drago što završava sa cliffhangerom. Trebali su ga zaokružit u jednu cjelinu, sve jedno bi se mogli nastavit na tu priču, no opet, kao što rekoh...što je tu je.



Gluma je također dobra, iako malo usiljena, posebice od strane Keire Knightley i Orlanda Blooma, koji su me mjestimično i iritirali svojim nastupima, no ne pretjerano, dok je Johnny Deep standardno ukrao cijeli show svojom luckastom i blesavom izvedbom kapetana Jacka Sparrowa. A što se tiče Bill Nighya i njegove izvedbe Davy Jonesa...izvrsno, odlična kombinacija njegovih glumačkih bravurija sa spektakularnim specijalnim efektima, jedan od najzabavnijih, a i vizualno najupečatljivijih negativaca koje sam imao prilike vidjeti u posljednje vrijeme. A ne smijem zaboraviti ni Stellana Skarsgĺrda , koji je također odradio izvrsnu rolu.
Također, primijetio sam da su neki likovi/glumci iz originala dobili mnogo veću minutažu u nastavku i veći utjecaj na priču, to se posebice odnosi na Norringtona u izvedbi britanskog glumca Jacka Davenporta, kao i dva zabavna gusara iz jedinice, Ragetti kojemu stalno ispada oko (Mackenzie Crook) i njegov malo deblji kompanjon Pintel (Lee Arenberg). Do kraja filma se ispostavi da ta tri lika imaju veliku utjecaj na ishod priče, dok im je u jedinici jedina zadaća bila da zabave publiku, što doduše čine i ovdje...veoma uspješno.
Akcija je izvanredna, zabavna, dinamična, možda mrvicu rastegnuta na nekim mjestima (npr. mačevanje na mlinskom kolu), ali nipošto naporna...Verbinski je po tom pitanju napravio jako dobar posao, nije previše pretjerao, več je uspio manje/više sve zadržati u granicama prihvatljivog.



Također moram pohvaliti kostime, kameru, fotografiju, izvrsnu muziku Hansa Zimmera koja mi je odmah ušla u uhom te isto tako izvrsne specijalne efekte.
Veliki plus je svakako to što ti spektakularni specijalni efekti nimalo ne odvlače pažnju od priče i likova, kako to obično biva u gotovo svim tim velikim filmovima tkz. blockbusterima, u kojima umjesto priče u prvi plan izbiju spektakularni specijalni efekti pa film onda ispadne loš jer je sve nabacano na hrpu. Ne...ovdje je to totalno suprotno...efekti su ovdje da upotpunjuju priču, tok radnje. Npr., glavni negativac Davy Jones, potpuno kompjutorski generiran lik, kao i Golum u "Gospodarima Prstenova", no unatoč tome, to uopće nije u prvom planu i ne dolazi toliko do izražaja...neki vjerojatno nisu ni znali da je on u potpunosti napravljen uz pomoć kompjutora dok nisu to negdje pročitali, a razlog tome je što taj lik ima svoju osobnost, svoj karakter, i to zahvaljujući izvrsnom glumcu Bill Nighyu, on svojim gestikulacijama, izrazima lica, i kao što sam več rekao, svojim specifičnim glumačkim bravurijama daje taj "šarm" i osobnost Davy Jonesu, a efekti su tu samo da upotpune tu njegovu izvedbu...Billy je zaslužan za karakter Jonesa kakav smo imali prilike vidjeti u filmu.
Redatelj Gore Verbinski je još jednom dokazao da je sposoban se nositi sa tako velikim i zahtjevnim projektom, no unatoč svemu tomu, i svom talentu za pravljenje blockbustera, Verbinski još uvijek nije postao veliko zvučno ime, ili se to meni samo čini?

Sve u svemu "Pirates of the Caribbean 2: Dead Man's Chest" je nadasve zabavan film, koji ne i smio nikoga previše razočarati, a prema kritikama koje čitam na Intrnetu i drugdje, nikoga nije ni razočarao, ni kritičare, ni publiku, a bome ni producenta Jerrya Bruckheimera, glavnog krivca za sve, kojemu je baš kao i original, donio opet brdo para.
Mislim da će svi biti zadovoljni nakon ogledanog filma, ja jesam...ispunilo je moja očekivanja, te se veselim trečem nastavku "Pirates of the Caribbean 3", koji bi se u kinima pak trebao pojaviti sljedečeg ljeta u svibnju.

Ocjena 5/5

Pathfinder



Slike



Tagline: An untold legend

Trailer

Redatelj: Marcus Nispel
Scenarij: Laeta Kalogridis
Žanr: Akcijsko avanturistička fantazija
Godina: 2006
Država: SAD
Glume: Karl Urban, Russell Means, Clancy Brown, Moon Bloodgood, Jay Tavare, Nathaniel Arcand, Ralf Moeller, Jon Kralt, Kevin Loring, David Michie, Wayne Baker, Hannah Jeffery, Julianna Rose...itd.

Radnja: Amerika, 1000 godina prije Krista. Indijanka pronalazi ostavljenog malenog dječaka na palubi napuštenog Vikinškog broda, prepunog smrznutih mrtvih tjelesa. Uzima ga i odnosi ga u svoje selo, gdje poglavica odluči što će biti s njim. 15-ak godina kasnije, dječak je izrastao u kršnog 25-godišnjeg mladića (Karl Urban), a Indijanci ga tretiraju kao jednog od svojih. Jednog naizgled običnog dana, za vrijeme njegovog odsustva zbog lova, pleme napadnu i gotovo u potpunosti pobiju Vikinzi, narod od kojih mladić potječe. odmah po njegovom povratku u selo, uhvati ga Nordijski ratnik, i natjera ga da ih odvede i u druga indijanska sela. No, mladić zbog svoje velike privrženosti plemenu koje ga je odgojilo odluči osvetiti Vikinzima, te uz pomoć svojim borbenih vještina i odličnog poznavanja terena postane spasitelj naroda koji ga je spasio dok je bio dijete.

Očekivanja: Akcijska avantura smještena u vrijeme ogromnih Vikinga koji pokušavaju pokoriti Sjevernu Ameriku svakako obećava. Tim više što je "za kormilom" te herojske priče o mladom Vikingu kojeg su odgojili Indijanci, zbog kojih se on i suprotstavi svojim sunarodnjaci, obećavajući redatelj Marcus Nispel, svima poznat po odlično obavljenom poslu na remaku horora "The Texas Chainsaw Massacre" iz 2003. godine.
Čovjek ima odličan i specifična vizualni stil koji nam je prikazao u tom filmu, spektakularna kamera, balansiranje sa svjetlom i sjenom...i sve to je iskoristio da bi postigao što strašniju i realniju atmosferu, a prema dostupnim fotografijama i traileru ovog filma, i ovdje je uspio postići tu zastrašujuću i neugodnu atmosferu.
"Pathfinder" vizualno izgleda izvrsno, Vikinški ratnici izgledaju poput nekih čudovišta a ne ljudi, te odaju jedna zastrašujući dojam nepobjedivih zvijeri.
Inače "Pathfinder" se bazira na Norveškom filmu "Ofelas" iz 1978. godine, tako da bi smo i njega mogli okarakterizirati kao remake. Valja spomenuti da je "Ofelas" te iste godine bio nominiran za Oscara, što svakako govori o kvaliteti filma i priče.
Budžet filma iznosi prilično malih 45 mil$, posebice ako se uzmu u obzir enormni budžeti današnjih filmova. Film je trebao imati svoju premijeru več prije par mjeseci, ali iz nepoznatih razloga je odgođen nekoliko puta. To je obično loš znak, no nadajmo se da ovoga puta neće biti tako.
Dolazak spomenutog filma u naša kina također još nije poznat.