Filmske legende: Robert De Niro
17.08.2006.Moram priznati da več duže vrijeme nisam posvetio ni jedan tekst nekoj filmskoj legendi, no kako je na današnji dan rođena jedna od najvećih živućih filmskih legendi, jedan od meni najdražih, te općenito najboljih, najžešćih, najutjecanjih i još mnogo toga naj glumaca...Robert De Niro, i bio bi grijeh da to ne učinim.
Robert De Niro Jr. , rođen je 17.08.1943. godine u New Yorku. Njegov otac, Robert De Niro Sr. je bio poznati apstraktni slikar, kipar i pjesnik, a i njegova majka, Virginia Admiral je također bila slikarica, pa je bilo za očekivati da će se De Niro Jr. kada odraste okrenuti umjetnosti, samo ne i kojoj. On je odabrao filmsku umjetnost u kojoj je ostvario mnoštvo izvrsnih, pa čak i kultnih uloga u jednako izvrsnim i kultnim filmovima...ali o tome malo kasnije.
Djetinjstvo je proveo u Maloj Italiji, poznatoj talijanskoj četvrti, koja je često na filmovima prikazivana kao mafijaška četvrt, a u mnogim od tih filmova je i on glumio...ni više ni manje nego mafijaše. Kao dijete je imao svijetlu put, te su mu zbog toga njegovi prijatelji nadjenuli nadimak "Bobby Milk", a neko vrijeme je bio i član ulične bande. Samo dvije godine nakon njegovog rođenja, razišli su mu se roditelji, te je on nastavio živjeti sa majkom. No, za njegovu ljubav prema filmu je ipak zaslužan njegov otac, koji ga je često vodio u kino, u nekim njegovim biografijama se čak spominje da je De Niro imao naviku često i oponašati glumce koje je imao prilike vidjeti na filmu. Tada je kao desetogodišnjak dobio priliku da se pojavi u školskoj predstavi "The Wizard of Oz", u ulozi plašljivog lava. Ta predstava i uloga je vjerojatno imala veliki utjecaj na njegov daljnji život, jer De Niro u 16. godini napušta privatnu školu, "New York's High School of Music and Art", u koju ga je sa 13 godina upisala njegova majka, te se posvećuje glumi. Odlazi studirati dramu na konzervatoriju Stelle Adler i Leeja Strasberga, gdje je naučio kako da oblikuje psihički oblik karaktera i prikaže njihove emocije na ekranu, a kao što smo to imali mnogo puta vidjeti u njegovim filmovima, naučili su ga jako, jako dobro.
Kao što je dobro poznato De Niro iza sebe ima pozamašnu filmografiju koja broji oko 70-ak filmskih naslova, i nabrajati sve te naslove bi bilo jako zamorno, a i nepotrebno, no ja ću pokušati spomenuti one važnije i značajnije, koji su mu obilježili karijeru ali i filmsku povijest.
Prve "gaže" je imao u off-Broadway predstavama. Prva predstavka u kojoj se je pojavio je bila u izvdebi Čehovljevog dijela "The Bear", a na filmu je debitirao 1965. godine, u filmu "Three Rooms in Manhattan" Marcela Carnea. Ubrzo nakon nastupa u tom filmu, počeo je surađivati sa tada mladim i talentiranim redateljem, Brianom De Palmom. Tako se pojavio u maloj ulozi u njegovom filmu "Wedding Party" iz 1963., te u naslovima "Greetins" i "Hi, Mom!". Nakon nekoliko manjih nastupa u tih nekoliko prilično nepoznatih filmova, De Niro se je vrati na "daske koje život znače", te je ponovno nastupao u off-Broadway predstavama.
Tada dolaze 70-e godine, godine koje su uvelike utjecale na razvoj njegove daljnje glumačke karijere. Naime 1972. godine, na jednoj zabavi sasvim slučajno susreće svog kvartovskog poznanika Martina Scorsesea, redatelja s kojim je, kao što je poznato, kasnije mnogo puta uspješno surađivao, točnije, osam puta. Scorsese, koji i sam gaji ljubav prema filmu tada nudi De Niru jednu od glavnih uloga u svom prvom večem i poznatijem filmu o uličnim bandama, "Mean Streets" iz 1973. godine. Uz De Nira, u tom filmu je još nastupao tada nepoznati te jednako mladi i ambiciozni Harvey Keitel. Njih dvojca su glumili prijatelje, Charlieja i Johnny Boya, mafijaše koji pokušavaju preživeti na ulicama "Male Italije". Iste te godine, 73-e, De Niro dobiva priliku odglumiti umirućeg igrača bejzbola, Brucea Pearsona u filmu "Bang the Drum Slowly", te za tu ulogu osvaja nagradu kritičara grada New Yorka. Sa ta dva naslova i izvanredna nastupa skreće na sebe pažnju kritike i publike.
Francis Ford Coppola koji je iza sebe imao sad več kultni film "The Godfather" iz 1972. godine, u kojem je maestralu ulogu Don Corleonea ostvario pokojni Marlon Brando, zadivljen De Nirovim izvedbama u ta dva filma, mu nudi ulogu madog "kuma" Vita Corleonea, u još boljem i kultnijem nastavku iz 1974. godine, "The Godfather: Part II". Bila je to, moglo bi se reći, prva značajnija i poznatija De Nirova kultna uloga koja mu je obilježila karijeru, a uz to donijela i prvog od dva Oscara u karijeri, i to u kategoriji za najbolju sporednu ulogu.
Tek dvije godine nakon uspješnog i Oscarom ovjenčanog nastupa u Coppolinom "Kumu 2", 1976. De Niro ponovno nastupa na filmu, i to u filmu Bernarda Bertoluccija "1900" rame uz rame sa Gerardom Depardieom. Iste te godine, 1976. ponovno surađuje sa Scorseseom, i to u svom najpoznatijem i najkultnijem filmu, filmu po kojem ga svi znaju, po flimu koji ga je obilježio, legendarni i kultni "Taxi Driver". U tom filmu je odigrao svoju najpoznatiju ulogu, onu taksista Travisa Bicklea, vijetnamskog veterana sa rokezom i magnumom 44 koji se nikako ne može prilagoditi životu u velegrada nakon rata, te razočaran onime što vidi na ulicama uzima pravdu u ruke kako bi te iste ulice očistio od "smeća". Njegov legendarna i poznati rečenica "You talkin' to me? You talkin' to me? You talkin' to me? Then who the hell else are you talkin' to? You talkin' to me? Well, I'm the only one here. Who do the fuck do you think you're talking to?" koju je izgovarao frajerski ispred ogledala je definitivno ušla u legendu i povijest, te je uz onaj Eastwoodov dijalog iz "Dirty Harrya", "You've got to ask yourself one question: 'Do I feel lucky?' Well, do ya punk?" vjerojatno jedan od najviše citiranih dijaloga...barem po mom mišljenju. Zanimljivo je kako se je De Niro za tu ulogu pripremao radeći dva tjedna kao taksist na Manhattanu, kako bi ušao u psihu taksista, a i izgubio je nekoliko kilograma.
Film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, te postigao prilično veliki komercijalni uspjeh za one godine, kao i četiri nominacije za Oscara, među kojima je bila i ona za Roberta De Nira u kategoriji najboljeg glavnog glumca. Na žalost, film nije uspio te godine ubrati ni jednog Oscara, a kao što je dobro poznato "Rocky" mu je preoteo onog za najbolji film...zbilja teška odluka, jer su oba izvrsna, svaki na svoj način.
1977. godine De Niro nastavlja suradnju sa Martinom Scorseseom, muzičkom dramom "New York, New York" u kojoj je nastupao zajedno sa tada popularnom Lizom Minnelli. Taj film naravno nije postigao uspjeh "Taksista", ali je definitivno još jedna uspješna suradnja Scorsesea i De Nira.
Naredne godine, 1978., snima još jedno poznato kultno remek-djelo, ratnu dramu o strahotama Vijetnamskog rata, "The Deer Hunter" redatelja Michaela Cimina. A uz njega, jednako impresivne uloge su ostvarili i John Savage, Christopher Walken te Meryl Streep. Film je osvojio pet Oscar, za najbolji film, redatelja, montažu, zvuk te najboljeg sporednog glumca (Christopher Walken), te još četiri nominacije, među kojima je bila i ona Roberta De Nira u kategoriji naboljeg glavnog glumca i ona Meryl Streep za najbolju žensku ulogu. Film je ostao zapamćen po šokantnoj sceni ruskog ruleta kojeg su "igrali" De Niro, Savage i Walken.
No tu De Niro ne staje sa svojim izvanrednim izvedbama...nakon trogodišnje pauze, 1980-e surađuje po četvrti puta sa Scorseseom na kultnom biografskom filmu "Raging Bull" koji mu je donio još jednog, i za sada posljednjeg Oscara. De Niro je u tom filmu portretirao boksača Jakea La Motte u raznim fazama njegovog života. Baš kao i za ulogu Travisa Bicklea, De Niro se je ponovno divljački pripremao. Prvo je mjesecima trenirao boks kako bi ojačao i osnažio muskulaturu, i bio što uvjerljivi kao boksač, da bi se kasnije udebljao čak 30 kilograma kako bi što realnije i bez upotrebe prostetike portretirao La Motte u njegovim poznijim godinama, kada se je bio znatno deblji nego prije. U Oscara kojeg je osvojio De Niro, film je dobio još sedam nominacija, među kojima su bile i one za najbolji film i najboljeg redatelja. Scorsese ni taj put nije uspio ugrabiti svog Oscara...te godine mu ga je preoteo Robert Redford sa svojim filmom "Ordinary People". 1981. De Niro je snimio film "True Confessions", kriminalističku dramu redatelja Ulua Grosbarda u kojoj je nastupao zajedno sa Robertom Duvallom.
Dvije godine kasnije, 1983. po peti puta se udružuje sa Scorseseom, ovoga puta na filmu "The King of Comedy". Prilično podcijenjenoj komičnoj drami o komičaru koji želi uspjeti u tom poslu, ali nikako ne uspijeva što ga dovodi do očajnih mjera. Taj film na žalost nije postigao očekivani uspjeh, te će proći čak sedam godina do njihove sljedeće veoma uspješne suradnje.
U 80-im godinama De Niro je nastupao u mnoštvo raznoraznih uspješnih i manje uspješnih filmova. Tako su se tu našli "Once Upon a Time in America" iz 1984. godine kultnog redatelja spagette westerna Sergio Leonea, kriminalistička drama o gangsterima iz Brooklyna, zatim danas kultna, a onda popljuvana SF fantazija "Brazil" (1985) Terryja Gilliama, kao i u ratna drama "The Mission" (1986) Rolanda Jofféa koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Također pamtimo De Nirov nastup u filmu "Angel Heart" iz 1987. godine, redatelja Alana Parkera, u kojem je on odigrao ni više ni manje, nego samog "Nečastivog"...Vraga u ljudskom obličju. Uz njega zapaženu ulogu je odigrao mladi i tada normalni Mickey Rourke, koji danas izgleda kao produkt nekog nuklearnog pokusa.
Tada nakon mnogo, mnogo godina, De Niro ponovno prihvaća ponudu čovjeka s kojim je surađivao na samom početku svoje uspješne karijere, Briana De Palme, te nastupa u maloj, ali iznimno važnoj ulozi u njegovom filmu "The Untouchables" iz 1987. godine. U tom filmu je odigrao ulogu poznatog mafijaša iz 30-ih godina, Al Caponea, dok su glave uloge odigrali Kevin Costner te Sean Connery koji je za ulogu policajca Jima Malonea u tom filmu osvojio i jedinog Oscara u karijeri u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Sljedeće godine, 1988., De Niro mjenja fah, snima najme meni jako drag film, akcijsku komediju "Midnight Run" redatelja Martina Bresta, najpoznatijeg po režiji kultnog akcića 80-ih "Beverly Hills Cop", s kojim ovaj film ima dosta sličnosti. Bio je to moglo bi se tako reći prvi veći film, ako izuzmemo komičnu dramu "The King of Comedy", gdje je De Niro predstavio publici svoju komičnu stranu, a u tom mu je pomogao smiješni Charles Grodin. Danas je to prilično podcijenjen film, ali u mojim očima to je jedan od mnogobrojnih akcijskih klasika 80-ih.
1989 snima dva filma, dramu "Jacknife" o posljedicama Vijetnamskog rata (njegovi filmovi su se često bavili Vijetnamskim ratom...i mafijašima), te ratnu komediju "We're No Angels" Neila Jordana. Radi se o remakeu istoimenog filma iz 1955. godine sa Humphreyem Bogartom, u kojem je De Niro nastupao rame uz rame sa danas jednako cijenjenim Sean Pennom, koji je BTW također rođen na današnji dan, ali na žalosti, iako je i on svojevrsna filmska legenda, prioritet sam morao dati De Niru.
Početak 90-i je obilježila još jedna uspješna suradnja De Nira i Scorsesea, kriminalistička drama "Goodfellas", kultno ostvarenje za svakog filmofila u kojem su uz De Nira jednako impresivne uloge ostvarili i mali ali "živahni" Joe Pesci, te nešto smireniji, ali izvedbom odličan Ray Liotta. Naredne godine De Niro nastupa zajedno sa Robinom Williamsom u drami "Awakenings", snimljenom prema istinitoj priči o pacijentima neuropsihijatra Olivera Sacksa. Ta uloga mu je donijela još jednu nominaciju za Oscara. 91-e je nastupao u maloj ulozi u filmu "Backdraft" redatelja Rona Howarda, a iste godine ostvaruje i pred posljednju suradnju sa Scorseseom na filmu "Cape Fear" , remake istoimenog filma iz 1962. godine, u kojem je odglumio odličnu ulogu psihotičnog i poremećenog silovatelja Maxa Cadyja, koji odluči nakon izlaska iz zatvora zagorčati život svom branitelju, kojeg je odglumio Nick Nolte.
90-ih godina je De Niro snimio najviše filmova u karijeri...po tri godišnje, ali su to sve većinom bili izvrsni naslovi, iako mu se pred kraj 90-ih zalomio i jedna prilično loš film, blesava igrano animirana komedija "The Adventures of Rocky & Bullwinkle" (2000), u kojoj je De Niro parodirao samog sebe izgovarajući poznatu rečenicu iz "Taksiste" "Are you talkin' to me? You talkin' to me?" na prilično glup i ne smiješan način. No s druge strane bilo je tu kao što rekoh odličnih, a moglo bi se reći i kultnih ostvarenja poput filmova "Heat" (1995) Michaela Manna u kojem je "ukrstio mačeve" sa još jednom legendom Al Pacinom. Zanimljivo, iako su obojica nastupali u "Kumu 2", tamo nisu imali ni jednu zajedničku scenu. Zatim imamo tu i "Casino" (1995), za sada posljednji film iz suradnje sa Scorseseom u kojem mu je ponovno društvo pravio Joe Pesci, "Frankenstein" (1994) Kennetha Branagha u kojem je De Niro odigrao ulogu čudovišta iz naslova, zatim "A Bronx Tale" (1993), kriminalistička drama o odrastanju i mafijašima koju je sami i režirao. Valja još spomenuti i naslove poput trilera "The Fan" Tonya Scotta, gdje je De Niro opet igrao poremećenog čovjeka...fanatičnog obožavatelja baseball igrača Wesleya Snipesa, triler drame "Cop Land", u kojem je Stallone odigrao zapaženiju ulogu, dok je De Niro bio onako u pozadini, također tu je i Tranatinova "Jackie Brown" (1997), "Ronin" (1998), odlična komedija "Analyze This" (1999) u kojoj De Niro uspješno parodira uloge koje su ga proslavila, cmizdravog mafijaškog bossa, i kao zadnji "Meet the Parents" (2000). Naravno, ima tu još nekoliko naslova koje bi valjalo spomenuti, a i onih lošijih, koji su mu se na žalost zaredali posljednjih godina, ali kao što sam rekao na početku, pokušao sam izdvojiti samo one važnije, iako je sad ispalo da u gotovo svi De Nirovi filmovi jednako važni, a ovo je postao vjerojatno moj najduži tekst...sasvim ne namjerno.
Još ću na kraju samo spomenuti kako je 1989. De Niro osnovao Manhattan Tribeca Film Center i vlastitu producentsku kuću, a u u svibnju 2002. godine zajedno sa Scorseseom je organizirao prvi Tribeca Film Festival. U javnosti rijetko kada daje intervjue te živi veoma povučenim obiteljskim životom za jednu zvijezdu takvog kalibra
Sve u svemu...legenda od čovjeka koja nikad neće biti zaboravljena!!!
komentiraj (6) * ispiši * #
. Uz to, u slobodno vrijem osim što gledam filmove, i sam se bavim filmom, doduše još uvijek amaterski, ali za koju godinu...tko zna?! Tako da ću vjerojatno pisati i o projektima koje planiram snimati i koje sam već snimio (da, da
), kao i o projektima drugih nepoznatih ali ambicioznih hrvatskih autora koje osobno poznam a pred kojima je blistava budućnost. 
