Opaki igrači

Eng. Lucky Number Slevin
God. 2006.
Redatelj: Paul McGuigan
Scenarij: Jason Smilovic
Glume: Josh Hartnett, Bruce Willis, Lucy Liu, Morgan Freeman, Ben Kingsley, Stanley Tucci, Danny Aiello...



Slevin Kelevra je mladić koji jednostavno nema sreće u zadnje vrijeme...prvo je dobio otkaz na poslu, saznao da će mu srušiti kuću zbog najezde termita i zatekao je djevojku u krevetu s drugim, a uz to i opljačkali su ga i slomili mu nos odmah po njegovom dolasku u New York kamo ga je pozvao njegov prijatelj Nick. Slevin dolazi u Nickov stan, i tu sasvim slučajno upoznaje Nickovu veselu susjedu Lindsay, koja je došla posuditi šalicu šećera. Na njezino pitanje o slomljenom nosu ispriča joj cijelu priču o svojoj nesreći. No, tu njegovoj nesreći nikako nije kraj..ne, ne...to je samo početak, odmah po njezinom odlasku, u stan upadaju dva priglupa razbijača koji zamjene Slevina sa Nickom i odvode ga svom bossu, mafijaškom šefu zvanom "Šef", koji želi utjerati kockarski dug od Slevina, odnosno Nicka s kojim su ga zamijenili. No naravno, nitko mu ne vjeruje da on nije Nick, a pošto ni nema toliku svotu novaca (96 tis.$), "Šef" mu predloži mali prijedlog u zamjenu. Naime pošto je Šefu nedavno ubijen sin, a on vjeruje da je to učinio njegov nekadašnji partner, a danas glavni neprijatelj "Rabin", kojeg tako zovu jer je rabin za stvarno, on traži od Slevina da umjesto isplate duga ubije Rabinovog sina...a ako to slučajno odbije, Slevin će naravno umrijeti i završiti u "Šefovom" frižideru!? Uz to, taman kad ga je "Šef" (privremeno) pustio na miru, i Rabin poziva Slevina k sebi, točnije dovuku ga na silu, te također traži povrat Nickovog duga, koji je doduše nešto manji od onog što duguje "Šefu"(samo 33 tis.$). Također u međuvremenu siroti Slevin se je našao i na meti policije koja cijelo vrijeme prati oba gangsterska šefa i misli da je on neka velika faca kad posluje s obojicom...tu je glavni predstavnik iskusni policajac Brikowski koji Slevinu ne da mira. A sve to iz prikrajka prati "Goodkat", zagonetni plaćeni ubojica povezan s oba gangsterska šefa. U cijeloj toj zbrci Slevin se čak uspije i zaljubiti u ljupku susjedu Lindsay s početka priče...a kako priča ide dalje, tko tu koga, kako i zašto...pogledajte sami, vjerujte mi, zabavit će te se otkrivajući razvoj situacije...



Odmah na počeku svog komentara moram priznati da o ovom filmiću nisam znao apsolutno ništa prije gledanja osim da je možda zabavan, što se moglo zaključiti iz trailera kojeg sam jednom imao prilike pogledati, ali to je bilo to...nisam znao ni kakve su kritike, jesu li dobre ili loše, ni kako je prošao u Americi, čak ni kakva mu je ocjena na imdb-u (kasnije sam vidio da je prilično visoka 7,6), apsolutno ništa....no, pošto sam dobio besplatne karte za taj film, rekoh zašto da ga ne pogledam...i onako me filmovi od kojih ništa ne očekujem iznenađuju u zadnje vrijeme (npr. "Crimen ferpecto", "The Matador"), a uz to glumačka ekipa je veoma zvučna i obećavajuća, Morgan Freeman, Ben Kingsley, Josh Hartnett, Lucy Liu, Stanley Tucci i naravno Bruce Willis kao hladnokrvni i cool ubojica "Goodkat"...dakle, šta tu može biti loše?!
I da li je na kraju bilo loše...NE, naime ispostavilo se da "Lucky Number Slevin" uopće nije loš filmić, zabavan je, zanimljiv, iako malo pre rastegnut na momente (film traje 110 min.), kao i predvidljiv zadnjih 20-ka, 15-ak minuta, ali ipak u cjelini ne loš crnohumorni noir krimić sa mnogo mrtvih, cool akcijom i zabavnim likovima i dijalozima. Film me je iznenadio več na samom počeku, kad je u samo 3 minute poginulo 5-ero ljudi...pomislio sam si, "čovječe, ak nastave takvim ritmom do kraja će ih biti i preko 100"..., no, (na sreću) ta očekivanja se ipak nisu ispunila, iako je leševa još bilo, no ne bez razloga. Film me je podsjetio svojim konceptom toka radnje i režijski na filmove Guy Ritchia, "Lock, Stock and Two Smoking Barrels", "Snatch", te nekako najviše na "Revolver" (ali ne u lošem kontekstu, več više vizualno, boje, fotografija i to)...ovdje također imamo mnoštvo otkačenih likova smiješnih imena (Rabin, Vila, Mr. Goodcat itd), gangstera, muljanja, mnoštvo zabavnih dijaloga i situacija, mrtvih na svakom čošku...a film ima i jedan Tarantinovski štih, naime s početka film izgleda kao da je sve nabacano zbrda/zdola, dakle nema onaj standardni redoslijed pričanja.
Zapravo, mogao bih slobodno reći da je ovaj film jedan mozaik, slagalica, koja se tek na samom kraju posloži, tek tad vam sve sjedne na mjesto, sve karte se otkriju i napokon povežete sve konce...jer kroz sam film, mnoge stvari su vam nejasne, zašto ovo ovak, zašto ono onak itd.? Šteta što i soundtrack nije sličniji Richievim, odnosno Tarantinovim filmovima, mislim da bi zabavniji soundtrack svakako pridodao još zabavnijem tonu filma.



Glumačka ekipa je kao što rekoh odlična, i odradili su dobar posao...Freeman i Kingsley u za sebe ne tipičnim ulogama negativaca su po običaju izvrsni, iako ovo nije prvi puta da Kingsley glumi opakog gangstera, naime sličnu, pa čak i mnogo žešću ulogu je odigrao u filmu "Sexy Beast". Bruce Willis pak u za sebe standardnoj ulozi tajanstvenog tipa sa pištoljem je po običaju cool, dok je Josh Hartnett zabavan i prilično opušten, kao i Lucy Liu koja me je iznenadila što napokon glumi neku običnu djevojku, a ne neku sado/mazo luđakinju koja ubija ljude iz gušta ("Payback") ili mi otkida glave ("Kill Bill vol 1"). Inače redatelj Paul McGuigan i Hartnet su več surađivali i prije, na prethodnom McGuiganovom filmu "Wicker Park", a ta suradnja im se očito svidjela pa su se udružili i na ovom filmu...a i Hartnet i Willis su več prije surađivali zajedno, na filmu "Sin City", iako tamo nisu imali ni jednu zajedničku scenu, dok ih je ovdje imaju na pretek.
Također što se tiče ovog film, u oko su mi upali šareni, čak pomalo nadrealni interijeri...naime gotovo u cijelom filmu nema neke obične prostorije sa običnim bijelim, plavim, ili bilo kojim jednobojnim zidovima...sve je ukrašeno raznoraznim tapetama sa čudnim raznobojnim uzorcima različitih uzoraka koji jednostavno upadaju u oči, ali moram priznati da to dosta stilski pridodaje atmosferi i vizualnom identitetu filma, sve u svemu vizualno je film dosta stiliziran, ali unatoč raznobojnosti, film ne djeluje prešareno.
Redatelj McGuigan, je očito znao što radi, a to nimalo ne čudi, kad je on več režirao jedan film slične tematike, "Gangster No. 1" iz 2000. godine sa Malcolmom McDowellom i Paulom Bettanyem u glavnim ulogama, koji ja na žalost nisam imao prilike pogledati...još.

Sve u svemu "Slevin" je zabavan, pomalo predvidljiv, ali zabavan vizualno stilizirani crnohumorni noir filmić osvete koji se isplati pogledati, te ga svakako preporučam...nije remek-djelo, ali je svakako dobar i vrijedan pažnje.

Ocjena: 4/5

Eto uspio sam se danas (u Nedjelju) nekako dočepati interneta, ali ipak neču pisati nikakv novi osvrt, jer nemam baš vremena...več ću vam predstaviti, jedan po mom osobnom mišljenju, MUST SEE film...


Crank



Slike



Tagline: Poison in his veins. Vengeance in his heart.

Trailer

Redatelj: Mark Neveldine, Brian Taylor
Scenarij: Mark Neveldine, Brian Taylor
Žanr: Akcijski triler
Godina: 2006
Država: SAD
Glume: Jason Statham, Dwight Yoakam, Jose Pablo Cantillo, Ted Garcia, Michael J. Gonzalez, Efren Ramirez, Amy Smart, Brian Swibel...itd.

Radnja: Plačenog ubojicu Cheva Cheliosa (Statham), jedno jutro probudi telefonski poziv. Glas s druge strane slušalice mu kaže da mu je tijekom noći u organizam ubrizgan nekakav otrov koji mu polako usporava srce, te da ima samo jedan sat života. A da bi preživio i tih sat vremen, Chev mora stalno biti u pokretu, te mu adrenalin stalno mora biti visok, jer ako ritam otkucaja njegova srca uspori...umrijet će. Chev se tad dadne u bjesomućnu potjeru za mogućim protuotrovom i krivcima, tražeći osvetu prije nego što umre, uz to mora zaštiti i svoju djevojku Eve (Smart), s kojom je htio započeti novi život...i cijelo to vrijeme mora održavati visku razinu adrenalina u krvi, a da bi to izveo, Chev konzumira drogu i kojekave druge preparate za podizanje adrenalina, podvrgne se elektrošokovima na živo, seksa se na javnom mjestu itd...

Moja očekivanja: E pa moja očekivanja su veoma velika iz nekoliko razloga.
Prvi razlog...Jason Stathma...koji mi je odlična glumac...em što zna glumiti, a to je dokazao u kultnim filmovima Guy Richia, "Lock, Stock and Two Smoking Barrels" te "Snatch" , iskazao se je i kao karizmatičan akcijski junak u filmovima "Transporter" i "Transporter 2", kao i još nekim naslovima.
Drugi razlog...odlična i zanimljiva priča, koja svoj glavni koncept posuđuje od filmova "Brzine" i "Trči Lola, trči", ali ih mora se priznati koristi na prilično originalan način. Več ovako na papiru, ova priča nudi mnoštvo interesantnih situacija i razvoja istih kao i neprevidljivi kraj. Sve u svemu "Crank" će po mom mišljenu biti žestoki akcijski triler bez predaha, koji će i publici dizati adrenalin kao i gl. junaku, te nas na kraju neče ostaviti ravnodušnima. Film bi se kod nas u kinima trebao pojaviti 16.11.
Pogledajte priložene informacije, pa i sami zaključite da li je ovo film vrijedan gledanja, a ne bi bilo na odmet da malo i prokomentirate viđeno...

Pucanj u glavu

Eng. Bullet in the Head
God. 1989.
Redatelj: John Woo
Scenarij: John Woo, Patrick Leung Pak-Kin, Janet Chin Siu-Chun
Glume: Tony Leung Chiu-Wai, Jacky Cheung Hok-Yau, Waise Lee Chi-Hung, Simon Yam Tat-Wah, Fennie Yuen Kit-Ying, Yolinda Yan Chor-Sin, Lam Chung, Chang Gan-Wing, Leung Biu-Ching, John Woo...



Eto, nedavno je, točnije u srijedu, 26. 07., HRT opet prikazao jedan od nekoliko odličnih filmova mog omiljenog redatelja John Woo-a, akcijsku ratnu dramu o prijateljstvu, patnji, izdaji, paklu i posljedicama rata kao i njegovim žrtvama, "Bullet in the Head". Sve u svemu, emotivan, krvav i brutalan film, svakako vrijedan gledanja.
Radnja ovo filma prati trojicu nerazdvojnih prijatelja, Bena (T. Leung), Franka (J. Cheung) i Toma (W. Lee), koji bezbrižno provode svoju mladost u Hong Kongu krajem 70-ih godina, ne razmišljajući previše o problemima oko sebe i vijetnamskom ratu koji je počeo. Tijekom jedne večeri, na putu na Frankovo vjenčanje, jednog od njih, Bena, zaskoči lokalna banda, te ga prebiju. Dvojica njegovih prijatelja tada uzimaju pravdu u svoje ruke te ubijaju vođu bande i potom sva trojica bježe od policije i eventualne osvete ostalih članova bande u ratom pogođeni Saigon gdje se u nadi za brzom zaradom počnu baviti kriminalom.
Tamo se počnu baviti transportom namirnica na crnom tržištu. No , što zbog svoje pohlepe, što zbog drugih stvari, ubrzo im na kraj staju pripadnici Viet Conga, te njih trojca završe u okrutnom vijetnamskom zatvoru. Tu njihovo bezgranično prijateljstvo biva stavljeno je na najteže kušnje, koje zauvijek ugroze njihovo prijateljstvo, i dovedu do veoma krvavog, dramatičnog i tragičnog kraja.
Odmah moram reći, da oni koji očekuju uobičajen Woo-ovski akcić, prepun stilizirane akcije i heroja koji pucaju sa dva pištolja u slowmotionu, mogu odmah zaboraviti na to, ovo je potpuno drugačiji Woo-ov film, najsličniji njegovom ranijem naslovu sl. ratne tematike "Heroes Shed No Tears" iz 1986.godine. Heroja ovdje nema, kao ni stilizacije (doduše pucnjave s dva pištolja ima nešto malo, ali to nije pretjerano)...več je ovo mnogo ozbiljnija, tužna, a može se reći i politička priča.



Ovo je možda najosobniji i najozbiljniji film John Woo-a koji svojom radnjom pomalo podsjeća na jednako brutalnog i dramatičnog "Lovca na Jelene" Michaela Ciminoa sa Robertom De Nirom i Christopherom Walkenom u glavnoj ulozi iz 1978-e god. A mnogi smatraju ovo ostvarenje i najboljim Woo-vim filmom u karijeri. No ja osobno se ipak s tom pretpostavkom baš i ne slažem, svakako da se radi o Woo-ovom možda i najambicioznijem te svakako odličnom i dirljivom filmu, a veliki plus ovoga filma je, kao naravno kao i u svima Woo-ovim filmovima do sada...režija akcijskih scena koje su extremno brutalne i krvave, ali i malo realističnije nego inače, te odlična gluma trojce glavnih glumaca, ali sama priča ima nekih rupa i nerazumljivih dijelova. To se posebice odnosi na prvi dio filma, mnoge stvari u tom dijelu filma su pomalo nerazumljive, neki likovi kao da su pali s neba, te je malo teže povezati neke stvari. Ali ako zažmirite na te male "sitnice" u prvom dijelu filma, ostatak funkcionira takoreći bez mana. Kao još jedan manji minus spomenuo bih i malo predugačko trajanje od 136 min., no i preko toga mogu priječi jer je film zanimljiv gotovo svih 136 min.
Ovaj put Woo ne podilazi toliko stilizaciji u akcijskim sekvencama kao u filmovima "The Killer" i "Hard Boiled" več nam nudi malo ozbiljniju i realniju akciju, iako još uvijek sve frca od eksplozija i metaka, no to je tako vjerojatno zbog činjenice da se radi o ratnim sekvencama, a kao što dobro znamo..."War is Hell". No ipak si daje oduška u zadnjem obračunu koji je zbilja eksplozivan i vatren u doslovnom smislu i pomalo stiliziran, ali još uvijek ne pretjerano.
No unatoč velikoj količini akcije drama i likovi bez problema izlaze do izražaja, te publika nije uskraćena za emocije, dapače neki bi čak mogli i zaplakati na kraju...



Glavne zvijezde, mladi Tony Leung s kojim je kasnije surađivao opet u "Hard Boiledu, Jacky Cheung i Waise Lee odigrali su svoje role maestralno...emocije jednostavno frcaju (baš kao i meci) iz njih u svakoj sceni, te svojim odličnim izvedbama pridodaju realnosti i dramatičnosti situacije u kojoj se nalaze.
Inače, "Bullet in the Head" je bio prvotno planiran kao treći nastavak/priquel serijala "A Better Tomorrow", no nakon što su se producent serijala Hark Tsui i redatelj Woo neugodno razišli, Hark je to onemogučio, malo preuredio scenarij i odlučio sam snimiti taj nastavak/priquel...od tud i sličnost između ta dva filma, naime oba se odvijaju u Saigonu u vrijeme rata, i oba su snimljena iste godine. Također lik cool ubojice Lukea, koji pomogne dečkima kada dođu u Saigon, a kojeg u filmu glumi Simon Yam, trebao zapravo odigrati uobičajeni Woo-ov glumac Chow Yun Fat, no na kraju nije, jer je pristao reprizirati gl. ulogu u filmu "A Better Tomorrow III: Love and Death in Saigon".

Sve u svemu "Pucanj u glavu" je unatoč svojim nekim omanjim manama definitivno remek-djelo Hong Kongoške kinematografije koje svakako trebate pogledati jer ne znate što propuštate, a uživat će svi, i oni strastveni ljubitelji dobre akcije i oni ljubitelji drama, te na kraju krajeva nitko neće biti uskraćen.

Ocjena: 4/5

Opasno plavetnilo

Eng. Into the Blue
God. 2005.
Redatelj: John Stockwell
Scenarij: Matt Johnson
Glume: Paul Walker, Jessica Alba, Scott Caan, Ashley Scott, Josh Brolin, James Frain, Dwayne Adway, Gill Montie, Ramon Saunders, Chris Taloa, Zach Capetola, Nicola Paciotta...



Mladi, preplanuli i zgodni Jared (Paul Walker) i Sam (Jessica Alba) su sretno zaljubljeni, ali jedva spajaju kraj s krajem u sunčanom raju Bahama, a da stvar bude gora, Jared je upravo dobio otkaz sa pozicije učitelja ronjenja. Sam pak radi u vodenom zabavnom parku, ali njezina plaća je premala i nedovoljna da bi se oboje mogli uzdržavati od nje. Jaredu u toj teškoj situaciji vidi priliku za ostvarivanje svog sna, traganje za izgubljenim blagima, ne bi li se tako obogatio takoreć preko noći, a sve što mora učiniti da bi to postigao, jeste pronaći neki stari potonuli brod. Sam mu nevoljko pristane pomoći, no odmah na početku se ispostavi da za to nemaju kvalitetnu opremu, a i brod im je sav u raspadu...no slučajno im u posjetu dolazi Jaredov stari prijatelj iz New Yorka, Bryce (Scott Caan), inače odvjetnik po zanimanju, sa svojom pretjerano bahatom curom Amandom (Ashley Scott) koju je pokupio prošlu noć. Njemu se Jaredov prijedlog naravno svidi, te mu obeča da će mu on nabaviti novce za brod, te neka ga slobodno unajmi na vjeru dok ne stignu novci iz N.Y.-a. Tu počne pustolovina, ubrzo nakon što nabave brod i bace se na pretraživanje podmorja, Jared i ekipa pronalaze ostatake broda legendarnog pirata čija vrijednost se procjenjuje na milijune. No u potrazi za brodom pronađu i potopljeni zrakoplov pun kokaina, čija vrijednost se također procjenuje na milijune. Tu se stvari zakompliciraju, Jared ne želi imati posla s kokainom i usredotoči se samo na iskopavanje broda, no njegov frend i cura koju je doveo za sobom imaju drugačije planove...također ispostavi se da Jaredov frend ne može mu osigurati novce, pa je Jared primoran ipak prodati malo kokaina ne bi li platio brod. Ali uskoro ih počinju loviti kriminalci, tj. vlasnici tog aviona, te se obična potraga za blagom pretvorila u smrtonosnu pustolovinu.
Priča i nije nešto posebno, ali nije to ni ono zbog čega se isplati pogledati ovaj film, več spektakularne ljepote karipskih lokacija, kao i jednako spektakularne ljepote glavnih glumaca...(vidi slike)



Ovo je po mom mišljenju savršen film za uvod u ove vruće ljetne dane, more, zgodne djevojke (i dečki), sunce, i sve to odlično i primamljivo snimljeno te upakirano u zabavan, lepršav, jednostavan ali i lako zaboravljiv summer akcić. Kamera i fotografija su svakako najveći plus ovoga filma, te će te zbilja uživati u vizualnom aspektu filma. Nakon viđenog, poželjet će te da se i sami nalazite na nekoj plaži (ako več niste hehe), ispod palme ili u ugodnom moru u društvu osobe suprotnog spola i jednostavno uživate u životu.
Još jedan plus zbog kojeg sam zbilja uživao u filmu je nastup več spomenute Jessice Albe. Ja ju naprosto obožavam, i uživam u njezinim filmovima samo zbog nje, a pošto je u 80% ovog filma ona u bikiniju, i film mi je onda unatoč manama bio znatno bolji, pa se ocjena automatski diže za jedan. Znam, znam...nije baš korektan način ocjenjivanja, ali ne mogu si pomoći, požuda je u ovom slučaju jača od zdravog razuma hehe.
Priča filma iako nije nešto posebno inovativna (potraga za potonulim brodom, blago/zlato, dileri, droga itd.), ipak je kao što rekoh, jednostavna i zabavna za gledati, te ne zamara previše. Doduše film je mogao biti kraći za nekih 15/20-ak min., jer ima nekoliko nepotrebno rastegnutih dijelova koji malo usporavaju ritam filma, no to se pak nadopunjuje sa kao što rekoh, vizualnim aspektom filma.
Gluma se ni po čemu ne ističe previše, jer istini za volju, ovo ni nije film gdje bi do izražaja mogle doći glumačke bravurije, svi su ravnopravni u svojim izvedbama, a ionako su producenti filma kod castinga vjerojatno išli više na fizičku privlačnost glumaca nego na talent, kojeg naravno svi oni neupitno imaju, ali ovdje jednostavno nije mogao doći do nekog pre velikog izražaja.



Režija je jako dobra, i kao što sam več spomenuo na početku, posebice su dobro snimljeni podvodni kadrovi. To me zapravo nit ne čudi kad je redatelj John Stockwell več snimio jedan film (pod)morske tematike, “Blue Crush” sa Michelle Rodriguez u gl. ulozi, pa je znao što radi. Po mom mišljenju, trebao bi on snimiti neki dokumentarac podmorske tematike, jer mislim da bi napravio izvrstan posao. A još veće priznanje za dobro obavljeni posao mu moram odati zbog okruženja i uvjeta u kojima je sniman film, morski psi u filmu su naime pravi, te nisu napravljeni kompjutorski, kao npr. u "Deep Blue Sea".
Inače za one koji nisu znali, "Into the Blue" je svojevrsni remake filma "The Deep" iz 1977. godine sa Nick Noltiem, Jacqueline Bisset, Robertom Shawom i Louisom Gossett Jr. u glavnim ulogama.

Dakle, sve u svemu, ne očekujte nešto posebno od ovog filma...radi se o jednom jednostavnom, zabavnom ljetnom filmu sa zgodnim glumicama i glumcima te predivnim lokacijama, koji će vam ugodno popuniti dva sata te vas natjerati da i sami odete negdje na ljetovanje, ako več niste, te ga svakako preporučam svima u ovim vrućim danima, mislim da će jednako uživati u muški i ženski gledatelji...neka vam slike budu poticaj hehe.

Ocjena: 4/5

Film za upucavanje

Eng. Date movie
God. 2006.
Redatelj: Aaron Seltzer
Scenarij: Jason Friedberg, Aaron Seltzer
Glume: Alyson Hannigan, Adam Campbell, Fred Willard, Jennifer Coolidge, Eddie Griffin, Sophie Monk, Carmen Electra, Josh Meyers , Valery Ortiz , Marie Matiko...



Da, baš to, film za upucat se...u glavu ...Eh, od ove parodije sam jako puno, puno očekivao, posebice nakon urnebesnog i obećavajućeg trailera na koji sam se zbilja odvalio od smijeha kada sam ga prvi puta vidio, debela Alyson Hannigan pleše u ritmu pjesme "Milkshake" i pokušava zavesti frajere pritom koji pak ne vjeruju svoji očima što vide haha...No umjesto da bude zabavan i urnebesno smiješan, sam film je na kraju ispao dosta gadljiv, pomalo naporan za gledanje i večinom neduhovit. A da nisam jednini koji tako misli, dokazuje i činjenica, da kad sam gledao film u kinu, su se svako malo u dvorani mogle čuti izjave tipa "Uuuuuhhh...fuj!!", "Užas...bljak", "Odvratnooo" itd, iako za čudo, nitko nije izašao iz dvorane...Hmm... Dakle humor se većinom svodi na gadosti, tkz. toilet humor. Inače da se razumijemo, ja osobno nemam apsolutno ništa protiv toliet humora, meni nije važno što, tko i kako me nasmijava doklem god me nasmije, pa ja sam umirao od smijeha na jednom od najodvratnijih komedija koje sam gledao u zadnje vrijeme "Deuce Bigalow 2: European Gigolo", ali ovaj film mi jednostavno nije "legao", mislim da ponajviše zbog toga što su štosevi loše napisani...
No, uz veliku količinu gadljivosti, veliki minus filma je i to što su na žalost, svi oni jači i zbilja smiješni štosevi več viđeni u tom zabavnom traileru, a sve ostalo djeluje isforsirano i nimalo zabavno, te dosta nepovezano, a to ne volim posebice kod parodija, kad su štosevi samo nabacani bez nekog redoslijeda, tj. priče koja ih povezuje u cjelinu, kao što je ovdje slučaj u većini filma. A sama radnja ide otprilike ovako...Julia Jones nesretna jer je debela i ne može pronaći dečka. Tada odlazi do malog Hitcha da joj pomogne...on uz pomoć svoje ekipe preuredi njezin imidž u potpunosti, te ona napokon uspije pronaći "gospodina savršenog". Britanca čudnog imena, Grant Fockyerdoder. No, prije nego što se odluče na veliko grčko vjenčanje, moraju upoznati njegove i njezine roditelje, unajmiti planera vjenčanja i riješiti problem koji imaju s Grantovom najboljom prijateljicom Andy koja se svim silama trudi spriječiti to vjenčanje...



Nažalost ovu parodiju bih mogao najviše usporediti sa također ne baš duhovitim “Not another Teen movie”, po gadljivosti i glupostima su tu negdje, iako je “Date movie” usudio bih se reči, možda čak i mrvicu gori. Čak i “Scarry Move” filmovi (barem prva tri) imaju više smisla i humora od ovoga. A ta dva filma (ovaj i "Not another...") čak dijele i iste glumce, točnije, jednu, ali jako poznatu...naime siguran sam da se svi sjećate (koji ste gledali taj film naravno, iako mislim da su to svi vidjeli pošto je bilo u traileru) one odvratne scene kada ona starica zažvali Miu Kirshner, a sline se razvlače...odvratno, zar ne...e pa ta starica imenom Beverly Polcyn, glumi i u ovom filmu, te isto tako ima veoma sličnu i odvratnu, ali ovoga puta i malo smiješnu scenu i u ovom filmu...ovdje naime zažvali mačku (jezik i sve to), Jinxera, inače meni osobno najjači lik u cijelom filmu koji me je najviše nasmijao.
Jedino što mu priznajem (filmu) je to što dokazuje, kako su se sve te romantične komedije koje ismijava (“Moje Grčko vjenčanje”, “Dnevnik Bridget Jones”, “The Wedding planer”, “Wedding crashers”, "My Best Friend's Wedding ”, "Napoleon dynamite", “Zgodna žena”, Dozvola za brak/Fockere”, “Hitch”, a tu su čak još i akcići poput filmova “Kill Bill”, “Gospodin & gospođa Smith” te reality show “Pimp my ride”) bez problema mogle uklopit u jedan film, te da se zapravo sve snimaju na istu foru. Pogledao si jednu rom. komediju, pogledao si ih sve, ni jedna ne nudi nešto posebno novo i originalno...svi odmah na početku znamo da će dvoje gl. junaka na kraju završiti zajedno, jer ako se to ne dogodi, onda smo razočarani i film nam nema smisla. Rijetke su rom. komedije koje završe drugačije, tj. ne završe očekivanim happy endom.



Glumce ne bih posebno izdvajao, jer se većinom krevelje i glupiraju, iako se u tome najbolje snalazi več spomenuta Allison Hannigan i komičar Eddie Griffin, dok je Adam Campbell koji glumi "gospodina savršenoga" prilično naporan. Režija čak donekle i ima smisla, iako su neke stvari nepovezane, no Seltzer ipak uspijeva povezati sve te filmove u jednu cjelinu, samo su mu kao što rekoh štosevi dosta razbacani...i šteta što nisu pametnije i bolje razrađeni, tj. napisani.
Ovaj film definitivno nije za svakoga, i ja osobno ga baš i ne preporučam, ali ne sumnjivo je da će neki uživati u njemu, jer tko je volio “Not another Teen movie”, voljet će i ovaj film, u to sam siguran hehe... Vjerojatno bih mu dao i najlošiju ocjenu, ali zbog tih nekoliko ipak smiješnih štoseva, i mačka Jinxera, kao što rekoh, meni osobno najjačeg lika u cijelom filmu, evo pola ocjene više, pa nek ga voda nosi...

Ocjena: 1,5/5

Zaštitni kod

Eng. Firewall
God. 2006.
Redatelj: Richard Loncraine
Scenarij: Joe Forte
Glume: Harrison Ford, Paul Bettany, Virginia Madsen, Robert Forster, Robert Patrick, Jimmy Bennett, Carly Schroeder, Beverly Breuer, Matthew Currie Holmes, Alan Arkin, Candus Churchill, David Lewis, Zahf Paroo, Pat Jenkinson...



Prije nego se bacim na svoj osobni komentar ovoga filma, upoznat ću vas pobliže sa samom radnjom, dakle...
Jack Stanfield je cijenjeni specijalist za kompjutorsku sigurnost u jednoj velikoj priznatoj banci, te svakodnevno smišlja načine kako da stane na kraj kompjutorskim pljačkašima, tkz., hakerima, i veoma je dobar u tom poslu, možda i predobra kao što se kasnije pokaže. Također, osim uspijeha na poslovnom planu, i obiteljski život mu je veoma stabilan, Jack naime vodi lagodan obiteljski život sa suprugom Beth i njihovo dvoje djece u elitnoj četvrti Seattlea.
No, taman kad je pomislio da ne može bolje od toga, u život im upada tajanstveni muškarac koji se Jacku lažno predstavlja kao Bill Cox nudeći mu primamljivu poslovnu suradnju, no ono što Jack ne zna, jeste to da je ta poslovna suradnja samo paravan, te da ga taj tajanstveni muškarac uz pomoć grupice svojih ljudi več mjesecima drži pod povećalom, prateći svaki aspekt njegovog života. Zna kad koji od njih napušta kuću, kako se zovu prijatelji njegove djece, sve njegove šifre i kodove, kao i dnevne rutine svih ukućana, te ubrzo, Stanfieldovi postaju taoci u vlastitoj kući.
A Cox je sve to isplanirao i izveo kako bi ga prisilio da na njegov račun prebaci poveču svotu novaca...točnije 100 mil $. No ipak, odlučan, iskusan i sposoban, Jack će uz dosta mozganja, ali i naporne fizičke akcije savladati zločince i spasiti obitelj, kako to obično biva na kraju.
Dakle starndardna priča, viđena več mnogo puta, ali ipak u cjelini ne loš film...



Eto, nakon trogodišnje pauze te nekoliko uzastopnih promašaja i neuspjeha ("Hollywoodski murjaci", "K-19: The Widowmaker"), u želji da povrati sjaj svojoj potamnjenoj zvijezdi dramskog akcijskog junaka, Harrison Ford se je publici napokon predstavio sasvim pristojim filmom. Doduše daleko od toga da je to film bez mana i da se može mjeriti sa starim Fordovim hitovima koji su ga proslavili, ali je svakako bolji i zanimljiviji od prije spomenutih naslova kojima se Ford u novije vrijeme baš i nije bog zna kak proslavio.
Ford ponovno igra ulogu koja mu najbolje paše, običnog (obiteljskog) čovjeka u iznenadnoj, teškoj i opasnoj situaciji, baš kao što je to odigrao i u filmovima "Air Force One" i "Bjegunac" s kojima ovaj naslov vuče dosta paralela što se priče tiče. Naime, i ovdje Ford igra čovjeka kojemu otmu obitelj ("A.F.O.") i usput mu namjeste zločin koji nije počinio ("Bjegunac"), pa on mora spasiti svoju obitelj i istovremeno sprati ljagu sa svojega imena. Priča je zapravo i najveći minus film jer u cjelini ne nudi ništa novo, nikakve iznenađujuće preobrate, a u nekoliko navrata je i dramski predvidljiva, te će mnogima sigurno biti i pomalo besmislena, 100-o prežvakavanje več viđenoga. U cjelini je film po mom ukusu malo predugačak i možda malo prespor u nekoliko navrata, no daleko od toga da mu u cjelini fali napetosti i uzbuđenja, posebice na samom kraju. Režija je po tom pitanju jako dobra, jer redatelj Loncraine uspijeva unatoč klišejnoj priči održati kakvu-takvu napetost, posebice u akcijskim i triler dijelovima, navodeći publiku da svako malo ipak postavi pitanje “kako će to sve završiti?”. Moram priznati da več nisam dugo gledao neku tučnjavu na filmu, bez fancy "matrix" poteza, več onu uličnu, realnu tučnjavu, onako, old school, koja je bila tako napeta, žestoka i realno brutalna, da vas jednostavno tjera da sa takvim guštom navijate za to da gl. junak razbije negativca na što brutalniji način, jer je isti to i zaslužio.



Inače kad smo kod negativca i akcije općenito, moram priznati da se je Paul Bettany u ovom filmu iskazao kao jako dobar i efektan negativac (iako se neki kritičari ne slažu s time), mnogo bolji nego u "Da Vincievom kodu", i odlično je parirao Fordu, koji je pak s druge strane, unatoč svom godištu (64) bio veoma aktivan u akcijskim sekvencama, te dokazao da je još uvijek u formi, i spreman za dugo očekivanog "Indiana Jones 4" , koji će nadam se uskoro početi sa snimanjem. Također pohvale idu i Virginii Madsen, čija je karijera sigurno krenula uzlaznom putanjom nakon uspijeha filma "Sideways". Šteta jedino što su Alan Arkin, Robert Forster i Robert Patrick ostali malo ne iskorišteni.

Dakle, jako dobre glumačke izvedbe i solidna režija su največi plusevi ovoga filma, koji vam može prikratiti vrijeme u isčekivanju 4. Indiana Jonesa. Sve u svemu pristojan i ne glup film koji vas neče ničim posebno iznenaditi, ali vam neče ni djelovati zatupljujuće i naporno, barem meni nije.

Ocjena: 3/5

Max Payne: Hero

Eng. Max Payne: Hero
God. 2003.
Redatelj: Chris Chen
Scenarij: Chris Chen
Glume: Erik Buchanan, Leon Aureus, Nicco Lorenzo Garcia, Leslie Kerr, Jeremy Mitchell, Adrian Sawyers, Chris Williams, David Yee...



Eto…tek što sam nedavno, točnije u četvrtak, u svojoj recenziji filma “Hard Boiled” redatelja John Woo-a naglasio kako su spomenuti redatelj i njegovi filmovi utjecali na mnogobrojne Hollywoodske redatelja i njihove filmove, te kako je ujedno i popularna videoigra “Max Payne” također nastala, tj., crpila inspiraciju iz njegovih filmova, naletio sam surfajući Internetom, slučajno na jedan kratki fan film, inspiriran , tj., napravljen upravo prema toj videoigri, koji me je što se tiče vizualnog aspekta, moram priznati oduševio.
Radi se o kratkometražnom, nezavisnom igranom filmu “Max Payne: Hero”, redatelja i scenarista Chrisa Chena, inače obožavatelja prije spomenute videoigre i redatelja, koji je prema svojim riječima ideju za ovaj kratki film dobio kada je slušao pjesmu “Hero” Chada Kroegera & Josey Scotta u svom autu, kadrovi su mu se navodno samo počeli nizati ispred očiju. Film traje 4 minute, a budget mu je iznosio 10 000 kanadskih dolara, te u cijelosti izgleda poput video spota, jer dijaloga gotovo da i nema, osim na samom početku filma, a i oni su preuzeti iz igre, dok tijekom cijelog filma u pozadini svira prije spomenuta pjesma “Hero”, jer prema Chenovim riječima, ta pjesma dočarava sve ono što Max Payne osjeća kao lik, ljutnju, tugu, frustraciju itd. I zbilja se moram složiti s tom tvrdnjom, jer pjesma savršeno upotpunjuje ono što vidimo na ekranu, odlično se uklopila u cjelinu, i naglašava sve te spomenute osjećaje.
E sad, prije nego što nastavim sa daljnjim komentarom ovog filma, moram naglasiti kako sam i ja osobno veliki obožavatelj spomenute videoigre, zapravo uz “Hitmana” (2 & 3), “Max Payne 1 & 2” su mi najomiljenije igre koje sam odigrao i više od jednom, pa sam prilično upoznat sa pričom i svijetom Max Paynea, te imam neku svoju viziju kako bi ta igra trebala izgledati vizualno na ekranu…od tuda i moje oduševljenje vizualnim aspektom ovoga filma s početka teksta.



Dakle, Chen je po mom mišljenju savršeno prenio vizualni identitet igre na film, boje, atmosferu, izgled interijera i likova, cijeli taj mračni, tmurni i sirovi svijet igre je uspio vizualno prikazati u samo te 4 minute. Pa čak i način na koji Payne puca i baca se pri tome je identičan onome iz videoigre, kao i način na koji negativci pune svoja oružja ili pucaju po Payneu. Režija je odlična, akcija također (odlična pirotehnika)…čak mi je drago da nije koristio tkz. bullet time efekt zbog kojeg je igra i postala popularna, več samo slow motion, jer iskreno, na filmu to i ne bi imalo smisla, kao u igri. Da se mene pita ovako bi vizualno trebala izgledati dugometražna ekranizacija igre, “ Max Payne movie” koja bi se u kinima trebala pojaviti na godinu. Detalji oko tog projekta još nisu poznati, a glumci i redatelj još nisu izabrani, no mislim da bi savršen izbor za redatelja bio ili Woo ili čak i mladi Chen, iako sumnjam da će se to ostvariti, no svakako se nadam da će se producenti ugledati na ovaj kratki film i pokušati napraviti sličnu stvar.
E da ne bi ispalo da smo hvalim ovaj kratki filmić, moram priznati da ipak ima nekih mana. Prvenstveno najveći minus mu je priča, koja inače savršeno funkcionira kao glazbeni videospot ili završnica/rasplet nekog dugometražnog filma. Film naime počinje dijalogom gdje saznajemo da je policija na svom putu do zgrade u kojoj se Payne nalazi, te da znaju da je i on tu. Payne zatim utrčava u prostoriju u kojoj nekoliko kriminalaca upravo kupuje, odnosno prodaje drogu, te naravno počinje pucat po njima, kao i oni po njemu, na kraju obračuna čuju se policijske sirene i film završava.
Pa iako je sve tu, bol, drama, akcija itd., kao cjelina, priča je slaba, jer je to zapravo jedna pucnjava u trajanju od 4 minute popraćena glazbom, nema dakle neke određene radnje. Žao mi je što se Chen nije odlučio na malo duži koncept, u trajanju od recimo 20-30 minuta, jer igra ima dovoljno štiha za takvu jednu “dužu” pričicu. “Max Payne” je prvenstveno noir ljubavna krimi priča upotpunjena sa cool akcijom, koja nudi mnogo toga zanimljivog za razradu na filmu, i žao mi je što je Chen odlučio prenijeti na ekran samo akciju, a ne i kompletnu priču. No, ipak mu to neću uzeti za preveliko zlo, jer je uspio u svom prvotnom naumu sa ovim filmom, a to je odati homage omiljenoj igri i Woo-u, i to veoma dobro i kvalitetno, fanovi bi trebali biti zadovoljni viđenim (poput mene).



Druga stvar koja mi je malo zasmetala u cijelom filmu, je (loš) izbor “glumca” koji igra Paynea, radi se vjerojatno o amateru i bliskom Chenovom frendu Eriku Buchananu, pa je zato i dobio gl. ulogu. Nije da je on svoju ulogu odglumio nešto preloše, zapravo, budimo iskreni, nije tu ni bilo nešto previše mogućnosti za pravu glumu, jer se je njegova uloga svela većinom na fizičke akrobacije, skokove, trčanje, bacanje po podu, pucanje iz pištolja i sl. stvari, dakle, bila je to fizički, a ne glumački zahtjevna rola. No za razliku od Payena iz igre (rađenom prema modelu, tj. stvarnom glumcu Timothy Gibbsu) koji je odavao dojam opakog lika, i imao je jednu određenu karizmu žestokog ali romantičnog antijunaka…Buchanan toga nema. On naime izgleda nekako previše blago i dobroćudno u licu, usudio bih se reći dječački, iako tip nije klinac, te ne odaje baš dojam opakog tipa i nema snažnu karizmu, tj., ne liči baš (u licu) na Paynea iz igre. Bilo bi idealno da je Chen uspio pridobiti za ulogu tipa koji je Paynea glumio i u igri, to bi bilo savršeno. No s druge strane, kako se Buchananovo lice i onako ne vidi previše kroz film, jer je stalno u pokretu tijekom akcije, ni to ne smeta previše.

Dakle, sve u svemu, unatoč nekim sitnim manama, “Max Payne: Hero” je odličan primjer kako bi vizualno trebala izgledati dugometražna ekranizacija te videoigre, i općenito kako je zapravo uz malo dobre volje, znanja i ljubavi prema osobnom projektu, te uz relativno malo love moguće snimiti vizualno veoma kvalitetan i primamljiv film.
Ni ovaj naslov, kao ni još neke o kojima sam pisao ranije nećete uspjeti pronaći nigdje osim na Internetu, pa ću vam stoga po uz komentar priložiti i link oficijelne stranice filma sa koje možete downloadati a zatim i pogledati film, pogledati slike iz filma, te pročitati još neke informacije o samom autoru i filmu koje ja nisam naveo…dakle, uživajte.

Ocjena: 4/5

Oficijelna stranica

Žestoki policajci

Eng. Hard Boiled
God. 1992.
Redatelj: John Woo
Scenarij: John Woo, Barry Wong
Glume: Yun-Fat Chow, Tony Leung Chiu Wai, Teresa Mo, Philip Chan, Philip Kwok...



Kao što sam več spomenuo u nekim svojim komentarima i postovima ranije, ja sam John Woo fan, i naprosto obožavam njegove filmove. Sinoć sam zato ponovno pogledao meni osobno jedna od najboljih, ali i općenito, jedan od najboljih Woo-ovih filmova, "Hard Boiled", i uživao po tko zna koji put u tom prštećem festivalu nasilja koji nam Woo pruža. Neka vas ne začudi da ovaj film ujedno drži i jedan prilično bizaran rekord, naime u filmu ima oko 250 mrtvih, krvi po svuda, mrtvih na sve strane, znam, to možda baš i nije pohvalno, ali Woo od toga uspijeva stvoriti umjetnost, krvavi balet.
"Hard Boiled" je kao što vjerojatno več mnogi znate, posljednji film kojeg je Woo snimio u Kini prije nego li je otišao u Hollywood, i ujedno njegovo najveće remek-djelo uz naravno film "The Killer". Film pršti od odlične stilizirane akcije koja je kasnije postala njegov zaštitni znak, ali i uzor mnogim Hollywoodskim redateljima kao npr., Quentinu Tarantinu, Michael Bayu, Robertu Rodriguezu, te su oni, ali i mnogi drugi redatelji u mnogim svojim filmovi manje ili više uspješno pokušavali kopirati takvu stiliziranu akciju, npr., Rodriguez u "Desperadu", Bay u "Bad Boysima", Tarantino u "Reservoir Dogsima" , pa čak je i "Matrix" dosta toga "ukrao" od Woo-a po pitanju akcije. A treba spomenuti kako je i popularna igrica "Max Payne" nastala prema Woo-ovim filmovima,, tj. crpila inspiraciju iz njih. A kad smo več kod videoigara, valja spomenuti da je za ovu godinu najavljena videoigra "Stranglehold", koju će režirati John Woo. Radi se zapravo o virtualnome nastavku ovoga filma, a i Chow Yun Fat će posuditi svoj glas i stas glavnom liku, policajcu Tequili, glavnom liku ovog filma i buduće igre. No o tome ću nešto detaljnije pisati kada igra izađe, i kad se sam uvjerim u njezinu kvalitetu.



Vratimo se filmu...prema riječima mnogih fanova i kritičara, "Hard boiled" je kruna dugogodišnje zajedničke suradnje redatelja Woo-a i njegovog glumca miljenika Chow Yun Fata, i po mnogima i njihova najbolja i najkvalitetnija suradnja, a na osim dva spomenuta naslova, surađivali su još i na filmovima "Better Tomorow 1&2" te "Once a Thief" . Kao što sam več rekao na početku ovog teksta, meni je ovo jedan od najboljih njegovih filmova, ali ja bih ipak kao svoj osobni no1. istaknuo izvrsnog "Killera", po mom mišljenju, njegov najozbiljiji film. Također izdvojio bih i njegove Hollywoodske naslove "Hard Target", "Broken Arrow", te naravno izvrstan "Face/Off", njegov pak najbolji Hollywoodi film, u kojem su Travolta i Cage ostvarili svoje najbolje akcijske uloge.
Sam zaplet i nije baš najbolje razumljiv te u cjelini izgleda kao da Woo dijelove filma u kojima nema akcije i u kojima doznajemo nešto više o likovima i samoj priči koristi kao pauzu za narednu bombastičnu i još nabrijaniju akcijsku scenu, no zapravo uopće nije tako, priča o prijateljstvu, herojstvu, požrtvovnosti je tu, i na kraju sve dolazi na svoje mjesto i sve postaje savršeno razumljivo.



No zapravo, za ovaj film dovoljan vam je Chow Yun Fat sa čačkalicom u ustima i dva pištolja u svakoj ruci, te nije važno što likovi ispucavaju i po 50-ak metaka iz pištolja bez ponovnog punjenja, jer u ovom filmu nije važna realnost, več cool akcija, a akcijske sekvence, kao što rekoh, izgledaju kao sirovi, krvavi i nabrijani balet.
Kamera je u filmu odlična, i neke akcijske sekvence su snimljene u cijelosti bez reza, a za pohvalu je i montaža. Chow Yun Fat je odličan u svojoj izvedbi, i podsjeća malo na Kineskog Prljavog Harrya, antijunaka koji baca zabavne i klišejne onelinere te ubija negativce bez grižnje savjesti, a posebice je dobra izvedba tu još mladog Tonya Leunga, koji je sličnu samo naravno mnogo kompleksniju ulogu policajca na tajnom zadatku igrao i u "Paklenim Poslovima" . Njegov lik najviše karakterno dolazi do izražaja u cijelom filmu.

Sve u svemu, ako slučajno sinoć niste imali prilike pogledati ovaj izvrstan akcijski film, preporučam vam da odmah odete do obližnje videoteke i posudite ga, jer je "Hard Boiled" definitivno toga vrijedan, i nečete biti razočarani.

Ocjena: 5/5

Zvuci grmljavine

Eng. A Sound of Thunder
God. 2005.
Redatelj: Peter Hyams
Scenarij: Thomas Dean Donnelly, Ray Bradbury
Glume: Edward Burns, Ben Kingsley, Catherine McCormack, Corey Johnson, August Zirner...



Ovo je prije svega upozorenje svima koji su namjeravali pogledati ovaj film, a ne recenzija i preporuka, da ga nipošto ne gledaju...ako ste pak jedan ili jedna od onih koji su več imali prilike gledati ovaj "film", kao i ja...iskreno mi je žao, ali zbilja, jer znam kakve ste muke prošli.
No da bih opravdao ovakav stav prema ovom filmu, i prije nego što ga proglasim smećem i jednim od najgorih filmova koje sam ikada gledao, moram za to i izložiti neke argumente. Dakle,od kud da krenem...paaa...totalno nezanimljivo, neinventivno i neuzbudljivo, jedva sam dočekao kraj filma koliko sam se dosađivao, sad se zapravo pitam zašto sam ga uopće i pogledao do kraja, vjerojatno znatiželja, ili sam mazohist. Uz to što je radnja neinventivna i užasno dosadna, film je i vizualno zbilja preloše izveden, pa čak ni na tom polju ne nudi ništa zanimljivo i vrijedno gledanja, tek tu i tamo koje čudovište izgleda OK, ali i to je slabo. Tim gore kad se uzme u obzir da je buđet filma iznosio solidnih 52 mil (k vragu, “Sin City” je koštao 40-ak mil, a preko 80% filma je urađeno uz pomoć specijalnih efekata i film izgleda odlično), što je i više nego dovoljno da film tehnički bude korektno odrađen, no, ovdje je nešto otišlo krivim smijerom. Več vam dovoljno govori činjenica da bolje efekte imaju neki B filmovi sa braćom Baldwin u gl. ulogama, ili npr. “Boa vs Piton”. Sve u svemu jako loš green screen i specijalni efekti kvare vizualni dojam filma.



A što je još važnije, več spomenuta dosadna priča ima mnogo rupa i nelogičnosti, što je inače problem manje/više svih filmova koji se bave putovanjima u prošlost i mijenjanjem budućnosti, pa čak i kod onih najboljih ("Povratak u Budućnost"), ali ovdje je to zbilja pretjerano. Nije mi jasno kako je Edward Burns, inače jedan od predstavnika američkog nezavisnog filma (“Čista srijeda”, "She's the One") uopće pristao na nastup u ovakvom skupom, ali lošem filmu, kao uostalom i Oskarovac Ben Kingsley, ali zapravo iz njihovih ne baš prtjerano zainteresiranih nastupa je vidljivo da su to vjerojatno odradili samo zbog novca. No sve jedno, ovo im zbilja nije trebalo u karijerama, ni jednom ni drugom.
A također i od Haymsa sam očekivao mnogo, mnogo više. On je inače meni osobno odličan redatelj, koji nam je tijekom 80-ih i 90-ih isporučio nekoliko izvrsnih filmova, pa moglo bi se reći i “klasika” akc. žanra, npr. izvrsni “Planet prokletih” sa Conneryem, također izvrsni “Vremenski policajac” sa Van Dammeom, malo manje izvrstan, ali još uvijek zabavan i uzbudljiv akcić “Iznenadna smrt”, također sa Van Dammeom u glavnoj uloti itd. No ovo je izrežirao preloše, kao što rekoh film uopće nije uzbudljiv, a nema ni neke pretjerane atmosfere, zbilja žalosno. Izgleda da je na žalost i on kao i večina starijih redatelja koji su žarili i palili 80-ih i 90-ih, podlegao ogromnim zahtjevima novog milenija i jednostavno se nije snašao u svemu tome...



Pošto jednostavno nemam lijepih riječi za ovaj film, neču više ni duljiti sa "pljuvanjem", jer nema smisla. Samo ću još jednom napomenuti da nipošto ne preporučam ovaj naslov, te ga svakako izbjegnite u svojoj videoteci u što širem luku...vjerujete mi, nečete apsolutno ništa propustiti.

Ocjena: 1/5

Batman: Dead End

Eng. Batman: Dead End
God. 2003.
Redatelj: Sandy Collora
Scenarij: Sandy Collora
Glume: Clark Bartram, Andrew Koenig, Kurt Carley, Jake McKinnon, Dragon Dronet, Patrick Magee...



Siguran sam da ste več valjda svi imali prilike gledati popularne, i manje popularne filmove o strip junaku Batmanu, koji je kroz tih, ukupno pet dugometražnih filmova doživio mnogobrojne vizualne i karakterne promjene. Od mračnog i usamljenog viteza iz prva dva filma Tima Burtona, "Batman" i "Batman Returns", postao je šareni, blesavi i uvijek društvom okruženi (Robin, Bat-girl)...pa, klaun, jer kako drukčije opisati lampicama načičkani lik Batman u naredna dva komercionalizirana filma Joela Schumahera, "Batman Forever" i katastrofalnom "Batman & Robin", pa da bi na kraju ponovno postao crni i usamljeni viteza u posljednjem odličnom filmu Christophera Nolana, "Batman Begins".
No, prije nego je Batman neslavno potonuo zajedno sa Robinom, te se ponovno trijumfalno vratio sam na početak...ušao je u slijepu ulicu, i tamo se sukobio sa svojim starim neprijateljem, Jockerom, ali i sa dva najpoznatija i najveća filmska čudovišta, Predatorom i Alienom. Sad ste vjerojatno malo i zbunjeni, te se možda i pitate, "o čemu ja to pobogu pričam?!". Radi se naime o kratkometražnom nezavisnom home made igranom filmu, "Batman: Dead End", iz 2003. godine.



"Batman: Dead End" je kratki film u trajanju od 8 min., kojeg je napisao i režirao ambiciozni Sandy Collora, inače po zanimanju konceptualni umjetnik na filmovima kao što su "Men in Black", "The Crow", "Predator 2", kao još neki manje poznati naslovi. On je sa grupicom svojih kolega, koji također rade u Hollywoodskoj filmskoj industriji, najviše na području vizualnih i specijalnih efekata, u roku od četiri dana i sa budgetom od samo 30 000$ snimio pravo malo remek-djelo. Film, koji je bez problema prešišao oba katastrofalna Schumaherova filma što se kvalitete i svega ostaloga tiče, te se bez problema može staviti rame uz rame sa Burtonovim kultnim klasicima.
Collora je u svom kratkom filmiću bez upotrebe kompjutora i digitalnih efekata uspio Batmanu vratiti stari sjaj kakav je nekada imao u Burtonovim filmovima, i prikazati mračnog i ljutitog Batmana, kakvog nam je predstavio Frank Miller u svojim stripovima "Batman: The Dark Knight Returns", prikazati mračnu i gotičku atmosferu koja se je izgubila u šarenilu Schumaherovih "igrokaza", a sve to je začinio još sa ubacivanjem Jockera i dvaju nadmoćnih neprijatelja, več spomenutih Predatora i Aliena, i tako nam predstavio vrlo zadovoljavajuć, mračan, sirov i žestok film. Valja još spomenuti, kako je soundtrack zapravo mix glavnih tema iz svih triju filmova, ali jako dobar mix...odlično koristi muziku za gradnju atmosfere. Glumci su naravno sve redom nepoznati, manje/više amateri, ali su svoj posao odradili zbilja lavovski, posebice Andrew Koenig, koji (jako dobro) igra Jockera, i nepoznati Clark Bartram koji igra Batmana, te neodoljivo podsjeća na Christiana Balea.



Inače Batman se je kao lik več imao prilike susresti sa Predatorom i Alienom, ali samo u stripu kuće Dark Horse Comics. Collorainov film je odličan primjer kako bi ta priča mogla izgledati na velikom ekranu...naravno u rukma pravog redatelja.
A radnja tog kratkometražnog filma ide od prilike ovako...Jocker je pobjegao iz zatvora/ludnice Arkham Asylum...no Batman ga ipak uspijeva uhvatiti jedne kišne noći u nekoj mračnoj uličici, ali taman kad je pomislio da je (ponovno) uhvatio svog najopasnijeg protivnika...iz mračne uličice izađe nešto još opasnije i smrtonosnije, nešto što uopće nije sa ovoga svijeta...Alieni i Predatori.
Nakon prve dvije/tri uvodne minute, film postane jedna krvava i žestoka borba na život ili smrt koju jednostavno uživate gledati, a uz to moram priznati da "Dead End" krasi jedan od najboljih krajeva koje sam ikada vidio, zbilja odlično...pogledajte i sami
naravno, ovaj film nećete naći ni u videotekama niti imati prilike pogledati na Tv-u, no zato ga možete pronaći na Internetu...evo vam link stranice na kojoj možete pogledati film...pa uživajte…

Oficijelna stranica

Ocjena: 5/5

Predator

Eng. Predator
God. 1987.
Redatelj: John McTiernan
Scenarij: Jim Thomas, John Thomas
Glume: Arnold Schwarzenegger, Carl Weathers, Jesse Ventura, Bill Duke, Sonny Landham, Elpidia Carrillo, Sonny Landham, Richard Chaves, R.G. Armstrong, Kevin Peter Hall



"If it bleeds, we can kill it"...rekao je sad več davne 1987. god. Arnold Schwarzenegger na svom lošem engleskom i otišao u legendu, zajedno sa redateljem Johnom McTiernanom , koji su nam isporučili jedan od najboljih akcijskih filmova ikada..."Predatora". Eto, sinoć me nekako uhvatila nostalgija i želja da ponovno pogledam taj film, po tko zna koji put, i moram priznati da sam ponovno uživao.
“Predator” je uz “Conana” i “Terminatora” definitivno Schwarzeneggerov najbolji i najpoznatiji film, te mu je unatoč mnogobrojnim ostalim kvalitenim naslovima kojima nas je počastio tijekom bogate karijere, kao što su npr. “Total Recall” , “True Lies”, “Commando” itd., obilježio karijeru, 80-e godine, ali i žanr akc. filma kakav poznajemo danas. Njegovu kvalitetu i popularnost dokazuje i to da je dobio još jedan dobar, ali podcijenjen nastavak, utjecao na mnogobrojne (lošije) kopije koje su uslijedile narednih godina, kao npr. Dacascosov “DNA” , strip serijal kao i videoigru koja je spojila Predatora sa još jednim poznatim svemircem i filmskim čudovištem, Alienom.



Što se mene tiče, film je klasik, kultni film, koji svaki filmofil, koji imalo drži do sebe, mora barem jednom u životu pogledati. Ja sam ga kao što sam spomenuo na početku, gledao bezbroj puta i uvijek jednako uživao u njemu, i siguran sam da ći to još mnogo puta ponoviti. “Predator” je jedan od onih filmova koji i dan danas, nakon čak skoro 20 godina od svog nastanka izgleda odlično kao i tada kad je nastao, još uvijek nije izgubio svježinu i kvalitetu. Vrijeme ga nije pregazilo, te je još uvijek vizualno atraktivan, zanimljiv i nimalo zastario unatoč napretku tehnologije. “Predator” još uvijek plijeni pažnju izvrsnom režijom, spektakularnom akcijom, napetošću i svime ostalim, te se po tom pitanju bez problema može mjeriti sa većinom novijih filmova takve vrste, jer je definitivno još uvijek mnogo bolji i kvalitetniji od većine njih. Gotovo sve je savršeno u njemu, i jednostavno mu nemam šta prigovoriti.
Negdje sam pročitao da Hollywood namjerava snimiti remake ovog izvrsnog filma, samo je zbog negodovanja fanova cijeli projekt za sada stavljen na led. Arnia bi u tom remakeu trebao zamjeniti wresler John Cena, ali su se producenti prije odlučili napraviti mali test. Naime, ovoga ljeta će u kina izači prvi Cenin film, "The Marine", koji radnjom pak podsjeća na Arnievog Komadosa...uglavnom, ako film kojim slučajem (a ja čisto sumnjam da hoče) postane hit, novi Predator dobiva zeleno svijetlo. Iskreno, nadam se da se to neće dogoditi, jer je “Predator” definitivno jedan od filmova kojima ne treba remake, zapravo, bilo bi to čisto svetogrđe.



No, na stranu sad remake...Uz več sve nabrojano, ne smijem zaboraviti spomenuti ni izvrsnu glazbu Alana Silvestrija koja uvelike podiže i onako zastrašujuću atmosferu i stvara napetost kroz cijeli film, dajući mu jedan horror element, kao i izvrstan posao Stana Winstona , majstora maske zaslužnog za dizajn i izgled Predatora. Siguran sam da mnogi znate, kako je Predatora prvotno trebao glumiti Jean Claude Van Damme zbog svojih gimnastičkih i kaskaderskih sposobnosti, posebice u scenama gdje on skače sa drveta na drvo. No, nakon nekoliko dana na setu, on je odustao od toga, jer mu je kostim bio neudoban i nije bio zadovoljan time što će glumiti "specijalni efekt", jer bi u filmu gotovo cijelo vrijeme bio nevidljiv. Na njegovo mjesto je zatim uskočio ogromni i sad več pokojni Kevin Peter Hall. Pošto je on bio skoro pa duplo veči od Van Dammea, odjelo je trebalo biti preuređeno za njegovu veličinu. Osobno smatram da je to i mnogo bolji izbor...svaka čast Van Dammeu, obožavo sam ga kao klinac, čak i više nego Arnia, ali budimo iskreni, naspram Arnia on je patuljak, i to ne bi bilo to...a ovako je Arnie dobio dostojnog protivnika, mnogo večeg od sebe, zbog čega je ta finalna borba bila mnogo zanimljivija i atraktivnija.
Sve u svemu, Predator je jedno istinsko remek-djelo, bezvremenski hit film, u kojem će još godinama generacije, i generacije filmofila moći uživati...ja znam da ja sigurno hoču.

Ocjena: 5/5

Deadwood

Eng. Deadwood
God. 2004 - ???
Autor: David Milch
Glume: Timothy Olyphant, Ian McShane, Molly Parker, Jim Beaver, W. Earl Brown...
Mreža: HBO
Sezona: prva - 1.



Da vam budem iskren, od serije i nisam baš nešto previše očekivao, zapravo nisam ništa i znao o njoj prije nego što sam ju pogledao, osim jedne stvari koja se na kraju ispostavila djelomično točnom...ali doći ću do toga uskoro. Dakle, kupio sam ju i pogledao iz dva prilično banalna razloga...jedan je bio taj da je bila relativno jeftina za kupit (oko 250 kn, originalno DVD izdanje), a drugi jer je kao jedan od producenata i redatelja bio spomenut Walter Hill. A Walter Hill i Western u jednoj rečenici u meni automatski izaziva velika očekivanja...sjetite se samo izvrsnih westerna u njegovoj režiji "The Long Riders" i nešto slabiji, ali još uvijek dobar "Wild Bill", te westernovski orijentiranih akcića "Last Man Standing" i "Extreme Prejudice"...pa sam s toga bio veoma znatiželjan, ali zbilja nisam očekivao ništa posebno. Noooo...kao prvo, ispostavilo se na kraju da je Hill zapravo režirao samo prvu pilot epizodu i da sam ja krivo bio obaviješten da je producent serije...jer nije. Ali čak i unatoč tom početnom razočarenju, moram priznati da mi je serija na kraju ispala odlična i definitivno nadmašila moja očekivanja, te uz meni najbolju i najdražu seriju "24" i "Rescue Me", postala jedna od najboljih serija koje sam gledao u zadnje vrijeme.



No odmah moram napomenuti da nije za svakoga, to definitivno, serija je totalno realistična i brutalna, prikazuje sirovi i zbilja divlji, divlji, blatnjav te krvav zapad (ne onaj Smithow), kakav je vjerojatno i bio. Naime likovi toliko psuju da to nije normalno, svaka druga riječ je pussy, fuck, bitch, cocksucker itd. (upravo na to su se kritičari najviše i žalili), a da ne spominjem golotinju, što mušku, što žensku, te mnogo krvi i mrtvih tjelesa. Prosjek mrtvih je po epizodi minimalno dva mrtvaca i jedan sprovod. Sad se možda pitate, "kako dva mrtvaca a samo jedan sprovod?"...a opet možda se i ne pitate . No da ne duljim dalje, razlog je taj što su drugog mrtvaca obično pojele svinje...hehehe...da, upravo tako, i toga ima u ovoj seriji.
Inače (pravi) producent i kreator serije je David Milch, jedan od autora uspješne policijske serije "NYPD Blue”, dok produkciju potpisuje kompanija HBO, što je čisti znak kvalitete, jer su serije njihove proizvodnje gotovo uvijek produkcijski veoma raskošne i skupe, npr. "Rome" i "Band of Brothers", a to je bome vidljivo i u "Deadwoodu", na gotovo svakom koraku.
Inače radnja prve sezone zasniva se na povijesnim događajima (iako su u nekim stvarima fulali), te su gotovo svi likovi bazirani na povijesnim ličnostima. Radnja se dakle odvija 1876 godine, dva tjedna nakon što su Siuxi izmasakrirali generala Custera kod Little Big Horna. Smještena je u maleni gradić Deadwood, koji je tek ilegalno osnovan u predjelu Sjeverne Dakote i u njemu vlada bezakonje, jer nema šerifa, več njime vladaju loši momci. Tu se posebice ističe Al Swearengen u izvedbi odličnog Iana McShanea (serija "Lovejoy"), vlasnik saloona i javne kuće, kao i većeg dijela zemljišta. On tu priliku naravno iskorištava, te gradom cvjeta prostitucija, kockanja kao i drugi poroci, pijančevanje i drogiranje. Dalje vam neću pričati...možda vas več ovo zainteresira



Kao što sam več napomenuo, Ian McShane, kojeg smo valjda svu uživali gledati kao trgovca antikvitetima Lovejoya u istoimenoj seriji, totalno rastura u svojoj ulozi...koji je to pokvareni i korumpirani gad, užas jedan, lik kojeg obožavate mrziti, ali me je i nasmijao najviše...on je zaslužan za najviše F riječi. A opet s druge strane, kako je serija odmicala od početka, odnosno kako sam se sve više "ufuravao" u nju, ispostavilo se da taj tip, unatoč tom svom gnjusnom ponašanju i nije tako loš, jednostavno ima takvu narav hehe. A i Timothy Olyphant ("Dreamcatcher") kao bivši šerif Seth Bullock je isto jako dobar...bijesan lik, totalno, mislim na njegov karakter, i kao takav je odlična protuteža pokvarenjaku Swearengenu. Od poznatijih imena valja svakako izdvojiti i jednog od braće Carradine, Keitha Carradinea u ulozi Willd Billa, Powersa Boothea u ulozi Cy Tollivera, Brad Dourifa u ulozi Doca Cochrana, kao i još neka poznata lica koja sad neću nabrajati.



Da ne duljim dalje više...svakako vam preporučam da si posudite/kupite/i šta ja znam kako nabavite ovu seriju i pogledate, a neka vam preporuka bude i činjenica da je serija osvojila nekoliko prestižnih nagrada Emmy, kao i mnogobrojne nominacije za istu, te osvojila nagradu Golden Globe za najboljeg glumca u dramskoj seriji (a tko će drugi nego Ian McShane) i bila nominirana za još mnoge, mnoge nagrade. Osobno se veselim drugoj i trećoj sezoni, a druga sezona bi trebala uskoro izaći na DVD-u kod nas u distribuciji VTI-a...ja ju odmah uzimam, jer jedva čekam da vidim šta će se dalje zbivati u "Deadwoodu"

Ocjena: 5/5

Eto...danas sam ponovno povodom rođendana te osobe, odlučio posvetiti jedan tekst, po mom mišljenju također jednoj od velikih legendi novijeg Hollywooda, uz čije filmove sam odrastao, uživao i neizmjerno se zabavljao gledajući ih...dame i gospodo...Harrison Ford.



Harrison Ford je dakle rođen na današnji dan (13, 07, 1942.) u Chicagu u Američkoj državi Illinois. Tamo je ujedno proveo i svoje djetinjstvo, koje se ni po čem posebno nije razlikovalo od djetinjstva drugih klinaca...u školi ja bio meta nasilnika, djevojke su ga obožavale itd...itd.
Svoju ljubav prema filmu je otkrio u svojim tinejdžerskim godinama, nakon što je završio srednju školu i upisao studij engleskog jezika i filozofije...no ispostavilo se da mu to baš i ne leži, pa je imao problema, te je da bi popravio prosjek upisao glumu u studentskom kazalištu...ali ni to nije pomoglo u podizanju prosjeka jer je bio izbačen sa faxa nekoliko dana prije diplome...koji peh, zar ne?
Nakon toga odlazi kako se ono kaže "trbuhom za kruhom" u L.A., u nadi da će postati poznati i slavan glumac (gle čuda, to mu je zbilja i uspijelo). Kao što je dobro poznato, svaki početak je težak...pa tako ni njegov put do današnje pozicije jedne od najvećih i najpouzdanijih hollywoodskih zvijezda nije bio posut samo ružama...več i trnjem. S početka je imao male ulogice u takoreći beznačajnim filmovima i Tv serijama ko što je npr. "The Virginian". Dakle sve je izgledalo loše, i nimalo običavajuće, a tome u prilog je išla i činjenica da su mu na nekim audicijama preporučili da se ostavi glume.
Ponukan takvim primjedbama, ali i slabo plaćenim glumačkim angažmanima, odlučio se je zbilja ostaviti glume i baviti se nekim drugim stvarima. Tako je postao stolar(!!?), i to jedan od najboljih u tom poslu u Hollywoodu...
U to vrijeme igrom slučaja upoznaje mladog i ambicioznog redatelja Georgea Lucasa koji mu je iz tko zna kojeg razloga ponudio malu ulogicu u danas kultnom filmu "Američki grafiti" iz 1973.godine. On ju je iako nevoljko...prihvatio...uloga kao što rekoh nije bila velika, ali Lucas ga je zapamtio.



I tada nekoliko godina kasnije, točnije 1977. Lucas snima svoje remek-djelo, SF bajku "Star Wars: A New Hope" koje je obilježilo njegovu daljnju karijeru, ali naravno i Fordovu, jer je upravo u toj trilogiji, Ford ostvario jednu od najpamtljivijih uloga (naravno uz Indiana Jonesa i Deckarda iz Blade Runnera, ali o tome malo kasnije), otkačenog zafrkanta i pustolova Han Soloa. Sve ostalo je kako se ono kaže, povijest...film je postigao ogroman uspjeh i do dana današnjeg broji ogromne horde fanova i zaljubljenika u taj serijal.
Ford je ipak malo omastio brk u glumi, i to mu se svidjelo...doduše i dalje je većinom dobivao manje ulogice, ali su ovoga puta filmovi bili bolji i kvalitetniji. Tako je nakon uspjeha i jedne od gl. uloga u "Star Warsima" nastupao u manjim ulogicama u filmovima kao što su "Force 10 From Navarone" (1978), "Frisco Kid" (1979) i "Apokalipsa danas" (1979). Tada 1980. Lucas snima "Star Wars: Empire Strikes Back" , a Ford napokon postaje velika zvijezda, a samo godinu dana kasnije, 1981. Ford dobiva ponudu od Spielberga da odigra gl. ulogu hrabrog ali i pomalo nespretnog istraživača arheologa Indiana Jonesa u njegovom novom filmu "Indiana Jones and the Raiders of the Lost Ark" ...i time potvrđuje svoj zvjezdani status.
Film je također bio veliki hit i postigao veliki uspjeh, te je nekoliko godina kasnije dobio još i dva nastavka...nešto slabiji "Indiana Jones and the Temple of Doom" , te odličan "Indiana Jones and the Last Crusade" , u kojem mu je društvo pravio jednako zabavan i raspoloženi Sean Connery.
1982. godina (inače godina mog rođenja hehe) je za Forda također bila veoma značajna...naime te godine pod redateljskom palicom genija Ridleya Scotta snima kultno remek-djelo "Blade Runner" , SF triler koji je obilježio začetak tog žanra i označio novu eru filmske, sad več, povijesti. Uz to Ford je snimio i tada treći film iz serijala o zvjezdanim ratovima, "Star Wars: The Return of the Jedi" .



80-ih godina mijenja fah, i malo se odmiče od akcijskih filmova i macho zafkantskih junaka, te počinje glumiti u dramama, komedijama, trilerima itd...Iz tog razdoblja valja svakako izdvojiti naslove kao što su "Whitness", za koji je bio i nominiran za Oscara (na žalost jednina nominacija kojom se može pohvaliti), također tu je i kultna rom. komedija iz 80-ih "Working Girl" sa Melanie Griffith i Sigourney Weaver, te triler "Nedokazana krivnja".
Početkom 90-ih, Ford snima po mom mišljenu, uz Star Warse, Indiana Jonesa i Blade Runnera, svoje ponajbolje filmove u karijeri..."Patriot Games", prvi od ukupno dva filma o agentu Jacku Ryanu u kojima je on nastupao (kao što je poznato Ryana je još glumio i Alec Baldwin, te u novije vrijeme Ben Affleck), a tu su još i "Clear and Present Danger" . Također ne smije se zaboraviti i klasik akcijskog žanra 90-ih "Bjegunac" , gdje je "odmjeravao svoje snage" sa Tommy Lee Jonesom, ako i "Air Force One", koji bi se mogao okarakterizirati kao njegov posljednji veliki akcijski hit.
Nakon toga Fordova karijera je na žalost počela pomalo opadati, kao i kvaliteta njegovih filmova...iz tog razdoblja kao moje osobne favorite bih izdvojio zabavnu akc. komediju "Six Days, Seven Nights" i triler horror "What Lies Beneath" . Nakon toga Ford snima dva jako loša filma, prvi je "K-19: The Widowmaker" te akc. komedija "Hollywood Homicide"...ta dva naslova su trebala povratiti sjaj Fordovoj potamnjeloj zvijezdi, ali na žalost nisu u time uspjela...

No svojim najnovijim ostvarenjem...također akc. trilerom "Firewall", Ford je donekle uspio ponovno probuditi zanimanje kod publike, jer "Firewall" unatoč svojoj predvidljivosti i sličnosti sa njegovim prijašnjim naslovima kao što su "Bjegunac" i "AFO" ipak nije loš film.
Na godinu bi ga trebali gledati ponovno kao zabavnog akcijskog junaka u filmu "Indiana Jones 4"...hoće li ga taj film vratiti u potpunosti na stare staze, te hoće li biti u razini prethodnika, ostaje nam tek da vidimo...no, sve u svemu, ja sam mišljenja da je Ford jedna istinska legenda novijeg Hollywooda, koji je kao što rekoh zadužio filmsku povijest mnogim kultnim i kvalitetnim izvedbama i filmovima...te mu se stoga zahvaljujem.

Stražari noći

Eng. Nightwatch [Nochnoi dozor]
God. 2004.
Redatelj: Timur Bekmambetov
Scenarij: Timur Bekmambetov, Laeta Kalogridis
Glume: Konstantin Khabensky, Vladimir Menshov, Maria Poroshina, Galina Tyunina...



"Stražari noći", ili u originalu "Nochnoi dozor" prvi je film iz planirane trilogije koja bi se trebali pojaviti u narednih nekoliko godina u svjetskim kinima. Ovaj prvi film je postigao veliki uspjeh u domovini, jer je unatoč konkurenciji koja je u to vrijeme igrala u kinima, npr. posljednji dio trilogije "Gospodar prstenova" i "Spidermana 2" postigao veću gledanost od tih naslova, a uz to bio je nominiran u kategoriji za najbolji strani film na ovogodišnjoj dodjeli Oscara, na svoju žalost nije ga dobio. Inače film je ekranizacija istoimenog znanstveno-fantastičnog romana ruskoga pisca Sergiea Lukyanenka, a uz "Stražare noći", kao što sam več rekao kroz par godina svoje filmske ekranizacije će dobiti i preostala dva romana "Stražari zore" i "Stražari dana".
Dakle da se sad malo osvrne na sam film...dakle, radi se o hiperstiliziranom, fantastičnom hororu, čija radnja se zasniva većinom na ruskim mitovima, te je to u cjelini dosta čudan i drugačiji a opet zanimljiv film, em zbog toga jer je na ruskom, em zbog jako zanimljivog i drugačijeg pristupa več poznatoj priči o vampirima kao i zbog još nekih sitnica koje ću spomenuti malo kasnije. No kao što rekoh, prvenstveno treba uzeti u obzir da priča vuče korijene iz Ruske mitologije, a tamo vještice, vračare i vampiri nisu samo pričice kojima mame plaše svoju djecu. Ne te pričice imaju za Ruse veće značenje, nego npr. za Amerikance, ili čak i nas.



Film je to snažnog, drugačijeg vizualnog identiteta i stila, pomalo punkerskog. Film je dosta mračan, često morbidan i krvav, a opet na momente zabavan. Po atmosferi i scenografiji mi je najsličniji filmovima kao što su "Blade 1 & 2" , "Matrix", "Highlander" i "Blade Runner", no nemojte to odmah shvatiti kao kopiranje več viđenoga...jer ovo je potpuno drugačiji film koji nam nudi nešto potpuno drugačije, ispričano na drugačiji način i ne može baš samo tako uspoređivati sa tim naslovima. Doduše "posuđuje" od njih, ali koristi to na svoj određeni način da bi nam ispričao priču. Priča je inače dosta komplicirana za ispričati, te na prvi pogled izgleda kao da je bez reda i hijerarhije, no najjednostavnije bi ju bilo opisati kao tisućljetnu borbu između dobra i zla...ali ipak ću se potrudit dati vam malo detaljniji kratki uvid u sve to.
Sama priča zapravo obrađuje dvije teme, priču o ukletoj djevojci, koja bi mogla prouzročiti kataklizmičku katastrofu u Moskvi, te priču o ocu i sinu koji zapravo ni ne znaju za taj odnos do kraja filma ali tad je prekasno jer jedan završi na strani mraka a drugi na strani svjetla, i obje priče su povezane u jednu cjelinu. Upravo ta priča o ocu i sinu malo vuče malo na odnos Luka i Dart Vadera iz "Star Warsa" , zapravo taj odnos će se najbolje razraditi u narednim nastavcima. No kao što rekoh ovaj film ne biste smjeli uspoređivati s ničim več viđenim, bez obzira na konotacije, jer se radi o jednoj drugačijoj kinematografiji, na koju nismo navikli, ja osobno nisam još imao prilike gledati ni jedan ruski film, a ako i jesam, sigurno ne ovakav. Doduše neki bi se mogli malo izgubiti u kaotičnosti priče, nabrijanom ritmu koji teško i gotovo nikako ne posustaje kroz cijeli film, ili mnoštvu likova koji se prošeću kroz film, pa će vam za to možda trebati i dva gledanja, no mislim da nikako ne biste trebali propustiti ovaj izvrstan film.



Svakako treba istaknuti redatelja Bekmambetova, ujedno i jednog od scenarista filma, inače redatelja reklamnih spotova za Coca Colu, Apple, Microsoft, Ford itd, koji je napravio odličan posao i uspio nam predstaviti svoj neki vizualni stil (naravno koristeći več spomenute uzore, ali na svoj određeni način). Odlični pokreti kamere, odlično snimljeno, čovjek pametno koristi specijalne efekte kojih ima mnogo ali su gotovo neprimjetni, onako u pozadini, u službi priče, te film iako je koštao samo 5 mil $ (što je užasno mala i smiješna cifra u usporedbi sa Američkim spektaklima sličnog vizualnog identiteta koji danas koštaju i do 150-200 mil$), izgleda kao da je mnogo, mnogo skuplji. Film vam možda bude pomalo smiješan zbog samog jezika, Ruskog, jer svaka druga riječ na ruskom zvuči kao na hrvatskom, samo sa smiješnim zagorskim naglaskom.

Sve u svemu jako zanimljiv i drugačiji film, koji svakako vrijedi pogledati, istina nije za svakoga, ja sam na kraju bio malo neodlučan, film je dobar ali i neobičan, no nije Tarantino glup kad je rekao da je ovo definitivno Must See Movie!

Ocjena: 4/5

Opasan let

Eng. Con Air
God. 1997.
Redatelj: Simon West
Scenarij: Scott Rosenberg
Glume: Nicolas Cage, John Cusack, John Malkovich, Ving Rhames, Nick Chinlund, Steve Buscemi, Colm Meaney, Rachel Ticotin, Dave Chappelle, Mykelti Williamson, Danny Trejo, M.C. Gainey, Steve Eastin, Renoly Santiago, Monica Potter



Con Air je definitivno jedan od posljednjih dobrih zabavnih akcića s kraja 90-ih godina, jer takve akciće danas na žalost više ne snimaju. Znam, mnogi će reći da je film bezveze, neoriginalan, akcijski pretjeran i još mnogo toga. Možda i je, jer je na kraju krajeva namijenjen isključivo za neobaveznu zabavu, ali je još uvijek duplo bolji od većine filmova takve vrste koji se danas snimaju. Osobno, rađe ću pogledati 5x Con Air, nego i jednom npr. Aeon Flux ili nešto sl. tom filmu.
Koncept ovog filma, je baš kao i u slučaju Brzine koncipiran po uzoru na Umri muški, zapravo, mogli bi smo ga nazvati “Umri muški u avionu”. No unatoč djelomičnoj neoriginalnosti zapleta, sve jedno nam nudi mnoštvo napetosti, humora i bjesomučne akcije do samoga kraja. Također, Con Air predstavlja i prvijenac redatelja Simona Westa koji se je ovim filmom publici predstavio kao obećavajući redatelj akcijskih filmova, no, baš kao i u slučaju De Bonta i Brzine, ispostavilo se da je Con Air ujedno bio i njegov redateljski vrhunac u karijeri (barem za sada), jer svi ostali naslovi koje je režirao nakon toga, Generalova kći i Tomb Raider 1, koji iako su bili relativno dobri i zabavni, ipak nisu na žalost dosegli tu razinu “redateljske kvalitete” Con Aira, te je West ubrzo pao u zaborav, zatrpan slavom svog prvijenca.



Uz dobru režiju i zabavnu akciju, Con Air se može pohvaliti i odličnom glumačkom ekipom, koju predvodi raspoloženi trio Cage, Malkovich i Cusack, a društvo im prave jednako raspoloženi Rhames, Buscemi (najžešći lik u filmu) i Trejo, kao i još neka glumačka imena. U to vrijeme, Cage je nakon osvojenog Oscara za gl. ulogu u dramu Napuštajući Las Vegas, preokrenuo fah i zaredao nekoliko akc. filmova za redom, prvo Hrid, pa Con Air, i onda Face Off, sve jedan bolji od drugoga, te je bilo za pretpostaviti, da će Cage biti nova akcijska zvijezda novog milenija, posebice kad su akc. zvijezde poput Slya i Arnia odlučile objesiti svoje puške i noževe o klin, jer su mu takve uloge, iako je na prvi pogled on malo tupav, ipak dobro pristajale. No, vjerojatno na njegovu sreću, nakon Face Offa, Cage počeo je eksperimentirati i šarati po raznim žanrovima, triler (8 mil, Zmijske oči), komedija (Šibicari, The Family Man ), drame (Adaptation) itd., te tako nije zapao u kolosijek kao još jedna akc. zvijezda u nizu, nego je i do danas održao sjaj svoje zvijezde Hollywooda, povremeno sa vračajući žanru koji ga je postavio na mjesto gdje se nalazi danas (prošlogodišnja akc. avanturistička kom. Nacionalno blago, akc drama Gospodar rata, a na godinu ga možemo gledati u superhero filmu Ghost Rider ).



Cageova izvedba u ovom filmu, nabildanog, dugokosog i neobrijanog akc. junaka u zamazanoj potkošulji sa južnjačkim naglaskom, je pomalo karikaturalna i mjestimično pretjerana, ali je zapravo veoma zabavna, jer predstavlja svojevrsni homage/mix likova kakve su nekada glumili Stallone, Schwarzenegger i naravno Willis. I Cusack se je bez problema snašao u za sebe ne tipičnoj akcijskoj ulozi ulickanog ali pravednog agenta koji mu pokušava pomoći dok su ga svi drugi otpisali, a Malkovich ko Malkovich, negativci mu uvijek pašu.
Ne treba zaboraviti i odličan soundtrack Marka Mancine je također potpomogao podiči žestinu i ritam filma.

Sve u svemu Con Air je zabavan, spektakularno uzbudljiv i napet akc. film, namijenjen zabavi i predstavlja savršeni primjer kraja jedne odlične ere akc. filmova.

Ocjena: 4,5/5

Ultraviolet

Eng. Ultraviolet
God. 2006.
Redatelj: Kurt Wimmer
Scenarij: Kurt Wimmer
Glume: Milla Jovovich, Cameron Bright, Nick Chinlund, William Fichtner, Sebastien Andrieu, Ida Martin, Ricardo Mamood, Mike Smith, Clay Cullen

Vikendom baš i nisam nešto pisao, jer mi je internet nedostupan, ali eto me nazad, pa da opet napišem nešto novo. Dakle, nedavno sam imao prilike pogledati akcijski Sf "Ultraviolet", e pa evo moje viđenje tog filma...



Ehh, od kud početi kod komentara ovog filma...hmmm. Ovako, ovo je vrsta filma koja mene inače zanima, nabrijani akcijski SF za opustit se. I film ima nekoliko dobrih elemenata, kao npr. 5 il 6 dobro režiranih akcijskih scena. No u cjelini film je loš, i bilo bi najlakše ga odmah prizvati najvećim smećem ikad viđenim, ali...kao što sam napisao u svom prvom postu, kad sam recenzirao/komentirao Seagalovu "Crnu zoru", ja se uvijek protivim takvoj vrsti komentara, jer čak ni takvi filmovi ne zaslužuju bez razloga da ih se naziva smećem i sranjem, ako ništa drugo, barem zbog uloženog truda u cijeli projekt. Istina, od filma nisam ništa ni očekivao, pa nisam ništa ni dobio, i kad sam po prvi puta vidio trailer za isti, sve to mi je izgledalo dosta jeftino i loše. Onda sam kasnije čuo da je to novi film Kurta Wimmera, čovjeka zaslužnog za po mom mišljenju najbolji postmatrix film, "Equilibrium" . Istina, moje zanimanje je malo poraslo, ali ono več viđeno u traileru je mirisalo na katastrofu.



Dakle, prvo što moram reći u svezi ovog filma ovog filma, jeste to da se veći kićeraj na ekranu nisam vidio, kroz cijeli film se proteže pretjerana upotreba raznoraznih kričavih boja koje totalno bodu u oči, plava, ljubičasta, crvena, žuta, kričavo zelena itd. To je prvi minus. Zatim tu su i efekti. Efekti su u nekim kadrovima napravljeni toliko loše, lažna pozadina toliko pleše po ekranu, a ne bi smjela, da vam je sve teško gledat te sekvence, još posebice pojačane kričavim bojama, tako da slika mjestimično izgleda kao da je ispeglana, sve u svemu jadno. Dijalozi su također u nekim momentima katastrofa; "You are all going to die" kaže Milla hrpi specijalaca prije nego ih sasjeće u komadiće, a ima tu još sl. bisera od kojih vam dođe zlo, ono dođe vam da si pucate u glavu () i pritom se pitate, zašto sam uopće išao gledati ovo. Također film dosta paralela vuče sa akcijskim serijalom u kojem Milla također glumi akcijsku heroinu, naravno radi se o "Resident Evilu", zapravo film izgleda kao "Resident Evil" na steroidima, samo je mrvicu lošiji, jer meni osobno ni prvi "Residen Evil" i nije nešto posebno. Recimo usporedbe radi, početak je skoro pa identičan, čujemo Millin monolog koji počinje; "Hello. My name is Violet and I was born into a world you may not understand.". A sličnu stvar; "My name is Alice and I remember everything" ona kaže u "Resident Evilu 2" . A i sama priča je skoro pa ista, u oba filma glavni pokretač radnje je virus koji je zarazio ljude, samo su u ovom slučaju umjesto zombija postali vampiri, također imamo gl. junakinju koja puca naokolo, tuče se ko velika, i izvodi pritom kojekakve akrobacije i sl. stvari. Dakle, ništa novo, ništa inventivno.



No nešto se mora priznati Wimmeru, a to je režija akcijskih scena. Kao što rekoh film ima nekoliko majstorski režiranih akcijskih scena u kojima glavna junakinja koristi istu borilačku vještinu koju je koristio i Bale u "Equilibriumu", Gun Kata, no ipak u usporedbi sa Wimmerovim prethodnikom, ovaj film se u cjelini ne može mjeriti. Equilibrium je imao odličnu priču, atmosferu, cjelokupnu režiju, glumi itd, dok ovaj film toga nema. U cjelini izgleda kao jedan dugački videospot, ili loša videoigra.
Ne preporučam vam ovaj film, naročito ne da ga odete gledati u kino, jer ćete izaći totalno razočarani, psovajuči uzalud bačen novac, naročito vi koji preferirate više europske, art i sl. filmove, gdje su važni likovi, radnja i dobra gluma. Ako pak preferirate vizualno, i volite eye cand filmove, ovaj bi vam se djelomično mogao i svidjeti, no nemojte se previše nadati. Po mom mišljenju, ovaj film ima više loših stvari nego onih dobrih, te zaslužuje pridjev smeće, unatoč uloženome trudu…na žalost
Ajde, zbog tih nekoliko, oku ugodnih akcijskih sekvenca, evo pola ocjene više.

Ocjena: 1,5/5

Brzina

Eng. Speed
God. 1994.
Redatelj: Jan de Bont
Scenarij: Graham Yost
Glume: Keanu Reeves, Dennis Hopper, Sandra Bullock, Joe Morton, Jeff Daniels, Alan Ruck, Glenn Plummer, Richard Lineback, Beth Grant, Hawthorne James



Eto, sinoć sam igrom slučaja ponovno pogledao Brzinu, i moram priznati po ko zna koji puta uživao u adrenalinskoj injekciji koju ovaj film nudi. Usudio bih se slobodno reći da je Brzina gotovo pa savršeni predstavnik tog žanra (akcijski triler), unatoč nekim "boljkama", kao npr. onaj famozni skok autobusa preko rupe na autocesti. Ajde, 8 metara, pa čak i 10 metara bih "popušio", ali 15...neče ići. No ako zanemarimo taj detalj koji možda najviše bode u oči Brzina je definitivno obilježila početak 90-ih uz naravno Jurrski Park, Terminatora 2, Nepomirljive i još neke naslove, te se često svrstava među sam vrh ponajboljih akcijskih filmova 90-ih godina.
Film je to odličnog koncepta, koji je doduše rađen po uzoru na Umri muški, ali sve jedno odlično funkcionira kao priča, te nam pruža 160 min prepunih dinamike, napetosti i adrenalinske akcije. Film zapravo ima dva početka i dva kraja, i to ga čini još dinamičnijim. Prvo imamo situaciju sa taocima u dizalu...dakle uvod u priču, i taman kad pomislite, "zašto se k vragu film zove Brzina, kade se sve odvija u dizalu i zgradi?!" uvod završi...točno u 29 min filma. Otuda počinje prava priča, prava potjera prepuna raznoraznih napetih preokreta koji vas i na treće, četvrto gledanje još uvijek drže kako se ono kaže na "rubu stolice". Iako danas vjerojatno ta priča o autobusu koji ne smije usporiti ispod 50 km na sat i ne zvuči nešto posebno originalno, ipak početkom tih-90-ih godina je bila prilično inovativna i uzbudljiva. Smjestite vi neku uzbudljivu radnju a da se događa samo na jednom mjestu! Po mom mišljenju to je uspijelo još samo dvama filmovima, prvi je 12 gnjevnih ljudi, a drugi je Telefonska govornica.



No vratimo se Brzini...i nakon što bjesomučna potjera autobusom završi točno sat vremena od svog početka (dakle to je več sve ukupno sat i pol trajanja filma, što je inače bio prosjek filmova iz 80-ih i 90-ih), i vi pomislite da je kraj, ne...krećemo ispočetka, ali ovoga puta se selimo u podzemnu željeznicu koja nas vodi prema eksplozivnom finalu. na kraju film opravda svoj naslov i po nekoliko puta, prvo sa dizalom, gdje se gl. utrkuju s vremenom da dizalo ne padne, zatim sa autobusom, i na kraju sa podzemnom željeznicom.
Jan de Bont (inače snimatelj akcijskih hitova poput ''Smrtonosno oružje'', ''Lov na Crveni Oktobar'', ''Umri muški'') se je svojim redateljskim prvijenacem tada predstavio publici kao izvrstan i obećavajući redatelj, no na žalost, kasnije se ispostavilo da je Brzina bila i vrhunac njegovog redateljskoga rada, jer sve što je kasnije režirao, uključujući i prilično mlak i razočaravajuć nastavak (posebice u usporedbi sa originalom), kao i naslove poput The Haunting te Lara Croft Tomb Raider: The Cradle of Life bilo je prilično poražavajuće u usporedbi sa prvijencem. Jedini naslov iz njegove redateljske filmografije koji je koliko toliko režijski i kvalitetom mogao mjeriti sa Brzinom je bio Twister, ali i to je bilo prilično mlako.



A i glumačka ekipa film , Keanu Reeves i Sandra Bullock su također zahvaljujući ovom filmu postali velike glumačke zvijezde, no za razliku od redatelja Bonta, njih dvoje su svoj status zvijezda koje osiguravaju dobar projekt zadržali i do danas, barem Reeves je, iako je i njegova karijera bila posustala krajem 90-ih, no izvukao ga je naravno famozni Matrix, dok je Sandra svako malo izbacila neku romantičnu komediju, tako da ne može pasti u zaborav.
No zanimljivo je, što Reeves svoj zvjezdani status može zahvaliti Bruce Willisu kojemu je prvotno bila ponuđena uloga policajca Jacka Travena, no on ju je odbio, kao uostalom i Stephen Baldwin , William Baldwin, Johnny Depp, Tom Cruise iTom Hanks!!) nakon njega. Šteta za Willisa, ovako bi si bio osigurao još jedan akcijski hit u karijeri, ali njegovo odbijanje zapravo nimalo ne čudi, je kao što rekoh, priča je konceptom podsjećala na Umri muški u autobusu, a Willisu su već tada bile dojadile takve "umri muški" priče.
No kad smo kod glumačke ekipe, ne smijem zaboraviti ni na izvrsnog i karizmatičnog Dennisa Hoppera, kojemu uz Malkovicha i Oldmana najbolje pašu uloge negativaca. On je u ovom filmu briljirao, iako me zanima kako bise Ed Harris snašao koji je prvotno trebao glumiti ludog bombaša.
Također, ovaj film krasi i odličan soundtrack Marka Mancina, a tu je i izvrsna pjesma Billy Idola, "Speed" koja na kraju filma savršeno upotpunjuje viđeno.

Sve u svemu, Brzina je kao što rekoh, gotovo savršeni klasik akcijskog žanra 90-ih, koji vam svakim gledanjem podiže adrenlin u žilama

Ocjena: 5/5

Uz to što ću pisati o raznoraznim filmovima i sl. stvarima, posvetit ću i jedan dio bloga filmskim legendama koje su na ovaj ili onaj način obilježile filmsku povijest, i usput inspirirale, nadahnule, ipresionirale i ne znam šta sve ne...mene
Nisam namjeravao početi sa Stalloneom, ali pošto je danas rođendan toj jednoj od najpoznatijih i največih akcijskih zvijezda 80-ih, na čijim sam filmovima odrasao i neizmjerno uživao u njima, ne mogu a da se ne osvrnem malo na njegovu karijeru i napišem nekoliko riječi o njemu.

Dakle, Sylvester Stallone, inače punog imena Sylvester Enzio Stallone, rođen je 6.srpnja 1946. godine u New Yorku. Karijeru je kao što je več opće poznato započeo 1970. godine porno filmom The Party at Kitty and Stud's. Nakon toga usljedilo je još nekoliko B filmova u kojima je obično igrao sporedne ulogice kao što su The Lord's of Flatbush , The Prisoner of Second Avenue, Capone, Death Race 2000 gdje je igrao glavnog negativca nasuprot Davidu "Kill Bill" Carradineu, kao i još neki nevažni naslovi. Onda je 1976. snimio remekdjelo koje je obilježilo i njegovu karijeru, ali i filmsku povijest, radi se naravno o filmu Rocky. Ubrzo je usljedio i nastavak Rocky, a s godinam ih se još nanizalo, točnije pet. Tek što je snimio Rockya 3 snima još jednom film koji mu je također obilježio karijeru, ali i 80-e te žanr akcijskog filma kakav znamo danas, naravno to je Rambo . Baš kao i Rocky, i Rambo je dobio nekoliko nastavaka, točnije dva. S godinama je Stallone nanizao još nekoliko legendarnih i nezaboravnih naslova i postao jedan od najbolje plačenih glumaca, no ostao je zapamćen po hitovima Rambo i Rocky, i njima svakako zadužio filmsku povijest, ma što vi rekli o tome.
Uz ta dva, usuđujem se reći i remekdijela 80-ih, odnosno 70-ih godina, iz njegove filmografije još svakako valja još spomenuti Lock Up , Tango & Cash, jednu od najpodcjenjenijih ali prezabavnih komedija Oscar, izvrstan Cliffhanger, naslov koji mu je obilježio karijeru u 90-ima, a ja bih još zbog svoje osobne simpatije prema tim naslovima izdvojio i Demolition Man, Judge Dredd, Assassins, Daylight i Cop Land u kojem je uz Rockya ostvario najbolju ulogu u svojoj karijeri i dokazao da nije samo nabildani razbijače, več da i zna glumiti.



Zapravo Stallone je jedina istinska akcijska zvijezda koju se inače uvijek stavlja rame uz rame sa Schwarzeneggerom , Willisom , Van Dammeom i ostalim akcijanerima koja posjeduje Oscara, pa makar samo za nabolji film, a uz to bio je i nominiran za najbolju mušku ulogu. A opet s druge strane drži ujedno i rekord za najviše nominacija za zlatnu malinu, dakle nagradu za sve suprotno od Oscara. No po mom mišljenju to je skroz ne zasluženo, jer se radi o jednom glumcu koji zna glumiti, ali je jednostavno zbog imidža velike akcijske zvijezde i povelike količine akcijskih filmova koje je snimio u očima publike i gledatelja ostao razbijač, koji se zna samo tuči, pucati itd.
Pa iako je eto ušao u pozne godine (danas mu je dakle 60-i rođ.), ipak je i dalje aktivan kao glumac, redatelj, ali akcijska zvijezda. Tako do kraja ove godine kao što je več poznato možemo očekivati šeti nastavak "sage" o Rockyu, pod naslovom Rocky Balboa, a na godinu i četvrti nastavak Ramba, kojima se on vrača upravo tim likovima kojima može i zahvaliti svoju uspiješnu karijeru. Neki će vjerojatno reći da mu ta dva filma možda i nisu trebala u karijeri, no ja im se veoma veselim, ako ništa drugo iz sentimentalnih razloga. A u ostalom ako več odlazi nek barem ode sa stilom.....Rocky se ne predaje!!!! a bogme ni Rambo!!

Prey alone

Eng. Prey alone
God. 2005.
Redatelj: James Mather, Stephen St. Leger
Scenarij: James Mather, Stephen St. Leger
Glume: Ger Carey, Andy Moore, Kurt Savage...itd.



Kao što i piše u opisu bloga, spomenuo sam da ću ponekad pisati i o homemade ostvarenijma. E pa "Prey alone" je upravo jedan takav homemmade film. Siguran sam da za ovaj film niste uopće čuli, a možda i jeste hehe, ali ako niste, evo vam nekoliko zanimljivih sitnica vezanih uz taj filmić, prije mog kratkog komentara.
Uglavnom, radi se o jednom krakom 15-minutnom visoko oktanskom i nabrijanom igranom filmu potjere smješten u neki nepoznati grad u SADu u bližoj budućnosti, kojeg je napravila grupica animatora iz Irske, koji inače rade u nekom studiju za produkciju (čitaj izradu) reklama. E njima je palo na pamet da u slobodno vrijeme snime/naprave kratkometražni film koristeći pri tome svoje znanje specijalnih efekata. I tako su koristeći najnoviju digitalnu tehnologiju koja im je bila pri ruci u roku od tjedan dana snimili cijeli film ispred green screena (baš kao i prošlogodišnji "Sin City" te "Sky Captain"), dok su sljedećih godinu dana radili na specijalnim efektima. Naime ni jedna pozadina u filmu nije prava, sva vozila, sve pozadine, interijeri, eksterijeri, baš sve osim glumaca i nekoliko rekvizita koje oni koriste je napravljeno kompjutorski. Kod izrade tih specijalnih efekata koristili su 9 svojih kućnih računala (naravno nisu to ipak sasvim obične mašine) koja su zajedno umrežili da bi posao išao brže. To je zbilja istinski homemade film.



Finalni proizvod je i više nego dojmljiv s obzirom da su sve radili takoreći bez love, zahvaljujući samo svojoj dobroj volji i velikoj želji. Pa iako je kako sam već spomenuo film u cijelosti napravljen kompjutorski, mora se priznati da je vizualno zbilja realističan, posebice zbog upotrebe dokumetarističke "kamere iz ruke" u akcijskim sekvencama. Zbilja u nekim dijelovima filma čovjek ne bi rekao da je to lažno, tj. da se radi o specijalnim efektima. Priča i nije baš jasna, jer film u cjelini izgleda kao kraj nekog dugometražnog filma, no koliko sam ja uspio skužiti, neki FBI agent pokušava uhvatiti zloglasnog kriminalca, no nikako ne uspijeva u tome, jer nitko zapravo ne zna kako taj tip izgleda. Postoji samo jedan svjedok koji ga je vidio ali on i ne surađuje baš. No Agent ipak nekako uspije ući u trag tom misterioznom kriminalcu, te se specijalci dadnu u bjesomučnu i nabrijanu potjeru. Film krasi i jedna iznenađujuć kraj koji vam sad neću otkriti., koji sve viđeno savršeno povezuje.



Također film odaje i homage naslovima kao što su "Leon", "The Usual Suspects" pa čak i "Matrix" (scena sa eksplozijom bombe u dizalu). Potjera na autocesti možda malo ipak previše podsjeća na neku videoigru poput "Driver" ili "Need for Speed", ali nema veze, nimalo ne kvari cjelokupni dojam filma, i samo ta sekvenca, kao uostalom i cjeli film je uzbudljiviji od većine današnjih najvećih i najskupljih Hollywoodskih blockbustera s kojima "Prey alone" može stati rame uz rame. Nabrijali su akciju do kraja, migovi lete kroz tunel, jurnjava po autocesti, helikopteri, specijalci, nema šta nema....ma zapravo pogledajte sami. Evo vam linkovi od oficijelne stranice i od stranice sa koje se može skinuti film...

Oficijelna stranica
Download Movie -samo kliknite desni gumb na mišu i stisnite save target as
Download special features -ovdje pak možete skinuti sve vezane zanimljivosti uz taj filmić, making of, intervjui sa autorima itd...

Evo vam i par slika, da vidite kako to izgleda, prije, tj. originalne snimke...da vas malo zainteresira.....sve ostalo će te naći na njihovoj stranici.



Svakako preporučam da i sami pogledate ovaj film, jer se radi o jednom vizualno impresivnom i uzbudljivom homemade filmu. Odličan primjer kako se može snimiti vizualno zanimljiv i na prvi pogled skup film, samo kad se hoće i to bez velikog buđeta, i Hrvati bi se trebali ogledati na ove Irce. već i meni padaju neke ideje... 5 za trud

Ocjena: 5/5

Doom

Eng. Doom
God. 2005
Redatelj: Andrzej Bartkowiak
Scenarij: Dave Callahan, Wesley Strick
Glume: Karl Urban, The Rock, Rosamund Pike, Ben Daniels, Dhobi Oparei, Dexter Fletcher



Eto, sinoć sam ponovno pogledao Doom, po drugi puta. I moram priznati da mi je na drugo gledanje bio mnogo bolji, vrijeme mi je brže proletjelo nego kod prvog gledanja. naime, kad sam ga prvi puta gledao, moram priznati da sam se dosta dosađivao.
Inače bio sam dosta skeptičan oko ovog naslova, posebice zbog izbora redatelja, Andrezeja Bartkowiaka. Naime opće je poznato da je DooM žanrovski FPS iliti po naški pucačina iz prvog lica (tu moram odmah spomenuti kako sam ja osobno fan tog žanra, ali ne i same DooM igrice, igrao sam orginal iz 93-a, a ovaj treči dio koji je BTW remake orginala, sam imao samo prilike vidjeti u demo verziji), a Bartkowiak je u svojoj prijašnjoj redateljskoj karijeri imao tri žanrovski ista filma, tkz. Hip-hop borilačke filmove, od kojih je u dva od njih glumi Jet Li i DMX, a u jednom Seagal, pa to dovoljno govori samo za sebe. Pa nisam baš bio siguran dali će se on uspijeti snači u ekranzaciji ove igrice, jer je to pucačina a ne borilački film, i smatrao sam da on nije dobar izbor za redatelja. A opet s druge strane, polagao sam velike nade u cijeli projekt jer u njemu glumi jedan od največih pretenderata za ovomilenijsku akcijsku zvijezdu, The Rock, ovo je trebao biti njegov “Predator”.



I dali sam ostao razočaran?!...Paaa... donekle, naime film nije baš ispunio moja očekivanja, ali nije ni ispao potpuna katastorfa. Naime Bartkowiak je uspio odlično prenjeti mračnu horror atmosferu iz trečeg Dooma, te stvoriti napetost i jezu, ali kao što rekoh pošto je DooM žanrovski FPS, a tako su i najavljivali film, kao žestoku non-stop pucačinu, očekivao sam upravo to, non-stop hard boilled pucačinu od početka do kraja, a kad tamo akcije skoro da i nema u prvom dijelu filma, tek nešto malo pred kraj (BTW jako dobra 5 minutna scena iz prvog lica), dok je prvi dio filma dosta spor, malo puškaranja tu i tamo i to je to. Tako da je po pitanju akcije i pucnjave film dosta podbacio.



Što se tiče same priče, priča ne nudi ništa posebno novo, doduše to nije bilo ni za očekivati. Radnja dakle izgleda kao mješanac Predatora i Resident Evila, uz dodatak Aliensa. A i sami likovi, nabrijani specijalci kao da su izašli iz Predatora i Aliensa, i dosta su površno razrađeni, svi osim Sarga i Ripera. Od glumačke ekipe se najviše ističe The Rock, kao odlični Sarge. Nije on bio glup kad je izabrao ulogu Sarga umjesto Ripera, jer je taj lik najzanimljiviji u cijelom filmu i naspram njega Riper je do negdje samog kraja filma zapravo...luzer. Rock ga je odglumio sasim solidno, zbilja me je nasmijao u nekoliko navrata svojim onelinerima (npr. "I'm not supposed to die!").
Osobno smatram da je 75% filma trebalo biti snimljeno kao ta 5 minutna sekvenca, dakle iz prvog lica, barem oni akcijski dijelovi, dok bi onda ove sekvence sa traganjim kroz hodnike, razgovorima i sl stvarima ostale ovako kako su snimljene, i upotpunjavale bi radnju, kao što to čine animirane sekvence u igricama.
No i unatoč tim nekim propustima, DooM pruža sat i pol zagarantirane zabave

Ocjena: 3,5/5


Prljavi policajci

Eng. Dirty
God. 2005
Redatelj: Chris Fisher
Scenarij: Chris Fisher, Gil Reavill, Eric Saks
Glume: Cuba Gooding Jr, Clifton Collins Jr, Cole Hauser, Wyclef Jean, Keith David



Ehhh...pa iako sam več po viđenom traileru za ovaj film, u kojem se je jasno vidjelo da je Dirty totalni ripoff filma "Traning day" ( ai plakat ukazuje na to), mogao pretpostaviti da ovaj film ne nudi ništa novo i uzbudljivo na temu korumpitranih policajaca, ipak sam očekivao da bude gledljiv i zanimljiv, barem upola koliko je Traning day.
No na kraju je ispao paa...loš, ili u najmanju ruku razočaravajuč. Inače sam ljubitelj filmova o lošim policajcima npr. spomenuti "Traning day", "Narc", "Dark Blue", serija "The Shield" itd., ali za razliku od tih filmova (i serija), radnja ovog filma je nekako nejasna. Doduše priča ima svoj tijek i znamo što se od prilike događa, ali neke stvari i događaji kao da su nabacani, neke stvari su ostale neobjašnjene i film je prilično mlak, za razliku od sličnih filmova takve tematike.



Gluma je još največi plus filma, i tu bih najviše istaknuo Cuba Gooding Jr.-a, on je svoj dio posla odlično odradio, iako mu ni partner Clifton Collins Jr. nije bio loš. Svi ostali likovi (negativci, poručnik itd) su plošno razrađeni, a isto tako i odglumljeni, a i dijalozi koje neki od likova izgovaraju predstavljaju totalne klišeje..."mi se moramo boriti protiv zločina, mi smo vojnici u ovome gradu" i dr. sl. stvari. Jedino je kraj koliko toliko drugačiji od ostalih proje spomenutih filmova, iako se meni nije svidio, jer ni film onda u cjelini nema svrhu...SOPILER*naime oba policajca na kraju poginu, a kroz cijelu drugu polovicu filma se pokušavaju izvuči iz govana, dakle iskupiti se za sva sranja i usput poslati u zatvor sve pokvarene kolege koji im namještaju igru, ali koja je svrha ako ne uspiju u svom naumu na kraju.SPOILER*




Sve u svemu, film ima nekih dobrih elemenata, kao što su kamera i atmosfera, ali na kraju krajeva ne ostavlja nikakav pre veliki dojam na gledatelja, kao što bi vjerovatno trebao ostaviti, barem na mene nije.

Ocjena: 2/5

Oj ljudovi

Prije svega...pozdrav svima
Eto, iako sam ovaj blog otvorio prije...pa sad će skoro godinu dana, nikako da nađem vremena da i nešto (pametno) napišem, ali eto, napokon nađoh malo vremena.

Pa da se odmah bacim na posao. Kao što i samo ime bloga "Film Freak" govori ja sam upravo to, Film Freak. I kao takav gledam skoro pa sve i svašta, i do sada sam imao prilke pogledati mnoštvo remekdjela, ali naravno i mnoštvo sranja.
E kad su u pitanju loši filmovi, imam jedno pravilo, naime koliko god neki film bio loš, smeće i na kraju krajeva sranje, ne volim kad netko, pa ni ja sam pljujem po tom filmu, unatoč tome što je smeće, dok za to ne predočim neke argumete i dokaze. Jer treba uzeti u obzir koliko god neki film bio loš, njegovi autori, redatelj, scenarist, glumci i drugi, su ipak uložili nekakav trud u njega i sigurno se nisu nadali da će film ispasti tako loš kao što je ispao.

Eto, nedavno sam imao prilike pogledati jedan film koji će mnogi več po samom naslovu i "glumcu" koji glumi u njemu strpati u domenu smeća, no ja sam se htio uvjeriti, da li je zbilja film smeće ili nije, evo što sam saznao...


Crna zora

Eng. Black dawn
God. 2005
Redatelj: Alexander Gruszynski
Sceenarist: Martin Wheeler
Glume: Steven Seagal, Tamara Davies, John Pyper-Ferguson...itd.



Odmah na početku moram reči..Koja prijevara!!…iako sam trebao pretpostavljati najgore, posebice kad je Seagal u pitanju, ali ipak pošto sam ljubitelj starih naslova spomenutog “glumca”, i posebice nakon prilično dobrog novijeg naslova “Belly Of The Beast”, očekivao sam ipak koliko toliko kvalitetan B akcić, ponajviše i zbog toga što su cover DVDa i plakat izgledali baš obećavajuće, odajući dojam nekog skupog filma, a i Sony Pictures je producirao film, te su moja očekivanja bila…paa…povelika. A kad tamo, sranje, još jedno u nizu, baš totalna prijevara.


Ovako naime izgleda i Hrv. naslovnica DVDa, jel da, odaje dojam skupog filma...a nije

Osim dvije malo kvalitetnije snimljene i izrežirane akc. scene, ovaj film nema ništa pametno i kvalitetno za ponudit. A i Segica je za razliku od več spomenutog “Belly Of The Beast” (iako sumnjam da je i tamo sve sam izveo), ovaj puta bio totalno bezveze. Ne znam zašto mu uopće daju da “glumi”, i tko ga plača, kad on ne može više sam izvesti ni jednu šoru. Naime u to sam se uvjerio kad sam jednu šoru pustio usporeno, frame by frame i točno se može vidjeti da se ne tuče on, več dubler umjesto njega. I ne samo to, ne mijenja ga dubler samo u tučnjavama, več i dok hoda, pa čak i dok priča!? Misli, iznenada usred njegovog dijaloga, promjeni se ton glasa, i točno se kuži da to ne priča Seagal več netko drugi, iako ovaj otvara usta?! Čemu to, je li je ovaj promukao, iznenada izgubio glas ili šta!?., zbilja mi nije jasno?!
Uz to film šteka i u montaži, a i specijalni efekti, posebice green screen na kraju filma, u sekvenci u helikopteru, je toliko loš da je to smiješno koliko je loše napravljeno. A “glumu” neću ni spominjati!
Več sam nekoliko puta u svojim nekim komentarima njegovih filmova na nekim sajtovima spomenuo kako Seagal izdaleka izgleda poput Bud Spencera, okrugli obraz, škiljeći pogled, te da mu samo još brada fali, ali činjenica je da je takva usporedba zapravo uvreda za legendu poput Spencera, jer je on unatoč svojoj veličini i kilaži bio mnogo pokretljiviji i aktivniji u svojim filmovima od Seagala.
Sve u svemu zbilja jadno, ovaj naslov zaobiđite u što širem luku, nećete ništa propustiti.
Dakle finalni zaključak je da film ipak je sranje, ali sad sam barem siguran u to

Ocjena: 1/5