utorak | 12.12.2006.

NA RUBU NOĆI...

Na rubu noći odlučio sam odgovoriti na pitanja koja teku rijekama misli...nema me neko vrijeme u virtualnom svijetu? Nema me u svijetu još nestvarnijem od onoga koji živim?
Ma gdje se nalazi ta čudna granica između sna i jave, imaginacije i zbilje? Mnoge sam ljude sreo putujući dugo prema obali jutra...i mnoge sam snove posijao..na pogrešna mjesta.
No takav je ovaj život, načinjen od toliko fleksibilnog...tijesta(poput onoga za štrudle).
Ili je sve poput kupusa, pa se lista?
Koliko se trudio hodati, bježeći od mjesta, čovjek zaboravi ponekad kako je svijet okrugao , pa putujući dugo i ustrajno na koncu svih potraga dolazi do polazišne točke.
Svaka bol ima svrhu, baš kao i osmjeh i plač, strah i tuga... I čini se kako je unatoč mnogim zalima ponovo sve na svojemu mjestu...
Godina se urušava u svoj kraj, mijena i nestalnost o kojoj tako često govorim opet je na djelu. I što smo učinili, naučili i stvorili u tom malenom kovitlacu u jednom jedinom krugu planete oko Sunca koji zovemo godina?
Ponekad čini se čak i anđeli pjevaju đavolju pjesmu, ogrnuti jezikom vatre i plamenom pakla...jer u svemu što činiš ne nazireš smisao.
Zato što ga tražiš!
tamo gdje ga nema!?
Na ivici svih mojih snova našao sam trag koji me doveo na ono isto mjesto skojega sam utekao davno, bježeći od sebe ...sada se vraćam kako bi se suočio sa samim sobom...kako otcano zvuči ova rečenica?
No istina je stalna, čini se i podosta otrcana i jednostavna..ili nije?
Ukoliko ovaj tjedan završi onako kako bi volio da završi bit ću dosljedan i ponizan reči hvala, makar zraku i praznini, noćnoj tmini...svemiru.
A taj svemir što me oduvijek uvlači u svoj svemir poznat mi je koliko je i velik...iako su moji suputnici njega svjesni kao mrav što je svjestan mene...
Na rubu noći, malo riječi prosuto po virtualnom papiru..jer po pravom ljudi sve rjeđe pišu, stoga veliku vrijednost svako pismo ima!
I mnogi noćas zgrčeni iznad tipkovnica rade isto...malo samoće da podjele s nevidljivim licima!
Tek, tako...prije Božića, prije zvonca koji samo još djeca čuju...još samo...neka od njih..

- 23:21 - Komentari (2) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>