srijeda | 22.11.2006.

PLAY

Pisanje je potreba ukoliko dolazi ničim izazvana...
Stoga pišimo...ionako je pisanje danas poprimilo drugačiji značaj...nije trajnog karaktera i nema tragova grafitnih olovaka na papiru, ni tinte...i sve traje dok ima struje!
A ako nas netko jednom, ili nešto isključi, naš svijet prikopčan na 220 volti, nestat će mnoga pismena ostavljena u virtualnom cyber prostoru mreže.
Nekad dok sam još bio mladi istraživač Svijeta, i dok se isti činio šarenijim i punim iznenađenja, ne negdje daleko već oko nas, sanjao sam budućnost i zamišljao hoćemo li ove 2006 godine krstariti međuzvijezdanim prostranstvima...no nije ispalo baš tako.
Krstarimo u cyber svijetu, bez dodira i sve smo nesvjesniji neba iznad nas i sve smo dalje od otkrića novog horizonta...
A i godine nas ponekad natjeraju na odricanje od poneke želje za slobodnim izborom trenutka...
Zemlja se učini nekako smežuranija i predvidljivija no prije...i manja, svakako manja.
Ono što se nekad činilo kao greška sada se čini kao ispravna stvar, a ono što se činilo pravom odlukom sada se učini greškom...i postaje nekako opipljiviji značaj one famozne izreke..sve je relativno.
Nošen strujom vremena plovim oceanom neizbježnosti, otok za sebe tražeći pogledom...skenirajući pučinu nevolje i horizont sna.
Zmajevi plutaju nebom zagaslih boja, lebde oblaci lijeno i umorno...
Sve se umirilo i čini se poput pogrebne svečanosti...
Ali nitko nema odijelo...niti ruke sklopljene. I nitko nije neveseo, ali ni sretan...na filmu života ovaj trenutak gospodar Laži pritisnuo je tipku Pause..da vidimo kako se nevidi ništa...
No ako znam koliko je vrijedan trud pokreta, daljinski će upravljač života u mojim rukama pronaći mjesto...PLAY

- 21:35 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

nedjelja | 19.11.2006.

SLOW MOTION

Nedjeljna večer klizi u noć...a sati su stali i zamrzlo se vrijeme. Tek sekunde ljepljivo pomičnu naprijed...usporeni svijet. Izvan tople sobe mrzovoljni je svijet lažljivih ljudi. Ali izvan te iste sobe, daleko u tom svijetu je i jedno maleno sunce...
Njegovo je svjetlo varljivo...ali iskreno, privlači me i ka njemu misli lete poput krijesnica ljeti i sove zimi... Čini se u svojoj ovoj memljivoj stvarnosti kako ima još boja u posrnulom svijetu i baš mi dođe milo od spoznaje kako baš ja te boje i vidim...ništa nije slučajno...jer ne može slučajnost biti kada se dogode stvari o kojima sanjaš i dođu mjesta na koja u snu bježiš...
To malo preostale čarolije života pažljivo skupljam i stavljam u đepove, duboko u zakutak da se niti jedno zrno ne izgubi...
I svijet i noć zvuče kao jazz, ili blues starog crnca pred jutro u zadimljenoj kavani..
Ima taj trenutak svoju moć, poput jutra i rađanja sunca, i zalaska...zime i proljeća...

- 19:54 - Komentari (0) - Isprintaj - # -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se