utorak | 31.10.2006.

Noć Vještica

Nakon čini se rezultata globalnog zatopljenja za koje neki još uvijek nisu sasvim sigurni jesu li krivci ljudi, ili se priroda poigrava, a to je izuzetno topao, na mahove vruć listopad, stigla je jesen konačno...Zapravo donijela je i prve tragove zime, jer sjeverac koji zapuhao u nedjelju nakon malih kišnih zahvata tmurnog neba , donio je onaj prepoznatljiv miris jeseni, pa čak i zime i snijega...
Jutros osvanuo i prvi mraz...a nebo kristalno čisto, azurno plavo..sunce nisko i zlatnih zraka obasjalo je gradove ljudi i njihova lica...prati ih u njihovom bezglavom bauljanju ulicama...
Lica zabrinuta, ili prazna, ili bezizražajna...
A vosak se osjeća u zraku..noćas je noć duhova i vještica, izbušenih tikvi, Lamp Jack će pohoditi kuće i dvorišta, oluke gradskih prozora..tek pristigao iz Amerike prije desetak godina.
I tako, ja polako korak po korak ulazim u najmisitičnije noći i dane godine..one između prve noći studenog mjeseca i prveog jutra još jedne, nove godine...
Noći kada se ne valja buditi iza tri ujutro, ako nemaš snage suočiti se s demonima...
I vrijeme je to kad plašt za noćno hodanje i kukuljica što lica utopi u sjenu ponovno ogrćem.. No ne tražim više ono što sam jednom izgubio...stoga što našao sam nešto bolje.
I to nešto ima miris praznika, ali i nekako poznat miris djetinjstva...i mjesta koja sam pohodio kad sam tražio porozna vrata svjetova kako bi otišao razočaran vašim iskvarenim društvom.
I prolazi prvi pravi dan jeseni...sunčan, a prohladan...svjež i spreman za milijune svjeća koje će zapaliti ruke lažnih hodočasnika što smatraju da svojom posjetom ispunjavaju zavijet onima kojih nema...no rade to samo zbog pitanja..neka, jer što ako?...nitko ne dođe meni...
Vidim u znacima i runama zime svoje drugove kako stavljaju ruke na ramena onih kojima je nada zaspala..posrnula...
Osjećam u mirisu pečenih kesetena još jače no ikada dah prolaznosti i ruine ovog svijeta već nazirem u stoljećima koja dolaze.
Vidim jasno kao onda kad sam tiho plovio bezvremenim poljima vječnosti tražeći kome da ublažim bol, jad i bijes...
I sam krcat sumnjama u Vas sve više gradeći maleni zid od crvene opeke...zazirem od mase mesa vani.
- 10:11 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>