petak | 28.07.2006.

RASTAPANJE

vatra s neba, vatra na zemlji..pakao?

Nastavlja se..topljenje...
Obnevidio sam od vrućine, no jučer, oko četiri poslijepodne odlučno sam zagazio u rastopljeni asfalt i otišao u drugi dio grada kako bih si istetovirao nogu!
Stavio sam tetovažu..četvrtu po redu na vanjski dio lista noge istrpio bol, s perverznim užitkom, bez straha od igle i krvi ...pomalo zaljubljen u bol!
I bio sam na koncu zadovoljan učinjenim, pa sam otišao do najudaljenijeg kafića, zvanog Noa na pivicu, Tamo na velikom platnu na zagušljivoj terasi koncert who-a, Janisice, Fletwood-a i ostalih šampiona kansih šezdesetih! Izvanredno! Nit čovjeka nit, žene, tek tri-četiri lika zaostala u vremenu...i ja, i tetovaža...četvrta po redu.
Pivo nije pomoglo, rastapanje se nastavilo, no kad čovjek razmisli, što od ljeta i očekuješ nego rastapljanje, gadno je kad dođeš do spoznaje da nakon dugo godina čini se..izvijesno je...nećeš ove na more!
Baterije ću mislim, morat' napunit' na nekom drugom mjestu...ili trećem?
Uz sve ovih dana sretoh jednu ženu koju nisam vidio mnogo godina...otišla živjet vanka u Austriju, pa se udala, pa ima dijete, pa se kaže sada nakon svih tih godina, točnije 16, vraća ovdje.
Pričali malo, bauljali, družili se ovih dana. Neobično je kad sretneš nekog tko se izgubio u vremenu, nakon toliko...vremena. Nedavno sam i jednog čovjeka sreo nakon mnogo godina.
Čini se kako je stiglo vrijeme kad vrijeme ponovo ispočetka počinje još jedan krug, pa se čini kao da počinje nekakv ogroman deja vu?
Sama boja ljeta i spaljena trava podsjeća na nešto što je prošlo, pa se opet vraća...možda se još štošta vrati? Zbog raznih okolnosti nisam imao ovih mjeseci previše manevarskog prostora, inače bi otišao negdje drugdje i ja, tek tako, malo da nađem neka nova lica...ili neku zanimljivu osobu za priču i sex, jer ove ovdje znam...poznajem...i vidim granice njihovih mogućnosti još prije no što izuste i riječ...pa svako bivanje udvoje...postaje dosadno!
Tako je to u loncu vlastitog grada, s obzirom na smanjivanje svijeta, zamislite kako je maleni grad, budući je smanjivanje konstanta..nakotilo se ljudi u tri p.m.
Rastapanje se nastavlja...topim se i ja zajedno sa svijetom oko sebe...

- 12:16 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>