četvrtak | 27.07.2006.

AKO POSTOJIŠ

AKO POSTOJIŠ...

Prošao je Ljetni tabor, LARP festival koji organiziram već jedanaestu godinu. Promjenili smo lokaciju, odnosno pomakli stvar 1 km sjeverno od starog mjesta. Pet dana u šumi u šatoru, kupanje u muljevitom ribnjaku, ljudi odjeveni u srednjovijekovne odore i stotine litara vina i piva, gitara i sve i svačega...Dugo se trudih napraviti nekakav oblik zabave drugačji no drugdje...dolaze ljudi iz raznih dijelova Hrvatske..No nešto je nedostajalo u svemu ovome...a ja znam što, no nema smisla o tome govoriti. Ipak bilo je čarobno, s malo stare čarolije u đepovima čak i zlatasto na mahove.
Toliko je vruće ovih dana da plastika u stanovima bez klime ispušta miris...ljepljivo je i ljudi se tromo kreću...bila je takva i jedna godina prošla...bila i prošla...
Sada, u hladovini stana..isprika u metežu mirisa i vrućeg zraka koji raspiruje ventilator Hama...u polumraku zamračene sobe, siguran sam kako je vrijeme da kažem otvoreno..javi se!
Ako postojiš negdje javi se i dođi dok ljeto još nije završilo!
Dok život još traje, iako ljepljiv i suh u isti mah... Ako postojiš i nosiš znanje staro, znanje Arhivara vremena što su hodočastili putevima samo nekima znanim s nogama duboko u prašini, pogleda barem nekad usmjerenog prema zvijezdama i ako ti nisu važne samo obične, metalne i papirne stvari...dođi...
Ako ne postojiš, ili si se ugasila, ili posivjela i svitlo u tebi otišlo dovraga i bestraga onda ništa...ionako je ništa čest poklon današnjeg vremena.
No ljeto je nastavilo rastakati grad i uvlačiti se u zidove i samu armaturu zgrada...jako, jače no prethodne godine...I u tim kavezima, omeđenim vrućim zrakom propasti možda negdje sjediš i razmišlajš, plutaš između sna i jave i pokušavaš dokučiti što stvarno jest, a što ne.
Kao ja...poput mene... vežeš u čvor uspomene..Jebiga!
Je li nastrano zagaziti u more obuven u čizme od sedam milja? Je li bolesno tražiti po sokacima podsvijesti lijek od dosade i bolesti zvane..letargija?
Hodati po spaljenoj travi i prašnjavom tlu i gurkati nožnim palcima opuške?
Gledati sav taj svijet boja okupan potocima znoja...okružen katkad zaista nepotrebnim likovima...
I zato bi trebalo učiniti korak, još jedan u nizu..i doći do mjesta gdje ležiš na toplom tlu..ako postojiš.

- 12:25 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>