Kako je dolazak ljeta naglo obustavljen kišom i niskim temperaturama,možda bi bio red da se piše i o temama manje osunčanim...da sve bude u skladu...s vremenom.
Ovih dana bilo je poprilično burno u mom trajanju kroz vrijeme. U petak organizirani tulum kod mene iako nisam već dugo organizirao ništa organizirano. Pijuckanje je započelo oko 9 izvečera i pilo se žestoko, teme su se razvlačile poput žžvakače gume i pristizali ljudi...Čuta, Emina, Igor, Jadran..i ja..u početku. Sve me nekako počelo podsjećati na stare dane silnih pijanki i veselja, rock'nrolla, hard-corea...udimljenih noći prepunih gandje..i još koječega...
I pomislih si kako se radi o nečemu nalik na svojevrsni Flash-back!?
I analizirao sam ljude u sobi koja se činila sve manjom, a ljudi sve stješnjenijima jedini uz druge. Tu je bio Čuta...visok tip, dobričina, lokalni freak koji smatra kako je sve u životu moguće postići kroz nekakve institucije iako uopće nema pojma što one jesu i koga predstavljaju, idealist paradoksa koji svoj mladi život ukalupljuje u lokalni HDZ, ne bi li na taj način neizravno eksponirao svoje organizatorske sposobnosti...No u zabludi i bijegu od svojih vlastitih promašaja koje neće priznati ni mrtav mučen, on se udaljava od realiteta životnog blata i prašine i postaje taocem svojih laži i spletki. Oženjen je, no potajice želi da nije.
Tu je i Igor, pseudofilozof, širokih pogleda na svijet i uskih na stvarnost , labavog uvjerenja da Bog još uvijek kontrolira situaciju i da se dobro nalazi unutar zidova crkve, iako smatram osobno, tamo toga nema ništa više no u slastičarnici kod Kire.
To je čovjek od kontre, čisti kontraš, uglavnom se bavi bacanjem bumeranga sebi u glavu. Čini se kako je i neka vrst iskrivljenog, pomalo Bartonovski opsjednutog gotic-romantičara...sa smislom za gorki crni humor, što meni apsolutno odgovara u tom trenutku. Voli nogomet i sotale sportove, pjeva u crkvi i želi se pariti s djevojkom koja ima uzvišene ciljeve, iako je svjestan da će lakše naći židova opsjednutog ljubavi prema Hitleru, nego takvu osobu. No nije se predao, iako je na kraju večeri zaspao u wc-u, pronašao je naknadno pristiglu ženu na feštu, zvučnog imena Ina.
Emina je mala, poprilično mala rastom, neodoljivo prpošna osoba, u kojoj se zapravo krije više odgovornosti no u prethodno opisanim likovima, no i ona je očito shrvana spoznajom o čudnovatoj navici životnih puteva da nenajavljeno skreću i mijenjaju smjer. Unatoč svojoj prpošnosti to je večer bila poprilično usporena, očito nemogavši pratiti tijek događaja oko sebe u prostoriji...a i bilo je premalo fizičkog kretanja za nju. Još uvijek ima dovoljno sirove energije koja se ne može potrošiti onako kako ju mi trošimo, kroz bjesomučne sadomazo polemike i besmislu, smislu i koječemu ...još, sexu, politici...religijskim pitanjima i ljudskoj gluposti na koncu.
Jadran, Igor ga zapravo ne voli, jer nije svikao na drastične esencijalne razlike između ljudske psihe i općeg pristupanja stvarima, ili nepristupanja. Jadran je velik...i spor, ali aktivan, za njega je sve što se oko njega događalo te večeri neka vrsta novosti, iako je to proživio u nekim životima koji su negdje zakukuljeni na rubu pamćenja...onih dana.
Ina, naknadno došla, trenutno u fizičko verbalnoj korespodenciji s Igorom, nemam pojma...premalo informacija, no površno prolazna ocijena, čak štaviše, osjećaj da se ne radi o plošnoj, već višeslojnoj osobi što je po mojim kriterijima u redu.
I tako je noć prolazila, popilo se užasno puno, zamaglio se horizont, zvuci su se rastegli, oči zaljepile i mi smo zamrli negdje oko pet sati...i tako je petak osvanuo u subotu, no ludilo nije stalo...no o tome u sljedećoj kolumni.
|
