srijeda | 19.04.2006.

TRAŽEĆI PETRA PANA

s džepovima punim magičnoga praha, od leta nema straha...

Ljudi...prečesto nošeni vjetrom laži...pogonjeni taštinom.
Ljudi, nerado društvo...
Ipak,zbog njih nekih sanjamo biti oni.
Sanjamo umorni u suton Svijeta.
Ljudi voljni zakoračiti u međuzvjezdanu tminu,
Pokušavajući se otrgnuti prašini...
Najviše tišine i pelina među ljudima smo našli,
Krvi potrošene nizašta,
Na plavo zelenoj lopti ljepote nedoživljene,
Na površini Božje igračke...
Usamljeni poput njih smo u svijetu lažnih veličina...
Tragajući za udobnim snom Utopije,
Znajući da je to potraga za snom,
Trudeći se biti poput ljudi,
Sretni zbog neuspjeha,
Punih džepova zlatnog praha mašte...
I onda i sada tek smo sjena
Neuhvatljiva noću i za dana..
Čekajući vješte ruke..
Pravog Petra Pana.
- 10:34 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>