petak | 14.04.2006.

RĐAVA VRATA VJEČNOSTI

rđava vrata vječnosti

Kroz rđava vrata vječnosti gledam uvijek isti sjaj u daljini...
Plima dana završava...noć će zamahnuti rukom uskoro.
Ostaje li za nas dovoljno vremena za još jednu igru?
Nastojimo skriti svoje sumnje..u kutije sjećanja,
Grad otkucava sate, tijesto svojih sinova,
I svaki minut, svaki sat kuca...tika-tak..
Taj kotač prolaznosti za koji se lišaj ne hvata!
U ležaljci naših nemira,
Drhtimo pred veličinom svemira...
Sami.
Svijet je šaren komad laži...mala prevara,
Kroz rđava vrata vječnosti mnogi su prošli...
Ili stali čekajući čas,
Kariranim pokrivačem pokrili tlo,
Razasuli stvari skupljene putem...
U proljeću vlastite jeseni, zdrobljeni tugom...
Obasuti mali ljudi laticama šljivina cvijeta
Zbunjeni jugom...lakim teretom promjene...
Odlaze bez sumnje!
Ne sumnjajući u kraj...

- 12:14 - Komentari (2) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>