DRAGONFLY WORLD

Južina...toplo..vlažno...
Nebo svom silinom pritišće svijet ispod sebe. Na ulicama ljudi mile...uspavani. Mrtvo lišće breze posvuda, i kestena, i javora...
Toplo je...previše.,previše za listopad.
Nervozno je vrijeme, ali i lijepo u isti mah. Čudno, neobično...Ljudi me pritišću, ljudi mi smetaju, mislim da prestajem voljeti..ljude.
Ljudi su površni, ljudi su zli, ljudi nisu otvorena srca...jesi li i ti možda poput njih? Što ako se ne razlikuješ od njih, u svojoj nutrini?
Što ako ne slijediš svoj put već cestu lažne sigurnosti? Možda si u panici? Možda te Vrijeme plaši?
Strah te je Vremena, je li tako?
Bojiš se dugih sjenki zalaska...
U danima poput ovog opasno te zaokupi sumnja... A ja sam sve dalje, i sve mi je više svejedno...i sve više ličiš na ljude koji mile ulicama...nema više sjaja!
Južina, čudan miris kišom ispranog jutra...i more sivih oblaka ponad krovova. I šume u bojama jeseni izvan grada...to je ono što vidim, to je mjesto gdje živim...povremeno u dugim danima sitno izvezenim sjetom, filigranski urešenih rubova zlatnim nitima utkanim...čarobni sag imam...ti imaš sve manje!