DRAGONFLY WORLD

Može li se čarolija sretnih trenutaka događati kontinuirano? Zaista, može li? Kako, ako su trenuci kratki, a vrijeme između razmjerno dugo...
Ponekad je dovoljno osjetiti čaroliju jednom na mjesec, ili tjedan... čarolija je zapravo lijek za dušu...omogućuje nam da hodamo uspravno, čak i onda kada smo pognuti u sebi.
Aveti rekoh tamo niže dolje dolaze subotom...dolaze i drugim danima, dolaze i drugim ljudima, doduše bez čarolije, jer svatko mora znati, čarolija je rijetkost koju ne posjeduju svi i svatko....
Ukoliko se poklope sunce, mjesec, zvijezde, san i java, tuga i sjeta, noć i dan, igra i sreća, trenutak se može pretvoriti u vječnost i čarobni će prah ostati duuugo na nama, čak godinama, možda i desetljećima, možda....do kraja života.
No koliko ljudi u to vjeruje, koliko ljudi zaista može pojmiti čaroliju, i sve te riječi, njihovo značenje i značaj?
Mogao bih reći Nekome , može se to... mogao bi reći Nekome, dovoljan je samo trenutak, dovoljan, važan i prevažan, mogao bi reći Nekome....kad se kasno jesensko predvečerje sjenke rastegnu do naših lica i prekriju šarama sna umorna lica...može se to.
I dani se mogu skupiti u hrpu, i godine nanizati u nisku ogrlice oko vrata i ponijeti komadić Zemlje u glinenoj posudici u njedrima kući, more se može zarobiti u praznoj bočici od parfema, i suton zauvijek skriti u kutku oka u zavijutku sjećanja, sve se može....
Sve se može kada jednom dođeš do mjesta na kojemu otvorena knjiga mudrosti, ponosa i slave, bola i ushita, istine i čarolije lijepi svoja slova posvuda oko Tebe... u listove koprive, na koru breze, u pigment vlastite kože, na staklo svoga prozora, u godove stabala i u tkanje mirnog jutra uz šalicu kave.