...DragonFly...

A sa radia netko viče: No sikiriki!

Pakleni tjedan. Ako dosada nisam shvatila pravu formulaciju Murphy-eva zakona, eto, ovaj tjedan sam je potpuno savladala.
Kad krene loše… E onda krene. I ne staje. O ne. Ide. I još. I još. Sve dok ne tresne svom snagom u zid…………….

I što li sam iz svega toga naučila..?
Eh….

1. i osnovna lekcija tjedna:
„Važno je imati novaca. Važnije je međutim provjeriti s vremena na vrijeme da u trci za novcem i onime što se njime može kupiti nismo ostali bez onoga što nikakav novac ne kupuje. Najvažnije je niti jedno niti drugo ne shvatiti prekasno…“
Radeći po tko zna koju neplaćenu subotu i javljajući se na telefon umornog i tužnog muža moje šefice koji me moli da joj prenesem poruku da je čeka, ručak se hladi.. Zatim da joj poručim da je ručak spremio u frižider i da on ide u šetnju.. Zatim da se vratio sa šetnje i da moli da mu se javi kad završi.. I zatim muk.. Telefon je oko 16h prestao zvoniti.
Jednom mi je ispričala kako ga je prije 2 godine izdalo srce i da je zamalo umro pa više ne radi…. No pitam se…Jeli mu možda srce stalo davno, davno prije….?
Dali srce stane onda kad prestane kucati ili onda kad prestanemo njegovati ljubav…?

2. lekcija
„Daj čovjeku moć i vlast (čitaj i novac) i vidjeti ćeš kakav je..“
Što li je to u ljudima da se prema drugima – do jučer dragim ljudima – odjednom kad dobiju moć odnose kao prema nižim bićima? Kao da su manje vrijedni, samo zato jer su se oni uzdignuli stepenicu iznad na nekoj tzv. imaginarno izmišljenoj i formuliranoj društvenoj ljestvici?
I gledajući pohlepu i jurnjavu za novcem oko sebe shvatih… ma kvragu i novac, moć i sve ako nemaš ono ljudsko u sebi, ono iskonski što nas čini ljudima i suosjećajnima za ostale oko sebe..
I shvatih da ono što čovjek napravi vlastitim rukama se nikako ne može sa ničim drugim usporediti, jer nekako uviđam da oni koji dolaze na gotovo možda i jesu na tren sretni, ali nikako to ne znaju cijeniti… Niste li primijetili da ljudi koji nemaju novaca, a zajedno nešto stvore su sretniji i puno povezaniji od onih koji dođu u primjerice namješteni stan, uređenu kuću..?
Oni znaju što je život i znaju uživati u svakom plodu svoga truda.
A oni drugi.. Eh, oni imaju previše vremena i izmišljenih problema..

3. lekcija
"Kad ugledaš diva potraži sunce. Možda je to tek samo patuljkova sjena…"
I danas sam napravila nešto čega sam se strahovito bojala i radi čega sam čitavu noć se vrtila i budila jer je jutro donosilo nešto meni nepojmljivo i nešto za što sam bila uvjerena da ja to ne mogu napraviti i da nisam sposobna..
No zapravo…
Ako bilo tko na ovom svijetu nešto može uraditi i uradio je, zašto to ne bismo mogli i mi?
Uvijek kažem, da bi auto zakočio netko mora stisnuti papučicu, zar ne?
Isto tako je i s našim unutarnjim kočnicama, mi smo ti koji stišćemo papučicu, nitko drugi….
I lijepo je katkad s vremena na vrijeme naprosto dignuti nogu i pojuriti svom snagom, pa kud pukne da pukne… vjerujte, iznenaditi ćete se koliko možete i koliko ste sposobni…

4. lekcija
"Dobar te prijatelj vjernije slijedi nego tvoja sjena, koja te slijedi samo dotle dok oko tebe sja…"
Da, zaista. Naučila to jako dobro ovih dana, o da. Pravi prijatelji se u zlu poznaju. Oni koji znaju uvijek uskočiti, nasmijati, reći da im nedostajete i zaista to misliti, prepravljati slajdove u powerpointu satima umorni i dok bi trebali učiti (srećice, dobiti ćeš hrpu životinjskog carstva, napuniti ću ti čitavu sobu njima!!)…
U toj lekciji naučila sam po prvi put u životu da se treba riješiti svih kvazi prijatelja i onih koji su tu samo kad im nešto treba i bez grižnje savjesti izbaciti ih iz života. Katkad jednostavno stari i ofucani papir zaslužuje jedino biti bačen koš za smeće gdje mu je i mjesto..

5. lekcija
"Ljubav odolijeva vremenu koje sve otima. Nikad zaista nije ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna" (Goethe)
Da, zaista…. Zaista je tako….
Ima još jedna njegova koju bi tu ja ubacila
"Život je prekratak da bi pili loša vina.."
Pa ako to ubacite u pojam ljubavi, sve se može posložiti.. Ako je ljubav vino, a život je kratak.. ništa vam više ne trebam govoriti..
Kaže moj pjesnik, kako samo Retki nađu retke..
Ili - rijetki se potrude naći rijetke…

........................
ZAKLJUČAK iliti POUKA svega: Ying – yang (iliti nešto loše za nešto dobro)
"Nijedna škola nije naučila čovjeka biti sretan…"
Osvrčući se na sam početak – kad krene nizbrdo, e onda krene. I ne staje dok ne udari svom snagom u zid.
No uvijek udari i stane, nema vječnog pada.
I tu se samo razlikuju oni koji će udariti i naći snage ustati, pogledati na svijet i sunce iznad njih očima sretnog i razigranog djeteta koji u svemu vidi ono dobro, od onih koji će ostati sklupčani i vidjeti samo mrak.
A koliko sam u zadnje vrijeme čula, nad svima nama isto sunce sja, samo neki nikako da otvore oči…….

05.10.2006. u 18:30 | 33 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

...DragonFly...

A sa radia netko viče: No sikiriki!

Naranče

Jeste li ikad..?

Prije svitanja