Daaagi taa ta
Dugo me nije bilo ovdje, ali moram ti priznati da sam imao puno posla. Rastem,a to ti, znaš, nije nimalo lagan zadatak. Svaki dan sve jače i intenzivnije komuniciram s mamom. Nije to uvijek lagano, nekad je moram dobro izlupati po jetri i slezeni dok joj sve objasnim. Njoj je pak draže kad je lupam prema van i uopće joj ne smeta što joj onda stomak pleše u krilu kao kakva lopta. Ljudi ne gledaju tako pozorno pa im je vjerojatno čudno što se ona u tom trenutku smije (po njihovom shvaćanju) sama sa sobom. Ali kod nas je još neobično da ljudi imaju i handsfree za mobitel, a kamoli da komuniciraju sa svojim nerođenim sportašem na javnom mjestu.
U četvrtak idemo na kontrolu pa će možda dobiti nove podatke koliko sam narastao i sve ostalo što s tim ide, ali ja joj svojim udarcima koji su svaki dan sve jači i češći dajem na znanje da nema razloga za brigu i da ja uredno rastem. Evo je i sad lupkam kad zastane s tipkanjem.. ili zastane zato što sam je prvo ja lupnio? Čudne su te mame, osjete sve i osluškuju sve, pogotovo kad se ja primirim.
Mama pravi popis stvari koje bi mi trebali kupiti pa da možemo ići malo u šoping kad dođeš.
Radujem se tvom dolasku!
Tvoja beba
vidi me:
