Dosadno mi...Ma ubi me dosada. I na poslu i izvan tak je dosadno za popi...
Toliko viska vremena.
Nemojte krivo shvatiti, ima u ovom dijelu Australije sveg i svaceg sto bi se moglo. Toliko je mogucnosti, ali MENI se ne da nis...Traje to vec neko vrijeme i ako usporedim vrijeme sad i kad smo dosli ovdje, pocetak je bio tezak ali smo
grizli, cupali, radili dva-tri posla i tezili boljem.
Sad nam je bolje ali dosadno brate:) Ono sto mi fali u razbijanju te kolotecine su susreti sa ljudima koje znam, ali susretima onako spontano, na ulici, placu, tramvaju ma bilo gdje.
Toga nema. Nema nikoga na ovom kontinentu kog mogu pitati a di je ona, ovaj ili onaj?! Jos manje sresti nekog i zaista mu se obradovati!
"Hej, pa di si covjece nisam te vidio bar 10 godina!" Izljubiti se i dogovorit kavu obvezno odmah sutra...
Toga fali.
Onda odem u Zagreb (po zimi, kad su svi doma), pa isprva na Trg u nadi da cu nekog sresti. Kruzim ulicama ko kobac, zgrabio bih svakog pa u klinču ga ne pustat. Dok dobrano ne protresemo sve teme iz vecinom proslosti.
I sretnem tu i tamo, no nemaju ljudi vremena, trce kupovati poklone, obilazit familiju dok neki rade punom parom.
Kazu vidimo se, kad pitam? Sutra, sutra, sad nemam vremena...
Ali sutra je meni daleko. Sutra sam drugdje. Sutra sjedim u avionu u bezvremenskoj rupi.
Eto. Nije za podcjeniti vrijednost slucajnog susreta, a kamoli vece stvari.
No vjerujem, vama vecinom nije dosadno!
Da vam ne bude tako, a ni meni, poklanjam vam video koji je kolega bloger stavio davno na njegov blog ali vrijedi ponoviti.