downunder -

Equal Pay Day - dan jednakosti nadnica

Slusam danas radio Sljeme na poslu, u slusalicama, kad cujem najavu vijesti o nejednakosti placa u Hrvatskoj izmedju zena i muskaraca.

Kazu 1 kn vrijedi 80 lipa ako ih zaradi zena.

Odmah mi je prostrujala misao kako ovdje u Australiji nije nista bolje. A nazovi vodi se kao razvijena zemlja, bogata i napredna. Jest, ali ne i po tom.

Dakle PRVOG rujna je dan kada se obiljezava jednakost placa izmedju zena i muskaraca.

Tog dana zene zarade isto kao i muskarci, tj. place se izjednace. Sto iznosi 17% razlike ili 17% manja placa od muskaraca koju isti iznos place zarade 30-tog srpnja.

U Hrvatskoj je znatno veca razlika. No, ono za sto nisam siguran u odnosu na Hr. je cinjenica da se u Australji nista nije promijenilo u zadnjih 66 godina! Jos uvijek su zene znatno manje placene nego muskarci.

Davne 1943 godine na ovaj isti dan 1.09. u novinama je napisano:

On the 1st of September 1943 Jessie Street in a letter to the Sydney Morning Herald wrote:

"Women workers have been underpaid and exploited in the past. They have shown their capacity and efficiency for the Services, in defence works, and in replacing men workers in various occupations. The time has arrived when women's work must be valued at the same ratio as men's work. For instance, it is absurd that the pay of a nurse, with all her skill and responsibility, should be less than the man's basic wage.
Make the payment fit the qualifications and nature of the work."


Trebalo je proci 26 godina od tada, do davne 1969 g. kada je Arbitrarna komisija zajednice drzava Commonwealth-a odlucila izjednaciti placu. Na papiru.



Ono sto je jos gore od samih 17% razlike u svim industrijskim sektorima, je odnos zaposlenih zena u odnosu na muskarce na najvisim funkcijama u privatnom sektoru.

Manje od 2% je zena na menadjerskim pozicijama tj. CEO-a! Da li je recimo u domovini bolje?

Upravo radi ovog razloga je jako visok broj zenskih osoba koje napustaju kontinent u potrazi za bolje placenim poslom, ili vecim ambicijama ili slicno.

Da ne mislimo kako nema emigracije iz Australije, cak 5% populacije se trajno nastanjeno izvan zemlje, sto cini jedan milion ljudi.

Najvece iseljenje bilo je prosle godine sa cak 76 923 iseljenih osoba od cega je 40% zena (izvor op.a.).

Nepoznato je koliko ce i da li ce se itko vratiti u zemlju.

A zasto i bi? Pa, ovdje kao i drugdje ne postoji jednakost, samo jednakiji...

No, imamo Dan jadnakosti nadnica :)