downunder -

Gdje sam ono stao?

Nevjerovatno!

Proslo je tri mjeseca od zadnjeg posta. Kako vrijeme leti, za poludjeti.

Sorry sto nisam pisao svo ovo vrijeme. Toliko bih toga zelio reci, staviti slike (ipak slika govori vise od rijeci), ali jednostavno ne nalazim vremena.

Onda krenimo!

U Kal-u se radi danonocno, blagdan, praznik, noc ili dan, svejedno. Tako je nastala i ova slika. Po mrkloj noci dno rudokopa je uzurbano kao i danju:



Sve to zahvaljujuci ogromnoj masineriji:



i Hrvatima, naravno!

Naime, gradonacelnik Kalgoorlia je Hrvat:



kao sto je i vlasnik najveceg frizidera u gradu:



Cemu frizider sluzi? Pogrebno drustvo, naravno :)

Zgodno mi je bilo vidjeti mesnicu koja prodaje i hranu za kucne ljubimce, recimo ovog zgodnog psica koji ocito zna prelaziti pjesackim mostom preko zeljeznicke pruge:



da bi dosao do kostiju:



ne bilo kakvih, nego kostiju malo vecih nego on sam:




Kako je zeljeznicka stanica u Kalgoorliju prva postaja vlaka u Zapadnoj Australiji kada dolazite sa istoka, morate se rijesiti svega neprimjerenog unosenju u ovu zemlju.




O tome sam vec pisao i radi se uglavnom ovako: svi kamioni koji dopremaju robu u Zapadnu Australiju na granici se PERU! Sva roba se kontrolira i ako nije prihvatljiva vraca se nazad od kuda je dosla. Kamion tada dobije naljepnicu da je OPRAN, sto najvise znaci da mora imati ciste kotace.

Na aerodromima i zeljeznickim stanicama morate baciti SVE sto god podlijeze karanteni i to na ovome zutom znaku lijepo pise.

Mislite da je lako proci pored sluzbenika za karantenu? Ne bas. Naime zakon se provodi u djelo psima tragacima tako da je po mom ruksaku lijepo poceo skakati pas radi jedne BANANE! Sluzbenica me lijepo izvela na stranu, sa uljudnim osmjehom procesljala stvari i skoro ispisala kaznu od cca 200$. Jer nisam zelio baciti banane.

A isto bi se desilo i sa orasima i krokodilskom sniclom! Cijena?

Prava sitnica!