down syndrome

utorak, 25.10.2005.

Čakovec

Subotnje prijepodne proveli smo u Čakovcu. Udruga za down syndrom u Čakovcu svaki drugi tjedan radi na učenju čitanja djece s DS-om po globalnoj metodi. Kao supervizor ovaj put je bila i gospodja Elza. Naravno Filip je izvodio svoje i nije baš htio surađivati tako da za početak moramo s njim vježbati vježbe imitacije kako biti koncentriran na vježbama. Na žalost udruge moraju raditi ono što bi se trebalo uvoditi kroz sistem školovanja. Nadam se da ću i u svojoj maloj sredini uspjeti pronaći osobe koje bi bile voljne raditi s tom metodom. Problem koji muči čakovečku udrugu je naravno novac. Zanimljivo je da udruge koje rade i imaju na vježbama po 15 djece ne mogu doći do novca a razne udruge koje scifraju programčiće i dobiju novce većinu novca potroše na izlete i provode. No nadajmo se boljim vremenima.

- 16:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.10.2005.

Nakon dugo vremena

Protekao je i prvi mjesec nove školske godine. Na svu sreću otvorili su i još jedan odjel u kojem je dvoje autistične djece pa je sad Filip u grupi od šestero djece. Prilično je zainteresiran za nastavu i pokazuje samoinicijativu za crtanje. Crteži su otprilike nivo dvogodišnjeg djeteta. Jako smo zadovoljni učiteljicom i nenim pristupom djeci. U petak idemo u Čakovec. Ne znamo koliko će sada Filipu koristiti da probamo s globalnim učenjem čitanja ali vrijedi pokušati.

- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 19.07.2005.

Razočarenje

Nakon dugo razmišljanja supruga i ja odlučili smo otiči sa djecom na utakmicu Hrvatska Brazil. Moji dečki obojica jako vole nogomet. Filip obožava klub Milan i naročito njihovog golmana Didu. Mlađi sin trenira nogomet i najdraža knjiga za njega je Nogometni leksikon. Nakon što je objavljeno da će se igrati u Splitu odlučili smo otići i prilagoditi godišnje odmore tomu. Hladni tuš je bila objava cijena karata i nakon nekoliko dana vijećanja odlučili smo kupiti karte za sjever. Prva nada nam je bila kupnja preko interneta. Klik klik i nema sjevera. Dobro reko u utorak počinju prodaju u Zagrebu. Lijepo ću ranije ustati i otići po karte. I tako nakon 2 sata vožnje došao sam oko 8 i 15 pred Ciboninu dvoranu. Nekoliko sokolova već je čekalo i desetak ljudi. Reko da li se ovdje prodaju karte za utakmicu Hrvatska Brazil? Da da ovdje od 10 sati. Super nema gužve bit će i za mene karta. Približim se ogradi i imam kaj vidjeti prodaju 2 sektora ali samo istok i zapad znači 1 karta minimalno 600 kuna 4 karte 2400 to daleko prelazi moj proračun. Pa dobro sačekat ću možda se predomisle. Desetine ljudi su dolazili do blagajne i okretali se i odlazili bez karata. Oko 11 i ja polako odlazim pun jada. Na žalost utakmicu bumo gledali na tv-u. Gospodi iz HNS-a nek na duši budu žalosni pogledi i suze mojih sinova kad sam se vratio doma.

- 17:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 13.07.2005.

Prenosim s drugog bloga

Najme kaj, radi se o invalidu u kolicima Mariu, koji je prekjučer ujutro išao na posao po Savskoj cesti. Kad je već stigao do posla skužio je da je izgubio novčanik. Vratio se istim putem. Našao je novčanik. Više od pola sata ležao je na tlu i nitko ga nije pokupio.
S obzirom da iz kolica nije mogao dohvatiti novčanik, Mario je odlučio zamoliti prvog prolaznika da mu pomogne.
Sad slijedi nevjerojatni dio. Od skoro milijun Zagrepčana, Mario je za pomoć zamolio valjda najgnjusnijeg, najbjednijeg, najbešćutnijeg od svih. Naišao je neki mlađi frik na biciklu. Kad ga je Mario zamolio da bu doda novčanik, ovaj je uzeo novčanik i pobjegao s njim.

Ja sam zaista osupnut s ovim dogadjajem. Očito da smo kao društvo otišli jako daleko. Ali izgleda u pogrešnom smjeru.
Nedavno sam u razgovoru s jednim poznanikom došao do zaključka kako je ipak naše društvo evoluiralo i postalo osjetljivije na osobe sa posebnim potrebama. U mnogim gradovima preuređuju se kolnici i postavljaju tako da osobe u kolicima mogu lakše prolaziti. sve je manje podozrivih pogleda prema našoj djeci ili osobama. I sam predsjednik Mesić često prima u goste djecu i roditelje. Nevladine udruge sve više jačaju i šire svijest o tome da kao društvo vrijedimo samo toliko koliko zaštitimo najslabije članove našeg društva. I onda se pojavi takav izrod otpadak ljudskog roda prosto nemam riječi kojom bih opisao toga koji samo izvana liči na čovjeka a nema ni jedan ljudski atribut. Nadam se da će jednog dana shvatiti što je napravio.

- 21:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 12.07.2005.

Dragi gost blogomobil

Bio je danas u našem kraju. Po drugi put u nekoliko dana. Vjerojatno mu se je svidjelo. Druženje je prošlo za čas i uspomena jedna fotka mene i Jure pred kućnim vratima.
http://blogomobil.blog.hr/put/map/00000091/00004405.html
Puno sreće i što manje žuljeva na nogama.

- 16:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.06.2005.

Rekvijem izgubljene generacije

Ovo bi mogao biti još jedan osvrt na koncert Dugmeta.
Odrastanje moje generacije obilježilo je Bijelo Dugme. Od Dana kad smo počinjali biti aktivni slušači album Kad bi bio bijelo dugme je kamen temeljac naročito b strana ploče. Taj pastirski rock kako su zvali umni kritičari okrenuo je čitavu generaciju djece sedamdesetih prema gitarama i rock en rollu. Prvi put gledao sam ih sa 16 godina u nesretno vrijeme pred Bregin odlazak u vojsku. I danas na omotu Eto baš hoču stoje potpisi ondašnje petorke. Nesretni splet te turneje obilježio je obrat kod Hajdučke česme. Bio sam previše balav da bi me odgovorni za moje odrastanje pustili. Godina 79 i veliki povratak. Onda sam već bio stariji i koncert na stadionu Jna Bio je nekako moje vatreno krštenje velikih fešti. Makar negdje po najvećoj vručini Davorin Bogović i kompanija zapjevali su: Ja sam odrastao uz ratne filmove u boji... U tom trenutku novi val je buknuo iz podzemlja i zatresao čitav stadion. Noč prije kazalište je u Vinkovcima prodalo jedva tridesetak ulaznica a nakon stadiona Jna postaju poznati. I eto sad nakon 26 godina ponovno trava stadiona i veliki spektakl. Oni su u stvari bili samo povod i da nisu otpjevali ni A čitav stadion bi pjevao. Tisuće Bebeka, Alena i Tifi dovodilo je svoja grla do krajnjih granica. Svi smo se tada sjećali neke naše mladosti nekih cura ili dečkiju i poljubaca uz Selmu i ostale balade. Eto po malo smo došli kući i prespavali. Da li sam razočaran. Ne ni u kom slučaju. Bez obzira na sve manipulacije i razlike od 15000 ljudi (čitav jedan gradić) bezobrazno skupe pive, inzistiranja da se dođe prije valjda da bi se popilo što više te pive, bregino loše sviranje i neke tehničke poteškoće ipak je to događaj za koji ću s ponosom moći reći Bio sam ondje.

- 12:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.06.2005.

Sretni vam školski praznici!!!

Eto i ova je školska godina gotova. Kod mog anđela napredak je bio dosta velik. Ima više interesa za školu i savladao je neke stvari. Nadam se u idućoj školskoj godini da ćemo pokušati sa drugim načinom čitanja. Po generalnoj metodi. Gledali smo nedavno video sniman prošle godine u ovo vrijeme. Narastao je bogme sigurno više od 10 cantimetara. Počela mu je rasti brada (ako se to tako može nazvati) Koliko je u nekim stvarima kasnio u tome je usporediv sa svojom dobi. Eto sretan sam da je ova godina prošla bez nekih stresnih situacija. Zahvalio bih i njegovoj uciteljici na strpljivom radu i velikom zalaganju. Nije lako raditi sa 9 djece sa posebnim potrebama.

- 13:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se