myspace layout codes

dordora2

04.11.2015., srijeda

Tople boje jeseni

Ima li išta ljepše od sunčanog jesenjeg dana?!
Sunčev sjaj i toplina jesenjih boja briše sve brige i crne misli, a mi najednom postajemo sasvim lagani i kao da lebdimo iznad svega. U takvom danu (bar meni je tako) nitko i ništa nema grešku, svi su lijepi i dobri i pametni, sve postaje divno i bez mane. Parkovi postaju smaragdni tepisi poprskani zlatom i rubinima...hehehe...eto, još ću se pretvorit' u pjesnika. Bilo kako bilo, odlebdila sam na lijepu šetnju i skupila sunčevu toplinu i napunila baterije dobrom vibrom. Možda ove sličice uspiju i vama odaslati nešto od te topline...
Ovo je bila mala šetnja, Kašićevim parkom, Martićevom, Langovim trgom, Ribnjakom i Kaptolom.

 photo 4.11.2015 3.jpg

 photo 4.11.2015 4.jpg

 photo 4.11.2015 5.jpg

 photo 4.11.2015 12.jpg

 photo 4.11.2015 15.jpg

 photo 4.11.2015 23.jpg

 photo 4.11.2015 24.jpg

 photo 4.11.2015 29.jpg

 photo 4.11.2015 31.jpg

 photo 4.11.2015 34.jpg

 photo 4.11.2015 37.jpg

 photo 4.11.2015 41.jpg

 photo 4.11.2015 43.jpg

 photo 4.11.2015 44.jpg

 photo 4.11.2015 46.jpg

 photo 4.11.2015 55.jpg

 photo 4.11.2015 58.jpg

 photo 4.11.2015 65.jpg

 photo 4.11.2015 67.jpg

 photo 4.11.2015 72.jpg

 photo 4.11.2015 73.jpg

 photo 4.11.2015 84.jpg

- 18:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.09.2015., nedjelja

Moj Zagreb

Koji je najljepši grad na svijetu? Svakom od nas je baš njegov najljepši, pa tako i meni moj Zagreb. Kad obiđeš neke prekrasne strane gradove i nauživaš se njihove ljepote, ipak na kraju krajeva pomisliš na onu staru uzrečicu „svuda pođi, kući dođi“.
Evo me, Zagrebe, tebi!
Pa kako potpuno uživati u ljepoti grada, nego izabrati jedan prekrasan, sunčani, kasnoljetni dan i prošetati njegovim ulicama, popiti kavu, pojesti neki fini ručak (meni kao i obično problem klopa, jer nemam doma niš' gotovo za jesti, a kuhati mi se ne da).

Najprije u dio grada gdje ima najviše kafića, na „špicu“, gdje ću popiti kavicu. Aha, ak' mi ne treba... nema mjesta ni za lijek, sve je dupkom puno. I tak, z kavice ne bu nikaj.
 photo 12.9.2015..jpg

Idem dalje na Cvjetni. Tu je isto sve prepuno, a glazba trešti. Bend i cure su izvrsni, ali zvučnici su poštelani na maksimum, pa moraš zbrisat' isti čas ak' nećeš oglušiti.
 photo 12.9.2015. 3.jpg

 photo 12.9.2015. 4.jpg

I onda kaj, idem gore na Gornji grad u malo mira i tišine. Pa onda kroz Preobražensku, na Ilicu i Tomićevom do uspinjače. Ah baš imam peh, uspinjača mi je zbrisala pred nosom, ne da mi se čekat novi polazak pa idem pješke stubama.
 photo 12.9.2015. 10.jpg

 photo 12.9.2015. 9.jpg

 photo 12.9.2015. 14.jpg

 photo 12.9.2015. 16.jpg

 photo 12.9.2015. 17.jpg

 photo 12.9.2015. 21.jpg

 photo 12.9.2015. 23.jpg

 photo 12.9.2015. 27.jpg

 photo 12.9.2015. 32.jpg

Čim stigneš na Štros sve postaje lako, sve je prisno i sve te upravo „šmajhla“ ljepotom. Doduše ima podosta turista koji u manjim ili većim grupama obilaze Grič (neka, neka, samo gledajte i uživajte – i mi „konja za trku imamo“), ali njihove grupice su tihe i ne grebu uši i dušu. Tu gore među ovim starim zidovima i uskim uličicama, osjeća se mir i spokoj – bar ja tako uvijek osjećam. Sad laganim korakom od Katarinskog trga Vranycanyjevom do Matoševe pa na Markov trg.

 photo 12.9.2015. 38.jpg

 photo 12.9.2015. 39.jpg

 photo 12.9.2015. 41.jpg

 photo 12.9.2015. 50.jpg

 photo 12.9.2015. 57.jpg

 photo 12.9.2015. 58.jpg

 photo 12.9.2015. 61.jpg

...a zatim Kamenitom ulicom do Kamenitih vrata do Radićeve, pa Malim stubama dolje na Kožarsku i Tkalčićevu
 photo 12.9.2015. 67.jpg

 photo 12.9.2015. 70.jpg

 photo 12.9.2015. 74.jpg

 photo 12.9.2015. 76.jpg

 photo 12.9.2015. 77.jpg

 photo 12.9.2015. 78.jpg

 photo 12.9.2015. 81.jpg

 photo 12.9.2015. 87.jpg

 photo 12.9.2015. 90.jpg

U Tkalči je također sve krcato, a ja sam već i ogladnila. E sad ću skrenuti u Skalinsku, ona je puna lijepih malih restorančića, pa ću tamo nešto pojesti.

 photo 12.9.2015. 93.jpg

 photo 12.9.2015. 96.jpg

Je, je, samo sanjaj draga moja ja, tu je sve prepuno tak' da ni igla više ne bi stala. Jedan mladi par pita konobara pred jednim od restorana ima li mjesta bar unutra u lokalu – neeeeema, sve je puno. Neki ljudi stoje sa strane na pločniku i čekaju hoće li se netko dignuti od stola. I tak' nemam sreće ni tu, sve mi se čini da od ručka neće biti ništa i da ću morati (oh, ah, tugo moja) nešto sama skuhati.
I tak' odem na Dolac, kupim friški kruh, spustim se na Jelačić plac i tu poslikam još rep Banovog konja i odem doma.
 photo 12.9.2015. 97.jpg

 photo 12.9.2015. 98.jpg

- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.09.2015., srijeda

Kopenhagen


Kopenhagen je posljednja stanica u skandinavskim zemljama koje obilazimo.
Nakon niza prekrasnih, sunčanih i toplih dana na sjeveru Skandinavije, Kopenhagen nas je dočekao s kišom i prohladnim vjetrom. Ipak, i takav, on je prekrasan, a i nebo se kasnije pomalo razvedrilo, pa je sve bilo još puno ljepše.
Ovdje neću puno „tupiti“ o tom gradu jer ono što znam ja (a to je vrlo malo), zasigurno znate i vi svi, pa ću samo nanizati lijepe slike. Za one, koji još tamo nisu bili bit će to, nadam se, lijepa slikovnica, a za one koji su bili, bit će to podsjetnik na njihove doživljaje.

Trg Christiansborg
 photo Kopenhagen 28.jpg

Christiansborg palača
Nekad kraljevski dvor, danas zgrada parlamenta, vlade i ostalih visokih državnih službi. Popularno zvana Borgen (znamo je iz istoimene tv-serije)
 photo Kopenhagen 39.jpg

Ovo desno (hrpa pokislih bicikala) ispred zgrade Parlamenta je „vozni park“ danskih parlamentarnih zastupnika. To tek za neke usporedbe.
 photo Kopenhagen 42.jpg

Park unutar palače Borgen
 photo Kopenhagen 46.jpg

 photo Kopenhagen 48.jpg

 photo Kopenhagen 53.jpg

Palača Amalienborg
 photo Kopenhagen 36.jpg

Moderna zgrada Opere
 photo Kopenhagen 70.jpg

Frederiks crkva
 photo Kopenhagen 80.jpg

Danci vole bicikle.
Jedna elegantna dama na biciklu, iako još uvijek pomalo pada kiša
 photo Kopenhagen 104.jpg

Na ovom tornju su dvije figure... Dvije zlatne dame izlazeći ispod svog krovića pokazuju kakvo će biti vrijeme – ona s kišobranom kaže da će padati kiša, ona na biciklu kaže da će zasjati sunce
 photo Kopenhagen 105.jpg

Gradska vijećnica –
Pročelje i dio unutrašnjosti
 photo Kopenhagen 106.jpg

 photo Kopenhagen 140.jpg

 photo 821abfc4-3f42-4762-8033-c1ef44ac0485.jpg

Jedna lijepa galerija
 photo Kopenhagen 138.jpg

Jedan slatki čupavi Kopenhažanin se odmara
 photo Kopenhagen 115.jpg

A ovdje je i svima poznata Mala sirena
(na jedvite jade sam je uspjela kliknuti kad je bila sama – svaki čas se neki turist „nakalemi“ za fotkanje, pa treba biti jako strpljiv i onda vrlo brz da bi napravio sliku sirene bez „privjeska“)
 photo Kopenhagen 92.jpg

Ah da, da ne zaboravim, pojela sam i jedan toliko razvikani njihov hot-dog (ima ih na desetine vrsta, ne moraš znati kako se zovu, samo pokažeš prstom na sliku koji želiš), ali to baš i nije nekaj naročito – onak, hrenovka bez ikakvog okusa i mirisa, tek joj razni dodaci daju neki okus

 photo Kopenhagen 145.jpg

...i još nekoliko slika s ulica i trgova, kojima ne znam imena, ali mogu malo približiti svakodnevnu vrevu velikog i lijepog grada

 photo Kopenhagen 116.jpg

 photo Kopenhagen 119.jpg

 photo 60ea3e4c-43ba-432c-bc51-33a1083900b4.jpg

 photo Kopenhagen 107.jpg

 photo Kopenhagen 112.jpg

 photo Kopenhagen 117.jpg

 photo Kopenhagen 121.jpg

 photo Kopenhagen 137.jpg

 photo Kopenhagen 118.jpg

 photo Kopenhagen 133.jpg

I eto tako, to bi bio jedan brzinski pogled na glavni grad Danske, Kopenhagen.

- 21:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

05.09.2015., subota

Povratak

I eto tako, nakon što uspješno stigosmo na cilj, moramo sad krenuti obrnutim putem natrag, jer kad stigneš na cilj moraš se i vratiti odakle si došao. Povratak će manjim dijelom biti istim putem, jer na tako dalekom sjeveru nema mnogo prometnica. Tek ćemo se od polovice Porsanger fjorda moći odvojiti na drugu cestu koja vodi prema Finskoj. I dalje nas prati isti pejsaž divljeg i surovog, a ipak prekrasnog, sjevera. Osim što ćemo sresti ponekog soba, zaustavljat ćemo se na egzotičnim odmorištima uz cestu.

Opet ćemo zaroniti pod more kroz Mageroya tunel (bit ćemo podmornice), pa nastaviti uz obalu. Evo opet sobova i zaustavljanje u jednoj simpatičnoj suvenirnici pripadnika Sami naroda - oni ne vole da ih se zove Laponcima – oni su Sami ili kroatizirani plural Samiji. (Usput rečeno, jeste li znali da je Renee Zellweger također Sami?) I nemojte misliti da te kolibice posluju na neki šarlatanski/primitivan način, gotovo svaka od njih ima internet i POS sistem pa možete plaćati svim poznatim kreditnim karticama, ako slučajno nemate odgovarajuću valutu (ja sam negdje najobičniju kavu iz automata platila Visom jer nisam imala norveške krune), i svugdje ćete dobiti račun.











A evo nam i jednog starog poznanika. Svi ga poznajemo iz križaljki, a evo njega „glavom i bradom“ – jezero Inari.











Na našem putu za nacionalni park Luosto, gdje ćemo nićiti, nailazimo na jedan zgođušan dućančić sa suvenirima i malom kuhinjicom u kojoj nam je simpatični i vrlo spretni mladi Finac pekao palačinke. Svi smo se dobro osjećali a i mladić također, jer ovo je kraj sezone, kada mu rijetko zastaje autobus pun gostiju.













Na putu prema jugu... danas ponovo prelazimo polarnicu, ali ovaj put u suprotnom smjeru.
Rovaniemi – selo Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka ili Santa Klausa ili kako vam drago. On se zapravo zove Julupuki.











Stalno prolazimo pokraj nekog jezera. Bezbrojna su i prelijepa. Finsku zovu zemljom tisuću jezera. A Finska ih zapravo ima 188.000 i to računajući samo ona veća od pola kvadratnog kilometra, manja se ni ne računaju. Sunce obasjava ta ogledala neba i šuma i možemo li poželjeti išta ljepše dok putujemo do Lepävirte, našeg današnjeg odredišta.













I tako, pomalo napuštamo bajkoviti sjever, beskraj finskih jezera i šuma, još jedan pogled na netaknutu prirodu i moramo se vratiti u gradove koje smo i zaboravili da postoje, toliko je tamo gore bilo lijepo. Danas ćemo dan provesti u Helsinkiju a navečer idemo na brod, na kojem ćemo noćiti i probuditi se ujutro u stockholmskoj luci.























Jutro prije uplovljavanja u stockholmsku luku – moramo se provuči između bezbroj otoka i otočića kako bismo pristali. Otočići su neki pusti a neki s ponekom ili više malih kućica za odmor (vikendica).

















Ne ostajemo u Stockholmu već nastavljamo put za gradić Vadstenu. U Vadsteni se nalazi dvor Gustava Vase iz XVI. stoljeća, a gradska vijećnica je najstarija očuvana građevina u Švedskoj – sagrađena je u XV. stoljeću. Ovdje se nalazi i crkva i samostan svete Birgit, zaštitnice Švedske.





















Sad sam već umorila i vas i sebe, dostaaaaa!
Nastavit ću povremeno obrađivati neka interesantna mjesta i gradove, s razumnim prekidima da svi predahnemo.

- 12:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #

03.09.2015., četvrtak

Nordkap

Nastavak puta na sjever

Danas je jedan poseban dan – danas ćemo na svom putu prijeći sjevernu polarnicu i zakoračiti u sjeverni polarni krug.
Ali najprije ćemo svratiti u gradu Pitea karakteristične „drvene arhitekture“ dalekog skandinavskog sjevera.

 photo Pitea.jpg

 photo Pitea 10.jpg

 photo Pitea 13.jpg

 photo Pitea 15.jpg

A zatim ćemo svratiti u jedan pomalo neobičan grad – nemojmo smetnuti s uma da se na ovim geografskim prostorima, gdje je nastanjenost veoma rijetka, već naselje od nekoliko desetaka kuća naziva gradom – Gammelstad, crkveni grad (pod zaštitom UNRSCOa). Zašto crkveni? Zato jer je izgrađen oko crkve gotovo isključivo kućicama za iznajmljivanje, za ljude koji su dolazili u crkvu iz vrlo udaljenih krajeva i koji su možda danima putovali po šumskim bespućima da bi pribivali misi i kako bi se ovdje mogli odmoriti dan-dva prije svog mukotrpnog povratka svojim domovima.

 photo Gammelstad 12.jpg

 photo Gammelstad 20.jpg

 photo Gammelstad 4.jpg

 photo Gammelstad 3.jpg

 photo Gammelstad.jpg



I sad još malo pa smo na mjestu Napapiri gdje ćemo zakoračiti u sjeverni polarni krug.
Ovdje, na dalekom sjeveru sunce i njegova svjetlost su u kratkom ljetnom periodu intenzivniji i blistaviji nego na jugu – tako se priroda brine za životni ciklus bilja i životinja, koje moraju u mnogo kraćem roku obaviti sve potrebno za nastavak vrste nego one u južnijim krajevima. Njima preostaje malo vremena za sve t.j. samo tri mjeseca kada moraju procvasti, dozrijeti i donijeti plodove.

 photo Sjeverna polarnica 7.jpg

 photo Sjeverna polarnica.jpg

 photo Sjeverna polarnica 4.jpg





A kad smo preskočili sjevernu obratnicu i kročili u sjeverni polarni krug uspjela sam „uhvatiti“ i svoje prve sobove.
Sobove, za razliku od losova, često viđamo, ali iz autobusa je teško uhvatiti dobru sliku. Ponekad su sami a ponekad u skupinama, ponekad stanu nasred ceste i tek se lijeno pokrenu da nas propuste.





Noćit ćemo u skijaškom centru Levi, gradu koji se sastoji uglavnom od mnoštva hotela i nekoliko kuća za namještenike i gdje je sve podređeno zimskim sportovima.

 photo Levi 3.jpg

 photo Levi 8.jpg

 photo Levi 5.jpg

 photo Levi 4.jpg

Danas ćemo se uglavnom voziti kroz divlje predjele finske Laponije, gdje se smjenjuju šume s nižim raslinjem, sve ispresijecano mnoštvom jezera dokle vam pogled seže. A svakako ćemo se usput zaustaviti i na nekom interesantnom odmorištu.

















I evo nas na granici s Norveškom – ovdje je i norveški carinik, koji je nekog zaustavio i pita ga ima li alkohola koji prenosi preko granice.
(Norveška je izuzetno rigorozna u ograničavanju trgovine i prometa alkoholom.)



Isti pejsaž – šuma, nisko raslinja, tundra, pa jezero, pa tundra i tako redom, prati nas i u norveškoj Laponiji.
Još uvijek imamo prekrasne sunčane dane, tako da se pogled upravo odmara na slikovitim predjelima, nama stranim i nepoznatim.

a href="http://www.fotos-hochladen.net" target="_blank">











Stigosmo i do Altafjorda gdje ćemo predahnuti i pogledati stijene s crtežima koji su uklesani još prije 6000 godina (također je pod zaštitom UNESCOa kao svjetska baština).















Mnoge od ovih mojih fotkica napravljene su iz autobusa u vožnji, pa im i kvaliteta nije baš na zavidnoj visini, ali svejedno se vidi (bar se nadam) sva ljepota predjela kroz koji prolazimo.
Sve ove skromne male kućice/kolibice, koje djeluju tako osamljeno, ipak nisu tako izolirane kako nam izgleda – svaka od njih, ma u koliko velikoj zabiti i udaljenosti bila, ima struju i telefon. Tako ćete cijelim putem vidjeti stupove s električnim i telefonskim vodovima usred beskraja šuma i tundre te razapetih preko manjih jezera, kud god krenete.

...a onda smo, vozeći se obalom Alta fjorda zastali na jednoj plažici i slagali svoje piramide želja od plosnatog kamenja...



...i opet nastavili vožnju obalom Alta fjorda, pa poslije Porsanger fjorda...















A sad ćemo se opet provesti jednim tunelom duljine 6.870 m, 212 m pod morem, da bismo stigli na norveški otok Mageroya i u najsjeverniji evropski grad Honingsvag.
Tu ćemo se smjestiti u hotel i odmah krenuti na naše glavno odredište, zbog kojeg smo i prevalili toliki put.













I evo nas na željenom cilju, na stijeni Nordkap, najsjevernijoj točki evropskog kontinenta, odakle više nema čvrstog kopna do sjevernog pola... samo more, more...
Ovdje je jako vjetrovito i vrlo je hladno. Sunce se pomalo spustilo, onako napola – ni dan, ni noć. Unatoč mnogim ljudima koji se kreću oko "globusa" i u samom centru, ovdje vlada neki poseban veliki mir koji svatko osjeća sam za sebe i u sebi i želi ga ponijeti sa sobom pri povratku...
Rekao bi čovjek, pa što – stijena k'o stijena, tek dio ove surove ljepote koja sve okružuje, ali ipak nije! Ova je stijena uistinu sasvim nešto drugo, nešto što se ne vidi ali se duboko osjeća, sve na njoj i oko nje je nekako veliko i veličanstveno... i nebo i more...





















Vraćamo se u autobus i u hotel na noćenje svatko sa svojim doživljajem...
Netko je osjetio veličinu Univerzuma na poseban način i tako mu se približio a ipak
ostao sićušan pod velikom kupolom...

Sutra idemo natrag!












- 10:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.09.2015., srijeda

Do Nordkapa i natrag

Sedam dana na sjever, pa sedam dana natrag, sveukupno oko 9000 km, nije bilo lako al' je bilo krasno i nezaboravno. Vozilo se kopnom, morem, tunelima ispod mora, mostovima preko mora... Ogromne su skandinavske zemlje kojima se mora prijeći da bi se stiglo do najsjevernije točke našeg kontitnenta – do stijene Nordkap.
Kad bih vam htjela sve opisati, post bi imao sto stranica i tisuću slika, pa moram skratiti. Pokušat ću sve nekako svesti na razumnu mjeru da bi bilo čitljivo i gledljivo. Na putu do odredišta predstoji prevaliti dug put kroz Njemačku, Švedsku, Finsku i priličan dio Norveške, a povremeno će put krivudati i kroz Dansku.

Prva postaja bio je Nürnberg. O njemu neću mnogo, jer su mnogi od vas tamo bili a i sama sam napisala ovdje nekoliko postova o tom gradu, pa da se ne ponavljam. Evo tek dvije-tri slike.







Sljedeća je postaja Weimar. Vrlo lijep gradić s dušom. Ovdje pogledajte tek nekoliko slika, a nešto više o gradu i njegovom značenju napisat ću u nekom posebnom postu.



Rostock –









ovdje ćemo se ukrcati na trajekt i prijeći u Dansku, u luku Gedser na danskom otoku Falster, a s Falstera prelazimo jednim kraćim mostom na najveći danski otok Sjeland. U Danskoj nikad niste posve sigurni na kojem se otoku ili kopnu nalazite, jer je sve ispresijecano morskim zaljevima koje premošćuju mnogobrojni mostovi. Sa Sjelanda nas put vodi jedinstvenim mostom koji spaja Dansku i Švedsku. Öresundski most (sjećate ga se iz kriminalističke serije „Most“) je kombinirana prometnica koja se sastoji od mosta duljine 7.845 m i podmorskog tunela duljine 4.050 m.



I evo nas na švedskoj strani u Malmöu, ali u njemu se ne zaustavljamo nego odlazimo u Lund. Lund nazivaju i gradom studenata, jer se u njemu nalazi jedno od vodećih švedskih sveučilišta.











Sad ćemo se voziti kroz guste švedske šume do obale jezera Vättern. Do sad smo na cestama vidjeli na destke prometnih znakova upozorenja „los na cesti“ ali losa nismo uspjeli vidjeti. Izgleda da su losovi ipak prilično plahi pa ne izlaze na cestu, a turisti ih žele vidjeti, pa se jedan domišljati gospodin sjetio da otvori uz cestu suvenirnicu iza koje je ogradio oveći dio šumarka za losove i sad ubire po 5 € od znatiželjnika, ali pri tom ne garantira da ćete losa i vidjeti, jer se oni mogu zavući ili u grmlje ili odmarati u visokoj travi, pa vi odlazite onamo na sreću, ako losa bude na vidiku – dobro, ako ne – 'ko vam je kriv. Ja sam imala sreću i pronašla jednoga kako se odmara na drugom kraju proplanka i to sasvim blizu ograde.



Poslije ovog „fotosessiona“ idemo put našeg današnjeg odredišta, do grada Jönköpinga, gdje ćemo noćiti.







Sljedeća postaja je Stockholm u kojem ćemo provesti tek nekoliko sati (šteta). Stockholm je predivan (nazivaju ga Venecijom sjevera), a mi imamo sreću da nas prati predivno sunčano vrijeme. Stockholm je vrijedan jednog posebnog posta, pa ću naknadno napisati jedan post posvećen tom gradu.











Predveče smo u Uppsali, gradu kojeg nazivaju duhovnom prijestolnicom, u kojem se nalazi najstarije i najcjenjenije sveučilište Švedske. Ovdje se također nalazi katedrala koja je u prošlosti bila krunidbena crkva švedskih kraljeva.















Ujutro „put pod noge“ pa nastavljamo dalje na sjever, uz zaustavljanje na ponekom zgodnom odmorištu. Danas ćemo vidjeti grad Sundsval, kojeg nazivaju još i „kamenim gradom“, jer je jedan od rijetkih gradova na sjeveru Švedske sa zidanim kućama, za razliku od ostalih gdje su sve kuće gotovo bez iznimke građene od drveta.



 photo opet prema sjeveru 15.jpg

 photo opet prema sjeveru 14.jpg

 photo i joscaron na sjever prema Umei 21.jpg

 photo opet prema sjeveru 6.jpg

 photo i joscaron na sjever prema Umei 8.jpg

 photo Sundsval kameni grad 22.jpg

 photo Sundsval kameni grad 11.jpg

 photo Sundsval kameni grad 1.jpg

 photo Sundsval kameni grad 18.jpg

 photo Sundsval kameni grad 13.jpg

Navečer smo u Umei, gdje ćemo noćiti.........

oh, oh, mili moji, izgleda da sam sličice Umee negdje zagubila - nema, papala maca...
(ako ih još pronađem, ubacit ću ih kasnije).

Ovo je bio 5. dan putovanja, a ja moram prekinuti jer sam sad već zaista umorna, sorry dragi moji, ovdje ću ovaj post završiti, a nastavak slijedi kad malo predahnem.
Užasno je zamorna ova sporost kojom se lijepe slike tako da mi je i za ovo trebalo dva dana.
Ako netko zna kako brzo kodirati slike na HTML-kod, bila bih mu neizmjerno zahvalna da me pouči.
Ja sam do sada koristila photobucket, koji je zaista izvanredan, ali sam ga napunila i više me ne prihvaća dok ne platim dopunu (a to mi se ne da), probala sam i s picasom, ali mi ne ide i ne ide - meni, jednoj najobičnijoj neznalici, sve je prekomplicirano.

Do sljedećeg posta pozdravljam vas i sve vas volim.



- 11:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

31.07.2015., petak

Moja klopa

Po mom starom običaju frižider mi je skoro prazan – k'o da su kroz njega protutnjale sve poplave svijeta i odnijele sve pred sobom. Trebala bih ići u dućan, a neeee daaaa mi se...
A niš' idem ipak nekaj upecat u frižiću (od onog kaj je ostalo) i od tog skalamusit nekaj jestivoga. Pa kaj tu imamo? Tri paprike i tri paradajza, glavicu luka i češnjaka imam u špajzi, u zamrzivaču ima grudica mljevenog mesa (vrag zna, otkad je tu)... suhih začina imam... a evo, u špajzi sam našla i nekoliko krumpira.
I sad idemo nekaj s tog zmislit, nekaj kaj se bu dalo na kraju pojest!

Nareži paradajz, papriku, luk, dva režnja češnjaka, posoli, popapri, dodaj žlicu šećera i žličicu sušene čili paprike, istisni iz tube malo koncentrata paradajza, dodaj pol čaše vode, zalij sve maslinovim uljem, poklopi i metni na vatru.



Aaaa ne, ne, kod mene nema nikakvog prethodnog dinstanja! Kao ono, najprije prodinstaj luk, pa dodaj ovo, pa dodaj ono... ne, ne, kod mene sve ide odjedamput u rajnglu pa ak se oće skuhat nek se skuha a ak neće ko mu je kriv...

Sad od onog mesa napravi smjesu kao za filanu papriku pa od tog napravi male ćuftice, pa kad je ona zmešarija od povrća malo povenula dodaj ćuftice, opet poklopi i ostavi nek se sve skup kuha, pa kad misliš da je gotovo isključi plin.





I sad čekaj da se malo ohladi i usput moli Boga da bu to sve dobro i da se može jest.
Evo, mislim da je gotovo i čini mi se da čist dobro zgleda.



Skuhaj krumpir, zrestaj ga, metni sve skup na tanjur i jedi!



Mogu vam reć da je bilo čist fino. Jedino mislim da sam trebala metnuti malo više šećera (no, dobro, drugi put budem).
Kak se to jelo zove? Neam pojma! Recimo, „moja klopa“.

A što je najvažnije nije mi se po svim sobama razvlekel miris od dinstanog luka (kaj veliš? napa? ma kaj god, nikakva napa tu ne pomaže, luk sve zasmrdi).






- 14:50 - Komentari (16) - Isprintaj - #

01.07.2015., srijeda

Torino i okolica

Ovu vodu kaj vidite nije more, to je jezero Garda, a mjestance se također zove Garda. Bio je to samo mali predah na putu za Torino. Mjestance je zgodno, kavica je bila fina, sunce je grijalo, a šta nam više u životu treba, jel' tak?







Torino je krasan grad, sasvim osebujnog ugođaja. Tokom svoje povijesti bio je pod francuskom dominacijom pa poslije pijemontskom (talijanskom), stoga je zadržao mnogo od francuske otmjenosti koja u kombinaciji s talijanskom vedrinom daje jedan poseban fleur gradu i njegovim stanovnicima. Osim toga, zbog svoje jake ekonomije, to je i vrlo bogat grad, što se osjeća na svakom koraku.
Svakoga će oduševiti arhitektura grada, njegove prekrasne palače i ulice mahom natkrivene arkadama, koje pružaju zaštitu u svako godišnje doba – bilo od prejakog sunca, bilo od kiše, pa su stoga uvijek živahne. Bezbroj ugodnih i lijepih restorana, slastičarni i kafića mu daju posebnu draž.





- 15:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.06.2015., utorak

Trst

Mnogi će reći: pih, čudna mi čuda, pa šta'š pisat o Trstu, gdje smo svi bili bar sto puta i kojeg poznamo k'o svoj džep!?
Nakon dugo, dugo vremena prošetala sam Trstom...
Jest, Trst se promijenio od onih dana kad se tamo odlazilo isključivo zbog kupovine, ali i ja sam se s godinama promijenila (kao i svi ljudi, uostalom), pa tako sve gledam drugim očima. Jer sve lijepe tršćanske palače su ostale nepromijenjene i ulice su naoko iste, ali danas više ne tumaraju tim ulicama buljuci ljudi pretrpani najlon vrećicama, a ulice su bez tog „ukrasa“ sasvim drukčije... ali ne samo zbog toga, već i zato, što, kako rekoh, moje zanimanje sad je usmjereno na potpuno promatranje samog grada – fasada lijepih austrougarskih palača, drukčijeg života na ulicama prepunih vreve turista i domaćeg stanovništva, prepunih kavana i restorana. Obišla sam i neka mjesta za koje nikad nisam imala vremena, a za neka nisam ni znala da postoje, pa sam eto tako otkrila neke (meni do sada) nepoznate dijelove Trsta.
Ako vam se da i ako vas interesira, prošetajte sa mnom...

U Trstu je taj dan bilo paklenski vruće, ali srećom ovdje uvijek puše ugodan vjetar s mora, pa ublažava sunčevu pripeku.
Najprije ćemo pogledati svima znane palače i trgove (tek da se podsjetimo) – ljudi baš i nema mnogo na tim usijanim plohama, ali su zato sve ulice koje su u sjeni prepune šetača i „sjedača“ po kafićima i restoranima.

Tršćanski Loyd


Prefektura


Gradska vijećnica


Trg Burze


Starorimski teatar
izgrađen u samom podnožju starog grada Tergeste osnovanog 177.g.pr.Kr.


Uspinjući se uz strme ulice prema starom gradu, prolazi se kroz lijepo ozelenjene predjele


A nakon što ste krenuli od teatra i uspnete se uz beskrajno dugo i strmo stepenište, pa još uzbrdicom popločenom grubom kaldrmom, stići ćete do tršćanske katedrale San Giusto (posvećene svecu patronu grada).
T.j. stići ćete, ako usput ne slomite nogu ili vam ne otkaže srce zbog strmog uspona.
Elem, ja sam stigla na jedvite jade.


Unutrašnjost katedrale ukrašena bogatim mozaicima u bizantnskom stilu


U Katedralu dolaze vjernici sa svih strana da se pomole i zapale svijeću, moderna su vremena i nitko ih ne "davi" zbog vrućih hlačica


Na vrhu brda, iza katedrale stoji stara gradska utvrda u kojoj je danas muzej


Pogled na Trst s platoa ispred tvrđave


Pa još jednom Katedrala s bočne strane


Na silasku u grad prolazim pokraj ostataka starih gradskih vrata zovu ih Arc Riccardo, jer je prema legendi kroz njih prošao Richard Lavljeg srca na svom putu prema Svetoj zemlji u svom križarskom pohodu.
Tu je i mali kafić i ujedno kvartovsko okupljalište, pretpostavljam da je uvijek prepuno zbog lijepo zasjenjenog položaja s ugodnim vjetrićem koji stalno puše. A i turista ne manjka...


Još malo niže je crkva Santa Maria Maggiore


Unutrašnjost crkve


Ali šetnja Trstom ne bi bila potpuna da ne idemo vidjeti kako danas izgleda onaj prostor uz Kanal Grande t.j. "ozloglašeni" Ponte Rosso. Danas su ovdje smješteni restorani i kavane


...a ispred crkve San Antonio Taumaturgo nalazi se lijepi mali park s bazenčićem


Trebalo je potražiti i neko ugodno mjesto za odmorit' noge i nahranit' tijelo nakon mukotrpnog hodanja i mnoštva utisaka. Uspjelo mi je naći jednu pokrajnju malu uličicu s mirnim i polupraznim restorančićima


Ali ipak nije moglo proći sve bez živopisnih štandova, kao što je ovaj Tajlandski, gdje se promoviraju neki njihovi proizvodi, a pažnju mnogih je privukla lijepa, egzotična plesačica.




I još jedan pogled na Kanal Grande, koji je danas lijep i čist i ukras je ovog dijela grada.


I eto tako, gotovo je. Bit će mi drago ako vam se svidjela ova šetnja i ako sam neke od vas odvela u dijelove Trsta u kojima još nisu bili, a vama koji jeste, bilo je ovo malo prisjećanje na vaše šetnje.







- 16:37 - Komentari (16) - Isprintaj - #

30.03.2015., ponedjeljak

Ljudi



Nedavno sam gledala posljednje scene nekog filma, ne znam kako se zove, nisam ni u ttxt naknadno pogledala, zapravo uopće nije važno... zapamtila sam samo jednu misao glavnog aktera (pretpostavljam da je glavni) izrečenu pred kraj filma - citirat ću je po sjećanju:

Problem s ljudima je u tome što su – ljudi!
Treba nam dosta vremena da to shvatimo, ali tada, kad to prihvatimo, bit ćemo pošteđeni mnogih razočaranja.

Odavno sam i sama došla do tog zaključka, ali nikad mi nije palo na pamet to tako jednostavno i lijepo verbalizirati jednom jedinom rečenicom. Jer biti čovjek znači samo jedno, a to je biti jedinstven i jedini i neponovljivi jedan, jedan čovjek. A ujedno je taj čovjek u istom trenutku i mnogostruk, zapravo sve one slike što o njem u svom umu stvaraju njegovi bližnji – roditelji, braća, prijatelji, kolege, susjedi, usputni znanci... i svaki od nas ima onoliko likova koliko nas ljudi poznaje (ili samo misli da nas poznaje) i svatko od njih ima neka svoja očekivanja od nas, a mi ćemo ipak biti samo jedan jedinstveni „Ja“ koji će uvijek nekoga razočarati jer nije ispunio njegova očekivanja.

Ali još je važnije od te spznaje da je svaki čovjek samo i jedino čovjek, biti svjestan da smo i mi sami „Ja“ čovjek i ne obazirati se na ničija očekivanja i ispunjavati ih protivno svojim željama, jer tada nikad nećemo postati – „Ja“ čovjek.

I tako, vrlo je važno što ranije u životu postati svjestan toga, kako bismo se poštedjeli velikih razočaranja. Jer kao što osjećamo otpor prema tuđim očekivanjima koja bi nas rado usmjeravala, tako ni mi nemamo pravo od nikog očekivati ništa više od onog što nam on sam, svojom voljom, nije spreman ili sposoban pružiti.


- 00:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2015  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (5)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (3)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (4)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (8)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (9)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (9)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

linkovi

glazba

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se