< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
evo nešto o meni...radi reda...
IME: Dora
PREZIME: Holer
DATUM ROĐENJA: 05.11.1991.
MJESTO ROĐENJA: Slavonski Brod
TRENUTNO SAM: 2.razred klasične gimnazije
VOLIM: SNOWBOARD na 1. mjestu, basket i Lovran =)
NE VOLIM: ljude koji su ljubomorni, dvolični i naravno prevaru
MOJA NEOSTVARIVA ŽELJA: zasad...pa skakati bungee jumping...
MSN: dorica_15@hotmail.com
E-MAIL: dorica15sb@yahoo.com
NJADRAŽE PJESME (8...HEHE)
1. Prljavo kazalište - Heroj ulice
2. Đorđe Balašević - O, Bože
3. Opća opasnost - Jednom kad noć
4. Drugi način - Piši mi
5. Thompson - Sine moj
6. Prljavo kažalište - Oprostio mi Bog, mogla bi i ti
7. Jinx - Smijem se
8. i ovdje su 2 pjesme: Merlin - Lažu me
Merlin - Ja sam na te naviko
evo 2 pjesme koje su mi najdraže:
Prljavo Kazalište - Heroj ulice
Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj, heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Koji ce promijeniti bas citavi svijet.
Prisiljen da razmisljam, ja shvatio sam sve
Nisam roden da budem heroj
O ne ne ne.
Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet ...
Opća Opasnost: Jednom kad noć
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne budu htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćes li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sad kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.
D | Dangerous |
O | Orderly |
R | Realistic |
A | Awkward |
Opća Opasnost: Srce zna
Dan i noć mi smo bili zajedno
djelili smo snove i ono malo
što smo imali u džepu.
ja sam bio divlji
a ti si voljela baš to
tražili smo samo svoje
mjesto ispod sunca,
a gdje bi nam bio kraj
da te nisu odveli
dali su ti sve i još ti sve obećali.
al srce tvoje zna
da si sve izgubila
i jednom će ti reći
noć je hladna bez njega
a srce zna
što smo bili ti i ja
ja se još borim i neću stati
tebe su slagali ti si se predala.
kao leptir i cvijet
na dlanu jedne ljubavi
stajali smo sami
bez igdje ičeg
ali sretni kao malo tko
a sada ti se dive
za jedan osmijeh ti plaćaju,
hodat ćeš po zlatu
al nikad više nećeš biti sretna
a gdje bi nam bio kraj....
Đorđe Balašević - Svirajte mi jesen stiže dunjo moja
Toga jutra sam stigao putnickom klasom
a kuci sa stanice casom kroz baste i precice znane
kao u vojsci sam stekao druga do groba
i hronicnu upalu zgloba
suvenir na strazarske dane
usao sam na prstima,ma ti bese vec budna i brzo se prekrstila
rece proslo je ko za cas
bas si stigao dobro jer svatovi su tu do nas pa ce ti svirati
a ti ces birati
svadba bese ko svadba i sta da se prica
parada pijanstva i kice i poznata cura u belom
vec po redu pozeleh im zdravlja i srece
iz ruku mi otela cvece i sakrila pogled pod velo
tad me spazise cigani
kum je trazio pesmu al ja sam stigao briga njih
sirok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako al danas nemoj biti grub
nego zapovedi sta ce mo svirati
svirajte mi jesen stize dunjo moja
jer se nadam
nek zazvone tambure u transu
znam da mi je pesma ova
za veselje i svatovac al ja moram cuti tu romansu
svirajte mi jesen stize dunjo moja al polako
da mi ne bi koja rec promakla
sklonte case i bokale razbio bih svet od sale
da je samo slucajno od stakla dunjo moja
retko odlazim kuci a pisem jos redje
i slike su bledje i bledje , a lepe potiskuju ruzne
Al nekad porucim pice i tako to krene
a stignem u svatove njene sve prave ljubavi su tuzne
Nikom ne pricam o tome, brzo dodje taj talas i znam cu da potonem
Spas mi donose cigani oni imaju srce za svakog od nas briga njih
oni me pitaju sta da sviraju
svirajte mi jesen stize dunjo moja jer se nadam
nek zazvone tambure u transu
znam da mi je pesma ova za veselje svatovac
al ja moram cuti tu romanu
svirajte mi jesen stize dunjo moja polagano
da mi koja rec ne bi promakla
sklonte case i bokale razbio bih svet od sale
da je slucajno od stakla, dunjo moja...
Marina Perazić - Kolačići
Grad je tako siv i hladno je
a jutro me zadirkuje
da sam blesava
sto sam nervozna
jer ne znam gdje si sad
Kao rumeni kolacici
djecaci hodaju po ulici
i bas sam blesava
sto sam nervozna
jer ne znam gdje si sad
Ref. 2x
Pojest' cu sve kolacice
tebi u inat postat' cu debela
sve djevojke
nece biti slatke kao ja
evo...jubilarni post...ma baš me briga...ovo pišem jer mi trenutno treba nešto da radim...a zašto...pa ZATO...
...rekli su mi da je srce samo organ koji pumpa krv...a zašto onda neke stvari toliko bole...zašto ja onda plačem ko kišna godina zbog nekih stvari...zašto mi je onda toliko stalo da neke osobe ne budu povrijeđene...zašto se onda toliko trudim da drugima bude lijepo...i zašto se onda toiliko trudim da budem sretna...ZAŠTO, ZAŠTO I ZAŠTO...
...sad bi mi neki rekli da se ne živciram...ali eto...opet sam u toj fazi...opet, opet, opet i ponovo...whatever...iako nisam svjesna 100% šta pišem, ruke mi idu same od sebe...boli me briga za sve i svakog...ma šta ja pričam...LAŽEM...nije me briga...toliko mi je stalo da ne želim ni sama sebi priznat...toliko mi je to važno da se bojim da će nestati...da neće biti dobro...bojim se više no ikad...a zašto...ne znam...it o me užasno zanima...to jedno glupo ZAŠTO...
...ali zašto baš sad...u ovom glupoim trenutku...to mi trenutno ne treba...i baš se sad dogodi...zašto, zašto i zašto...ne znam...možda je super jer se sad dogodilo...ali možda i nije...ne znam...i zato me to užasno zanima...
...ja znam da On ima svoje razloge...koji su, nekada, nama ne shvatljivi...i shvatimo ih tek kad se to nešto dogodi...ali ne znam želim li ja da se to dogodi...MA ŽELIM...stvarno žeilm...no opet, bojim se šta će biti ako se ne dogodi to...opet ću ja biti sva tužna, ljuta, mrzovoljna ili šta ja već znam kakva...opet će mi svi biti krivi...opet...i opet ću popustiti u školi...no ne smijem...
...kako da ja napokon uvjerim samu sebe da će sve biti ok...ne znam...ali me užasno zanima...i želim to saznat...jer ovo ubija u pojam...ove misli...ova sumnja...ove gluposti u mojoj maloj glavi...i još k tomeslušam orljavce...pa to je čisti primjer da sa mnom nije sve ok...pa ta faza me prolazi samo kad sam tužna, ljuta...tj kad sam stvorena za psihijatriju
...no dobro...moj post je postao vreća za boksanje...sve što osječćam sam napokon nekako rekla...a sad...ja sutra idem u otok...fržite mi fige!!!...sutra dolazi Ivan...jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee...napokon...
...a za rođendan sam u Dubrovniku na govorničkoj školi...tak da...uživam...
pussa...
i da...
IIVANE SRETAN ROĐENDAN!!!!!! OPROSTI NA ZAKAŠNJENJU...
koja sam ja budala...SORRY, OPROSTI, STVARNO MI JE ŽAO...