...just me and nobody else...

nedjelja, 31.12.2006.

evo meeeeeeeeeeee

...evo meeeeeeeeeeee...napokon i ja došla doma...ma bilo je više nego SUUUUUUUPER...upoznala sam nove ljude, sklopila nova prijateljstva...itd...i naravno naučila BOARDAT...napokon...skije zbogom...kao što je hana rekla...SNOWBOARD JE ZAAAAAAAAAAAAAAKON...pa ukratko kak smo provodili dane...

1. dan
- imali smo ručak oko 12 i onda išli na skijanje...trener LJUBO je strava...napokon sam shvatila koja je svrha štapova...da ti pomogne u zavoju...
- nakon toga neka užina i onda smo išli raspakirat torbe, spremit sobe jer su nam ocjenjivali...mi mso dobili 2+ pa na kraju 3
- onda večera pa smo morali sklapat neke grupe...i dobivali neke zadatke...ma fora

2.dan
- dizanje u 8, pa na doručak i u 9 prvi put idemo na BOARD - nas 3
- naičili smo tkz.bočno otklizavanje po prstima i po petama iliti kočenje...
- nakon toa ručak, pa opet na skijanje
- sprijateljila sam se s trenerom LJUBOM i shvatila da skijanje nije toliko loše koliko sam ja mislila...
- onda užina pa spremanje soba i večera
- nakon večere pregled soba i naki zadaci...ovaj smo put dobile 3/4

3.dan
- opet dizanje u 8, doručak, pa na BOARD
- naučile smo kosi spust što je preduvijet za zavoje...
- ma strava, Bruno (naš trener) je ZAKON
- naučio nas igrat štoflec
- neka igra, broiš 1,2,3...i kad dožeš do broja koji je djeljiv ili sadrži sedam moraš reć štoflec i onda se mjenja smjer i onaj koji je iza tebe mora reć slijedeći broj...npr. 5,6,štoflec,(proomjena smjera), 8...
- ma strava igra, dobra za koncentraciju
- a onaj koji pogriješi u bilo čemu ima neku kaznu koju mi odredimo
- poslije večere smo riješavali neki kviz, i vježbali neki igrokaz koji smo morali 4 dan, tj. petak pokazati
- nakon tog smo tebali ić spavat, al mi "veliki" nismo...da zaboavila sam reć da su svi imali od 5-13 god, a samo Ana i ja 15...
- mi veliki (od 12-15 god) smo sjedili na stepkama i pričali s Brunom...tip trenira rukomet od kad zna za sebe, BOARD-a 8 godina, ima 24 godine i obožava Red Hot Chilli Peppers-e...savršeno
- Bruno nam je davao neke zagonetke i igrali smo štofleca...strava

4.dan
- ustajanje u 8, doručak pa na NATJECANJE
- bilo je fora, samo što smo nas 3 BOARD.erice išle na skijama jer nismo baš uvježbale zavoje tak da nam nije bilo fora ić na BOARD-u
- onda smo imali ručak i opet na BOARD da uvježbamo zavoje
- trebali smo oko 5 ići na sankanje, ali Bruno je pitao Suzanu (organizatoricu tog svega) da li možemo nas 3 ostat na BOARD-u i vježbat
- rekla je da možemo, i mi smo prvi put išli na tanjurić
- iz prve smo sve 3 došle do gore bez pada
- onda smo oko 4 otišli do ekipe koja se sanjkala jer žice rade do 4 sata
- mi smo se na BOARDU spuštali i onda se penjali
- onda je LJUBO uzeo Brunin BOARD i u tenisicama se spuštao
- dobro da Bruno ima strep-in vezove koji se kpčaju preku buce za BOARD
- i LjUBO je prošao cijelu bebi-stazu i napravio 2 jako dobra zavoja, za što je meni trebalo 3 dana
- ali dobro, on ipak 11 godina skija tak da...
- navečer je bilo super, pokazivali smo igrakaz koji smo vježbali, i imali neku dodjelu diploma
- naša grupa (ta koja je trebala pokazat igrokaz i s kojjom sam ja rješavala sve zadatke) bila je 2
- ja sam u skijanju bila 8. od 8
- nije mi to previše značilo, jedino kad mi je LJUBO postavio pitanje "pa šta je bilo Dorice"
- skoro sam se rasplakala, neam pojma zašto
- i onda iznenađenje, Bruno nam je dodjelio diplome za nas 3 BOARD-erice
- koji lik, mislim tko bi se toga sjetio
- i onda smo opet sjedili na stepkama
- do negdje ponoći i ja sam se išla pakirat i spavanac
- zaspala sam odmah kad sam legla

5.dan
- stvari smo odnjeli dolje u blagovaonicu i onda doručkovali pa na BOARD
- naučile smo zavoje i onda išle na sidro
- Ana i ova druga DOra su padale po 4,5 puta, a ja sam do ore došla od prve
- nisam mogla vjerovat, mislim prvi pu sam na sidru koji je 3 puta brže od tanjura i dođem od prve gore
- oko pol 2 išli smo u hotel, presuć se i ručak pa nazad za Zagreb
- bilo je super, nisam se nadala da će to bit tak dobro
- Suzana mi je rekla da će me zvat na neko kampriranje u 4 mjesecu da idem s njima
- ja se samo nadam da ću i na godinu ić s njima na skijanje


...ne znam da li itko zna onu pjesmu MALI DUĆAN ali to je bila pjesma skijanja...pjesma je glupa, ali opet je zakon...na whatever

evo vam slike s pohorja (tam smo bili)

ovo smo Ana, Dora i ja na BOARD-u



ovo je Bruno u skoku s BOARD-om


ovo su Ana i Suzana (ona je u ovom zelenom odijelu)


LJUBO i Andrea


i za kraj Edo, Bruno, Hrvoje, Ljubo i Suzana


....to je sve od mene...ljudi pozz svima i vidimo se...

petak, 22.12.2006.

opet ja

ovako...prvo da vam kažem da svi koji su bili na pretstavi neka zaborave što je bilo...ja sam se obrukala tako što sam se samo počela smijati usred glumačke točke, ali whatever...pravi razlog zašto pišem post je taj da vam možda sljedeći napišem tek poslije nove godine jer u utorak idem u sloveniju na bordanje...i još nešto...upravo na Josipovom blogu slušam pjesmu Tears in Haven...

Eric Clapton-Tears in Heaven

Would you know my name
if I saw you in heaven?
Would it be the same
if I saw you in heaven?

I must be strong and carry on,
'Cause I know I don't belong here in heaven.

Would you hold my hand
if I saw you in heaven?
Would you help me stand
if I saw you in heaven?

I'll find my way, through night and day
'Cause I know I just can stay here in heaven.
Time can bring you down, time can bend your knees.
Time can break your heart, have you begging please, begging please.

Beyond the door, there's peace I'm sure
And I know there'll be no more tears in heaven.

Would you know my name
if I saw you in heaven?
Would it be the same
if I saw you in heaven?

I must be strong and carry on,
'Cause I know I don't belong here in heaven


...evo, ovo su riječi...opet s Josipovog bloga...što se tiče bordanja...molim vas držite mi fige da NAPOKON NAUČIM BORDAT jer mi je dojadilo skijanje...mislilm skijam od 1 osnovne tj. već 8 godina...i postalo je monotono...e da, što se tiče prošlog posta kad sam napisala da mi nije baš sve ok (mislim, to je bilo rečeno kroz kontekst), jučer i danas samo pjevam ono "jer ja sam tako sretno dijete" i shvatim da jesam...i onda glupa kemičarka prolazi kraj mene i kaže mi da smirim svoje hormone i moždane vijuge...pa samo malo, prvo mi ne daju da budem tužna a sam ne smijem biti ni sretna...i onda mi krumeska upropasti sve tako što mi nije dala da na pozornicu izađem u starkama...pa nisam ja kriva što se to njoj ne sviđa...i ja sam naravno izašla u starkama...hehehehehehehe...ali što je najbolje, mama mi donese male cipele koje sam ja trebala nositi umjesto starki...odvratno...ljudi, ja sam 24 sata u patikama ili starkama (koje također jednim dijelom i jesu patike) a ona meni donese neke ružne crne cipele koje su mi još i male i hoće da u tome izađem pred 300-tinjak ljudi...ma ne pada mi na pamet...za kraj rekla bih vam da u boxu imate pjesmu tears in haven (opet s Josipovog bloga)...a đta ćete kad je čovjek legenda...


za kraj veeeeeeeeeeeeeeeeeelika pussa Josipu, Ini, Ivi, Luciji, Miriam,Sanji, Heleni, Gabi i naravno osobi xy koja ne zna ni da postojim ali whatever...ljudi sve vas puno volim i nadaam se da ćete se dobro provest za Božić...sretan Božić svima jer ne znam hoću li svima uspjet čestitat baš na Božić....pussa svima i vidimo se



...dorica...

utorak, 19.12.2006.

evo me nakon tjedan dana

...ljudi, evo i mene...što da vam kažem...jedino da sam u sub igrala tekmu i izgubili smo 60-ak razlike...u ned smo bili u đakovu opet igrali tekmu i pobjedili 57 razlike tak da smo "vratili" razliku...šteta samo što je u sbu bila a2 liga a u ned b1...u ned sam nakon tekme išla na koncert...ma strava je bilo...još je loša pjevo tešanj i maljčki...ma perfect...što drugo reći...nego da...danas mi je bilo "super"...ma savršeno...i još mislim da ću odustat od košarke jer me sve to živcira i ne da mi se ništa...svaki božji dan na treningu ja poživćanim...ma očajno...evo više nemam nikakve inspiracije što da vam kažem...


NE GOVORI SVE NA GLAS

Ne govori sve na glas, ja znam tko te budi
I mlađi od nas već su odrasli ljudi
Nije tajna da te želim, to znaju svi
Mi smo dvoje ljudi skriveni od pogleda
A što je pravi tren, to ne znamo ni ti ni ja

Ne govori sve na glas, ja slutim u tami
Čija sjena prati nas dok hodamo sami
Srce bira teži put, to znaju svi
Mi smo dvoje ljudi skriveni od pogleda
A što je pravi tren, to ne znamo ni ti ni ja

Ali znat' će noć kada prolije se crna boja
Svuda oko nas, nagovori me da budem tvoja
Ma znat' će noć da su riječi sitan prah na krilu laži
Znat' će dan kad prelije se kap u čaši


ovu pjesmu pjevam već duže vrijeme...pa tak da možete misliti kako mi je...ljudi ovo je sve od mene...bye

utorak, 12.12.2006.

my class & me

...pa ovako...nisam pisala 3 dana a već me ljudi opsjedaju...ma samo tako nastavite...ovako, za početak...prvo nešto o meni...nije se ništa posebno dogodilo...jučer bila neka duhovna obnova...nismo imali nastavu...bilo je ok...ja nisam bila na misi jer mi se stvarno nije dalo ostat...mislim da bih bila jedna od rijetkih koji su ostali...ma whatever...nakon tog sam otišla sam s Lucijom, Sanjom, Miriam, Dokijem i Lucijinom sekom Marijom do Derbyja...ma de...očajno...ipak je dokazano da je u Rupi jedino kak spada...oko 1 sat sam došla kući...silazim ja sa stepenica i padnem i koljeno mi kao nešto iskoči...ali nije u potpunosti...i odem ja u bolnicu i vrate oni to meni...tu bol nisam osjetila u ovih 15 godina sve skupa...ali dobro...odem na trening za školu u 8 i bilo dobro...radili neku zonu 3-2...ma očajno glupo...svi stojimo u nekoj sredini sredine...ma ne kužim ništa...a u ponedjeljak je utakmica u 21 h u I.G.K. školi opet protiv cura iz mog kluba...prošli put je bilo super...još pogotovo što su Josip, Daniel i Ana (Josipova seka) vodili tkz. zapisnik, a Čuljak i Grubišić sudili...a tko zna što će bit u pon jer ne smijem opet zvat Čuljka da sudi jer će me Ina pokopat živu...hehehehehehehe...a i neću jer mi polako ide na živce...nikad ne znaš to mu je u glavi...ali whatever...i tak ja u 9 otišla na trening za klub...i oko pola 10 opet me zaboli koljeno tak da sam OPET morala samo šutirat k'o neki idiot...nakon što sam došla kući, otuširala se i legla u krevet, dođe mi seka oko pola 12 i kaže da me voli i da hoće da ju pokrijem...ma mjesečarila...mislim da se ni ne sjeća što je bilo...al eto...pokrila ja nju i ajd legla spavat...danas u školi nije bilo ništ posebno...dan koji sam komotno mogla prespavat...al et...ma briga me...i evo sad pišem ovaj post koji ne znam ima li uopće smisao...

...a sad o mom 1. a...

čuli ste da me 75% mog razreda živcira, ali trpim... Pa ovako... Neke cure koje me ne živciraju i s kojima sam kako-tako dobra...

Gaby - super cura koja svira flautu, lijepa pametna djevojka koja ima ciljeve u životu koji su meni, za sad, još uvijek nepoznati...na ljubavnom planu...pa, recimo zaljubljena a sad sretno ili nesretno, ovisno kako gledate...

Bigi - cura iz osnovne, malo, pametno stvorenje do koje nisam uspjela u potpunosti doprijet...još uvijek ne znam što joj se mota po glavi......ljubav......mislim sretno zaljubljena...ali ne znam...sve u svemu...super...

Antonija - za nju ste već čuli...super cura koja me u potpunosti razumije......ljubav......pa, traži dečka...

Martina Milašević - ma super cura, samo malo pretiha...ali kak neće kad sjedi s Čakalovićem......ljubav...nemam pojma......sve u svemu i u ničemu...

Josipa - malo pametno dijete koje kuži matematiku, ali ne fiziku......ali mislim da će bit nešt od te cure...uporna, to sigurno...

Tajana - djevojka s kojom ja sjedima...pa recimo...previše perverzna......ali inače, pametno dijete s velikom sposobnosti za logiku....(da baš)......

Marija - MALA curica koja je jaaaaaaaaako pametna ali nema sreće s latinskim...a ne može sve ić po loju.......

i Eda - ma legenda od cure...nemam komentara, samo jedno...pametna, ali ne uči dovoljno pa je tako kako je......

s dečkima sam kako-tako dobra osim s Ćukom koji mi tu i tamo zna dić tlak sa svojim komentarima, al nema veze.......ljudi nemam više što reći osim veeeeeeeeeeeeeeeeeeeeliki pozdrav i pussa Ini, Josipu, Luciji, Sanji i mojoj maloj, slatkoj IVI....hehehehehe...zbogom i Bog vas blagoslovio......

subota, 09.12.2006.

pa...POBJEDILE SMO

...kao što iz naslova možete vidjeti, pobjedile smo Našice...40-ak razlike...bilo je super...Ana i Kristina su se ubijale po terenu za svaku loptu...Ana je zabila 4 od 5 trica......i onda trenerica mene stavi u igru...4 min prije kraja...ja sam se usrala......ušla sam u igru i netko napravio faul i 2 bacanja za našice...ja stojim na trici i počnem se odjednom trest......odvratno...čak su me i Kristina i Ana komentirale kak sam se usrala...ali jbg šta ćete kad mi je to bila 1. utakmica sa seniorkama......valjd' će bit bolje...

...u subotu igramo protiv croatie...ne znam da li kod kuće ili u gostima...samo znam da ćemo izgubit...a u iduću nedjelju igramo u đakovu b1 ligu...to će bit dobro...tu su sve cure '90 godište i mlađe...

...nego, da...danas sam bila na utakmicama u igk školi...prvu tekmu iva vodi zapisnik i opet usere...napiše igrače ekipe B pod ekipu A...ma ludo, što drugo reć'...a pod tekmom u 11 sudili Gubišić i Kurtušić i ja vodila zapisnik i napišem Kurtušića pod prvog suca...Matej (Grubišić) je popizdio...i to blago rečeno...naljutio se na mene k'o da sam ubila nekog...o Bože idiota...nakon tekme smo nešt pričali i posvađali se...sad izgleda ne pričamo......

...za kraj samo veeeeeeeeeeeeeeeeeeliki pozdrav Ini, Luciji, Miriam, Sanji, Josipu i naravno mojoj Maji (Ivi)...

petak, 08.12.2006.

...ljubav je za ljude sve...

...ova je pjesma sad svirala...ali moj dodatak je ALI ZA MENE NE...

…evo i mene…još jedan usrani post o mom usranom životu…ova vam rečenica točno govori kako se ja trenutno osjećam i koji je moj pogleda na ljubav,, život ili bilo što drugo…USRAN…što drugo reći…

…da odgovorim Josipu na pitanje…pa, moj ljubavni život je definitivno čisti promašaj i izgubljen u vremenu i prostoru…to je najjednostavnije rečeno…a dečko koji mi se sviđao ima drugu…ja sam OPET višak u cijeloj toj usranoj situaciji…zbog kojeg razloga ja onda pokušavam ostvariti kakav - takav kontakt s dečkom koji mi se sviđa kad mene nitko ne doživljava na način na koji ja to želim ili što je još bolje…nitko me ne doživljava uopće…

…sad bi mi neki ljudi rekli da odustanem od tog dečka kojeg ću nazvati osoba xy…ali recite vi meni kako…sva sreća da se nisam u potpunosti zaljubila jer bi onda bilo svega…pa, mogu ja „preboljeti“ tu osobu, ali kad ga viđam, gotovo svaki Božji dan, onda je to vrlo teško…i što je najbolje ja ću se opet „zaljubiti“ u nekog tko već ima curu ili je baš prekinuo s njom pa mu nije do nove veze…čemu onda svo to silno uzbuđenje oko nečeg kad je to nešto nedokučivo…

…zašto bih se ja onda zaljubljivala kad me očekuje samo ponovno razočaranje…opet i opet…jedno za drugim…i što je najbolje, kad se ponadam da ja i osoba xy imamo šanse, dogodi se da je to bilo sve samo prijateljski ili zajebancija…ma jako zabavno…da pukneš od smijeha…svima je zabavno osim meni, naravno…

…nakon svega, tješim se time da je sutra subota i da ću MOŽDA nakon mjesec i nešto izaći van…ali to je opet malo vjerojatno jer kao i obično neću imati s kim ili ću bit previše umorna od treninga i svih sranja koja će mi se događati tokom dana…

…za kraj, hvala Ini, Ivi i Josipu na svim savjetima koje su mi dali makar to bile samo obične riječi ili samo obično BOK…ali nekad i male stvari imaju veliko značenje u ovom malom, usranom i očajnom životu…puno hvala i svima drugima kojima je stalo do mene…LUCIJI, MIRIAM I NARAVNO SANJI…ljudi uživajte i nadam se da će te vi imati više sreće s ljubavlju nego ja…pussa SVIMA

utorak, 05.12.2006.

here I go again

...opet ja...toliko me zadnjih dana hvata inspiracija da je to nevjerovatno...ma ovako...danas prije sata biologije odem gore u učionicu ostaviti torbu, a na stepenicama neki dvoje umire od smijeha...naravno, puknem se i ja smijat...ali nevažno...pod biologijom je bilo toliko zabavno da sam skoro ponovo zaspala...i onda geografija...učim k'o kreten i javim se i dobijem 4,4 jer je pitao neka sranja...ma nevažno...boli me briga...prvi sat kemije sam skoro počela plakat...pojma nemam zašto...pitala je profesorica, a mi smo trebali raditi zabilješke...ma whatever...drugi sat kemije je isto pitala, a mi smo trebali samo biti dobri...ja sam razmišljala o svemu što mi se događalo i došlo mi je da plačem...i onda tjelesni...radili smo judo i trebali napraviti neki bočni pad...budući da sam ja kao mala pala na dupe i polomila se živa, ja imam jaaaaaaaaaako veliki strah od svega...i naravno nisam to radila...samo sam sjedila sa strane...i zadnji sat latinki...to je bio solidno...nije me pitala, imat ću 5...ma savršeno...

i onda nakon nastave vidim grubišića...dođe on meni i kaže mi da dosta dobro igram košarku...da nije to očekivao...ja sam naravno pukla od smijeha jer znam da jučer nisam bila JA na terenu...pojma nemam zašto...(ma znam ali ću se praviti da ne znam)...i idemo Luca i ja na stanicu i sjednemo na klupu i pričamo...pričale smo pola sata, i ja sam se uspjela izvuć iz depresije...ma ta ženska je zakon...i tako, ja sam sad prije 20-ak minuta došla doma...idem jesti i molit Boga da stara dođe s informacija u kakvom-takvom normanom stanju i da me pusti na trening...molite se za mene...ljudi puno vas volim i pussa svima koji to zaslužuju...posebno Ini, Ivi, Miriam i Luciji...uživajte

nedjelja, 03.12.2006.

evo mene opet

...evo, napokon sam našla toliko vremena da napišem post...pa za početak nešto o meni što mi se događalo...

ŠKOLA: što se ocjena tiče, recimo dobro iako može i bolje...što se razreda tiče...ma 90% mog razreda diže mi tlak tek što ih vidim...toliko dvoličnih, umišljenih, arogantnih i prepotentnih ljudi na jednom mjestu...za ne povjerovat...
SITUACIJA DOMA: recimo da je dobro...bit će bar do utorka jer onda stara ode na informacije...a šta ćete...bit će svađe ali baš me briga...imam ja opravdanje za sve...hehehehehehe...šalim se, naravno
PRIJATELJI: e vidite, našla sam osobe koje mi pašu...iva , miriam (mia), lucija, sanja i naravno helena...ma ljudi su legende...eto, vše nemam problema s tim...bar ne za sad...
i za kraj LJUBAV: pa, jednom riječju...usrano...ali tješim se time što smo bar kako-tako prijatelji i što se bar pozdravljamo ako ništa drugo...ali kao što rekoh prije...pa dosta vremena...ja jednostavno nemam sreće s tim i amen...to je tako i tako mora bit...no valjd ću i ja jednom na ZELENU granu (hehehehe)...ali kao što sam opet rekla prije...pa dosta vremena...ne može sve biti savršeno i ne može svaki dan biti po našoj želji...šta bi bilo da nema sranja u životu...bilo bi nam dosadno...zato, moj moto za ljubav je... bit će kad bude...simply clever (škoda)...hehehehe

a sad...moja razmišljanja i moji savjeti...

za početak...svi koji ste u bedu...ma znam da se osjećate kao da vam nitko ne može pomoći i kao da ste sami na svijetu...ali ljudi, tu smo i mi...mali obični ljudi kojima je stalo do vas...koji bi sve dali da nam kažete što vas boli da vam možemo pomoći jer to zbilja želimo...stoga vas u ime svih koji su u skupini gore navedenoj molim da nas pitate za savijet jer, iako smo mladi i neiskusni, ipak smo i mi prolazili kroz takva sranja i želimo vam pomoć da se izvučete kao što smo se i mi izvukli...jer svaki savjet koji vam damo, a pomogne vam, za nas je svijetla točka u ovom "savršenom" životu...

zatim, evo da sad ja vas pitam za savijet...iako znam da je to jako glupo, no eto...

kako reći dečku da ti se sviđa, kad ga znaš već 5 godina i samo ste prijatelji (ako i to)...
moja situacija je nešto slično ovome: znam dečka već 5 godina, prijatelji smo i ja sam ga tako smatrala do ove godine...ali ove se godine to promjenilo...taj isti dečko mi se počeo sviđati kao osoba...sad ga odjednom gledam drugim očima...i sad, kako ja njemu reći da mi se sviđa kad pretpostavljam da to nije obostrano...molim vas za savjete na koji god način...

a sad...oglasi...ovo su me molile prijateljice da objavim...pa evo...(znam da će biti glupo, no boli me briga...nije o meni riječ....šalim se...)


MOLIM VAS POSJETITE SANJIN BLOG JER JE ŽENSKA ZAKON I VIŠE OD TOGA...LINK IMATE GORE MEĐU MOJIM PRIJATELJIMA, ALI EVO OPET...LINK...

ANTONIJA JUKIĆ...(cura iz mog razreda)...traži mladog, zgodnog dečka koji bi htio ić s njom na kavu tj. na piće...za daljne informacije obratite se meni osobno ili jednostavno dođite u naš razred i pitajte tko je to...dobit će te povratnu informaciju...


...i to bi bilo sve od mene...još jednom...hvala svima koji su mi pomogli da shvatim neke stvari...puno hvala ini koja mi je objasnila što napraviti kad je kriza među "društvom"...i na kraju puno pozdrava josipu koji je totalna legenda od čovjeka...spoj savrašenog u svim pogledima...(sami shvatite na što mislim)...ljudi puno vas volim i uživajte dok još možete i dok ste mladi...pussa svima do kojih mi je stalo, a pusa onima koji mi znače nešto, ali opet ne toliko koliko skupina ljudi do kojih mi je stvarno stalo...zbogom i još jednom...uživajte...