...just me and nobody else...

petak, 27.10.2006.

...evo me opet...

...nakon mnogo vremena, odlučila sam i ja doć natrag u ovaj svijet...vratiti se natrag...ali da vam odmah kažem...sjećanje nije za ljude...samo budi tugu, bol, čežnju...podsjeća nas na put za nigdje, na put za nikamo i nowhere...jel istina da je čovijek postao od praha i da će se u prah pretvoriti ponovo...ali zašto onda živimo ovaj život...mislilm, ako poslije njega nema ništa...samo pustoš...mrak...tuga...zašto onda svemu davati smisao...možda zato što je to ono što svi želimo...ili možda zato što mislimo da to želimo...ne znam...ali možda to i nije najbitnije..kako da nešto kažem, a da me drugi krivo ne shvate...stalno si govorim da mi nije bitno tuđe mišljenje, ali je...jedino mi je to i bitno...što će drugi misliti o meni...kako će ljudi reagirat kad me vide...ali jedino zbog čega žalim je to što kad god sam tužna, depresivna ili čak uplakana, kažem da je za to kriva ljubav...daje sve uredu, osim toga...no nije...ništa nije uredu...kako da nastavim živjti s činjenicom da moj život nije savršen...nije onakav kakvim ga ja zamišljam...zarje to normalno...mislim, stalno se u meni pobuđuju te činjenice...da ja ovdje ne pripadam...da ovo nije moje mjesto na ovom svijetu...u ovom životu...da se ja ne uklapam među ove ljude...ZAŠTO...da, zašto...možda jer sam dvolična osoba...kod kuće sam cura koju zanima pitanje ZAŠTO ŽIVOT, a vani sam netko tko je tkz. lud, nije me briga za nikog...nije me briga za to jel sam lijepa, što će drugi misliti o meni...a možda i zato što stalno imam osjećaj krivnje...možda to nije tako...možda je onako kako mi drugi kažu...možda samo ja mislim da je život premam meni okrutan...ili šta ja znam već kakav...možda...ne znam...ne znam kako da se objasnim...kako da vam opišem što osjećam u ovom trenutku...ali što je najbolje ja imam dečka...i ne mogu nikog kriviti jer mi nije aš dobro...nikog i ništa...ali zašto sam ja onda depresivna..ne znam, ali me jako zanima i mislilm da je vrijeme da se ja promjenim...postanem ono što jesam...samo najprije moram otkriti ono što jesam...

ponedjeljak, 23.10.2006.

...evo i mene nakon više od tjedan dana...

...kao što se iz naslova vidi...jedino što mi preostaje je reći žao mi je...i to jako...nije mi se dalo pisat postove...a imala sam važnijih obaveza...

moj današnji dan u školi:

blok MAT: oba dva sata profa pitala, ja dobila 4...strava...(ja sam drugi sat učila grčki)

POV: profesor pitao Luku (4,4) i Mihaela (1,1) a mi radili novo

EJ: dala profa dominiku da pročita rečenicu " Me? Run? You must be jokeing!" A on pročitao "Mi?Ran?Ju mast be đuking!" Baš tako...i do kraja ga je sata profa učila reći englesko r a ne hrvatko...mi smo umirali od smijeha...

HJ: pisali tkz. nenajavljeni test a ona nam najavila 2 tjedna ranije...profa mi riješila 1. pitanje tak da ću dobit 4-5

GRČKI: dobila sam 1...ali olovkom u zadaću...ja budala umjesto da napišem prijevod neke rečenice pod MAT ja sam učila deklinacije...ma daj...i da, ja sam mislila da će me pitat samo šta znači hipos (jer to nije znala Mia koja je broj prije mene) a on mene pitao da pročitam cijelu zadaću...nije fer...i onda pater (profesor) Janča (ivan janč) pita šta znači hipos a on kaže "mene to asocira na hipo-alpe-adria-banku"...unposiblle...umirali smo od smijeha...

i za kraj GK: pjevali smo neku pjesmicu...strava i užas...


i tako je to, dragi moji i ostali, prošao moj školski ponedjeljak...što se tiče ostalih zbivanja u mom životu...u ovih tjedan dana...bilo je svega....

Situacija u kući: po starom, svi mi idu na živce, ne da mi se spremat sobu itd...

Društveni život: Strava...Sve po starom... U subotu sam ostala doma jer mi se spavalo i nije mi se dalo nikud ić...kaže mi Luka da je u gradu bilo sve u svemu solidno...a eto...kad mene nema, bude super, a kad sam ja vani onda bolje da nisam išla....loool

Ljubav: imam dečka...da, iako je to teško za povjerovat...ali sve u svemu solidno


...i to je to...za kraj...

PRLJAVO KAZALIŠTE - HEROJ ULICE


samo za HRVOJA

PRLJAVO KAZALIŠTE - LUPI PETAMA



samo za IVU

SHORTY - DOĐI U VINKOVCE


za KARLA i ŠOKYJA


i to je to....uživajte

petak, 13.10.2006.

napokon i moj dugo isčekivani post

...kao što sam rekla, pitanje je kad ću napisati sljedeći post...i evo ga...došao je i on na red...ne znam zašto, ali sad sam nešto između happy i sad osobe...ali whatever...nego, danas mi je bilo ok u školi...šta ja znam...ali mogu vam reći da sam napokon mogla s nekim razgovarati kako spada i biti ono što jesam...a to je vrlo inteligentna osoba...No bilo kako bilo, sad sam tek shvatila da nemam ideju za post...

"So Many Ways"

There must be so many ways to say goodbye
I'm breaking up again
But just when I thought I could hear her voice
It echoes in my head
I'm sorry if I say the wrong things
I'm sorry if you feel that I don't want you anymore
But how can I believe any words that she says to me
When everything comes out wrong
She's built and torn down anyone that gets close to her heart
To her heart
There must be so many ways to say goodbye
But I can't seem to think of one this time
So many ways to say goodbye
Even if she isn't mine
I'm still losing my mind
She's calling me again
But I was so convinced I'd never hear her voice
She says hello
How can you ever breathe without me
Cause I can see this happening all over again
I think I want it to
How can I believe any words that she says to me
When everything comes out wrong
She's built and torn down anyone that gets close to her heart
There must be so many ways to say goodbye
But I can't seem to think of one this time
There must be so many ways to say goodbye
Even if she isn't mine
I'm still losing my mind
She's built and torn down anyone
She's built and torn down anyone that comes close to her heart
To her heart
There must be so many ways to say goodbye
But I can't seem to think of one this time
So many ways to say goodbye
Even if she isn't mine
I'm still losing my mind



Ovo je jedna odlična pjesma... Ljudovi, čujemo se i vidimo kad dobijem neku inspiraciju...pozz svima...


za krj još jedna pjesma...pozz svima još jednom


Hey now, hey now
Hey now, hey now

Have you ever seen such a beautiful night?
I could almost kiss the stars, for shining so bright
When I see you smiling, I go-oh oh ohh
I would never want to miss this
Cause in my heart, I know what this is

Hey now, hey now
This is what dreams are made of
Hey now, hey now
This is what dreams are made of
Ive got somewhere I belong
Ive got somebody to love
This is what dreams...
Are made of

Have you ever wondered what life is about?
You could search the world and never figure it out
You wont have to sail the oceans no no no
Happiness is no mystery
Its here and now, its you and me

Hey now, hey now
This is what dreams are made of
Hey now, hey now
This is what dreams are made of
Ive got somewhere I belong
Ive got somebody to love
This is what dreams...
Are made of

Open your eyes
(this is what dreams are made of)
Shout to the skies
(this is what dreams are made of)

When I see your smiles, I go-oh oh ohh
Yesterday my life was duller
Now everythings technicolor

Hey now, hey now
This is what dreams are made of
Hey now, hey now
This is what dreams are made of
Ive got somewhere I belong
Ive got somebody to love
This is what dreams... (dreams)
This is what dreams...
Are made of

Hey now, hey now (hey now)
This is what dreams...
Hey now, hey now
This is what dreams are made of

srijeda, 04.10.2006.

...što reći...

...evo ga...ponovo se ponavljaju oni dani...znate koji...slušam evanscence-bring me to life...razmišljam o mom životu...i pišem ovaj tužni i, recimo, tako bezosjećajan post...

--no title--

zar je to sve što je ostalo od mene
zar ne postoji nešto što me može vratiti nazad,
na onaj pravi put, na ono zbog čeg sam bila sretna
zbog čega mi je sve imalo smisla...

zar je ovaj život izgubio smisao eto tako, odjednom...
u samo jednom trenutku,
zar je zbilja ovo sve samo pograška,
zar zbilja postoji nešto zbog čega je ovo ovakvo kakvo je...

ponekad se dogodi da poželim biti netko drugi,
poželim otići u svoj svijet u kojem će biti moja pravila,
otići negdje gdje nema problema,
ali realnost je takva da ne postoji mirni kutak za razmišljanje...

ne postoji mirni dio ovog užasnog i velikog svijeta,
ovog ubrzanog i "nemam vremena" života
nema onoga gdje se možeš sakriti a da te ne nađu,
da ti ne unište tu tvoju jedinstvenu idilu...

zar su sve ova tuga, bol i razočaranja važan dio nas,
zar za sve ovo negdje ima smisao,
postoji li negdje netko tko je dao razlog ovom svemu
ima li negdje odgovor na svako postavljeno pitanje...

što se više upustim u razmišljanje to više tonem u dubinu,
to više idem nekamo gdje je kraj početak, a početak kraj...
zato ću samo reći jedno i završiti ovu beznačajnu idilu,
ŽIVOTE, GDJE JE SMISAO MOG POSTOJANJA ???

...mislim da je ovo dovoljno da se moj post završi...ne znam da li je ispunilko sva vaša očekivanja, ali samo ću vam reći da je ovo moje pitanje...ppozz svima a pogotovo IVI i ŠOKYju

ponedjeljak, 02.10.2006.

...napokon sam i ja odlučila napisati novi post...

...da, odvažila sam se i napisala ovaj postić...onak bezveze...trenutno slušam pjesmu od bullet for my valentine-all things I hate...super je pjesma...evo i video za one koje žele...




mogu vam reći da je fora spot...sviđa mi se...a pogotovo pjesma...no dosta o tome...neću sad pisati o pjesmama...evo da se pohvalim, u subotu sam bila u pivnici iako mi se nije dalo...bilo mi je mrsko, al eto...a, bilo je ok...šta ja znam...nego, danas imam 2 treninga...za klasičnu i za klub...pa za poludit...a u subotu na treningu, hana mi je stala na ruku...odvratno...evo kako to izgleda...nije baš neka slika...al ok, nema veze...




i evo...da napokon počnem pričati šta mi se dogodilo zadnjih dana...evo, podjeljeno u kategorije...

OBITELJ

* od mame sam dobila jezikovu juhu zbog inicijalnih iz engleskog i matematike
* kao i obično, Robi mi je svaki dan dizo tlak...ništa novo
* seka...pa kao i obično, svađamo se...ma znate već, nema nikakvih promjena
* tata - u Lošinju je, treba doći ovih dana pa ćemo se vidjet...ništa novo...

PRIJATELJSTVO

* osoba qq i ja smo u kakvom takvom primirju, iako nikad nećemo bit potupuno pomirene ona i ja
* hrvoje - sve ok, podnosimo se...pa ipak smo u subotu bili vani skupa
* knez - kao što znate, best frend...sve ok, mislim da ćemo se sad češće viđati...
* helena - ma legenda od cure, zna podoći raspoloženje u pravom trenutku i to za čas...no comment...
* mirha - nisam se čula s njom jer znam da nema na računu, al' trebala bi ovih dana doć u lovran, bar mi je tako vanja rekao...onda ćemo se čut...
* i kao šećer na kraju, boris...svaki se dan čujemo na msn-u...i ja ne kužim šta svi imaju protiv nas...samo smo frendovi i ništa više...a ne kako NEKI misle..pri tom mislim na 3 osobe...ustvari 2, al može i 3

LJUBAV

* _ _ _ _ ... pa s njim je, recimo, sve u redu...iako zna da mi se sviđa i to zna cijeli moj raured (a znam i tko je to sve razglasio), baš me briga...kako se kaže...ako voliš, nemoj to kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti...
* inače, sve je isto kao i prije...nema promjena po tom pitanju...

ŠKOLA

* ma naravno, po tom je pitanju sve uredu
* dobila sam 5,5 iz biologije (iako mrzim taj predmet)

i za kraj KOŠARKA

* ipak ne odustajem od nje
* kao što sam već napisala, danas imam 2 treninga
* trener je super, samo što se ja naživciram bez razloga
* moje koljeno radi kao novo
* ali zato ruka očajno boli
* hahahahahahahahahahahahahahahaha

i to je otprilike sve što sam imala za reći...nadam se da vam neće uzet previše vremena za čitanje...kiss svima, a pogotovo osobi xy...do sljedećeg pisanja, koje će, ja se nadam biti uskoro

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.