Crni mačak grize ruskim imenom,
Ožiljci po rukama, igra boli.
Opet smo krvlju otrovali alkohol.
Na pitanje odgovaraš najljepše dobro.
Na kratko te držim na dlanu i voda te pije.
Pola kaže da smijem. Pola ne.
I mjenjaš lice poznato i nepoznato.
Hoću, je riječ koja se rijetko spaja.
Mi kao japanska knjiga, pročitao sam je,
Ali je se ne sjećam.
Pa se samo smijem.
Tuđe noge se križaju
I nekad su tople sretne i naše.
Nekome smo tužno jutro,
Mi klauni bez suza.
Nekada naš klaun plače,
A jutro ne razumije.
Nema veze, ovo je samo podsjetnik za mene
Šarena kosa, suha voda.
Ne želim da se razumije(m).
Mala je zemlja pala na Zvijezdu.
D.R.
< | studeni, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
poezija. san. i don quijote