ponedjeljak, 29.09.2008.
BEZ RIJEČI
Za tebe bih mogao biti onaj sa tužnom glavom
na prozoru vagona koji maše
i da ti mašeš sa kolodvora
ili sve obrnuto, svejedno je.
Ili te čekati pod nekim satom ili petrolejskom lampom
i čekati kako već kažu da se mora čekati
u kaputu, ogrnut šalom, smrzavajući se
sa vrućim ustima koja griju zrak
obučen mirisom kestena i okusom leda
A možda i kiši, tko će ga znati
i voda grize kao riba nožne prste i pete.
Za tebe bih mogao biti i onaj koji pjeva
pod prozorima i pod balkonima
Koji hoda i gleda u nebo
Noge mu ne dodiruju tlo, a srce mu je u petama.
Za tebe bih se usudio biti gol i bez maske kao bez kože
i pokazati ti koraljne žile, aorte i vene
ispunjene krvlju i snovima.
Jer volim te kao strah
i ako se prestanem bojati
baci me na zemlju i ugasi nogom
kao cigaretu.
Ali kao stavimo stvari jednostavno
i ako izađem iz crnobjeline,
i ako prešutim jesen i maglu i ulice i tvoje lice,
ako su riječi samo prazne ljušture poput okvira bez slike
i samo da bude ono što sam rekao i ništa više,
samo ono što sam rekao,
Dopusti da te volim
Bez riječi.
D.R.
